Ruzmarin
| Ruzmarin | |
|---|---|
 Ruzmarin (Rosmarinus officinalis) | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Potklasa | Magnoliopsida |
| Red | Lamiales |
| Porodica | Lamiaceae |
| Rod | Rosmarinus |
| Vrsta | R. officinalis |
| Dvojno ime | |
| Rosmarinus officinalis Carolus Linnaeus | |
Ruzmarin ili ružmarin (latinski: Rosmarinus officinalis) je višegodišnja ljekovita i začinska biljka iz porodice usnatica.
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Raste kao grm i zbog aromatičnih listova upotrebljava kao začin. Potiče sa Mediterana. Može da naraste i preko 1,5 m visine. Bolje raste u toplijim krajevima ali nije osjetljiv na mraz te može uspijevati i u hladnijim predjelima. Cvijeta od marta do oktobra, ali u toplijim krajevima cvijet se može naći cijele godine. Sjeme sazrijeva između augusta i oktobra. Cvjetovi su hemafrodični, to jest sadrže i tučak i prašnike (muške i ženske organe potrebne za razmnožavanje).
Hemijski sastav[uredi | uredi izvor]
.JPG)
List i cvijet sadrže eterično ulje koje je prijatnog mirisa i ljutog okusa. Ulje sadrži kamfor, borneol, pinen, kamfen, cineol. List sadrži i tanine, saponine i nekih druge gorke materija (amara).
Upotreba[uredi | uredi izvor]
Igličasti listovi ruzmarina upotrebljavaju se u ishrani još od rimskog doba, posebno za poboljšanje probave. U savremenoj kuhinji ruzmarin se koristi u gotovo svim jelima mediteranske kuhinje, a posebnu notu daje i jelima od piletine i divljači. Prema svjetskim farmakopejama ruzmarin je zvanična ljekovita biljka[1][2]. Eterično ulje je veoma cijenjeno i koristi se u medicini i kozmetici. U kozmetici se koristi u proizvodnji parfema, sapuna i šampona. Skoro je nezaobilazan sastojak šampona protiv peruti i opadanja kose. Potrebno je oko 200 kilograma grančica u cvijetu da bi se dobio jedan litar eteričnog ulja. Ruzmarin je medonosna biljka i koristi se za ispašu pčela. Med od ruzmarina je taman i veoma cijenjen.
Upotreba u medicini[uredi | uredi izvor]
Hemijski sastojci koji se mogu naći u ruzmarinu djeluje kao holagog i holeretik. Biljka djeluje i kao: antispetik, emenagog, hipertenzer, stomahik, antireumatik, antineuralkik. Indikacije su kod bolesti jetre, insuficijencija i začepljenje, insuficijencija žuči, ciroza jetre[3] sa ascitesom i uvećanjem, žutice (posebno hepatocelularna i postrukciona), holecistitisi i holelitijaza. Dismenoreje, leukoreja, astma, bronhitis hronični, gripa, kolitis i dijareja. Hipotenzija. Atonična dispepsija. Reumatizam i kostobolja. Migrene. Opća astenija.
Primjena u narodnoj medicini[uredi | uredi izvor]
Može se naći informacija[4], ako se ruzmarin skuha sa kozijim milijekom, i koristi kao obloga, pomaže kod liječenja raka kože. Čaj od ruzmarina[5] i korišten u prahu kao začin stimuliše izlučivanje žuči, želučane kiseline, jača nervni sitem, pojačava apetit. Koristi se protiv kostobolje i reumatizma. Ostali načini korištenja ruzmarina u alternativnoj medicini is isti kao u u savreminoj medicini.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra str.54, 64, 84, 108, 128, 148, 158, 172, 179, 217. Svjetlost, Sarajevo, 1984.
- Richard Willfort, Gesundheit durch Heilkräuter June 2010
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Britanska farmakopeja: B.P.C(1973), Brit.Herb.Pharm(1983)
- ^ The Complete German Comission E Monographs 1988. Američko izdanje. Str. 197.
- ^ Ruzmarin i bolesti jetre
- ^ Richard Willfort, Gesundheit durch Heilkräuter June 2010
- ^ Čaj od ruzmarina
Vanjski izvori[uredi | uredi izvor]
 |
Commons ima datoteke na temu: Ruzmarin |
