SLC46A3

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
SLC46A3
Identifikatori
AliasiSLC46A3
Vanjski ID-jeviOMIM: 616764 MGI: 1918956 HomoloGene: 41733 GeneCards: SLC46A3
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 13 (čovjek)
Hrom.Hromosom 13 (čovjek)[1]
Hromosom 13 (čovjek)
Genomska lokacija za SLC46A3
Genomska lokacija za SLC46A3
Bend13q12.3Početak28,700,064 bp[1]
Kraj28,718,970 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 5 (miš)
Hrom.Hromosom 5 (miš)[2]
Hromosom 5 (miš)
Genomska lokacija za SLC46A3
Genomska lokacija za SLC46A3
Bend5|5 G3Početak147,815,247 bp[2]
Kraj147,831,625 bp[2]
Ontologija gena
Molekularna funkcija• molekularna funkcija
Ćelijska komponenta• integral component of membrane
• Egzosom
• membrana
Biološki proces• transmembrane transport
• GO:0022610 biološki proces
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez

283537

71706

Ensembl

ENSG00000139508

ENSMUSG00000029650

UniProt

Q7Z3Q1

Q9DC26

RefSeq (mRNK)

NM_001135919
NM_181785
NM_001347960

NM_027872
NM_001357002

RefSeq (bjelančevina)

NP_001129391
NP_861450
NP_001334889

NP_082148
NP_001343931

Lokacija (UCSC)Chr 13: 28.7 – 28.72 MbChr 5: 147.82 – 147.83 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Član 3 porodice 46 rastvornih nosača (SLC46A3) je protein koji je kod ljudi kodiran genom SLC46A3.[5] Također se naziva i FKSG16; protein pripada superpotodici (MFS) i porodici SLC46A.[6]

Najčešće se nalazi u plazmamembrani i endoplazmatskom retikulumu (ER). SLC46A3 je višeprolazni membranski protein sa 11 α-heliksa transmembranskih domena.[7][8] Uglavnom je uključen u transport malih molekula kroz membranu, kroz translokacije pore supstrata predstavljene u domenu MFS.[9][10] Ovaj protein je povezan sa rakom doljke i prostate, hepatoćekijski karcinomom (HCC), papilomaa, gliomom, gojažnošću i SARS-CoV.[11][12][13][14][15][16] Na temelju diferencijalne ekspresije SLC46A3 u ćelijama otpornim na konjugatna antitijela (ADC) i određenim čelijama raka, sadašnje istraživanje fokusira se na potencijal SLC46A3 kao prognostičkog biomarkera i terapijski cilj raka.[17] Iako je razina proteina kod ljudi relativno niska, otkrivena jr i visoka ekspresija je posebno u jetri, tankom crijevu i bubregu.[18][19]

Gen[uredi | uredi izvor]

Gen SLC46A3, poznat i po pseudonimima: porodica nosača rastvorene tvari 46, član 3 i FKSG16 kod ljudi, nalazi se na sekvenci 13q12.3, na obrnutom lancu. Gen obuhvata 18,950 baza, od 28,700.064 do 28,719.013 (GRCh38/hg38), sa strane POMP, uzvodno i CYP51A1P2 nizvodno[6][20] SLC46A3 ima šest egzona i pet introna.[5] Postoje dva paraloga ovog gena, tansporter SLC46A1 i SLC46A2 i evolucijski udaljeni ortolozi kao kod gljiva.[21] Do sada je za ovaj gen identificirano više od 4580 jednonulkeotidnih polimorfizama (SNP).[22] SLC46A3 se eksprimira na relativno niskim nivoima, uz oko 0,5x genskog prosjeka.[23] Ekspresija gena je posebno visoka u jetri, tankom crijevu i bubrezima.[18][19]

Transkript[uredi | uredi izvor]

Varijante transkripta[uredi | uredi izvor]

SLC46A3 ima više varijanti transkripta proizvedenih od različitih promotornih regija i alternativne prerade.[24] U RefSeq bazi podataka nalaze se ukupno četiri varijante transkripta.[25] Varijanta 1 je najabundantnija.[26]

Varijante transripta SLC46A3
Varzjanta Pristupni broj Dužina (bp) Opis
1[26] NM_181785.4 3302 MANE select. Varijanta 1 kodira izoformu a.
2[27] NM_001135919.2 2758 Varijanta 2 kodira izoformu b. Nedostaje joj segment u 3' kodirajućoj regiji i rezultirajući pomak okvira uzrokujući da izoforma b ima duži C-terminal od izoforme a.
3[28] NM_001347960.1 3099 Varijanta 3 također kodira isofmu a. Varijante 1 i 3 razlikuju se po 5 neprevedenih regija (UTR).
X1[29] XM_005266361.2 1845 Varijanta X1 kodira izoformu X1.

