Alportov sindrom

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Alportov sindrom
Audiogrami: efekt Alportovog sindroma na gubitak sluha kod 13-godišnjeg dječaka
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10Q87.8
ICD-9759.89
OMIM301050 OMIM: 104200 OMIM: 203780 OMIM: 300195
DiseasesDB454
MedlinePlus000504
eMedicinemed/110
MeSHy D009394 y
GeneReviewsCollagen IV-Related Nephropathies (Alport Syndrome and Thin Basement Membrane Nephropathy)

Alportov sindrom je genetički poremećaj[1], pogađa 1 u 5000 -10 000 djece,[2] obilježen glomerulonefritison, završna bolest bubrega uz gubitak sluha.[3] Alportov sindrom također može utjecati na oči, iako promjene obično ne utiču na vid, osim kada se promjene na sočivu dogode u kasnijoj životnoj dobi. Krv u urinu je univerzalna. Proteinurija je karakteristika kako bubrežna bolest napreduje.

Poremećaj je prvi put identifikovao u britanskoj porodici ljekar Cecil A. Alport u 1927.[4][5] Alportov sindrom je nekada također imao oznaku hereditarni nefritis, ali to je pogrešno jer postoje mnogi drugi uzroci nasljedne bolesti bubrega i 'nefritisa'.

Alportov sindrom je uzrokovan naslijeđenim defektom kolagena tipa IV—strukturnog materijala koji je potreban za normalnu funkciju različitih dijelova tijela. Budući da se kolagen tipa IV nalazi u ušima, očima i bubrezima, to objašnjava zašto Alportov sindrom pogađa različite naizgled nepovezane dijelove tijela (uši, oči, bubrezi, itd.).

Znakovi i simptomi[uredi | uredi izvor]

Ovi opisi se odnose na 'klasični' Alportov sindrom, koji obično uzrokuje značajnu bolest u mlađoj odrasloj ili kasnoj dobi.[6]

Hronična bolest bubrega[uredi | uredi izvor]

Krv u urinu je uobičajena karakteristika Alportovog sindroma od ranog detinjstva, koja se može identifikovati na trakama za testiranje urina. Kod male djece mogu se pojaviti epizode vidljive (makroskopske) hematurije. Proteini se počinju pojavljivati u urinu kako bolest napreduje. Ovo se sada smatra indikacijom za liječenje ACE inhibitorima. Može doći do progresivnog gubitka funkcije bubrega (klinički se odražava povećanjem serumskog kreatinina ili smanjenjem procijenjene brzine glomerulske filtracije) i može zahtijevati liječenje zamjenom bubrega: dijaliza ili transplantacija bubrega.[7]

Gubitak sluha[uredi | uredi izvor]

Alportov sindrom također može uzrokovati gubitak sluha, iako neki pacijenti nisu pogođeni.[8] Sluh kod pacijenata sa Alportovim sindromom je normalan pri rođenju. Gubitak sluha kod oboljelih pacijenata razvija se progresivno, obično u fazi kada je funkcija bubrega normalna, ali postoji značajna proteinurija. Međutim, kod nekih pacijenata gubitak sluha primjećuje se tek nakon gubitka funkcije bubrega. Karakteristično je da su rane promjene smanjena sposobnost slušanja visokofrekventnih zvukova, 'senzorinervna gluhoća'. Ovo postaje teže i utiče i na niže frekvencije. Gubitak sluha obično nije potpun kod Alportovog sindroma; dobra komunikacija je gotovo uvijek moguća uz korištenje slušnih aparata.[9]

Leiomiomatoza[uredi | uredi izvor]

U nekim porodicama sa Alportovim sindromom, prijavljena je difuzna leiomiomatoza jednjaka i traheobronhijskg stabla. Simptomi se obično pojavljuju u kasnom djetinjstvu i uključuju disfagiju, povraćanje nakon obroka, substernumsku ili epićelučanu bol, rekurentni bronhitis, dispneju, kašalj i stridor. Leiomiomatoza se potvrđuje kompjuterizovanom tomografijom (CT-skeniranjem) ili magnetnom rezonancom (MRI).[10]

Promjene na očima[uredi | uredi izvor]

Često se vide različite abnormalnosti oka uključujući lentikonus, keratokonus, katarakt i eroziju rožnjače, kao i pjegr na mrežnjači u makulama i u smjeru sredina – periferija.[11] Ovo rijetko ugrožava vid. Lentikonus (konusno sočivo) može se liječiti zamjenom sočiva, kao kod katarakta. Blagi keratokonus može se liječiti tvrdim, skleralnim, piggy-back ili drugim specijalnim medicinskim kontaktnim sočivima; progresivni slučajevi mogu se zaustaviti umrežavanjem kolagena rožnjače; a teški slučajevi mogu zahtijevati transplantaciju rožnjače. Makulske abnormalnosti kao što je nepotpuna hipoplazija fovea ili stepenasta foveopatija česte su kod Alportovog sindroma.[12]

