MYH9

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
MYH9
Dostupne strukture
PDBPretraga ortologa: PDBe RCSB
Spisak PDB ID kodova

2LNK, 3ZWH, 4CFQ, 4CFR, 4ETO

Identifikatori
AliasiMYH9
Vanjski ID-jeviOMIM: 160775 MGI: 107717 HomoloGene: 129835 GeneCards: MYH9
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 22 (čovjek)
Hrom.Hromosom 22 (čovjek)[1]
Hromosom 22 (čovjek)
Genomska lokacija za MYH9
Genomska lokacija za MYH9
Bend22q12.3Početak36,281,280 bp[1]
Kraj36,388,010 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 15 (miš)
Hrom.Hromosom 15 (miš)[2]
Hromosom 15 (miš)
Genomska lokacija za MYH9
Genomska lokacija za MYH9
Bend15 E1|15 36.81 cMPočetak77,644,787 bp[2]
Kraj77,726,375 bp[2]
Obrazac RNK ekspresije
Više referentnih podataka o ekspresiji
Ontologija gena
Molekularna funkcija• protein homodimerization activity
• nucleotide binding
• microfilament motor activity
• GO:0001948, GO:0016582 vezivanje za proteine
• ADP binding
• protein-membrane adaptor activity
• calmodulin binding
• ATPase activity
• protein domain specific binding
• actin binding
• cytoskeletal motor activity
• ATP binding
• vezivanje sa RNK
• cadherin binding
• actin filament binding
• microtubule motor activity
• microtubule binding
Ćelijska komponenta• myosin II filament
• cell cortex
• brush border
• actomyosin
• myosin complex
• integrin complex
• ruffle
• jedro
• cell leading edge
• actomyosin contractile ring
• citoskelet
• cleavage furrow
• cortical cytoskeleton
• actin cytoskeleton
• Diobeno vreteno
• membrana
• COP9 signalosome
• Egzosom
• Nervno-mišićna veza
• citoplazma
• citosol
• focal adhesion
• ćelijska membrana
• stress fiber
• uropod
• immunological synapse
• myosin II complex
• GO:0005578 Vanćelijski matriks
Biološki proces• in utero embryonic development
• protein transport
• monocyte differentiation
• uropod organization
• Ćelijska adhezija
• cell morphogenesis involved in differentiation
• platelet formation
• leukocyte migration
• establishment of meiotic spindle localization
• blood vessel endothelial cell migration
• establishment of T cell polarity
• myoblast fusion
• membrane protein ectodomain proteolysis
• actomyosin structure organization
• Angiogeneza
• integrin-mediated signaling pathway
• actin cytoskeleton reorganization
• regulation of cell shape
• actin filament-based movement
• platelet aggregation
• GO:0043147 meiotic spindle organization
• phagocytosis, engulfment
• negative regulation of actin filament severing
• positive regulation of protein processing in phagocytic vesicle
• cytokinetic process
• cell-cell adhesion
• microtubule-based movement
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez

4627

17886

Ensembl

ENSG00000100345

ENSMUSG00000022443

UniProt

P35579
Q5BKV1

Q8VDD5

RefSeq (mRNK)

NM_002473

NM_022410

RefSeq (bjelančevina)

NP_002464
NP_002464.1

NP_071855

Lokacija (UCSC)Chr 22: 36.28 – 36.39 MbChr 15: 77.64 – 77.73 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Miozin–9, znan i kao nemišićni miozinski ieški lanac 9 ili nemišićni miozinski teški lanac IIa (NMMHC-IIA) jest protein koji je kod ljudi kodiran genom MYH9 sa hromosoma 22.[5][6]

Aminokiselinska sekvenca[uredi | uredi izvor]

Dužina polipeptidnog lanca je 1.960 aminokiseline, a molekulska težina 226.532 Da.[5]

1020304050
MAQQAADKYLYVDKNFINNPLAQADWAAKKLVWVPSDKSGFEPASLKEEV
GEEAIVELVENGKKVKVNKDDIQKMNPPKFSKVEDMAELTCLNEASVLHN
LKERYYSGLIYTYSGLFCVVINPYKNLPIYSEEIVEMYKGKKRHEMPPHI
YAITDTAYRSMMQDREDQSILCTGESGAGKTENTKKVIQYLAYVASSHKS
KKDQGELERQLLQANPILEAFGNAKTVKNDNSSRFGKFIRINFDVNGYIV
GANIETYLLEKSRAIRQAKEERTFHIFYYLLSGAGEHLKTDLLLEPYNKY
RFLSNGHVTIPGQQDKDMFQETMEAMRIMGIPEEEQMGLLRVISGVLQLG
NIVFKKERNTDQASMPDNTAAQKVSHLLGINVTDFTRGILTPRIKVGRDY
VQKAQTKEQADFAIEALAKATYERMFRWLVLRINKALDKTKRQGASFIGI
LDIAGFEIFDLNSFEQLCINYTNEKLQQLFNHTMFILEQEEYQREGIEWN
FIDFGLDLQPCIDLIEKPAGPPGILALLDEECWFPKATDKSFVEKVMQEQ
GTHPKFQKPKQLKDKADFCIIHYAGKVDYKADEWLMKNMDPLNDNIATLL
HQSSDKFVSELWKDVDRIIGLDQVAGMSETALPGAFKTRKGMFRTVGQLY
KEQLAKLMATLRNTNPNFVRCIIPNHEKKAGKLDPHLVLDQLRCNGVLEG
IRICRQGFPNRVVFQEFRQRYEILTPNSIPKGFMDGKQACVLMIKALELD
SNLYRIGQSKVFFRAGVLAHLEEERDLKITDVIIGFQACCRGYLARKAFA
KRQQQLTAMKVLQRNCAAYLKLRNWQWWRLFTKVKPLLQVSRQEEEMMAK
EEELVKVREKQLAAENRLTEMETLQSQLMAEKLQLQEQLQAETELCAEAE
ELRARLTAKKQELEEICHDLEARVEEEEERCQHLQAEKKKMQQNIQELEE
QLEEEESARQKLQLEKVTTEAKLKKLEEEQIILEDQNCKLAKEKKLLEDR
IAEFTTNLTEEEEKSKSLAKLKNKHEAMITDLEERLRREEKQRQELEKTR
RKLEGDSTDLSDQIAELQAQIAELKMQLAKKEEELQAALARVEEEAAQKN
MALKKIRELESQISELQEDLESERASRNKAEKQKRDLGEELEALKTELED
TLDSTAAQQELRSKREQEVNILKKTLEEEAKTHEAQIQEMRQKHSQAVEE
LAEQLEQTKRVKANLEKAKQTLENERGELANEVKVLLQGKGDSEHKRKKV
EAQLQELQVKFNEGERVRTELADKVTKLQVELDNVTGLLSQSDSKSSKLT
KDFSALESQLQDTQELLQEENRQKLSLSTKLKQVEDEKNSFREQLEEEEE
AKHNLEKQIATLHAQVADMKKKMEDSVGCLETAEEVKRKLQKDLEGLSQR
HEEKVAAYDKLEKTKTRLQQELDDLLVDLDHQRQSACNLEKKQKKFDQLL
AEEKTISAKYAEERDRAEAEAREKETKALSLARALEEAMEQKAELERLNK
QFRTEMEDLMSSKDDVGKSVHELEKSKRALEQQVEEMKTQLEELEDELQA
TEDAKLRLEVNLQAMKAQFERDLQGRDEQSEEKKKQLVRQVREMEAELED
ERKQRSMAVAARKKLEMDLKDLEAHIDSANKNRDEAIKQLRKLQAQMKDC
MRELDDTRASREEILAQAKENEKKLKSMEAEMIQLQEELAAAERAKRQAQ
QERDELADEIANSSGKGALALEEKRRLEARIAQLEEELEEEQGNTELIND
RLKKANLQIDQINTDLNLERSHAQKNENARQQLERQNKELKVKLQEMEGT
VKSKYKASITALEAKIAQLEEQLDNETKERQAACKQVRRTEKKLKDVLLQ
VDDERRNAEQYKDQADKASTRLKQLKRQLEEAEEEAQRANASRRKLQREL
EDATETADAMNREVSSLKNKLRRGDLPFVVPRRMARKGAGDGSDEEVDGK
ADGAEAKPAE