*Prikazane dužinr ne uključuju introne.

Protein[uredi | uredi izvor]

Aminokiselinska sekvenca[uredi | uredi izvor]

Dužina polipeptidnog lanca je 461 aminokiselina, a molekulska težina 51.519 Da.[30]

1020304050
MKILFVEPAIFLSAFAMTLTGPLTTQYVYRRIWEETGNYTFSSDSNISEC
EKNKSSPIFAFQEEVQKKVSRFNLQMDISGLIPGLVSTFILLSISDHYGR
KFPMILSSVGALATSVWLCLLCYFAFPFQLLIASTFIGAFCGNYTTFWGA
CFAYIVDQCKEHKQKTIRIAIIDFLLGLVTGLTGLSSGYFIRELGFEWSF
LIIAVSLAVNLIYILFFLGDPVKECSSQNVTMSCSEGFKNLFYRTYMLFK
NASGKRRFLLCLLLFTVITYFFVVIGIAPIFILYELDSPLCWNEVFIGYG
SALGSASFLTSFLGIWLFSYCMEDIHMAFIGIFTTMTGMAMTAFASTTLM
MFLARVPFLFTIVPFSVLRSMLSKVVRSTEQGTLFACIAFLETLGGVTAV
STFNGIYSATVAWYPGFTFLLSAGLLLLPAISLCVVKCTSWNEGSYELLI
QEESSEDASDR
Simboli

C: Cistein
D: Asparaginska kiselina
E: Glutaminska kiselina
F: Fenilalanin
G: Glicin
H: Histidin
I: Izoleucin
K: Lizin
L: Leucin
M: Metionin
N: Asparagin
P: Prolin
Q: Glutamin
R: Arginin
S: Serin
T: Treonin
V: Valin
W: Triptofan
Y: Tirozin

Izoforme[uredi | uredi izvor]

Za SLC46A3 prijavljene su tri izoforme. Izoforma a je MANE odabrana i najrasprostranjenija.[31] Sve izoforme sadrže domene MFS i MFS_1, kao i po 11 transmembranskih regija.[8][32][33]

Izoforme proteina SLC46A3
Izoforma Prisupni broj Dužina (aa) Transkript
a[8][31] NP_861450.1

NP_001334889.1

461 1,3
b[32] NP_001129391.1 463 2
X1[33] XP_005266418.1 463 X1

* Prikazane dužine odnose se na proteinske prekursore.

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Kao MFS protein, SLC46A3 je membranski transporter, uglavnom uključen u kretanje supstrata preko lipidnog dvosloja. Protein djeluje putem sekundarnog aktivnog transporta, gdje se energija za transport osigurava elektrohemijskim gradijentom.[34]

Za predloženu funkciju SLC46A3 od sve veće važnosti je direktni transport katabolita na bazi maitansina iz lizosoma u citoplazmu, vezivanjem makrolidne strukture maitanzina.[35] Među različitim tipovima konjugatnih antitijela (ADC), ADC kataboliti na bazi necjepljivog linker-a na bazi maitanzina, poput lizina-MCC-DM1, posebno reagiraju na aktivnost SLC46A3. Protein funkcionira neovisno o meti ćelijske površine ili ćelijskoj liniji, pa će stoga najvjerojatnije prepoznati maitanzin ili dio) unutar skele za maitanzin. Putem transmembranske transportne aktivnosti, protein regulira koncentraciju katabolita u lizosomima. Osim toga, ekspresija SLC46A3 je identificirana kao mehanizam otpornosti na ADC-ove s necijepljivim maitanzinoidom i pirolobenzodiazepinskim glavama.[36] Iako predviđanja subćelijske lokalizacije nisu uspjela identificirati lizosom kao konačno odredište proteina, motiv YXXphi identificiran u proteinskoj sekvenci pokazao je direktno usmjeravanje lizosoma.

