Temida

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Temida
Themida od Ramnuta, Atika, od vajara Chairestratosa, cca. 280 p. n. e.[1]
GrupeTitani
RoditeljiUran i Geja
Suprug(a)Zeus
BraćaTitani, Centimani, Kiklopi,Giganti, Nerej, Fork, Pont, Piton, Taumant, Tifon, Uran
SestreMelijade, Erinije, Afrodita, Euribija, Keta
MitologijaGrčka mitologija

Temida (grč. Θέμις, Thémis: zakon prirode, red)[2] u grčkoj mitologiji je boginja i personifikacija pravde, božanskog poretka, zakona i običaja. Ona je jedno od dvanaestoro Titana, djece Geje i Urana, i druga Zeusova žena. Povezana je s proročanstvima, uključujući Proročište iz Delfija. Njen simbol je Vaga pravde.

Opis[uredi | uredi izvor]

Klasični opisi Temide opisuju ženu trezvenog izgleda koja drži vagu.[3] Temida je boginja zemlje veoma nalik svojoj majci, Geji, i u nekim pričama je teško razlikovati njih dvije.[4] Neki klasični prikazi Temide prikazuju je kako drži mač.[5]

Kada se Temida zanemari, Nemesis donosi pravednu i gnjevnu odmazdu; tako je Temida dijelila mali hram u Ramnousu sa Nemesisom.[6] Temida nije gnjevna; kada se izbezumljena Hera vratila na Olimp nakon svađe sa Zeusom, Temida, "ljupkih obraza", prva joj je ponudila šolju.[7]

Temida je vodila pravilan odnos između muškarca i žene, osnovu ispravno uređene porodice (porodica se smatrala stubom dema). Sudije su često nazivane "themistopóloi" (Temide). To je bila i osnova za red na Olimpu. Čak ju je i Hera oslovljavala sa "Lejdi Temida".[8]

Hesiod[uredi | uredi izvor]

Temida se pojavljuje u Hesiodovoj Teogoniji kao prvo zabilježeno pojavljivanje Pravde kao božanske ličnosti. Oslanjajući se ne samo na društveno-religijsku svijest svog vremena već i na mnoge od ranijih kultnih religija, Hesiod je opisao sile svemira kao kosmička božanstva. Hesiod je prikazao vremensku pravdu, Diku, kao kćerku Zeusa i Temide. Dika je sprovodila zakon presudama i kaznama i zajedno sa svojom majkom Temidom izvršavala konačne odluke Mojri.[9]

Eshil[uredi | uredi izvor]

U drami Vezani Prometej, koja se tradicionalno pripisuje Eshilu, Prometej kaže da se Temida naziva mnogim imenima, uključujući i Geja.[10]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Temida je sagradila Proročište u Delfima i sama je bila prorok.[11] Prema drugoj legendi, Temida je dobila Proročište u Delfima od Geje i kasnije ga dala Febi, koja ga je poklonila svom unuku Apolonu kao rođendanski poklon.[12] Prema Eforu, Temida je pomogla Apolonu da pronađe proročište, s namjerom da pomogne čovječanstvu.[13] Neki primjeri Temidinih vizija; U priči o Driope u Ovidijevim metamorfozama, Temida upozorava bogove na predstojeći građanski rat u Tebi.[14] U drugoj priči ona upozorava Zeusa i Posejdona da se ne ožene Tetidom jer će njen sin biti moćniji od svog oca.[15] Prema Ovidiju, Temida je, a ne Zeus, bila ta koja je rekla Deukalionu da baci kosti "svoje Majke" preko ramena kako bi stvorio novu rasu čovječanstva nakon potopa.[16] Takođe, prema Ovidiju, Temida je prorekla da će Zeusov sin ukrasti zlatne jabuke iz Atlasovog voćnjaka.[17]

U Homerovoj Ilijadi ona ima zadatak da pozove bogove na vijeće na Olimpu od strane Zeusa.[18]

Temida je bila prisutna na Delosu kako bi svjedočila rođenju Apolona, i njegovala ga je nektarom i ambrozijom.[19] U svojoj De Astronomici, Higin navodi Temidu, pored nimfe Amalteje, kao hraniteljicu i dojilju mladog Zeusa.[20] U fragmentu Pindara, Temidu su Mojre (u ovoj verziji nisu njene kćeri) donijeli iz izvora Okeana na Olimp, gdje je postala prva Zeusova žena (a ne druga), i majka Horija.[21]

Prema izgubljenoj djelu Kipar od Stasina sa Kipra, Temida i Zeus su zajedno planirali početak Trojanskog rata.[22] Prema Kvintu Smirneju, kada su bogovi prkosili Zeusovim naredbama i počeli da se bore jedni protiv drugih nakon stvaranja trojanskog konja, Temida ih je zaustavila upozoravajući ih na Zeusov gnev.[23]