Struktura gena i proteina[uredi | uredi izvor]

MYH9 je veliki gen koji obuhvata više od 106 kiloparova baza na hromosomu 22, regija 22q12.3. Sastoji se od 41 egzona s prvim ATG otvorenog okvira čitanja u egzonu 2 i stop kodonom u egzonu 41. Kodira nemišićni miozinski teški lanac IIA (NMHC IIA), protein od 1.960 aminokiselina. U skladu sa svojom širokom ekspresijom u ćelijama i tkivima, regija promotora MYH9 je tipska za domaćinske genegene koji nemaju TATA kutiju nego visok sadržaj parova GC, sa više GC-kutija. MYH9 je evolucijski dobro konzerviran. Mišji ortolog (Myh9) nalazi se u sintenskom području na hromosomu 15 i ima istu genomsku organizaciju kao i ljudski gen. Kodira protein iste dužine, sa 97,1% identiteta aminokiselina sa ljudskim proteinom MYH9.[7]

Kao i svi miozini klase II, dva NMHC IIA se dimeriziraju stvarajući asimetričnu molekulsku strukturu prepoznatljivu po dvije glave i repnim domenom: N-terminalna polovina svakog teškog lanca stvara domen glave, koji se sastoji od domena globulskog motora i domene vrata , a C-terminalne polovine dva teška lanca zajedno čine repni domen.[8] Motorni domen, koji je organiziran u četiri poddomena (motiv nalik SH3, gornji i donji 50kDa poddomen, i regija pretvarača) povezana fleksibilnim linkerima,[9] stupa u interakciju s vlaknastim aktinom, kako bi stvorio silu hidrolizom ATP-a ovisnog o magneziju. Vrat se ponaša kao poluga koja pojačava pokret izazvan konformacijskim promjenama u domenu motora i mjesto je vezivanja lahkih lanaca preko dva IQ motiva. Repni domen je fundamentalan i za dimerizaciju teških lanaca i za formiranje funkcionalnih filamenata NM IIA. Dva teška lanca dimeriziraju se kroz repni domen formirajući dugu alfa-heliksu upredenu zavojnicu sastavljenu od tipskih heptadnih ponavljanja. Dimeri se sami udružuju putem štapića upredene zavojnice i formiraju filamente miozina. Repni domen završava na C-terminalu sa neheliksnim repom od 34 ostatka.[8][10]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Nemišićni miozin IIA (NM IIA) eksprimiran je u većini ćelija i tkiva, gdje učestvuje u raznim procesima koji zahtijevaju kontraktilnu silu, kao što su citokineza, migracija ćelija, polarizacija i adhezija, održavanje oblika ćelije i transdukcija signala. Miozin II su motorni proteini koji su dio superfamilije sastavljene od više od 30 klasa.[11][12][13] Miozini klase II uključuju mišićne i nemišićne miozine koji su organizirani kao heksamerna molekule, sastavljene od dva teška lanca (230 kDa), dva regulatorna lahka lanca (20 KDa) koja kontroliraju aktivnost miozina i dva esencijalna lahka lanca (17 kDa), za stabilizaciju strukture teškog lanca.[10][14][15][16][17]

Regulacija strukture NM IIA[uredi | uredi izvor]

Postoje tri paraloga nemišićnog miozina II (NM II), NM IIA, IIB i IIC, pri čemu svaki ima teški lanac kodiran na drugom hromosomu. Čini se da sva tri paraloga vezuju iste ili vrlo slične lahke lance i dijele osnovna svojstva u pogledu strukture i aktivacije, ali sva tri imaju različite uloge tokom razvoja kičmenjaka i odrasle dobi (za opće preglede NM II, vidi [10][15][16]). Svi NM II imaju dvije važne karakteristike: to su enzimi MgATPaza koji mogu hidrolizirati ATP pretvarajući hemijsku energiju u mehaničko kretanje. Osim toga, mogu formirati bipolarne filamente koji mogu stupiti u interakciju sa aktinskim filamentima i vršiti napetost na njima. Ova svojstva daju osnovu za sve funkcije NM II. Put do formiranja filamenta miozina, koji dijele NM II i miozin glatkih mišića, počinje sa savijenom neaktivnom konformacijom NM II monomera koji, nakon fosforilacije lahkog lanca od 20 KDa, razvija molekulu kako bi proizveo globulasti dio glave, nakon čega slijedi produženi rep sa alfa-helikslnim upredenim zavojnicama.[18][19][20][21] Repni dio molekula može stupiti u interakciju s drugim NM IIA heksamerima, da bi formirao bipolarne filamente sastavljene od 14-16 molekula.

Fosforilacija lahkih lanaca od 20 KDa na serinu 19 i treoninu 18 pomoću brojnih različitih kinaza, ali najistaknutije putem Rho-zavisne kinaze i/ili od kalcij-kalmodulin-zavisne kinaze lahkog lanca miozina, ne samo da linearizira presavijenu strukturu već uklanja inhibiciju nametnutu aktivnostima MgATPaza zbog savijene konformacije. Osim fosforilacije lahkih lanaca od 20 KDa, NMHC II se također mogu fosforilirati, ali se fosforilirana mjesta razlikuju među paralozima.[14] U većini slučajeva fosforilacija NMHC IIA može djelovati na disociaciju u miozinskim filamentima ili za sprečavanje stvaranja filamenata.