SLC46A3 može biti uključen u prijenos elektrona plazmamembrane (PMET), analog plazmamembrane mitohondrijskog lanca transporta elektrona (ETC) koji oksidira unutarćelijski NADH i doprinosi proizvodnji aerobne energije podržavajući glikolitsku proizvodnju transporta ATP-a.[37] Regija 3' UTR SLC46A3 uključuje mjesto vezanja za ENOX1, protein visoko uključen u PMET.[38][39] C- (X)2-C motiv u proteinskoj sekvenci također sugerira moguću aktivnost oksidoreduktaze.

Svojstva[uredi | uredi izvor]

SLC46A3 je integralni membranski protein sa 461 aminokiselinom (aa) dužine sa molekulska težina (MW) od 51,5 kDa.[40] Bazna izoelektrična tačka (pI) za ovaj protein je 5,56.[41] Pored domena MFS i MFS_1, protein sadrži 11 transmembranskih domena. MFS i MFS_1 domeni se u velikoj mjeri preklapaju i sadrže 42 navodne pore translokacije supstrata, za koje se predviđa da će se vezati podloge za transmembranski transport. Translokacijske pore podloge imaju pristup na obje strane membrane, naizmjenično putem konformacijske promjene. SLC46A3 nema nabijene i polarne aminokiseline, a sadrži višak nepolarnih aminokiselina, posebno fenilalanina (Phe). Rezultirajuća hidrofobnost uglavnom je koncentrirana u transmembranske regije za interakcije s masnokiselinskim lancima u lipidnom dvosloju.[42] Transmembranski domeni također imaju nedostatak prolina (Pro), prekidača spirale.

Analiza protrinske sekvence SLC46A3-a
Plave trake zatvaraju domen MFS, a crvene zagrade transmembranske regije; i = LVIF.

Proteinska sekvenca sadrži mješovite, pozitivne i negativne naboje, po jedan, svaki s visokim sadržajem glutamina (Glu). Klasteri se nalaze izvan transmembranskih regija i stoga su izloženi rastvaraču. Prisutna su i dva 0 pokreta koji prolaze kroz nekoliko transmembranskih domena pored +/* prolaza, između dva transmembranska domena. Protein sadrži C- (X)2-C motiv (CLLC), koji je uglavnom prisutan u proteinoma koji veže metale i oksidoreduktazama.[43] Motiv sekvence signala za sortiranje, YXXphi, također se nalazi na Tyr246 - Phe249 (YMLF) i Tyr446 - Leu449 (YELL).[44][45] Ovaj signal za sortiranje na bazi Y usmjerava promet unutar endosomnih i sekretornih puteva integralnih membranskih proteina, interakcijom sa mu podjedinicama kompleksa adapterskog proteina (AP).[46] Adapterski protein za transdukciju signala 1 (STAP1) Src homologija 2 (SH2) domena motiv vezivanja na Tyr446 - Ile450 (YELLI) je džep fosfotirozina (pTyr) koji služi kao pristanište za SH2 domen, kao centralnog za tirozin-kinaznu signalizaciju.[44][47] Multiple periodičnosti tipske za α-heliks (periodi od 3,6 ostataka u hidrofobnosti obuhvataju transmembranske domene.[48] Tokom sekvenciranja promatraju se tri tandemska ponavljanja s jezgrom dužine bloka od 3 aa (GNYT, VSTF, STFI).[40]

Homologija i evolucija[uredi | uredi izvor]

Paralozi[uredi | uredi izvor]

  • SLC46A1: Poznat i kao transporter folata povezan protonom, SLC46A3 transportuje folate i antifolatne supstrate kroz ćelijske membrane na pH zavisan način.[49]
  • SLC46A2: Alijasz uključuju homolog stromskog kotransportera timusa, TSCOT i Ly110. SLC46A2 je uključen u simportersku aktivnost.[50]
Paralozi SLC46A3-a[21][51]
Paralog Procjena dairaanja divergencije (milioni godina) Pristupni broj Dužina selvence (aa) Identitet sekvence (%) Sličnost sekvence (%)
SLC46A1 724 NP_542400.2 459 31 49
SLC46A2 810 NP_149040.3 475 27 44

Ortolozi[uredi | uredi izvor]

