Mandy Patinkin

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Mandy Patinkin
Mandy Patinkin
Rodno ime Mandel Bruce Patinkin
Rođenje 30. 11. 1952.
Chicago, Illinois
Godine rada 1970-danas
Službena stranica http://www.mandypatinkin.net/

Mandel Bruce "Mandy" Patinkin američki je pozorišni, filmski i televizijski glumac i tenor.[1] On je priznat interpretator muzike Stephena Sondheima i poznat je po svom radu u mjuziklima, odigravši ikonske uloge kao što su Georges Seurat u Sunday in the Park with George, Archibald Craven u The Secret Garden ili Burrs u The Wild Party. Glumio je i u TV-serijama Chicago Hope, Ko živ, ko mrtav, te u prve 2 sezone Zločinačkih umova. Najpoznatiju filmsku ulogu ostvario je u filmu The Princess Bride kao Inigo Montoya. Drugi poznatiji filmovi u kojima se pojavio jesu Alien Nation, Yentl, Men with Guns, Run Ronnie Run, Dick Tracy i Elmove avanture u Zemlji gunđalâ.

Rane godine[uredi | uredi izvor]

Patinkin je rođen u Chicagu, a roditelji su mu ruskog i poljskog porijekla. Odrastao je u jevrejskoj porodici srednje klase i odgajan je u konzervativnom judaizmu[1][2], pohađajući vjersku školu svaki dan "u periodu od 7. do 13. ili 14. godine" i pjevajući u horovima u sinagogi, te pohađajući još i Camp Surah u Michiganu.[1] Išao je u srednju školu South Shore, akademiju Kenwood (završio ju je 1970), na Univerzitet Kansasa, te na Akademiju scenskih umjetnosti Juilliard School, odsjek za dramu. Na Juilliardu mu je kolega bio Kelsey Grammer. Kada su producenti popularnog sitcoma Kafić "Uzdravlje" organizirali audiciju za ulogu dr. Frasiera Cranea, Patinkin je predložio Grammera.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Nakon nekih pojavljivanja na radiju i u TV-reklamama, Patinkin je prvi uspjeh doživio u mjuziklu, nastupivši u ulozi Chea u Eviti na Broadwayu 1979. godine. Za tu je ulogu dobio Tonyja u kategoriji najboljeg glumca u mjuziklu.[1] Zatim je prešao na film, pojavivši se u Yentlu i Ragtimeu. Vratio se na Broadway 1984. zbog glavne uloge u mjuziklu Nedjelja u parku sa Georgeom (Sunday in the Park with George), nagrađenom Pulitzerovom nagradom, za koju je opet bio nominiran za Tonyja za najboljeg glumca u mjuziklu (ali ga tad nije osvojio).[1]

Patinkin je glumio Iniga Montoyu u filmu Roba Reinera The Princess Bride[1] (koju Patinkin smatra svojom najdražom ulogom). U tom filmu Patinkin izgovara kultnu repliku: "Zdravo. moje ime je Inigo Montoya. Ti si ubio mog oca. Pripremi se da umreš." Tokom sljedeće decenije nastavio se pojavljivati u raznim filmovima, kao što su Dick Tracy i Alien Nation.

U tom istom periodu, na Broadwayu se pojavio u Tonyjem nagrađenom mjuziklu The Secret Garden, i to u čak 706 izvođenja. Također je izdao i dva solistička albuma: Mandy Patinkin i Dress Casual.

1994. godine dobio je ulogu dr. Jeffreya Geigera u CBS-ovoj seriji Chicago Hope[1], za koju je osvojio Emmyja. Ipak, uprkos nagradi i dobrom rejtingu serije, Patinkin ju je napustio tokom 2. sezone jer je bio nezadovoljan što je toliko vremena morao biti odvojen od svoje supruge. Vratio se u seriju 1999. na početku 6. sezone, ali je serija otkazana naredne godine. Nakon Chicago Hopea, pojavio se u dosta filmova. Međutim, najviše je nastupao kao pjevač, objavivši još 3 albuma. 1995. godine gostovao je u Simpsonima (epizoda Lisa's Wedding), posudivši glas Lisinom budućem mladoženji.

