Lizofosfatidilinozitol

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Lizofosfatidilinozitol
Lysophosphatidylinositol.svg
Općenito
Hemijski spojLizofosfatidilinozitol
Druga imenaIUPAC ime: [(2R)-2-hidroksi-3-[hidroksi-[(2R,3R,5S,6R)-2,3,4,5,6-pentahidroksicikloheksil]-oksifosforil]oksipropil] heksadekanoat
Molekularna formulaC25
CAS registarski broj796963-91-2
Osobine1
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Lizofosfatidilinozitol (LPI, lysoPI) ili L-α-lizofosfatidilinositol, je endogeni lizofosfolipid i endokanabinoidni neurotransmiter.[1] LPI, zajedno sa njegovom izvedenicama 2-arahidonoilom, 2-arachidonoil lizofosfatidilinozitolom (2-ALPI) predložen je kao endogeni ligand GPR55.[2][3][4][5]

Svojstva[uredi | uredi izvor]

Kao lizofosfatid, u poređenju s fosfatidilinozitol-4,5-bisfosfatom, lizofosfatidilinozitol ima slobodnu hidroksilnu grupu u blizini fosfatne , umjesto jedne od dviju esterskih veza s glicerolom . U hidrolizi fosfatidilinozitol-4,5-bisfosfata, lizofosphatidilinozitol je kataliziran pomoću fosfolipaze A2 . Lizofosfatidilinozitol je neurotransmiter u endokanabinoidnom sistemu i, pored 2-arahidonile izvedenice, jedan od endogenih liganada G-protein spregnutog receptora GPR55.[6][7][8] U mozgu smeđeg pacova, prosječno oko 51% masnih kiselina sadržanih u lizofosfatidilinozitolu je stearinska, a 22% čini arahidonska kiselina. Lizofosfatidilinozitol je uključen u vazodilataciju u mozgu i oslobađanje kalcijevih iona u endotelnim ćelijama arterija (drugi glasnik).

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Li X, Wang L, Fang P, et al. (May 2018). "Lysophospholipids induce innate immune transdifferentiation of endothelial cells, resulting in prolonged endothelial activation". The Journal of Biological Chemistry. 293 (28): 11033–11045. doi:10.1074/jbc.RA118.002752. PMC 6052225. PMID 29769317.
  2. ^ Oka S, Nakajima K, Yamashita A, Kishimoto S, Sugiura T (November 2007). "Identification of GPR55 as a lysophosphatidylinositol receptor". Biochemical and Biophysical Research Communications. 362 (4): 928–34. doi:10.1016/j.bbrc.2007.08.078. PMID 17765871.
  3. ^ Henstridge CM, Balenga NA, Ford LA, Ross RA, Waldhoer M, Irving AJ (January 2009). "The GPR55 ligand L-alpha-lysophosphatidylinositol promotes RhoA-dependent Ca2+ signaling and NFAT activation". The FASEB Journal. 23 (1): 183–93. doi:10.1096/fj.08-108670. PMID 18757503.
  4. ^ Piñeiro, Roberto; Falasca, Marco (2012). "Lysophosphatidylinositol signalling: New wine from an old bottle". Biochimica et Biophysica Acta (BBA) - Molecular and Cell Biology of Lipids. 1821 (4): 694–705. doi:10.1016/j.bbalip.2012.01.009. PMID 22285325.
  5. ^ Oka S, Toshida T, Maruyama K, Nakajima K, Yamashita A, Sugiura T (January 2009). "2-Arachidonoyl-sn-glycero-3-phosphoinositol: a possible natural ligand for GPR55". Journal of Biochemistry. 145 (1): 13–20. doi:10.1093/jb/mvn136. PMID 18845565.
  6. ^ S. Oka, K. Nakajima, A. Yamashita, S. Kishimoto, T. Sugiura: Identification of GPR55 as a lysophosphatidylinositol receptor. In: Biochemical and biophysical research communications. volume 362, number 4, November 2007, S. 928–934, doi:10.1016/j.bbrc.2007.08.078, PMID 17765871.
  7. ^ S. Oka, T. Toshida, K. Maruyama, K. Nakajima, A. Yamashita, T. Sugiura: 2-Arachidonoyl-sn-glycero-3-phosphoinositol: a possible natural ligand for GPR55. In: Journal of biochemistry. voluma 145, number 1, January 2009, S. 13–20, doi:10.1093/jb/mvn136, PMID 18845565.
  8. ^ R. Piñeiro, M. Falasca: Lysophosphatidylinositol signalling: new wine from an old bottle. In: Biochimica et Biophysica Acta. volume 1821, number 4, April 2012, S. 694–705, doi:10.1016/j.bbalip.2012.01.009, PMID 22285325.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]