SLC46A3 je visoko konzervirani protein s evolucijski udaljenim ortolozima poput gljiva. Bliski ortolozi pronađeni su u sisarima sa sličnostima u sekvenci do 75%, dok umjereno povezani ortolozi dolaze kod vrsta ptica, gmizavaca, vodozemaca i riba, sa sličnostima sekvenci od 50-70%. Dalje povezani ortolozi imaju sličnosti sekvenci ispod 50% i to su beskičmenjaci, plakozoi i gljive. MFS, MFS_1 i transmembranski domeni uglavnom ostaju konzervirani u cijeloj vrsti. Odabrana lista ortologa dobijenih putem NCBI-jevog BLASTa prikazana je u donjoj tabeli.

Ortolozi SLC46A3-a[21][51][52]
Rod i vrsta Uobičajeno ime Taksonomska grupa Datiranje divergencije (milioni godina) Pristipni broj Dužina sekvence (aa) Identitet sekvence (%) Sličnost sekvence (%)
Homo sapiens Čovjek Mammalia 0 NP_861450.1 461 100 100
Macaca mulatta Rezus majmun Mammalia 29 XP_014976295.2 460 95 96
Mus musculus Kućni miš Mammalia 90 NP_001343931.1 460 75 86
Ornithorhynchus anatinus Kljunar Mammalia 177 XP_028904425.1 462 68 81
Gallus gallus Kokoš Aves 312 NP_001025999.1 464 51 69
Pseudonaja textilis Istočna smeđa zmija Reptilia 312 XP_026564717.1 461 44 63
Xenopus tropicalis Tropska kandžasta žaba Amphibia 352 XP_002934077.1 473 42 62
Danio rerio Zebrica Actinopterygii 435 XP_021329877.1 463 42 62
Rhincodon typus Kitolika ajkula Chondrichthyes 473 XP_020383213.1 456 39 56
Anneissia japonica Perasta zvijezda Crinoidea 684 XP_033118008.1 466 29 47
Pecten maximus Velika školjka Bivalvia 797 XP_033735180.1 517 24 40
Drosophila navojoa Vinska mušica Insecta 797 XP_030245348.1 595 19 34
Nematostella vectensis Starletska morska anemone Anthozoa 824 XP_001640625.1 509 28 46
Schmidtea mediterranea Pljosnata glista Rhabditophora 824 AKN21695.1 483 23 38
Trichoplax adhaerens Trihoplaks Tricoplacia 948 XP_002114167.1 474 19 36
Chytriomyces confervae Hitriomices Chytridiomycetes 1105 TPX75507.1 498 23 40
Tuber magnatum Bijeli tartuf Pezizomycetes 1105 PWW79074.1 557 21 34
Cladophialophora bantiana Kladofialofora Eurotiomycetes 1105 XP_016623985.1 587 21 32
Exophiala mesophila Crni kvasac Eurotiomycetes 1105 RVX69813.1 593 19 32
Aspergillus terreus Plijesan Eurotiomycetes 1105 GES65939.1 604 19 31

Evolucijska historija[uredi | uredi izvor]

Evolucijska stopa SLC46A3.

Gen SLC46A3 se prvi put pojavio u gljiva, prije otprilike 1.105 miliona godina (MYA). Evoluira relativno umjerenom brzinom (horotelična evolucija). Za promjenu proteina od 1% potrebno je oko 6,2 miliona godina. Gen SLC46A3 evoluira oko četiri puta brže od citohroma c i 2,5 puta sporije od alfa lanca fibrinogena.

Interakcije[uredi | uredi izvor]

Utvrđeno je da SLC46A3 općenito stupa u interakciju s proteinima uključenim u membranski transport, imunski odgovor, katalitsku aktivnost ili oksidaciju podloga.[53] Neke od najodređenijih i klinički važnih interakcija uključuju sljedeće proteine.

