Integral
| Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori). Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
-
-
Za druga značenja pojma Integral pogledajte čvor članak.
-
Integral je ključni koncept više matematike, unutar područja infinitezimalnog računa i matematičke analize. Za datu funkciju f(x) realne varijable x i interval [a,b] na pravcu realnih brojeva, integral
predstavlja površinu područja u xy-ravni ograničenu grafikom od f, x-ose, i vertikalnim linijama x=a i x=b.
Ideju integrisanja su oblikovali u kasnom 17. vijeku Isaac Newton i Gottfried Wilhelm Leibniz. Zajedno s konceptom derivacije, integral je postao osnovni alat infinitezimalnog računa, s brojnim primjenama u nauci i inženjerstvu.
Jednu od prvih rigoroznih matematičkih definicija integrala dao je Bernhard Riemann. Zasnovana je na postupku određivanja granične vrijednosti (limesa), koji aproksimira površinu kurvilinearnog područja razbijanjem u vertikalne odsječke. Počevši od 19. vijeka, pojavljuju se složenije oznake integrisanja, pri čemu se poopćuje tip funkcije i domena integracije. Krivolinijski integral je definisan za funkcije dvije ili tri varijable, i interval integracije [a,b] je zamijenjen određenim krivima koje spajaju dvije točke ravni ili prostora. U površinskom integralu, kriva je zamijenjena dijelom površi trodimenzionalnog prostora. Integrali diferencijalnih formi igraju fundamentalnu ulogu u savremenoj diferencijalnoj geometriji. Ova su poopćenja integrala prvotno iznikla iz potreba fizike, i igraju značajnu ulogu u oblikovanju fizikalnih zakona, posebno u elektrodinamici. Apstraktnu matematičku teoriju poznatu kao Lebesque integracija je razvio Henri Lebesgue.
Naziv "integral" se također može odnositi sinonimno na značenje onoga od antiderivacije, funkcije F čija je derivacija data funkcija f. U ovom se slučaju zove neodređenim integralom, dok su integrali o kojima se raspravlja u ovom članku nazvani određenima. Osnovna teorema integralnog računa tvrdi da se antiderivacija može rabiti za računanje integrala nad intervalom. Neki autori, na primijer Tom Apostol, razlikuju antiderivaciju i neodređeni integral.
Također pogledajte [uredi]
Vanjski linkovi [uredi]
| Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden. Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika. |
- Hazewinkel, Michiel, ed. (2001), "Integral", Matematička enciklopedija, Kluwer Academic Publishers, ISBN 978-1556080104
- Riemann Sum by Wolfram Research
- Introduction to definite integrals by Khan Academy
Online knjige [uredi]
- Keisler, H. Jerome, Elementary Calculus: An Approach Using Infinitesimals, University of Wisconsin
- Stroyan, K.D., A Brief Introduction to Infinitesimal Calculus, University of Iowa
- Mauch, Sean, Sean's Applied Math Book, CIT, an online textbook that includes a complete introduction to calculus
- Crowell, Benjamin, Calculus, Fullerton College, an online textbook
- Garrett, Paul, Notes on First-Year Calculus
- Hussain, Faraz, Understanding Calculus, an online textbook
- Kowalk, W.P., Integration Theory, University of Oldenburg. A new concept to an old problem. Online textbook
- Sloughter, Dan, Difference Equations to Differential Equations, an introduction to calculus
- Numerical Methods of Integration at Holistic Numerical Methods Institute
- P.S. Wang, Evaluation of Definite Integrals by Symbolic Manipulation (1972) — a cookbook of definite integral techniques
Nedovršeni članak Integral koji govori o matematici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
| U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: |