Također može biti povezan sa retinitis pigmentosa.[13]

Ostale abnormalnosti[uredi | uredi izvor]

Aortna disekcija je vrlo rijetko opisana kod pacijenata s ranim početkom bolesti.[6] lejomiomi, tumori glatkih mišića koji zahvaćtaju jednjak i ženski genitalni trakt, mogu se pojavitiu u rijetkom sindromu preklapanja koji uključuje susjedne gene COL4A5 i COL4A6.[14]

Patofiziologija[uredi | uredi izvor]

Genetika[uredi | uredi izvor]

Alportov sindrom je uzrokovan mutacijom u CO4A3, COL4A4 i COL4A5, kod tri od šest ljudi geni uključeni u biosintezu bazne membrane kolagena (tip IV). Mutacije u bilo kojem od ovih gena sprječavaju pravilnu proizvodnju ili sklapanje specijalizirane mreže kolagena tipa IV '345', koja je važna strukturna komponenta baznih membrana u bubreg u, unutrašnjem uhu i očima.[15] Nalazi se i na drugim lokacijama, uključujući alveole pluća. Bazne membrane su tanke, pločaste strukture koje razdvajaju i podržavaju ćelije u mnogim tkivima. Kolagen tipa IV podtipa '112' nalazi se i kod kičmenjaka i kod beskičmenjaka i glavna je izoforma u većini ljudskih baznih membrana. Kada mutacije spriječe stvaranje 345 kolagenske mreže tipa IV u glomerulu, mreža 112, koja se formira u fetusnom razvoju, ali je obično zamijenjena sa 345, opstaje u odraslom dobu.[16]

Obrasci nasljeđivanja[uredi | uredi izvor]

Alportov sindrom može imati različite obrasce nasljeđivanja, ovisno o tome koja je specifična mutacija prisutna.

  • Kod većine ljudi s Alportovim sindromom (oko 85%), stanje se nasljeđuje po ibrascu X-vezanih osobina,[17] zbog mutacija u "COL4A5" genu. Stanje se smatra X-vezanim ako se gen uključen u poremećaj nalazi na hromozomu X. Kod muškaraca, koji imaju samo jedan X hromosom, jedna izmijenjena kopija gena "COL4A5" dovoljna je da izazove teški Alportov sindrom, objašnjavajući zašto većina oboljelih muškaraca na kraju dobije zatajenje bubrega. Kod žena koje imaju dva X hromosoma, mutacija u jednoj kopiji gena "COL4A5" obično rezultira [[krv gglju u mokraći, ali većina oboljelih žena ne razvija zatajenje bubrega.
  • Alportov sindrom se također može naslijediti po autosomno recesivnom obrascu, ako su obje kopije gena COL4A3 ili COL4A4, smještene na hromosomu 2, mutirani aleli.[15] Roditelji djeteta sa autosomno recesivnim poremećajem najčešće nisu zahvaćeni već su nositelji jedne kopije izmijenjenog gena
  • Raniji opisi autosomno dominantnog oblika sada se obično kategoriziraju kao druga stanja.[18] Posebno, stanja povezana s ogromnim trombocitima i s mutacijama MYH9 više se ne smatraju Alportovim varijantama. Međutim, javlja se očigledan autosomno dominantan prijenos bolesti povezan s mutacijama u COL4A3 i COL4A4.[19][20]

Klinički korisna je genska kartica za: Alportov sindrom.[21]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza se obično može postaviti na osnovu kombinacije kliničkih nalaza, porodične anamneze i kriterija biopsije.

Biopsija bubrega ili kože[uredi | uredi izvor]

Da bi bile korisne, biopsije bubrega moraju se uzeti prije nego što bolest previše uznapreduje. Promjene pod običnim (svjetlosnom) mikroskopom nisu karakteristične, a može se povećati mogućnost drugih dijagnoza, posebno fokusne segmentne glomeruloskleroze (FSGS). Elektronska mikroskopija pokazuje karakterističan slijed promjena od stanjivanja glomerulske bazne membrane (GBM), koje se razvijaju u područja stanjivanja i zadebljanja, i konačno u složeni izgled s prividnim cijepanjem, koji se često opisuje kao tkanje korpe. Rane ili vrlo lokalizirane promjene na ovom spektru nisu dijagnostičke, ali se kasnije promjene smatraju dijagnostičkim.