Pored fosforilacije, sklop i lokalizacija NM IIA filamenta mogu se modulirati interakcijom s drugim proteinima, uključujući S100A4 i smrtonosne divovske larve (Lgl1). Prvi je protein koji vezuje kalcij i poznat je i kao metastatin, dobro okarakteriziran metastatski faktor. Ekspresija S100A4 povezana je sa poboljšanom migracijom ćelija putem održavanja polarizacije ćelije i inhibicija ćelijskog prometa.[22][23] Slično fosforilaciji teškog lanca, in vitro vezivanje S100A za karboksi-terminalni kraj regije NM IIA upredene zavojnice sprečava formiranje filamenta, a vezivanje S100A4 za prethodno formirane filamente promovita demontažu filamenta. Protein supresor tumora Lgl1 takođe inhibira sposobnost NM IIA da se in vitro skupi u filamente.[24][25] Osim toga, regulira ćelijskuu lokalizaciju NM IIA i doprinosi sazrijevanju fokusnih adhezija. Drugi proteini za koje je poznato da interraguju sa NM IIA uključuju protein koji vezuje aktinski tropomiozin 4.2 [26] i novi stresom pridruženi protein, LIM i kalponin-homologni domen 1 (LIMCH1).[27]

Specifične funkcije NM IIA[uredi | uredi izvor]

NM IIA ima glavnu ulogu u ranom razvoju kičmenjaka. Ablacija NM IIA kod miševa rezultira smrtnošću do embrionskog dana (E) 6,5 zbog abnormalnosti u visceralnom dijelu endoderma koji je neorganiziran zbog gubitka međućelijskih adhezija posredovanih E-kadherinom.[28] U nedostatku normalnog polarizovanog sloja cilindrićnih ćelija endoderma, abnormalni visceralni endoderm NM IIA u nokaut embriona ne podržava kritični korak gastrulacije. Međutim, razvoj normalnog funkcioniranja visceralnog endoderma ne ovisi posebno o NM IIA jer se njegova funkcija može obnoviti genetičkom zamjenom NMHC IIA cDNK, koja kodira NMHC II B (ili NMHC IIC), pod kontrolom promotora NMHC IIA.[29] Ovi "zamjenski" miševi imaju normalan visceralni endoderm i nastavljaju da prolaze kroz gastrulaciju i ulaze u organogenezu. Međutim, ugibaju kada ne razviju normalnu posteljicu. Odsustvo NM IIA rezultira kompaktnim i nerazvijenim slojem labirinta u posteljici kojem nedostaje invazija fetusih krvnih sudova. Štaviše, mutantni p.R702C NM IIA miševi pokazuju slične defekte u formiranju placente [30] and mice specifically ablated for NM IIA in the mouse trophoblast-lineage cells demonstrate placental defects similar to mice in which NMHC IIA is genetically replaced by NMHC IIB.[31]

Postoje značajne razlike u relativnoj zastupljenosti tri paraloga NM II u različitim ćelijama i tkivima. Međutim, čini se da je NM IIA preovlađujući paralog kod ljudi i miševa. Analiza masenom spektrokopijom relativne zastupljenosti NMHC II u tkivima miša i ljudskim ćelijskim linijama [32] pokazuje da je NM IIA dominantan, iako tkiva poput srčanog variraju od ćelije do ćelije; ćelije miokarda sadrže samo NM IIB, ali NM IIA ima više u ćelijama koje nisu miociti. NM IIB je dominantan u većini dijelova mozga i kičmene moždine, ali NM IIA je relativno zastupljeniji u većini drugih organa i ćelijskih linija. I NM IIA i IIB su eksprimirani u ranom razvoju sa ekspresijom NM IIC koja počinje na E 11.5 kod miševa. Ne samo da većina ćelija sadrži više od jednog paraloga, već postoje i dokazi da se paralozi mogu unutar ćelije sastaviti u heterotipske filamente u različitim okruženjima u kultiviranim ćelijama.[33][34][35]

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Bolesti povezane sa MYH9: Mutacije u MYH9 uzrokuju Mendelovski autosomno-dominantni poremećaj poznat kao MYH9 bolest (MYH9-RD).[36][37][38][39] Sve pogođene osobe imaju kongenitalne promjene u krvi koje se sastoje od trombocitopenija, trombocitne makrocitoze i uključivanja proteina MYH9 u granulocitnu citoplazmu. Većina pacijenata razvije jednu ili više nekongenitalnih manifestacija, uključujući senzornrvnu gluhoću, oštećenje bubrega, presenilni katarakt i/ili povišenje jetrenih enzima.[39][40][41] Termin MYH9-RD obuhvata četiri sindromske slike koje su se godinama smatrale različitim poremećajima, a to su May-Hegglinova anomalija, Sebastianov, Fechtnerov i Epsteinov sindrom. Nakon identifikacije MYH9 kao gena odgovornog za sve ove entitete, prepoznato je da oni zapravo predstavljaju različite kliničke prikaze iste bolesti, sada poznate kao MYH9-RD ili MYH9 poremećaj.[38] MYH9-RD je rijetka bolest: prevalencija se procjenjuje na oko 3/1,000.000. Očekuje se da će stvarna prevalencija biti veća, jer se blagi oblici često otkrivaju slučajno, a pacijentima se često pogrešno dijagnostikuje drugi poremećaj. Bolest je prijavljena širom svijeta i nema dokaza o varijaciji u prevalenciji među etničkim populacijama.[42]

Trombocitopenija može dovesti do promjenjivog stepena sklonosti krvarenju. Većina pacijenata nema spontano ili ima samo blago kožno krvarenje (lahke modrice) i postoji rizik od značajnih krvarenja samo nakon operacije ili drugih invazivnih procedura, porođaja ili traume. Neki pacijenti imaju spontano sluzasto krvarenje, kao što su menoragija, epistaksa i krvarenje desni.[39][40] Teška krvarenja koja ugrožavaju život nisu česta. Trombociti pacijenata MYH9-RD karakteriziraju vrlo velike veličine: trombociti veći od crvenih krvnih zrnaca (zvani "gigantski trombociti") uvijek su prisutni pri pregledu razmaza periferne krvi.[38][43] Inkluzije granulocita NMHC IIA mogu biti evidentne pri analizi krvnih filmova nakon uobičajenog bojenja kao citoplazmatske bazofilne (svjetloplave) inkluzije, nazvane "Döhleova tijela".[38][39] Više od 50% pacijenata MYH9-RD razvije senzornervni gubitak sluha.[40] Ozbiljnost oštećenja sluha je veoma varijabilna, jer se kreće od blagog oštećenja koji se javlja u srednjoj ili starijoj životnoj dobi do progresivnog gubitka sluha koji je evidentan u prvim godinama života i brzo evoluira do teških gluhoća.[44] Oštećenje bubrega javlja se kod oko 25% pacijenata. Pojavljuje se proteinurijom i često napreduje do zatajenja bubrega, koje, u svojim najtežim oblicima, može zahtijevati dijalizu i/ili transplantaciju bubrega.[40] Oko 20% pacijenata razvije presenilni katarakt. Oko 50% pacijenata sa MYH9-RD ima hronično ili povremeno povišenje jetrenih transaminaza ili gama-glutamil transferaza: čini se da je ova promjena benigna, jer nijedan pacijent nije pokazao progresiju do disfunkcije jetre.[41] Dijagnoza MYH9-RD potvrđuje se identifikacijom NMHC IIA inkluzija u granulocitima putem imunofluorescentnog testa na razmazima periferne krvi i/ili otkrivanjem uzročne mutacije putem mutacijskog skrininga gena MYH9.[45][46][47][48]