preko kovalentnog pridruživanja površinskim imunoglobulinima (Ig).[55] BCR reagira na antigene i pokreće kaskade transdukcije signala.[56]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000139508 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000029650 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ a b "SLC46A3". NCBI (National Center for Biotechnology Information) Gene.
  6. ^ a b "SLC46A3 Gene". GeneCards The Human Gene Database.
  7. ^ Nakai K, Horton P (2007). "Computational Prediction of Subcellular Localization". Protein Targeting Protocols. Methods in Molecular Biology™. 390. Totowa, NJ: Humana Press. str. 429–466. doi:10.1007/1-59745-466-4_29. ISBN 978-1-58829-702-0.
  8. ^ a b c "solute carrier family 46 member 3 isoform a precursor [Homo sapiens]". NCBI (National Center for Biotechnology Information) Protein.
  9. ^ "SLC46A3". OMIM (Online Mendelian Inheritance in Man).
  10. ^ "MFS". NCBI (National Center for Biotechnology Information) CDD (Conserved Domain Database).
  11. ^ Li G, Guo J, Shen BQ, Yadav DB, Sliwkowski MX, Crocker LM, et al. (juli 2018). "Mechanisms of Acquired Resistance to Trastuzumab Emtansine in Breast Cancer Cells". Molecular Cancer Therapeutics. 17 (7): 1441–1453. doi:10.1158/1535-7163.mct-17-0296. PMID 29695635.
  12. ^ Kanaoka R, Kushiyama A, Seno Y, Nakatsu Y, Matsunaga Y, Fukushima T, et al. (3. 6. 2015). "Pin1 Inhibitor Juglone Exerts Anti-Oncogenic Effects on LNCaP and DU145 Cells despite the Patterns of Gene Regulation by Pin1 Differing between These Cell Lines". PLOS ONE. 10 (6): e0127467. Bibcode:2015PLoSO..1027467K. doi:10.1371/journal.pone.0127467. PMC 4454534. PMID 26039047.
  13. ^ Zhao Q, Zheng B, Meng S, Xu Y, Guo J, Chen LJ, et al. (juni 2019). "Increased expression of SLC46A3 to oppose the progression of hepatocellular carcinoma and its effect on sorafenib therapy". Biomedicine & Pharmacotherapy. 114: 108864. doi:10.1016/j.biopha.2019.108864. PMID 30981107.
  14. ^ "SLC46A3 Polyclonal Antibody". ThermoFisher Scientific.
  15. ^ Comuzzie AG, Cole SA, Laston SL, Voruganti VS, Haack K, Gibbs RA, Butte NF (14. 12. 2012). "Novel genetic loci identified for the pathophysiology of childhood obesity in the Hispanic population". PLOS ONE. 7 (12): e51954. Bibcode:2012PLoSO...751954C. doi:10.1371/journal.pone.0051954. PMC 3522587. PMID 23251661.
  16. ^ Pfefferle S, Schöpf J, Kögl M, Friedel CC, Müller MA, Carbajo-Lozoya J, et al. (oktobar 2011). "The SARS-coronavirus-host interactome: identification of cyclophilins as target for pan-coronavirus inhibitors". PLOS Pathogens. 7 (10): e1002331. doi:10.1371/journal.ppat.1002331. PMC 3203193. PMID 22046132.
  17. ^ Hamblett KJ, Jacob AP, Gurgel JL, Tometsko ME, Rock BM, Patel SK, et al. (decembar 2015). "SLC46A3 Is Required to Transport Catabolites of Noncleavable Antibody Maytansine Conjugates from the Lysosome to the Cytoplasm". Cancer Research. 75 (24): 5329–40. doi:10.1158/0008-5472.can-15-1610. PMID 26631267.
  18. ^ a b Fagerberg L, Hallström BM, Oksvold P, Kampf C, Djureinovic D, Odeberg J, et al. (februar 2014). "Analysis of the human tissue-specific expression by genome-wide integration of transcriptomics and antibody-based proteomics". Molecular & Cellular Proteomics. 13 (2): 397–406. doi:10.1074/mcp.m113.035600. PMC 3916642. PMID 24309898.
  19. ^ a b Duff MO, Olson S, Wei X, Garrett SC, Osman A, Bolisetty M, Plocik A, Celniker SE, Graveley BR (maj 2015). "Genome-wide identification of zero nucleotide recursive splicing in Drosophila". Nature. 521 (7552): 376–9. Bibcode:2015Natur.521..376D. doi:10.1038/nature14475. PMC 4529404. PMID 25970244.
