Amiloplast

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Amiloplasti u ćelijama krompira
Tipovi plastida

Amiloplasti su nepigmentirane organele nekih biljnih biljnih ćelija. Njihova uloga je sinteza i skladištenje škrobnih granula, koje nastaju polimerizacijom glukoze.[1] Amiloplasti također pretvaraju škrom natrag u šećer , kada je biljkama neophodna energija. Mnogobrojni amiloplasti se nalaze u plodovima i kao osnova za skladišna biološka tkiva nekih biljaka, kao u gomoljima krompira.[2][3][4][5][6]

AmIloplastI SU plastidI, osobito leukoplasti. Plastidi su specijalizirana klasa ćelijskih organela, koji imaju sopstveni genom; za njih se vjeruje da su potomci cijanobakterija (plavo-zelenih algi) koje su uspostavile simbiotske odnose sa eukariotskim ćelijama.

Sinteza i skladištenje škroba se javlja i u hloroplastima, pigmentiranim plastidima koji su uključeni u fotosintezu. Amiloplasti i hloroplasti su blisko srodni, a amiloplasti se mogu pretvoriti u hloroplaste. To je posebno uočljivo kod gomolja krompira, koji, pod uticajem svjetlosti postaju zeleni.[7]

Statoliti i osjećaj gravitacije[uredi | uredi izvor]

U korijenovoj kapi (tkiva na vrh korijena) postoji poseban podskup ćelija, pod nazivom statociti. Unutar statocitskih ćelija, neki specijalizirani amiloplastsi su uključeni u percepciju gravitacije kod biljaka (gravitropizam). Ovi specijalizirani amiloplasti, tzv. statoliti su gušći od citoplazme i mogu se taložirti, u skladu sa vektorom gravitacije. Statoliti su povezani u mrežu aktina, a smatra se da njihovo taloženje prenosi gravitropne signale aktiviranjem mehanosenzitivnih kanala. Taj signal zatim dovodi do preorijentacije auksina i naknadne preraspodjele auksinskih tokova u korijenovu kapu i korijen u cjelini. Promjenu odnosa u koncentraciji auksina dovodi do duferencijalnog rasta korijenovih bioloških tkiva. Uzeto zajedno, korijen se zatim okreće da prati gravitacijske stimulanse. Statoliti se mogu naći u endodermskom sloju cvasti stabljike.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Wise, Robert (2007). "1". The Diversity of Plastid Form and Function. Springer. 
  2. ^ Campbell N. A. et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. 
  3. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  4. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6. 
  5. ^ Alberts B. et al. (2002). Molecular Biology of the Cell, 4th Ed. Garland Science. ISBN 0-8153-4072-9. 
  6. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8. 
  7. ^ Anstis, P. J. P.; D. H. Northcote (1973). "Development of chloroplasts from amyloplasts in potato tuber discs". New Phytologist 72 (3): 449–463. doi:10.1111/j.1469-8137.1973.tb04394.x. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]