U većini slučajeva, MYH9-RD je uzrokovan misens mutacijama koje utiču na domen glave ili repa NMHC IIA. Nonsens ili promjene okvira koje rezultiraju delecijom C-terminalnog fragmenta NMHC IIA (17 do 40 ostataka) uključene su u približno 20% porodica. U nekoliko slučajeva identifikovane su delecije ili duplikacije unutar okvira.[40][45][49] Bolest se prenosi kao autosomno-dominantna osobina, ali oko 35% indeksnih slučajeva je sporadično.[46] Sporadični oblici uglavnom potiču od "de novo" mutacija; rijetki slučajevi su objašnjeni germnim ili somatskim mozaicizmom.[50][51][52]

Incidencija i težina nekongenitalnih manifestacija MYH9-RD koreliraju sa specifičnom MYH9 mutacijom. Nedavna definicija korelacije genotip-fenotip omogućava predviđanje kliničke evolucije bolesti u većini slučajeva.[40][53] Korelacije genotip-fenotip prijavljene su i za težinu trombocitopenija, veličinu trombocita i karakteristike inkluzija leukocita.[40][43][54]

U okviru ispitivanja faze 2, eltrombopag, agonist receptora za trombopoetin, značajno je povećao broj trombocita kod 11 od 12 pacijenata oboljelih od MYH9-RD.[55] Kada se daju u ranoj fazi zahvaćenosti bubrega, u smanjenju proteinurije mogu biti efikasni ACE-inhibitori ili blokatori receptora angiotenzina II.[56][57] Pužnična implantacija je efikasna u obnavljanju funkcije sluha kod MYH9-RD pacijenata sa teškom/dubokom gluhoćom.[58]

Uloga varijanti MYH9 u drugim ljudskim bolestima: Dokazi dobijeni kod životinja pokazuju da MYH9 djeluje kao gen supresor tumora. Utišavanje Myh9 u epitelnim ćelijama kod miševa povezano je sa razvojem karcinoma skvamoznih ćelija (SCC) kože i glave i vrata.[59] U drugom modelu miša, ablacija "Myh9" u epitelu jezika dovela je do razvoja jezičnog SCC.[60] Kod miševa koji su predisponirani na invazivni režnjeviti karcinom dojke (ILBC) zbog ablacije E-kadherina, inaktivacija Myh9 dovela je do razvoja tumora koji rekapituliraju karakteristike ljudskog ILBC-a.[61] Neka zapažanja sugeriraju da je defektna ekspresija MYH9 povezana s onkogenezom i/ili progresijom tumora u ljudskom SCC i ILBC, što također podržava ulogu MYH9 kao tumorskog supresora kod ljudi.[59][61]

Genetičke varijacije u "MYH9" mogu biti uključene u predispoziciju za hroničnu bolest bubrega (CKD). Haplotip MYH9 (haplotip E1) je ranije bio povezan s povećanom prevalencijom glomeruloskleroze[62] i nedijabetesnom terminalnom bubrežnom bolešću[63] kod Afro i Hispanoamerikanaca.[64] Međutim, kasnije studije su pokazale da se ova povezanost objašnjava snažnom neravnotežom veza sa dva haplotipa (haplotipovi G1 i G2) u susjednom genu APOL1.[65][66][67] Ipak, neke studije sugeriraju povezanost jednonukleotidnih polimorfizama u MYH9 s CKD-om koja izgleda neovisna o povezanosti s APOL1 G1 i G2.[68][69][70]

Nasljedne mutacije gena "MYH9" mogu biti odgovorne za nesindromski gubitak sluha.[71][72][73]

Modelni organizmi[uredi | uredi izvor]

U proučavanju funkcije MYH9 korišteni su modelni organizam. Uvjetna nokaut-mišja linija, zvana Myh9tm1a(EUCOMM)Wtsi[74][75] generirana je kao dio projekta Međunarodnog konzorcija za nokaut-miševe — projekta mutageneze visoke propusnosti za generiranje i distribuciju životinjskih modela bolesti zainteresiranim naučnicima.[76][77][78]

Fenotip Myh9 nokaut-mišava
Svojstvo Fenotip
Vijabilnost homozigota Nenormalan
Studija recesivne letalnosti Nenormalan
Plodnost Normalan
Tjelesna težina Normalan
Anksioznost otvorenog polja Normalan
Neurološka procjena Normalan
Snaga stiska Normalan
Test vruće ploče Normalan
Dismorfologija Normalan
Indirektna kalorimetrija Normalan
Test tolerancije glukoze Normalan
Slušni odgovor moždanog stabla Normalan
DEXA Normalan
Radiografija Normalan
Tjelesna temperatura Normalan
Morfologija oka Normalan
Klinička hemija Normalan
Plazmatski imunoglobulini Normalan
Hematologija Normalan
Limfociti periferne krvi Normalan
Mikronukleus test Normalan
Težina srca Normalan
Histopatologija kože Normalan
Histopatologija oka Normalan
Salmonella infekcija Normalan[79]
Citrobacter infekcija Normal[80]
Svi testovi i analize su prema ovim izvorima:[81][82]

Mužjaci i ženke podvrgnute su standardiziranom fenotipskom pregledu, kako bi se utvrdili efekti delecija.[81][83] Obavljeno je 26 testova na mutantnim miševima i uočene su dvije značajne abnormalnosti.[81] Nijedan homozigotni mutantni embrion nije identificiran tokom gestacije, te stoga nijedan nije pdoživio odbijanje. Preostali testovi sprovedeni su na heterozigotnim mutantnim odraslim miševima; nisu uočene dodatne značajne abnormalnosti kod ovih životinja.[81]

Ostale interakcije[uredi | uredi izvor]