  20. ^ "SLC46A3". AceView.
  21. ^ a b c "BLAST: Basic Local Alignment Search Tool". NCBI (National Center for Biotechnology Information).
  22. ^ "Variation Viewer (GRCh38)". NCBI (National Center for Biotechnology Information).
  23. ^ "SLC46A3". PAXdb.
  24. ^ "SLC46A3". Genomatix: ElDorado. Arhivirano s originala, 26. 8. 2021. Pristupljeno 5. 8. 2021.
  25. ^ Pruitt K, Brown G, Tatusova T, Maglott D (6. 4. 2012). The Reference Sequence (RefSeq) Database (jezik: engleski). National Center for Biotechnology Information (US).
  26. ^ a b "Homo sapiens solute carrier family 46 member 3 (SLC46A3), transcript variant 1, mRNA". NCBI (National Center for Biotechnology Information) Nucleotide.
  27. ^ "Homo sapiens solute carrier family 46 member 3 (SLC46A3), transcript variant 2, mRNA". NCBI (National Center for Biotechnology Information) Nucleotide.
  28. ^ "Homo sapiens solute carrier family 46 member 3 (SLC46A3), transcript variant 3, mRNA". NCBI (National Center for Biotechnology Information) Nucleotide.
  29. ^ "PREDICTED: Homo sapiens solute carrier family 46 member 3 (SLC46A3), transcript variant X1, mRNA". NCBI (National Center for Biotechnology Information) Nucleotide.
  30. ^ "UniProt, Q7Z3Q1". Pristupljeno 5. 8. 2021.
  31. ^ a b "solute carrier family 46 member 3 isoform a precursor [Homo sapiens]". NCBI (National Center for Biotechnology Information) Protein.
  32. ^ a b "solute carrier family 46 member 3 isoform b precursor [Homo sapiens]". NCBI (National Center for Biotechnology Information) Protein.
  33. ^ a b "solute carrier family 46 member 3 isoform X1 [Homo sapiens]". NCBI (National Center for Biotechnology Information) Protein.
  34. ^ Pao SS, Paulsen IT, Saier MH (mart 1998). "Major facilitator superfamily". Microbiology and Molecular Biology Reviews. 62 (1): 1–34. doi:10.1128/mmbr.62.1.1-34.1998. PMC 98904. PMID 9529885.
  35. ^ Bissa B, Beedle AM, Govindarajan R (novembar 2016). "Lysosomal solute carrier transporters gain momentum in research". Clinical Pharmacology and Therapeutics. 100 (5): 431–436. doi:10.1002/cpt.450. PMC 5056150. PMID 27530302.
  36. ^ Kinneer K, Meekin J, Tiberghien AC, Tai YT, Phipps S, Kiefer CM, et al. (decembar 2018). "SLC46A3 as a Potential Predictive Biomarker for Antibody-Drug Conjugates Bearing Noncleavable Linked Maytansinoid and Pyrrolobenzodiazepine Warheads". Clinical Cancer Research. 24 (24): 6570–6582. doi:10.1158/1078-0432.ccr-18-1300. PMID 30131388.
  37. ^ Herst PM, Berridge MV (decembar 2006). "Plasma membrane electron transport: a new target for cancer drug development". Current Molecular Medicine. 6 (8): 895–904. doi:10.2174/156652406779010777. PMID 17168740. Pristupljeno 1. 8. 2020.
  38. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom :172
  39. ^ "ENOX1 ecto-NOX disulfide-thiol exchanger 1 [ Homo sapiens (human) ]". NCBI (National Center for Biotechnology Information) Gene.
  40. ^ a b Brendel V, Bucher P, Nourbakhsh IR, Blaisdell BE, Karlin S (mart 1992). "Methods and algorithms for statistical analysis of protein sequences". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 89 (6): 2002–6. Bibcode:1992PNAS...89.2002B. doi:10.1073/pnas.89.6.2002. PMC 48584. PMID 1549558.
  41. ^ Gasteiger E, Hoogland C, Gattiker A, Duvaud S, Wilkins MR, Appel RD, Bairoch A (2005), "Protein Identification and Analysis Tools on the ExPASy Server", The Proteomics Protocols Handbook, Totowa, NJ: Humana Press, str. 571–607, doi:10.1385/1-59259-890-0:571, ISBN 978-1-58829-343-5
