Jedrenski mir (1829)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Vrsta Mirovni sporazum
Potpisan 14. septembar 1829. (1829-09-14)
Lokacija Jedrene, Osmanlijsko Carstvo
Strane
Potpisnici
  • Aleksej Orlov
    Fjodor Palen
  • Abdulkadir-beg
    Mehmed Sadik-efendija
  • Адрианопольский мирный договор (1829) na Wikizvoru
    Moskovska trijumfalna kapija u Sankt Peterburgu sagrađena je u znak sjećanja na pobjedu Rusije u Rusko-turskom ratu 1828–1829.
    Teritorijalne promjene od Jedrenskog mira 1829.[1]

    Jedrenski mir jest mirovni sporazum kojim je okončan Rusko-turski rat 1828–1829. Potpisan je u Jedrenu (danas Edirne) 14. septembra 1829. između Ruske Imperije i Osmanlijskog Carstva. Njegovi uvjeti favorizirali su Rusku Imperiju, koja je dobila pristup ušću Dunava te novu teritoriju na Crnom moru, a Osmanlijsko Carstvo moralo je dati autonomiju Kneževini Srbiji, koja je osnovana nakon Drugog srpskog ustanka, na osnovama Bukureštanskog mira iz 1812,[2] kao i Grčkoj.

    S ruske strane sporazum su potpisali grof Aleksej Fjodorovič Orlov i Fjodor Palen, a s osmanlijske Abdulkadir-beg i Mehmed Sadik-efendija.[3]

    Osmanlijsko Carstvo dalo je Ruskoj Imperiji pristup tvrđavama Ahalcihe i Ahalkalaki u Gruziji. Sultan je priznao rusko posjedovanje Gruzije (s Imeretijom, Mingrelijom, Gurijom) te Jerevanskog i Nahičevanskog kanata, koje je caru ustupila Perzija Turkmenčajskim mirom godinu ranije.[4] Također su otvoreni Dardaneli za sva trgovačka plovila, omogućivši tako trgovinu žitaricama, stokom i drvom. Međutim, tek je Hunkar-iskelesijskim sporazumom (1833) konačno riješeno pitanje turskih moreuza između ta dva carstva.

    Jedrenskim mirom Ruskoj Imperiji dozvoljeno je da okupira Moldaviju i Vlašku dok Osmanlijsko Carstvo ne plati veliku odštetu; ta odšteta kasnije je dosta smanjena nakon potpisivanja Hunkar-iskelesijskog sporazuma.[5] Također je utvrđena granica između Osmanlijskog Carstva i Vlaške na talvegu Dunava, predajući Vlaškoj vlast nad rajama Turnu, Giurgiu i Brăila.[6][7]

    Glavne sekcije sporazuma bile su:

    1. Kao znak priznanja Londonskog mira, prihvaćena je nezavisnost Grčke ili autonomija pod osmanlijskim sizerenstvom.
    2. Osmanlijsko Carstvo zadržalo je nominalno sizerenstvo nad Moldavijom i Vlaškom, ali su one praktično bile nezavisne.
    3. Ruska Imperija preuzela je kontrolu nad gradovima Anape i Poti u Maloj Aziji.
    4. Ruski trgovci u Osmanlijskom Carstvu stavljeni su pod jurisdikciju ruskog ambasadora.

    Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

    Reference[uredi | uredi izvor]

    1. ^ H. E. Stier (dir.): Grosser Atlas zur Weltgeschichte, "Westermann", 1984, str. 134; ISBN 3141009198.
    2. ^ Hösch 2018, str. 116.
    3. ^ John Emerich Edward Dalberg Acton (1907). The Cambridge Modern History. Macmillan & Co. str. 202.
    4. ^ Tucker, Spencer C., ured. (2010). A Global Chronology of Conflict: From the Ancient World to the Modern Middle East. ABC-CLIO. str. 1154. ISBN 978-1851096725. The Turks recognize Russian possession of Georgia and the khanates of Yerevan (Erivan) and Nakhichevan that had been ceded by Persia to Russia the year before.
    5. ^ Bilješka 285 u: Collected Works of Karl Marx and Frederick Engels: Volume 12 (Sabrana djela Karla Marxa i Friedricha Engelsa: tom 12), International Publishers, New York, 1979, str. 678.
    6. ^ Constantin Giurescu, Istoria Românilor, Bukurešt, 1938.
    7. ^ Nicolae Iorga, Istoria Românilor, Bukurešt, 1934.

    Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

    • Anderson, M. S. The Eastern Question, 1774-1923: A Study in International Relations (1966) na internetu
    • Ciachir, Nicolae, "The Adrianople Treaty (1829) and Its European Implications" u: European Politics 1815–1848, "Routledge", 2017, str. 95–113.
    • Kerner, Robert J., "IV. Russia's New Policy in the near East after the Peace of Adrianople; Including the Text of the Protocol of 16 September 1829", Cambridge Historical Journal 5.3, 1937, str. 280–290.
    • Šedivý, Miroslav, "From Adrianople to Münchengrätz: Metternich, Russia, and the Eastern Question 1829–33", International History Review 33.2, 2011, str. 205–233.
    • Hösch, Edgar (2018). Geschichte der Balkanländer; Von der Frühzeit bis zur Gegenwart (jezik: njemački). München: C. H. Beck. ISBN 978-3-406-57299-9.