Pokazano je da MYH9 reaguje sa PRKCE.[84]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000100345 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000022443 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ a b Simons M, Wang M, McBride OW, Kawamoto S, Yamakawa K, Gdula D, Adelstein RS, Weir L (august 1991). "Human nonmuscle myosin heavy chains are encoded by two genes located on different chromosomes". Circulation Research. 69 (2): 530–9. doi:10.1161/01.res.69.2.530. PMID 1860190.
  6. ^ Lalwani AK, Goldstein JA, Kelley MJ, Luxford W, Castelein CM, Mhatre AN (novembar 2000). "Human nonsyndromic hereditary deafness DFNA17 is due to a mutation in nonmuscle myosin MYH9". American Journal of Human Genetics. 67 (5): 1121–8. doi:10.1016/S0002-9297(07)62942-5. PMC 1288554. PMID 11023810.
  7. ^ D'Apolito M, Guarnieri V, Boncristiano M, Zelante L, Savoia A (mart 2002). "Cloning of the murine non-muscle myosin heavy chain IIA gene ortholog of human MYH9 responsible for May-Hegglin, Sebastian, Fechtner, and Epstein syndromes". Gene. 286 (2): 215–22. doi:10.1016/S0378-1119(02)00455-9. PMID 11943476.
  8. ^ a b Eddinger TJ, Meer DP (august 2007). "Myosin II isoforms in smooth muscle: heterogeneity and function". American Journal of Physiology. Cell Physiology. 293 (2): C493–508. doi:10.1152/ajpcell.00131.2007. PMID 17475667. S2CID 9024520.
  9. ^ Sellers JR (mart 2000). "Myosins: a diverse superfamily". Biochimica et Biophysica Acta (BBA) - Molecular Cell Research. 1496 (1): 3–22. doi:10.1016/S0167-4889(00)00005-7. PMID 10722873.
  10. ^ a b c Vicente-Manzanares M, Ma X, Adelstein RS, Horwitz AR (novembar 2009). "Non-muscle myosin II takes centre stage in cell adhesion and migration". Nature Reviews. Molecular Cell Biology. 10 (11): 778–90. doi:10.1038/nrm2786. PMC 2834236. PMID 19851336.
  11. ^ Foth BJ, Goedecke MC, Soldati D (mart 2006). "New insights into myosin evolution and classification". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 103 (10): 3681–6. doi:10.1073/pnas.0506307103. PMC 1533776. PMID 16505385.
  12. ^ Odronitz F, Kollmar M (2007). "Drawing the tree of eukaryotic life based on the analysis of 2,269 manually annotated myosins from 328 species". Genome Biology. 8 (9): R196. doi:10.1186/gb-2007-8-9-r196. PMC 2375034. PMID 17877792.
  13. ^ Sebé-Pedrós A, Grau-Bové X, Richards TA, Ruiz-Trillo I (februar 2014). "Evolution and classification of myosins, a paneukaryotic whole-genome approach". Genome Biology and Evolution. 6 (2): 290–305. doi:10.1093/gbe/evu013. PMC 3942036. PMID 24443438.
  14. ^ a b Dulyaninova NG, Bresnick AR (juli 2013). "The heavy chain has its day: regulation of myosin-II assembly". Bioarchitecture. 3 (4): 77–85. doi:10.4161/bioa.26133. PMC 4201608. PMID 24002531.
  15. ^ a b Heissler SM, Manstein DJ (januar 2013). "Nonmuscle myosin-2: mix and match". Cellular and Molecular Life Sciences. 70 (1): 1–21. doi:10.1007/s00018-012-1002-9. PMC 3535348. PMID 22565821.
  16. ^ a b Ma X, Adelstein RS (2014). "The role of vertebrate nonmuscle Myosin II in development and human disease". Bioarchitecture. 4 (3): 88–102. doi:10.4161/bioa.29766. PMC 4201603. PMID 25098841.
  17. ^ Heissler SM, Sellers JR (august 2016). "Kinetic Adaptations of Myosins for Their Diverse Cellular Functions". Traffic. 17 (8): 839–59. doi:10.1111/tra.12388. PMC 5067728. PMID 26929436.
  18. ^ Burgess SA, Yu S, Walker ML, Hawkins RJ, Chalovich JM, Knight PJ (oktobar 2007). "Structures of smooth muscle myosin and heavy meromyosin in the folded, shutdown state" (PDF). Journal of Molecular Biology. 372 (5): 1165–78. doi:10.1016/j.jmb.2007.07.014. PMID 17707861.
  19. ^ Jung HS, Komatsu S, Ikebe M, Craig R (august 2008). "Head-head and head-tail interaction: a general mechanism for switching off myosin II activity in cells". Molecular Biology of the Cell. 19 (8): 3234–42. doi:10.1091/mbc.E08-02-0206. PMC 2488288. PMID 18495867.
  20. ^ Wendt T, Taylor D, Messier T, Trybus KM, Taylor KA (decembar 1999). "Visualization of head-head interactions in the inhibited state of smooth muscle myosin". The Journal of Cell Biology. 147 (7): 1385–90. doi:10.1083/jcb.147.7.1385. PMC 2174251. PMID 10613897.
  21. ^ Milton DL, Schneck AN, Ziech DA, Ba M, Facemyer KC, Halayko AJ, Baker JE, Gerthoffer WT, Cremo CR (januar 2011). "Direct evidence for functional smooth muscle myosin II in the 10S self-inhibited monomeric conformation in airway smooth muscle cells". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 108 (4): 1421–6. Bibcode:2011PNAS..108.1421M. doi:10.1073/pnas.1011784108. PMC 3029703. PMID 21205888.
  22. ^ Grum-Schwensen B, Klingelhofer J, Berg CH, El-Naaman C, Grigorian M, Lukanidin E, Ambartsumian N (maj 2005). "Suppression of tumor development and metastasis formation in mice lacking the S100A4(mts1) gene". Cancer Research. 65 (9): 3772–80. doi:10.1158/0008-5472.CAN-04-4510. PMID 15867373.
  23. ^ Li ZH, Bresnick AR (maj 2006). "The S100A4 metastasis factor regulates cellular motility via a direct interaction with myosin-IIA". Cancer Research. 66 (10): 5173–80. doi:10.1158/0008-5472.CAN-05-3087. PMID 16707441.
  24. ^ Dahan I, Petrov D, Cohen-Kfir E, Ravid S (januar 2014). "The tumor suppressor Lgl1 forms discrete complexes with NMII-A and Par6α-aPKCζ that are affected by Lgl1 phosphorylation". Journal of Cell Science. 127 (Pt 2): 295–304. doi:10.1242/jcs.127357. PMID 24213535.
  25. ^ Ravid S (2014). "The tumor suppressor Lgl1 regulates front-rear polarity of migrating cells". Cell Adhesion & Migration. 8 (4): 378–83. doi:10.4161/cam.29387. PMC 4594313. PMID 25482644.