  42. ^ Alberts B, Johnson A, Lewis J, Raff M, Roberts K, Walter P (2002). "Membrane Proteins". Molecular Biology of the Cell (jezik: engleski) (4th izd.).
  43. ^ Miseta A, Csutora P (august 2000). "Relationship between the occurrence of cysteine in proteins and the complexity of organisms". Molecular Biology and Evolution. 17 (8): 1232–9. doi:10.1093/oxfordjournals.molbev.a026406. PMID 10908643.
  44. ^ a b Kumar M, Gouw M, Michael S, Sámano-Sánchez H, Pancsa R, Glavina J, et al. (januar 2020). "ELM-the eukaryotic linear motif resource in 2020". Nucleic Acids Research. 48 (D1): D296–D306. doi:10.1093/nar/gkz1030. PMC 7145657. PMID 31680160.
  45. ^ "TRG_ENDOCYTIC_2". ELM (The Eukaryotic Linear Motif resource for Functional Sites in Proteins).
  46. ^ Pandey KN (oktobar 2010). "Small peptide recognition sequence for intracellular sorting". Current Opinion in Biotechnology. 21 (5): 611–20. doi:10.1016/j.copbio.2010.08.007. PMC 2997389. PMID 20817434.
  47. ^ "LIG_SH2_STAP1". ELM (The Eukaryotic Linear Motif resource for Functional Sites in Proteins).
  48. ^ Eisenberg D, Weiss RM, Terwilliger TC (januar 1984). "The hydrophobic moment detects periodicity in protein hydrophobicity". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 81 (1): 140–4. Bibcode:1984PNAS...81..140E. doi:10.1073/pnas.81.1.140. PMC 344626. PMID 6582470.
  49. ^ "SLC46A1". NCBI (National Center for Biotechnology Information) Gene.
  50. ^ "SLC46A2". NCIB (National Center for Biotechnology Information) Gene.
  51. ^ a b Needleman SB, Wunsch CD (mart 1970). "A general method applicable to the search for similarities in the amino acid sequence of two proteins". Journal of Molecular Biology. 48 (3): 443–53. doi:10.1016/0022-2836(70)90057-4. PMID 5420325.
  52. ^ Kumar S, Stecher G, Suleski M, Hedges SB (juli 2017). "TimeTree: A Resource for Timelines, Timetrees, and Divergence Times". Molecular Biology and Evolution. 34 (7): 1812–1819. doi:10.1093/molbev/msx116. PMID 28387841.
  53. ^ "Figure S6: Predicted secondary structure of CoV-RMEN using CFSSP:Chou and Fasman secondary structure prediction server". doi:10.7717/peerj.9572/supp-13. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  54. ^ Luck K, Kim DK, Lambourne L, Spirohn K, Begg BE, Bian W, et al. (april 2020). "A reference map of the human binary protein interactome". Nature. 580 (7803): 402–408. Bibcode:2020Natur.580..402L. doi:10.1038/s41586-020-2188-x. PMC 7169983. PMID 32296183.
  55. ^ "CD79A CD79a molecule [ Homo sapiens (human) ]". NCBI (National Center for Biotechnology Information) Gene.
  56. ^ "P11912 (CD79A_HUMAN)". UniProt.
  57. ^ Huttlin EL, Ting L, Bruckner RJ, Gebreab F, Gygi MP, Szpyt J, et al. (juli 2015). "The BioPlex Network: A Systematic Exploration of the Human Interactome". Cell. 162 (2): 425–440. doi:10.1016/j.cell.2015.06.043. PMC 4617211. PMID 26186194.
  58. ^ "LGALS3 galectin 3 [ Homo sapiens (human) ]". NCBI (National Center for Biotechnology Information) Gene.
  59. ^ Graham RL, Sims AC, Baric RS, Denison MR (2006). "The nsp2 proteins of mouse hepatitis virus and SARS coronavirus are dispensable for viral replication". Advances in Experimental Medicine and Biology. Boston, MA: Springer US. 581: 67–72. doi:10.1007/978-0-387-33012-9_10. ISBN 978-0-387-26202-4. PMC 7123188. PMID 17037506.
  60. ^ "Review for "Therapeutic uncertainties in people with cardiometabolic diseases and severe acute respiratory syndrome coronavirus 2 ( <scp>SARS‐CoV</scp> ‐2 or <scp>COVID</scp> ‐19)"". 7. 4. 2020. doi:10.1111/dom.14062/v1/review3. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=SLC46A3&oldid=3495229"