Kalij-acetat

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kalij-acetat
Općenito
Hemijski spojKalij-acetat
Druga imenaE261
Molekularna formulaCH3COOK
CAS registarski broj127-08-2
Kratki opisbijeli kristalni prah
Osobine1
Molarna masa98,15 g/mol
Agregatno stanječvrsto
Gustoća1,57 g/cm3
Tačka topljenja292 °C
Rastvorljivost200 g/100 g vode
pri 25 °C i 100 kPa
Rizičnost
NFPA 704
1
1
1
 
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Kalij-acetat je kalijeva so. Njegova hemijska formula je CH3COOK.

Dobijanje[uredi | uredi izvor]

Može se dobiti putem reakcije neke baze koja sadrži kalij, kao što su kalij-hidroksid ili kalij-karbonat, sa sirćetnom kiselinom:

2CH3COOH + K2CO3 → 2CH3COOK + CO2 + H2O

Ova vrsta reakcija naziva se neutralizacija. Pored kalij-acetata, proizvod ove reakcije je voda, kao i kod svih reakcija neutralizacije baze i kiseline.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Kalij acetat se može upotrebljavati kao so za posipanje, u zamjenu za hloridne soli poput kalcij hlorida ili magnezij hlorida. Ima određene prednosti jer je manje agresivan u zemljištu i mnogo manje korozivan, te se preferira na aerodromskim pistama. Međutim, nedostatak je što je mnogo skuplji. Koristi se i kao sredstvo za gašenje požara i spada u K klasu protivpožarnih sredstava. Posjeduje sposobnost da hladi zapaljeni materijal i pri tom formira čvrstu koru, što je neophodno kod zapaljenih goriva.

Kalij acetat se upotrebljava kao dio zamjenskih protokola u tretmanu dijabetične ketoacidoze, jer posjeduje sposobnost raspadanja na bikarbonat i pomaže u neutralizaciji acidoznih stanja. U molekularnoj biologiji, koristi se za poticanje vezanja dodekil sulfata s proteinima te omogućuje odvajanje proteina od DNK. Također se koristi kao so za poticanje DNK etanolom.

U prehrani, koristi se kao aditiv u hrani (regulator kiselosti). Ranije se upotrebljavao za čuvanje, konzerviranje, fiksiranje i mumifikaciju tkiva i organa. Mnogi muzeji i danas koriste metod konzervacije na bazi formaldehida, koji sadrži i kalij acetat, što je uveo Kaiserling 1897.[1][2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Dale Ulmer: Fixation. The Key to Good Tissue Preservation, Journal of the International Society for Plastination, Vol 8 (1): 7-10, 1994" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 16. 5. 2011. Pristupljeno 26. 4. 2008.
  2. ^ Andrew Nagorski: The Greatest Battle, Simon and Shuster, 2007, str. 53