1998. počeo je raditi na svom najosobnijem projektu - Mamaloshem. To je kolekcija tradicionalnih, klasičnih i savremenih pjesama koje su u potpunosti otpjevane na jidišu[1] ("mamaloshen" na jidišu znači "maternji jezik"). Scenska postavka Mamaloshena izvođena je i na Broadwayu i van njega, a održavane su turneje širom zemlje. Muzika iz Mamaloshena osvojila je Deutschen Schallplattenpreis (njemački ekvivalent Grammyja).

1999. pojavio se u filmu Elmove avanture u Zemlji gunđalâ u ulozi negativca Huxleya, koji pokušava ukrasti Elmov pokrivač.

Vratio se na Broadway 2000. u mjuziklu The Wild Party na Njujorškom šekspirijanskom festivalu, zaradivši još jednu nominaciju za Tonyja za najboljeg glumca u mjuziklu. U novije vrijeme Patinkina smo mogli vidjeti u Showtimeovoj seriji Ko živ, ko mrtav (Dead Like Me), u kojoj glumi Rubea Sofera. 2004. godine održavao je samostalni koncert tokom perioda od 6 sedmica u jednom pozorištu izvan Broadwaya.

U septembru 2005. debitirao je u ulozi Jasona Gideona, iskusnog profilera koji se upravo vratio na posao nakon polugodišnje pauze zbog nervnog sloma, u CBS-ovoj seriji Zločinački umovi.

Patinkin nije došao na zajedničko čitanje uloga za tu seriju i nije se vratio u 3. sezoni. Njegov odlazak iz serije nije se desio zbog ugovora ili plaće, već zbog kreativnih razlika. Nekoliko sedmica prije odlaska, u snimljenom intervjuu za internet-magazin Monaco Revue Patinkin je rekao novinarima na Festivalu televizije u Monte Carlu da mrzi nasilje na televiziji i da su mu smetale neke scene iz Zločinačkih umova. Također je rekao da je planirao svjetsku turneju s mjuziklom i da je želio ubrizgati više komedije u svijet zabave.[3] U kasnijim epizodama 3. sezone Patinkinov lik je izbrisan iz serije, a zamijenio ga je David Rossi, koga glumi Joe Mantegna.

14. 10. 2009. objavljeno je da će Patinkin gostovati u jednoj epizodi seriji Three Rivers.[4] Tu je glumio pacijenta koji boluje od ALS-a, a koji je povrijeđen u saobraćajnoj nesreći i koji od doktora traži da ga skinu s aparatâ kako bi njegovi organi mogli biti donirani. Također je snimio i 1 epizodu serije The Whole Truth koja se trebala emitirati 15. 12. 2010, ali je ABC ukinuo seriju iz rasporeda 2 sedmice prije toga.

Patinkin glumi u novom mjuziklu pod imenom Paradise Found (Pronađeni raj) u režiji Harolda Princea i Susan Stroman, u alternativnom pozorištu Menier Chocolate Factory u Londonu. Mjuzikl se izvodi u ograničenom periodu od maja do 26. 6. 2010.[5]

Lični život[uredi | uredi izvor]

Patinkin se 1980. oženio glumicom i dramturginjom Kathryn Grody. Imaju dva sina, Isaaca i Gideona.

Sredinom 1990-ih patio je od keratokonusa, degenerativne očne bolesti. Zbog toga je imao 2 transplantacije rožnjače: na lijevom oku 1997. i na desnom godinu kasnije.[6] Također mu je dijagnosticiran i izliječen rak prostate 2004. godine.[7] Prvu godišnjicu izlječenja proslavio je dobrotvornom biciklističkom vožnjom sa sinom Isaacom, dugom 448 km - the Arava Institute Hazon Israel vožnja: Biciklizmom za mir, partnerstvo i zaštitu okoline[8] Nakon toga se pridružio upravnim odborima u Institutu Arava za ekološke studije i neprofitnoj organizaciji Hazon.