Od pomoći mogu biti i imunohistohemijske ili imunofluorescentne studije za identifikaciju proteina COL3-4-5 u GBM. Međutim, ove studije mogu biti normalne kod nekih pacijenata sa Alportovim sindromom, posebno blažim varijantama. Koža sadrži kolagen tipa IV u mreži '556'. Biopsije kože korištene su da bi se pokazalo odsustvo genskog proizvoda COL4A5, ali ove tehnike nisu jednostavne, primjenjuju se samo na pacijente s teškim mutacijama COL4A5 i nisu široko dostupne. Genetičko testiranje je sada bolja i pouzdanija alternativa ako biopsija bubrega nije moguća.

Genetičko testiranje[uredi | uredi izvor]

Genetičko testiranje ima sve važniju ulogu u potvrđivanju dijagnoze tamo gdje kliničke karakteristike nisu dokaz.[22]

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Bolest i zatajenje bubrega[uredi | uredi izvor]

Pored mjera za hroničnu bolest bubrega (CKD) bilo kojeg uzroka, postoje dokazi da ACE-inhibitori mogu usporiti pogoršanje funkcije bubrega kod Alportovog sindroma, odgađajući potrebu za dijalizom ili transplantacijom.[23] Kao indikacija za početak liječenja, preporučuje se početak proteinurije (pojsve bjelančevina u mokraći)[6]

Kada se razvije zatajenje bubrega, pacijenti se obično dobro snalaze na dijalizi ili sa transplantacijom bubrega. Transplantacija se rijetko može povezati s stvaranjem antitijela na kolagen tipa IV u bubregu donora, što rezultira progresivnim zatajenjem transplantata kao posljedicom Goodpastureovog sindroma (Alportove posttransplantacijske anti-GBM bolesti).[24][25]

O genskoj terapiji se često raspravljalo, ali je izazov dostavljanje podocitima u glomerulu koji normalno proizvode kolagen tipa IV u baznoj membrani glomerula.[26]

Gubitak sluha[uredi | uredi izvor]

Nije poznato da li ACE inhibitori ili drugi tretmani utiču na gubitak sluha. Za one s klasičnim Alportovim sindromom, slušni aparati su često potrebni u tinejdžerskim ili mlađim odraslim godinama.[27]

Prognoza[uredi | uredi izvor]