  26. ^ Hundt N, Steffen W, Pathan-Chhatbar S, Taft MH, Manstein DJ (februar 2016). "Load-dependent modulation of non-muscle myosin-2A function by tropomyosin 4.2". Scientific Reports. 6: 20554. Bibcode:2016NatSR...620554H. doi:10.1038/srep20554. PMC 4742800. PMID 26847712.
  27. ^ Lin YH, Zhen YY, Chien KY, Lee IC, Lin WC, Chen MY, Pai LM (april 2017). "LIMCH1 regulates nonmuscle myosin-II activity and suppresses cell migration". Molecular Biology of the Cell. 28 (8): 1054–1065. doi:10.1091/mbc.E15-04-0218. PMC 5391182. PMID 28228547.
  28. ^ Conti MA, Even-Ram S, Liu C, Yamada KM, Adelstein RS (oktobar 2004). "Defects in cell adhesion and the visceral endoderm following ablation of nonmuscle myosin heavy chain II-A in mice". The Journal of Biological Chemistry. 279 (40): 41263–6. doi:10.1074/jbc.C400352200. PMID 15292239.
  29. ^ Wang A, Ma X, Conti MA, Liu C, Kawamoto S, Adelstein RS (august 2010). "Nonmuscle myosin II isoform and domain specificity during early mouse development". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 107 (33): 14645–50. Bibcode:2010PNAS..10714645W. doi:10.1073/pnas.1004023107. PMC 2930417. PMID 20679233.
  30. ^ Zhang Y, Conti MA, Malide D, Dong F, Wang A, Shmist YA, Liu C, Zerfas P, Daniels MP, Chan CC, Kozin E, Kachar B, Kelley MJ, Kopp JB, Adelstein RS (januar 2012). "Mouse models of MYH9-related disease: mutations in nonmuscle myosin II-A". Blood. 119 (1): 238–50. doi:10.1182/blood-2011-06-358853. PMC 3251230. PMID 21908426.
  31. ^ Crish J, Conti MA, Sakai T, Adelstein RS, Egelhoff TT (oktobar 2013). "Keratin 5-Cre-driven excision of nonmuscle myosin IIA in early embryo trophectoderm leads to placenta defects and embryonic lethality". Developmental Biology. 382 (1): 136–48. doi:10.1016/j.ydbio.2013.07.017. PMC 4186751. PMID 23911870.
  32. ^ Ma X, Jana SS, Conti MA, Kawamoto S, Claycomb WC, Adelstein RS (novembar 2010). "Ablation of nonmuscle myosin II-B and II-C reveals a role for nonmuscle myosin II in cardiac myocyte karyokinesis". Molecular Biology of the Cell. 21 (22): 3952–62. doi:10.1091/mbc.E10-04-0293. PMC 2982113. PMID 20861308.
  33. ^ Beach JR, Hammer JA (maj 2015). "Myosin II isoform co-assembly and differential regulation in mammalian systems". Experimental Cell Research. 334 (1): 2–9. doi:10.1016/j.yexcr.2015.01.012. PMC 4433797. PMID 25655283.
  34. ^ Beach JR, Shao L, Remmert K, Li D, Betzig E, Hammer JA (maj 2014). "Nonmuscle myosin II isoforms coassemble in living cells". Current Biology. 24 (10): 1160–6. doi:10.1016/j.cub.2014.03.071. PMC 4108432. PMID 24814144.
  35. ^ Shutova MS, Asokan SB, Talwar S, Assoian RK, Bear JE, Svitkina TM (septembar 2017). "Self-sorting of nonmuscle myosins IIA and IIB polarizes the cytoskeleton and modulates cell motility". The Journal of Cell Biology. 216 (9): 2877–2889. doi:10.1083/jcb.201705167. PMC 5584186. PMID 28701425.
  36. ^ Kelley MJ, Jawien W, Ortel TL, Korczak JF (septembar 2000). "Mutation of MYH9, encoding non-muscle myosin heavy chain A, in May-Hegglin anomaly". Nature Genetics. 26 (1): 106–8. doi:10.1038/79069. PMID 10973260. S2CID 47565254.
  37. ^ Seri M, Cusano R, Gangarossa S, Caridi G, Bordo D, Lo Nigro C, et al. (septembar 2000). "Mutations in MYH9 result in the May-Hegglin anomaly, and Fechtner and Sebastian syndromes. The May-Heggllin/Fechtner Syndrome Consortium". Nature Genetics. 26 (1): 103–5. doi:10.1038/79063. PMID 10973259. S2CID 34477122.
  38. ^ a b c d Seri M, Pecci A, Di Bari F, Cusano R, Savino M, Panza E, et al. (maj 2003). "MYH9-related disease: May-Hegglin anomaly, Sebastian syndrome, Fechtner syndrome, and Epstein syndrome are not distinct entities but represent a variable expression of a single illness". Medicine. 82 (3): 203–15. doi:10.1097/01.md.0000076006.64510.5c. PMID 12792306. S2CID 25549125.
  39. ^ a b c d Balduini CL, Pecci A, Savoia A (juli 2011). "Recent advances in the understanding and management of MYH9-related inherited thrombocytopenias". British Journal of Haematology. 154 (2): 161–74. doi:10.1111/j.1365-2141.2011.08716.x. PMID 21542825.
  40. ^ a b c d e f g Pecci A, Klersy C, Gresele P, Lee KJ, De Rocco D, Bozzi V, et al. (februar 2014). "MYH9-related disease: a novel prognostic model to predict the clinical evolution of the disease based on genotype-phenotype correlations". Human Mutation. 35 (2): 236–47. doi:10.1002/humu.22476. PMC 6233870. PMID 24186861.
  41. ^ a b Pecci A, Biino G, Fierro T, Bozzi V, Mezzasoma A, Noris P, et al. (2012). "Alteration of liver enzymes is a feature of the MYH9-related disease syndrome". PLOS ONE. 7 (4): e35986. Bibcode:2012PLoSO...735986P. doi:10.1371/journal.pone.0035986. PMC 3338476. PMID 22558294.
  42. ^ Savoia A, Pecci A (1993). "MYH9-Related Disease". u Adam MP, Ardinger HH, Pagon RA, Wallace SE, Bean LJ, Stephens K, Amemiya A (ured.). GeneReviews®. Seattle (WA): University of Washington, Seattle. PMID 20301740.
  43. ^ a b Noris P, Biino G, Pecci A, Civaschi E, Savoia A, Seri M, et al. (august 2014). "Platelet diameters in inherited thrombocytopenias: analysis of 376 patients with all known disorders". Blood. 124 (6): e4–e10. doi:10.1182/blood-2014-03-564328. PMC 4126341. PMID 24990887.
  44. ^ Verver EJ, Topsakal V, Kunst HP, Huygen PL, Heller PG, Pujol-Moix N, et al. (januar 2016). "Nonmuscle Myosin Heavy Chain IIA Mutation Predicts Severity and Progression of Sensorineural Hearing Loss in Patients With MYH9-Related Disease". Ear and Hearing. 37 (1): 112–20. doi:10.1097/AUD.0000000000000198. PMID 26226608. S2CID 27310678.
  45. ^ a b Kunishima S, Matsushita T, Kojima T, Sako M, Kimura F, Jo EK, Inoue C, Kamiya T, Saito H (januar 2003). "Immunofluorescence analysis of neutrophil nonmuscle myosin heavy chain-A in MYH9 disorders: association of subcellular localization with MYH9 mutations". Laboratory Investigation; A Journal of Technical Methods and Pathology. 83 (1): 115–22. doi:10.1097/01.LAB.0000050960.48774.17. PMID 12533692.
  46. ^ a b Savoia A, De Rocco D, Panza E, Bozzi V, Scandellari R, Loffredo G, et al. (april 2010). "Heavy chain myosin 9-related disease (MYH9 -RD): neutrophil inclusions of myosin-9 as a pathognomonic sign of the disorder". Thrombosis and Haemostasis. 103 (4): 826–32. doi:10.1160/TH09-08-0593. PMID 20174760. S2CID 3819344.
  47. ^ Kitamura K, Yoshida K, Shiraishi Y, Chiba K, Tanaka H, Furukawa K, et al. (novembar 2013). "Normal neutrophil myosin IIA localization in an immunofluorescence analysis can rule out MYH9 disorders". Journal of Thrombosis and Haemostasis. 11 (11): 2071–3. doi:10.1111/jth.12406. PMID 24106837.
  48. ^ Greinacher A, Pecci A, Kunishima S, Althaus K, Nurden P, Balduini CL, Bakchoul T (juli 2017). "Diagnosis of inherited platelet disorders on a blood smear: a tool to facilitate worldwide diagnosis of platelet disorders". Journal of Thrombosis and Haemostasis. 15 (7): 1511–1521. doi:10.1111/jth.13729. PMID 28457011.
  49. ^ Saposnik B, Binard S, Fenneteau O, Nurden A, Nurden P, Hurtaud-Roux MF, Schlegel N (juli 2014). "Mutation spectrum and genotype-phenotype correlations in a large French cohort of MYH9-Related Disorders". Molecular Genetics & Genomic Medicine. 2 (4): 297–312. doi:10.1002/mgg3.68. PMC 4113270. PMID 25077172.
  50. ^ Kunishima S, Matsushita T, Yoshihara T, Nakase Y, Yokoi K, Hamaguchi M, Saito H (februar 2005). "First description of somatic mosaicism in MYH9 disorders". British Journal of Haematology. 128 (3): 360–5. doi:10.1111/j.1365-2141.2004.05323.x. PMID 15667538. S2CID 36240023.
  51. ^ Kunishima S, Takaki K, Ito Y, Saito H (april 2009). "Germinal mosaicism in MYH9 disorders: a family with two affected siblings of normal parents". British Journal of Haematology. 145 (2): 260–2. doi:10.1111/j.1365-2141.2009.07584.x. PMID 19208103.
  52. ^ Kunishima S, Kitamura K, Matsumoto T, Sekine T, Saito H (juni 2014). "Somatic mosaicism in MYH9 disorders: the need to carefully evaluate apparently healthy parents". British Journal of Haematology. 165 (6): 885–7. doi:10.1111/bjh.12797. PMID 24611568.
  53. ^ Pecci A, Panza E, Pujol-Moix N, Klersy C, Di Bari F, Bozzi V, et al. (mart 2008). "Position of nonmuscle myosin heavy chain IIA (NMMHC-IIA) mutations predicts the natural history of MYH9-related disease". Human Mutation. 29 (3): 409–17. doi:10.1002/humu.20661. PMID 18059020. S2CID 12650830.
  54. ^ Kunishima S, Yoshinari M, Nishio H, Ida K, Miura T, Matsushita T, Hamaguchi M, Saito H (mart 2007). "Haematological characteristics of MYH9 disorders due to MYH9 R702 mutations". European Journal of Haematology. 78 (3): 220–6. doi:10.1111/j.1600-0609.2006.00806.x. PMID 17241369. S2CID 22638636.
  55. ^ Pecci A, Gresele P, Klersy C, Savoia A, Noris P, Fierro T, Bozzi V, Mezzasoma AM, Melazzini F, Balduini CL (decembar 2010). "Eltrombopag for the treatment of the inherited thrombocytopenia deriving from MYH9 mutations". Blood. 116 (26): 5832–7. doi:10.1182/blood-2010-08-304725. PMID 20844233. S2CID 206894973.
  56. ^ Pecci A, Granata A, Fiore CE, Balduini CL (august 2008). "Renin-angiotensin system blockade is effective in reducing proteinuria of patients with progressive nephropathy caused by MYH9 mutations (Fechtner-Epstein syndrome)". Nephrology, Dialysis, Transplantation. 23 (8): 2690–2. doi:10.1093/ndt/gfn277. PMID 18503011.
  57. ^ Sekine T, Konno M, Sasaki S, Moritani S, Miura T, Wong WS, et al. (juli 2010). "Patients with Epstein-Fechtner syndromes owing to MYH9 R702 mutations develop progressive proteinuric renal disease". Kidney International. 78 (2): 207–14. doi:10.1038/ki.2010.21. PMID 20200500.
  58. ^ Pecci A, Verver EJ, Schlegel N, Canzi P, Boccio CM, Platokouki H, Krause E, Benazzo M, Topsakal V, Greinacher A (juni 2014). "Cochlear implantation is safe and effective in patients with MYH9-related disease". Orphanet Journal of Rare Diseases. 9: 100. doi:10.1186/1750-1172-9-100. PMC 4105151. PMID 24980457.
  59. ^ a b Schramek D, Sendoel A, Segal JP, Beronja S, Heller E, Oristian D, Reva B, Fuchs E (januar 2014). "Direct in vivo RNAi screen unveils myosin IIa as a tumor suppressor of squamous cell carcinomas". Science. 343 (6168): 309–13. Bibcode:2014Sci...343..309S. doi:10.1126/science.1248627. PMC 4159249. PMID 24436421.
  60. ^ Conti MA, Saleh AD, Brinster LR, Cheng H, Chen Z, Cornelius S, Liu C, Ma X, Van Waes C, Adelstein RS (septembar 2015). "Conditional deletion of nonmuscle myosin II-A in mouse tongue epithelium results in squamous cell carcinoma". Scientific Reports. 5: 14068. Bibcode:2015NatSR...514068A. doi:10.1038/srep14068. PMC 4572924. PMID 26369831.
  61. ^ a b Kas SM, de Ruiter JR, Schipper K, Annunziato S, Schut E, Klarenbeek S, Drenth AP, van der Burg E, Klijn C, Ten Hoeve JJ, Adams DJ, Koudijs MJ, Wesseling J, Nethe M, Wessels LF, Jonkers J (august 2017). "Insertional mutagenesis identifies drivers of a novel oncogenic pathway in invasive lobular breast carcinoma". Nature Genetics. 49 (8): 1219–1230. doi:10.1038/ng.3905. PMID 28650484. S2CID 3255229.
  62. ^ Kopp JB, Smith MW, Nelson GW, Johnson RC, Freedman BI, Bowden DW, Oleksyk T, McKenzie LM, Kajiyama H, Ahuja TS, Berns JS, Briggs W, Cho ME, Dart RA, Kimmel PL, Korbet SM, Michel DM, Mokrzycki MH, Schelling JR, Simon E, Trachtman H, Vlahov D, Winkler CA (oktobar 2008). "MYH9 is a major-effect risk gene for focal segmental glomerulosclerosis". Nature Genetics. 40 (10): 1175–84. doi:10.1038/ng.226. PMC 2827354. PMID 18794856.