Bio je angažiran u raznim jevrejskim kulturnim aktivnostima i projektima. Pjeva na jidišu, često na koncertima, i na albumu Mamaloshen.[9] Napisao je i uvode za 2 knjige iz jevrejske kulture: Porodični album američkih Jevreja (autori: Thomas i Dorothy Hoobler) i Bakina praznična kuharica Doralee Patinkin: Proslave u jevrejskoj porodici, koju je napisala njegova majka, Doralee Patinkin Rubin. Hobi mu je izrađivanje modela vozova.

Dao je doprinos i za dječiju knjigu Dewey Doo-it pomaže Owlieju da ponovo leti: knjiga muzičkih pripovijetki, za koju je inspiraciju dao Christopher Reeve prije vlastite i smrti njegove supruge Dane. Ta nagrađivana knjiga doprinosi Fondaciji Christopher Reeve, a uključuje i CD na kojem Patinkin pjeva i čita priče, a pored njega pjevaju i Dana Reeve i Bernadette Peters.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • 1980 - nagrada Tony za najbolju izvedbu glumca u mjuziklu (Evita)
  • 1987 - nagrada CableACE za najboljeg glumca u pozorišnom ili dramskom specijalu (Nedjelja u parku sa Georgeom)
  • 1995 - Emmy za najboljeg glavnog glumca u dramskoj seriji (Chicago Hope)

Nominacije[uredi | uredi izvor]

  • 1984 - Zlatni globus za najbolju izvedbu glumca u filmu ili komediji/mjuziklu (Yentl)
  • 1990 - nagrada Saturn Akademije SF, fantazijskih i horor-filmova za najboljeg sporednog glumca (Alien Nation)
  • 1995 - Zlatni globus za najbolju izvedbu glumca u TV-seriji/drami (Chicago Hope)
  • 1995 - nagrada Ceha filmskih glumaca za izvanrednu izvedbu glumca u dramskoj seriji (Chicago Hope)
  • 1996 - Emmy za izvanrednog gostujućeg glumca u humorističkoj seriji (The Larry Sanders Show: "Eight")
  • 1999 - Emmy za izvanrednog gostujućeg glumca u dramskoj seriji (Chicago Hope: epizoda "Curing Cancer")
  • 2003 - DVD ekskluzivna nagrada za najbolju originalnu pjesmu, premijerni film (Run Ronnie Run: pjesma "How High the Mountain")

Rad[uredi | uredi izvor]

Pozorište[uredi | uredi izvor]

Broadway
  • Evita (1979) – Che (nagrada Tony, 1980)
  • Nedjelja u parku sa Georgeom (1984) – Georges Seurat/George (nominiran za Tonyja, 1984)
  • Mandy Patinkin in Concert: Dress Casual (1989)
  • The Secret Garden (1991) – Archibald Craven
  • Falsettos (1993) – Marvin (zamjena)
  • Sunday in the Park with George (koncert za 10. godišnjicu) (1994) – George
  • Mandy Patinkin in Concert (1997)
  • Mandy Patinkin in Concert: Mamaloshen (1998)
  • The Wild Party (2000) – Burrs (nominiran za Tonyja,, 2000)
  • Celebrating Sondheim
  • Večer s Patti LuPone i Mandyjem Patinkinom (2009)
Ostala pozorišta
  • Enemy of the People (Pozorišni festival u Williamstownu)
  • Henry IV, Part I
  • The Winter's Tale
  • The Knife
  • Leave It to Beaver is Dead
  • Trelawney of the Wells (1975) – Arthur Gower
  • Hamlet (1975–76) – Fortinbras
  • Rebel Woman
  • The Shadow Box (1977) – Mark
  • The Split and Savages
  • Myths and Hymns
  • The Tempest (2008) (Classic Stage Company)
  • Compulsion (Rinne Groff) (2010) (Yale Repertory Theatre) - Sid Silver
  • Paradise Found (2010) (Menier Chocolate Factory, London) - eunuh
  • Compulsion (Rinne Groff) (2010) (Berkeley Repertory Theatre) - Sid Silver
  • Compulsion (Rinne Groff) (2011) (The Public Theatre) - Sid Silver

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Film[uredi | uredi izvor]