U orfičkoj „Rapsodijskoj teogoniji“, ili rapsodijama, (prvi vijek p. n. e.)[24] Nikta (Noć) je prorekla da će Temida ostati nevina sve dok Reja ne rodi Kronovo dijete.[25]

Temida je takođe igrala ulogu u Erosu, mladom bogu ljubavi, koji je odrastao; prema Porfiriju, njegova majka Afrodita bila je zabrinuta da njen sin Eros zauvek ostane dijete i dovela ga je Temidi. Temida joj je rekla da Erosu da brata, jer on nije odrastao zbog svoje samoće. Afrodita je tada rodila drugog boga ljubavi, Anterosa (što znači "protivljubav"), a Eros je rastao kad god je bio u njegovoj blizini. Ali svaki put kada je Anteros bio odsutan, Eros bi se vratio u svoju prethodnu, malu formu.[26]

Kada su četvorica Krićana (Egolije, Celeus, Cerberus i Laius) provalili u svetu pećinu na Kritu gdje je Reja rodila Zeusa kako bi ukrali dio meda koji su tamo proizvele svete pčele, Temida i njene kćeri, su uvjerile Zeusa protiv njihovog ubijanja unutar svete pećine, jer su smatrale da je bezbožno da bilo ko umre u pećini, pa je umjesto toga sve četiri pretvorio u različite ptice.[27]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Brill's New Pauly, s.v. Themis.
  2. ^ Beekes, s.v. Θέμις, str. 539.
  3. ^ Cooke, Rachel (2006). Encyclopedia of World Religions. doi:10.5260/cca.199425. Parametar |title= nedostaje ili je prazan (pomoć)
  4. ^ de Ville, Jacques (2013). "Mythology and the Images of Justice". Law and Literature. 23 (3): 324–364. doi:10.1525/lal.2011.23.3.324. hdl:10566/288. ISSN 1535-685X. S2CID 220308728.
  5. ^ Bennett, De Robigne Mortimer (1880). The Gods and Religions of Ancient and Modern Times ... (jezik: engleski). Bennett. str. 227.
  6. ^ Munn, Mark H. (11. 7. 2006). The Mother of the Gods, Athens, and the Tyranny of Asia: A Study of Sovereignty in Ancient Religion (jezik: engleski). University of California Press. str. 337. ISBN 978-0-520-93158-9.
  7. ^ Homer, Iliad 15.88.
  8. ^ See, Sally (25. 12. 2014). The Greek Myths (jezik: engleski). S&T. str. 11.
  9. ^ Donna Marie Giancola, "Justice and the Face of the Great Mother (East and West)"
  10. ^ Aeschylus, Prometheus bound 211 (Sommerstein, str. 446, 447; Harrison 1912, str. 480; Harrison 1908, str. 261.
  11. ^ Diodorus Siculus, 5.67.4; Orphic hymn 79
  12. ^ Aeschylus, Eumenides 1–8; West 1985, str. 174.
  13. ^ Strabo, Geographica 9.3.11 [= FGrHist 70 F31b]; Oxford Classical Dictionary, s.v. Themis.
  14. ^ Ovid, Metamorphoses 9.324–417.
  15. ^ Apollodorus, 3.13.5.
  16. ^ Ovid, Metamorphoses 1.313–381; Hard, str. 404; Tripp, s.v. Themis, pp. 558–559; Fontenrose, str. 417.
  17. ^ Ovid, Metamorphoses 4.639
  18. ^ Homer, Iliad 20.5.
  19. ^ Homeric Hymn to Apollo (3), 96, 123–125; Gantz, str. 52; Hard, str. 144; Oxford Classical Dictionary, s.v. Themis.
  20. ^ Hyginus, De Astronomica 2.13.6. Hyginus attributes this statement to "Musaeus", presumably Musaeus of Athens; see also West, str. 43.
  21. ^ Pindar, fr. 30 Race, str. 236, 237 [= Clement of Alexandria, Stromata 5.14.137.1]; Gantz, str. 52.
  22. ^ Cypria fragment 1
  23. ^ Quintus Smyrnaeus, Posthomerica 12.202–215 (str. 590–3).
  24. ^ Meisner, pp. 1, 5; cf. West 1983, str. 261–262.
  25. ^ West, str. 73, 266; Proclus, Commentary on Plato's Timaeus 30 a (I 396, 29 Diehl) [= Orphic fr. 144 Kern]. The children Themis later gave birth to were here too the Horae and the Moirai (Orphic frr. 126 [= Proclus, Commentary on Plato's Republic II 207, 14 Kr.], 162 [= Proclus, Commentary on Plato's Timaeus 41 e (III 274, 17 Diehl)], 181 [= Proclus, Commentary on Plato's Timaeus 40 a (III 118, 30 Diehl)] Kern; West, str. 73, 266, 267).
  26. ^ Dwight, str. 266.
  27. ^ Antoninus Liberalis, Collection of Transformations 19

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Temida&oldid=3523765"