Studije o očekivanom životnom vijeku pacijenata s Alportovim sindromom su rijetke, ali jedna iz 2012. godine pokazala je da su pacijenti koji su primali nadomjesnu terapiju bubrega (dijalizu ili transplantaciju bubrega) u prosjeku imali bolje preživljavanje u poređenju sa odgovarajućim kontrolama koje su imale druge bolesti bubrega (i koji su također primili zamjensku terapiju bubrega).[28]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Diseases of the Kidney: Alport Syndrome". Arhivirano s originala, 12. 6. 2004. Pristupljeno 16. 6. 2004.
  2. ^ "What is Alport syndrome?". Alport syndrome (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 6. 1. 2019. Pristupljeno 6. 1. 2019.
  3. ^ "Alport syndrome" na Dorland's Medical Dictionary
  4. ^ Lagona E, Tsartsali L, Kostaridou S, Skiathitou A, Georgaki E, Sotsiou F (april 2008). "Skin biopsy for the diagnosis of Alport syndrome". Hippokratia. 12 (2): 116–8. PMC 2464308. PMID 18923659.
  5. ^ Alport AC (mart 1927). "Hereditary familial congenital haemorrhagic nephritis". British Medical Journal. 1 (3454): 504–6. doi:10.1136/bmj.1.3454.504. JSTOR 25322864. PMC 2454341. PMID 20773074.
  6. ^ a b c UK Alport Group (25. 7. 2013). "Alport SyndromeL Clinician information". RareRenal. Renal Rare Diseases Registry. Pristupljeno 17. 2. 2016.
  7. ^ "Alport syndrome". MedlinePlus. Pristupljeno 28. 6. 2021.
  8. ^ Zhou J, Hertz JM, Tryggvason K (juni 1992). "Mutation in the alpha 5(IV) collagen chain in juvenile-onset Alport syndrome without hearing loss or ocular lesions: detection by denaturing gradient gel electrophoresis of a PCR product". American Journal of Human Genetics. 50 (6): 1291–300. PMC 1682577. PMID 1598909.
  9. ^ Watson S, Padala SA, Bush JS (28. 5. 2020). "Alport Syndrome". StatPearls. PMID 29262041. Pristupljeno 30. 5. 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  10. ^ Alport Syndrome~clinical na eMedicine
  11. ^ Chugh KS, Sakhuja V, Agarwal A, Jha V, Joshi K, Datta BN, et al. (1993). "Hereditary nephritis (Alport's syndrome)--clinical profile and inheritance in 28 kindreds". Nephrology, Dialysis, Transplantation. 8 (8): 690–5. doi:10.1093/ndt/8.8.690. PMID 8414153.
  12. ^ Hess K, Pfau M, Wintergerst MW, Loeffler KU, Holz FG, Herrmann P (februar 2020). "Phenotypic Spectrum of the Foveal Configuration and Foveal Avascular Zone in Patients With Alport Syndrome". Invest Ophthalmol Vis Sci. 61 (2): 5. doi:10.1167/iovs.61.2.5. PMC 7324255. PMID 32031577.
  13. ^ Univerzitet Kolumbija, Odsjek za oftalmologiju. Veza https://www.columbiaeye.org/content/retinitis-pigmentosa
  14. ^ Kashtan CE (februar 2019). "Alport Syndrome". u Adam MP, Ardinger HH, Pagon RA, et al. (ured.). Gene Reviews. Seattle (WA): University of Washington, Seattle.
  15. ^ a b Nozu K, Nakanishi K, Abe Y, Udagawa T, Okada S, Okamoto T, et al. (februar 2019). "A review of clinical characteristics and genetic backgrounds in Alport syndrome". Clinical and Experimental Nephrology. 23 (2): 158–168. doi:10.1007/s10157-018-1629-4. PMC 6510800. PMID 30128941.
  16. ^ "Alport Syndrome". The Lecturio Medical Concept Library. Pristupljeno 28. 6. 2021.
  17. ^ Jais JP, Knebelmann B, Giatras I, De Marchi M, Rizzoni G, Renieri A, et al. (oktobar 2003). "X-linked Alport syndrome: natural history and genotype-phenotype correlations in girls and women belonging to 195 families: a "European Community Alport Syndrome Concerted Action" study". Journal of the American Society of Nephrology. 14 (10): 2603–10. doi:10.1097/01.ASN.0000090034.71205.74. PMID 14514738.
  18. ^ "Alport Syndrome, Autosomal Dominant". Online Mendelian Inheritance in Man (OMIM). Johns Hopkins University. Pristupljeno 24. 11. 2008.
  19. ^ Kharrat M, Makni S, Makni K, Kammoun K, Charfeddine K, Azaeiz H, et al. (septembar 2006). "Autosomal dominant Alport's syndrome: study of a large Tunisian family". Saudi Journal of Kidney Diseases and Transplantation. 17 (3): 320–5. PMID 16970251.
  20. ^ Pescucci C, Mari F, Longo I, Vogiatzi P, Caselli R, Scala E, et al. (maj 2004). "Autosomal-dominant Alport syndrome: natural history of a disease due to COL4A3 or COL4A4 gene". Kidney International. 65 (5): 1598–603. doi:10.1111/j.1523-1755.2004.00560.x. PMID 15086897.
  21. ^ Hertz JM, Thomassen M, Storey H, Flinter F (juni 2012). "Clinical utility gene card for: Alport syndrome". European Journal of Human Genetics. 20 (6): 713. doi:10.1038/ejhg.2011.237. PMC 3355248. PMID 22166944.
  22. ^ "Alport Syndrome". The Lecturio Medical Concept Library. Pristupljeno 8. 7. 2021.
  23. ^ Alport Syndrome~treatment na eMedicine
  24. ^ "Alport syndrome". Renal Unit at the Royal Infirmary of Edinburgh, Scotland. Arhivirano s originala, 17. 4. 2010. Pristupljeno 24. 12. 2021.
  25. ^ "EdRen - Edinburgh Royal Infirmary Renal Unit - Alport anti-GBM disease". www.edren.org. Arhivirano s originala, 10. 2. 2016. Pristupljeno 17. 2. 2016.
  26. ^ Tryggvason K, Heikkilä P, Pettersson E, Tibell A, Thorner P (maj 1997). "Can Alport syndrome be treated by gene therapy?". Kidney International. 51 (5): 1493–9. doi:10.1038/ki.1997.205. PMID 9150464.
  27. ^ "Alport Syndrome". The Lecturio Medical Concept Library. Pristupljeno 28. 6. 2021.
  28. ^ Temme J, Kramer A, Jager KJ, Lange K, Peters F, Müller GA, et al. (decembar 2012). "Outcomes of male patients with Alport syndrome undergoing renal replacement therapy". Clinical Journal of the American Society of Nephrology. 7 (12): 1969–76. doi:10.2215/CJN.02190312. PMC 3513741. PMID 22997344.

Javno vlasništvo Ovaj članak uključuje materijal u javnom vlasništvu sa Nacionalna medicinska biblioteka Sjedinjenih Američkih Država dokument: "Alport syndrome". (Genetics Home Reference)


Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Urođene malformacije mokraćnog sistema

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Alportov_sindrom&oldid=3595444"