Carigradski mir (1736)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Carigradski sporazum (1736)
Potpisan24. septembar 1736. (1736-09-24)
Aktivan od24. septembar 1736. (1736-09-24)
Potpisnici

Carigradski sporazum bio je ugovor između Osmanlijskog Carstva i Afšaridskog Irana potpisan 24. septembra 1736. godine, čime je okončan Osmanlijsko-Perzijski rat (1730-1735)

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Ahmet-pašin sporazum (1732) između dvije zemlje proglašen je nezadovoljavajućim u obje zemlje. Osmanlijski sultan Mahmut I nije odobrio napuštanje Tabriza, Nader-šah Afšar, budući iranski šah svrgnuo je Tahmaspa II s prijestolja jer je prihvatio osmanlijsku kontrolu nad Kavkazom.[1]

Rat[uredi | uredi izvor]

Ubrzo nakon Ahmet-pašinog sporazuma, Nader je objavio rat i napao Irak i Kavkaz. U Iraku, nakon nekoliko početnih pobjeda, kao što je zauzimanje Kirkuka, bio je odbijen. Međutim, na Kavkazu je bio uspješniji, gdje je za manje od dvije godine primorao Osmanlije da napuste Tbilisi i Jerevan. U međuvremenu, Ruska Imperija spremala se da napadne Otomansko Carstvo na Krimu i Ukrajini. Tako je Visoka Porta bila primorana da potpiše mirovni ugovor.[2]

Uslovi sporazuma[uredi | uredi izvor]

Početni razgovori između Ali-paše (osmanlijska strana) i Mirze Muhameda (perzijska strana) u Iranu o teritorijalnim promjenama nisu predstavljali veliki problem. Ali, nadmetanje između dvije islamske sekte rezultiralo je žestokim raspravama na narednim sesijama u Carigradu. Konačni uslovi sporazuma su bili:

  • Osmanlijsko Carstvo je priznalo Nadera kao novog šaha Perzije.
  • Osmanlijsko Carstvo prepustilo je Kavkaz Perziji
  • Osmanlije su se također složile da dozvole iranskim hadžijima (hodočasnicima) u Mekku (tada pod osmanlijskom kontrolom) [3]

Posljedice[uredi | uredi izvor]

Sporazumom Ahmet-paše Perzija je dobila zapadni Iran, a Carigradskim ugovorom Perzija je dodatno dobila Kavkaz. Ali, Nader Šah je imao druge planove. Također je planirao aneksiju Iraka i moguće istočne Anadolije. Zbog toga je obnovio rat 1743. Ali ovoga puta nije bio uspješan.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Prof. Yaşar Yüce-Prof. Ali Sevim: Türkiye tarihi Cilt IV, AKDTYKTTK Yayınları, İstanbul, 1991, p 4-8
  2. ^ Nicolae Jorga: Geschichte des Osmanischen Reiches IV, (trans by Nilüfer Epçeli),İstanbul 2009, ISBN 975-6480-21-1 p.345
  3. ^ "İstanbul Antlaşması (1736) - Teknoloji Tasarim Ve icatlar". Arhivirano s originala, 6. 3. 2012. Pristupljeno 20. 6. 2015.