  63. ^ Kao WH, Klag MJ, Meoni LA, Reich D, Berthier-Schaad Y, Li M, et al. (oktobar 2008). "MYH9 is associated with nondiabetic end-stage renal disease in African Americans". Nature Genetics. 40 (10): 1185–92. doi:10.1038/ng.232. PMC 2614692. PMID 18794854.
  64. ^ Behar DM, Rosset S, Tzur S, Selig S, Yudkovsky G, Bercovici S, et al. (maj 2010). "African ancestry allelic variation at the MYH9 gene contributes to increased susceptibility to non-diabetic end-stage kidney disease in Hispanic Americans". Human Molecular Genetics. 19 (9): 1816–27. doi:10.1093/hmg/ddq040. PMC 2850615. PMID 20144966.
  65. ^ Genovese G, Friedman DJ, Ross MD, Lecordier L, Uzureau P, Freedman BI, et al. (august 2010). "Association of trypanolytic ApoL1 variants with kidney disease in African Americans". Science. 329 (5993): 841–5. Bibcode:2010Sci...329..841G. doi:10.1126/science.1193032. PMC 2980843. PMID 20647424.
  66. ^ Tzur S, Rosset S, Shemer R, Yudkovsky G, Selig S, Tarekegn A, et al. (septembar 2010). "Missense mutations in the APOL1 gene are highly associated with end stage kidney disease risk previously attributed to the MYH9 gene". Human Genetics. 128 (3): 345–50. doi:10.1007/s00439-010-0861-0. PMC 2921485. PMID 20635188.
  67. ^ Kopp JB, Nelson GW, Sampath K, Johnson RC, Genovese G, An P, Friedman D, Briggs W, Dart R, Korbet S, Mokrzycki MH, Kimmel PL, Limou S, Ahuja TS, Berns JS, Fryc J, Simon EE, Smith MC, Trachtman H, Michel DM, Schelling JR, Vlahov D, Pollak M, Winkler CA (novembar 2011). "APOL1 genetic variants in focal segmental glomerulosclerosis and HIV-associated nephropathy". Journal of the American Society of Nephrology. 22 (11): 2129–37. doi:10.1681/ASN.2011040388. PMC 3231787. PMID 21997394.
  68. ^ Cooke JN, Bostrom MA, Hicks PJ, Ng MC, Hellwege JN, Comeau ME, Divers J, Langefeld CD, Freedman BI, Bowden DW (april 2012). "Polymorphisms in MYH9 are associated with diabetic nephropathy in European Americans". Nephrology, Dialysis, Transplantation. 27 (4): 1505–11. doi:10.1093/ndt/gfr522. PMC 3315672. PMID 21968013.
  69. ^ Cheng W, Zhou X, Zhu L, Shi S, Lv J, Liu L, Zhang H (august 2011). "Polymorphisms in the nonmuscle myosin heavy chain 9 gene (MYH9) are associated with the progression of IgA nephropathy in Chinese". Nephrology, Dialysis, Transplantation. 26 (8): 2544–9. doi:10.1093/ndt/gfq768. PMID 21245129.
  70. ^ O'Seaghdha CM, Parekh RS, Hwang SJ, Li M, Köttgen A, Coresh J, Yang Q, Fox CS, Kao WH (juni 2011). "The MYH9/APOL1 region and chronic kidney disease in European-Americans". Human Molecular Genetics. 20 (12): 2450–6. doi:10.1093/hmg/ddr118. PMC 3098737. PMID 21429915.
  71. ^ Wu CC, Lin YH, Lu YC, Chen PJ, Yang WS, Hsu CJ, Chen PL (2013). "Application of massively parallel sequencing to genetic diagnosis in multiplex families with idiopathic sensorineural hearing impairment". PLOS ONE. 8 (2): e57369. Bibcode:2013PLoSO...857369W. doi:10.1371/journal.pone.0057369. PMC 3579845. PMID 23451214.
  72. ^ Kim SJ, Lee S, Park HJ, Kang TH, Sagong B, Baek JI, Oh SK, Choi JY, Lee KY, Kim UK (oktobar 2016). "Genetic association of MYH genes with hereditary hearing loss in Korea". Gene. 591 (1): 177–82. doi:10.1016/j.gene.2016.07.011. PMID 27393652.
  73. ^ Miyagawa M, Naito T, Nishio SY, Kamatani N, Usami S (2013). "Targeted exon sequencing successfully discovers rare causative genes and clarifies the molecular epidemiology of Japanese deafness patients". PLOS ONE. 8 (8): e71381. Bibcode:2013PLoSO...871381M. doi:10.1371/journal.pone.0071381. PMC 3742761. PMID 23967202.
  74. ^ "International Knockout Mouse Consortium".
  75. ^ "Mouse Genome Informatics".
  76. ^ Skarnes WC, Rosen B, West AP, Koutsourakis M, Bushell W, Iyer V, Mujica AO, Thomas M, Harrow J, Cox T, Jackson D, Severin J, Biggs P, Fu J, Nefedov M, de Jong PJ, Stewart AF, Bradley A (juni 2011). "A conditional knockout resource for the genome-wide study of mouse gene function". Nature. 474 (7351): 337–42. doi:10.1038/nature10163. PMC 3572410. PMID 21677750.
  77. ^ Dolgin E (juni 2011). "Mouse library set to be knockout". Nature. 474 (7351): 262–3. doi:10.1038/474262a. PMID 21677718.
  78. ^ Collins FS, Rossant J, Wurst W (januar 2007). "A mouse for all reasons". Cell. 128 (1): 9–13. doi:10.1016/j.cell.2006.12.018. PMID 17218247. S2CID 18872015.
  79. ^ "Salmonella infection data for Myh9". Wellcome Trust Sanger Institute.
  80. ^ "Citrobacter infection data for Myh9". Wellcome Trust Sanger Institute.
  81. ^ a b c d Gerdin AK (2010). "The Sanger Mouse Genetics Programme: High throughput characterisation of knockout mice". Acta Ophthalmologica. 88: 925–7. doi:10.1111/j.1755-3768.2010.4142.x. S2CID 85911512.
  82. ^ Mouse Resources Portal, Wellcome Trust Sanger Institute.
  83. ^ van der Weyden L, White JK, Adams DJ, Logan DW (juni 2011). "The mouse genetics toolkit: revealing function and mechanism". Genome Biology. 12 (6): 224. doi:10.1186/gb-2011-12-6-224. PMC 3218837. PMID 21722353.
  84. ^ England K, Ashford D, Kidd D, Rumsby M (juni 2002). "PKC epsilon is associated with myosin IIA and actin in fibroblasts". Cellular Signalling. 14 (6): 529–36. doi:10.1016/S0898-6568(01)00277-7. PMID 11897493.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Ovaj članak uključuje tekst iz Nacionalne medicinske biblioteke Sjedinjenih Država, koji je u javnom vlasništvu.

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=MYH9&oldid=3547502"