  • The Big Fix (1978) – čistač bazena
  • French Postcards (1979) – Sayyid
  • Last Embrace (1979) – prvi radnik
  • Night of the Juggler (1980) – taksist Allesandro
  • Ragtime (1981) – Tateh
  • Yentl (1983) – Avigdor
  • Daniel (1983) – Paul Isaacson
  • Maxie (1985) – Nick
  • Tenkû no shiro Rapyuta (1986) (glas: engleska verzija) – Louis
  • The Princess Bride (1987) – Inigo Montoya
  • Alien Nation (1988) – detektiv Samuel "George" Francisco
  • Kuća u Ulici Carroll (1988) – Ray Salwen
  • Dick Tracy (1990) – 88 Keys
  • True Colors (1991) – John Palmeri
  • Impromptu (1991) – Alfred de Musset
  • The Doctor (1991) – dr. Murray Kaplan
  • The Music of Chance (1993) – Jim Nashe
  • Život s Mikeyem (1993) – ljuti čovjek
  • Squanto: Ratnikova priča (1994) – brat Daniel
  • Lulu On The Bridge (1998) – Philip Kleinman
  • Men with Guns (1998) – Andrew
  • The Adventures of Elmo in Grouchland (1999) – Huxley
  • Piñero (2001) – Joseph Papp
  • Run Ronnie Run (2002) – glumi sam sebe, te Ronnieja Dobbsa, u scenskom nastupu unutar filma
  • The Choking Man (2005); Rick
  • Everyone's Hero (2006) (glas) – Stanley Irving
  • 4.3.2.1 ... The Countdown Begins (2010) - Jago L.

Televizija[uredi | uredi izvor]

  • That Thing on ABC – (1978), performer
  • Charleston – (1979), Beaudine Croft
  • Nedjelja u parku sa Georgeom – (1986), Georges Seurat/George
  • Chicago Hope – dr. Jeffrey Geiger (nagrada Emmy, 1994–95)[1]
  • Grbavac (TV-verzija) (1997) – Kvazimodo
  • The Larry Sanders Show – glumi sam sebe
  • Zakon i red – Levi March u "Absentia" (sezona 13, epizoda 290)
  • The Simpsons – Hugh Parkfield u "Lisa's Wedding" (sezona 6, epizoda 19)
  • Dodir anđela – Sotona u Holandiji (gost u jednoj epizodi) (sezona 7, epizoda 23)
  • Broken Glass (1996) – dr. Harry Hyman[1]
  • Strange Justice (1999) – Kenneth Duberstein
  • Ko živ, ko mrtav (20032004) - Rube Sofer
  • NTSB: The Crash of Flight 323 (2004) – Al Cummings
  • Zločinački umovi – (2005–2007) Jason Gideon (sezone 1, 2 i dvije epizode u sezoni 3)
  • Three Rivers - pacijent s ALS-om (2009, 1 epizoda)
Televizijske reklame
  • 7 Up (1970)
  • Frosted Mini-Wheats (1971) (prva reklama za taj proizvod kompanije Kellogg's)
  • Crestor (2006) (statinski lijek koji snižava LDL holesterol)

Diskografija[uredi | uredi izvor]

  • Evita (1978)
  • Sunday in the Park with George (1984)[1]
  • Mandy Patinkin (1989)
  • Dress Casual (1990)
  • The Secret Garden (1991)
  • Experiment (1994)
  • Oscar & Steve (1995)[1]
  • Mamaloshen (1998)
  • The Wild Party (2000)
  • Kidults (2001)
  • Mandy Patinkin sings Sondheim (2002)

Patinkina možemo čuti i u ciklusu pjesama Myths and Hymns Adama Guettela, kompilaciji Leonarda Bernsteina Leonard Bernstein's New York (1996), Madonninom albumu I'm Breathless (1990), studijskom snimku mjuzikla South Pacific (1986), čiji su autori Rodgers i Hammerstein, i koncertnoj verziji Sondheimovog mjuzikla Follies (1985). U studijskom snimku mjuzikla Man of La Mancha Patinkin pjeva riječi Sancha Panze, dok je Don Quijoteove pjevao Placido Domingo.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: