Ares

Ares
Ares
	Rimska kopija prema grčkom originalu cca. 320. p. n. e., sa restauracijama iz 17. vijekaod strane Berninija
Grupe	Olimpski bogovi
Roditelji	Zeus i Hera
Braća	Eak, Apolon, Dionis, Hefest, Heraklo, Hermes, Minos, Perzej, Radamant,
Sestre	Angela, Afrodita, Artemida, Atena, Ilitija, Enija, Erida, Ersa, Heba, Helena, Pandija, Perzefona, Hore, Harite, Litije, Muze, Mojre
Mitologija	Grčka mitologija

Ares (grč. Άρης, Arês ili Ἄρεως, Areôs) u grčkoj mitologije bio je bog rata i hrabrosti, najstariji sin Zeusa i Here i jedan od dvanaest Olimpijaca . On utjelovljuje fizičku hrabrost neophodnu za uspjeh u ratu, ali također može personificirati čistu brutalnost i krvožednost, za razliku od svoje sestre, oklopljene Atene, čije borilačke funkcije uključuju vojnu strategiju i generalstvo. Povezivanje s Aresom daje mjestima, objektima i drugim božanstvima divlji, opasni ili militarizirani kvalitet.

Iako Aresovo ime pokazuje njegovo porijeklo kao mikeanca, neki su smatrali da njegova reputacija divljaštva odražava njegovo vjerovatno porijeklo kao tračkog božanstva. Neki gradovi u Grčkoj i nekoliko gradova u Maloj Aziji održavali su godišnje festivale kako bi ga vezali kao svog zaštitnika. U dijelovima Male Azije bio je proročansko božanstvo. Još dalje od Grčke, govorilo se da su Skiti ritualno ubijali jednog od sto ratnih zarobljenika kao žrtvu njihovom ekvivalentu Aresu. Kasnije vjerovanje da su drevni Spartanci prinosili ljudske žrtve Aresu možda više duguje mitskoj prahistoriji, nesporazumima i ugledu nego stvarnosti.

Pored toga što postoje mnoge književne aluzije na Aresove ljubavne veze i djecu, on ima ograničenu ulogu u grčkoj mitologiji. Kada se ipak pojavi, često je ponižen. U Trojanskom ratu, Afrodita, zaštitnica Troje, nagovara Aresa da stane na stranu Trojana. Trojanci gube, dok Aresova sestra Atena pomaže Grcima da pobijede. Kada bog zanatlija Hefest otkrije da njegova žena Afrodita ima aferu s Aresom, zarobi ljubavnike u mreži i izloži ih ismijavanju drugih bogova.

Aresov pandan u rimskoj mitologiji je Mars, koji je u starorimskoj religiji dobio važnije i dostojanstvenije mjesto kao zaštitnik predaka rimskog naroda i države. Tokom helenizacije latinske književnosti, mitove o Aresu reinterpretirali su rimski pisci pod imenom Mars, a u kasnijoj zapadnoj umetnosti i književnosti, mitologija ove dve figure postala je praktično nerazlučiva.

Karakteristike

Ares je bio bog ratovanja koje je samo sebi svrhom, radovao se smrti i junaka i običnih smrtnika. Radovali su ga miris krvi, borba, zveket oružja, jauci. Aresa nije zanimao uzrok rata, čak ni ishod, bitno je bilo samo ratovanje. Mrzio je ostale bogove, a i svoje roditelje, a posebno božicu Atenu. Smatran je i praocem Amazonki, plemena ratobornih žena.

Ares je prikazivan u četveropregu s četiri pastuha osedlana zlatnim sedlom koji rigaju vatru. Ares je nosio bakreni oklop, kacigu i koplje ili eventualno štit.

Njegove svete ptice su orao, djetlić i strvinar. Najdraža životinja bio mu je pas te su crni psići često bili žrtvovani njemu u čast u Sparti. Ponekad je prikazivan i sa zmijom.

Dim i Fob (Deimos i Phobos) bila su njegova djeca s Afroditom^[1] i Aresovi pratioci u ratu,^[2] a označavali su užas i strah. Također je uz njega bio i Kydoimos, demon zveketa bitke. Homer u Ilijadi spominje da je sestra i društvo smrtonosnog Aresa božica nesloge i razdora Erida, a također i Enija, božica ratnog klanja.

Mitologija

Osnivanje Tebe

Ares je bio osnivač Tebe i praotac vodenog zmaja kojeg je ubio Kadmej. Od zmajevih zuba nastala je rasa boraca, Aresovih potomaka. Da bi se umilio Aresu, Kadmej se stavio u službu boga osam godina da bi se iskupio za ubistvo zmaja,^[3] te je oženio Harmoniju, Aresovu i Afroditinu kći. Zbog Harmonije, sve je dovedeno u sklad i osnovana je Teba.^[4]

Ares i Afrodita

U Homerovoj Odiseji Alkinoj pjeva o mitovima. Helije je jednom krišom promatrao Aresa i Afroditu kako uživaju jedno u drugom potajno. To je prijavio olimpskom vijeću, a Hefest je predložio da ih se uhvati na djelu te je stvorio mrežu s kojom je mislio baciti u klopku nedopuštene ljubavnike. U tačno određeno vrijeme, Hefest je bacio mrežu i ostavio ih nepomične. Međutim, Hefest nije bio zadovoljan sa svojom osvetom, pozvao je olimpske bogove i božice da vide par. Božice su odbile, ali su bogovi došli i komentirali Afroditinu ljepotu i da bi rado mijenjali mjesto s Aresom. Nakon što su ih pustili, Ares je odjurio u svoju domovinu Trakiju i morao je platiti preljubničku kaznu, a Hefest se najvjerovatnije razveo od Afrodite i vratio je njenom ocu.

U drugoj verziji priče Ares je postavio Alektriona da ih čuva, ali je on zaspao. Ares ga je poslije pretvorio u pijetla tako da je osuđen svaki put najavljivati izlazak Sunca.

Uz Dima i Foba, Afrodita mu je rodila i Erosa i Anterosa koji su naslijedili Afroditine dobre osobine, a također i kćerku Harmoniju.

Ares i divovi

Ot i Efijalt, Aloidi, divovi, bacili su Aresa u lance i stavili ga u bronzanu urnu u kojoj je ostao 13 mjeseci.^[4]^[5] Prekrasna Eribeja, pomajka dvaju divova, rekla je Hermesu što su učinili te ga je on spasio, a Artemida je prevarila Aloide rekavši da će se udati za Ota, što je Efijalta učinilo ljubomornim. Počeli su se svađati, a Artemida se pretvorila u bijelu košutu i stala između njih. Divovi, ujedno i strastveni lovci, bacili su na nju koplja i tako zapravo ubili jedan drugog.

Ilijada

Homer u Ilijadi opisuje da Ares nema poštovanja ni odanost prema Temidi, pravednosti. Obećao je Ateni i Heri da će se boriti na strani Ahejaca, ali je Afrodita uvjerila Aresa da se bori na strani Trojanaca. Za vrijeme rata, Diomed se borio s Hektorom i vidio Aresa kako se bori na strani Trojanaca te je pozvao svoje vojnike da se polahko povuku.^[6] Hera, Aresova majka vidjela je njegovo miješanje te je ohrabrila Diomeda da napadne Aresa te je on bacio koplje na njega, a Atena je usmjerila koplje u Aresovo tijelo koje je pokleknulo nad bolom. Ares se vratio na Olimp prisilivši Trojance da se povuku.^[7]

Ares kada je čuo da je njegov sin Askalaf ubijen ponovo je promijenio stranu, pridruživši se Ahejcima radi osvete, zanemarujući Zeusovu naredbu da se nijedan Olimpijac ne smije pridružiti borbi. Atena ga zaustavlja. Kasnije, kada Zeus dozvoli bogovima da se ponovo bore u ratu, Ares napada Atenu da se osveti, a Atena ga je savladala udarivši ga stijenom.^[8]

Također pogledajte

Homerske himne: Ares
Homer: Ilijada

Reference

^ Hesiod, Theogony 934f.
^ Iliad 4.436f, and 13.299f Hesiod's Shield of Heracles 191, 460; Quintus Smyrnaeus, 10.51, etc.
^ Roman, L., & Roman, M. (2010). Encyclopedia of Greek and Roman mythology., p. 80, na Google Books
^ ^a ^b Burkert, str. 169
^ Faraone, "Binding and Burying", 1991, str. 166–220
^ Iliad 5.830–834, 5.590–605, 21.410–414.
^ Iliad 5.711–769, 5.780–834, 5.855–864.
^ Iliad 15.110–128, 20.20–29, 21.391–408.

Vanjski linkovi

Logo Commonsa

Ares na Wikimedia Commonsu.

Ares u klasičnoj literaturi i umjetnosti (en)
Ares u grčkoj mitologiji (en)

[1] Hesiod, Theogony 934f.

[2] Iliad 4.436f, and 13.299f Hesiod's Shield of Heracles 191, 460; Quintus Smyrnaeus, 10.51, etc.

[:2-3] Roman, L., & Roman, M. (2010). Encyclopedia of Greek and Roman mythology., p. 80, na Google Books

[rjblqd-4] Burkert, str. 169

[5] Faraone, "Binding and Burying", 1991, str. 166–220

[6] Iliad 5.830–834, 5.590–605, 21.410–414.

[7] Iliad 5.711–769, 5.780–834, 5.855–864.

[8] Iliad 15.110–128, 20.20–29, 21.391–408.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]