Anis
| Anis | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Razred | Magnoliopsida |
| Red | Apiales |
| Porodica | Apiaceae |
| Rod | Pimpinella |
| Vrsta | P. anisum |
| Dvojno ime | |
| Pimpinella anisum Linnaeus | |
Anis (latinski: Pimpinella anisum)[1] je ljekovita i začinska biljka. Spada u porodicu u kojoj su još i peršun, celer, komorač, kim i korijander.
Karakteristike
[uredi | uredi izvor]Anis je jednogodišnja biljka karakterističnog mirisa i slatkastog ukusa. Biljka je 25 do 60 cm visoka. Listovi su srcoliki i nareckani, a listići na drškama su pretežno todjelno nazubljeni. Cvjeta malim, bijelim cvijetom od jula do septembra. Plodovi koji zriju u augustu i septembru, jajastog su oblika, 3mm dugi i prekriveni sivim dlačicama. Ne treba ga zamijeniti sa zvjezdastim anisom, koji dolazi iz Kine i ima slična svojstva, ali sa domaćim anisom nije u srodstvu.
Rasprostranjenost
[uredi | uredi izvor]Potiče iz istočnog Sredozemlja, ali se danas gaji u zemljama sa umjerenom klimom, naročito u južnoj Rusiji.
Upotreba
[uredi | uredi izvor]Upotrebljava se u proizvodnji likera i drugih alkoholnih pića, kao sambuca, raki, pastis ili anisette. Poznata je makedonska mastika. Miris i ukus dolaze od anethola, dok se destilacijom dobija anisol. Danas se koristi pri spravljanju peciva i kao dodatak slatkišima, naročito bonbonima. Anis je poznat i u industriji mirisa. Iskopine na Santorinu i Kreti iz XVI st. p. n. e. svjedoče o upotrebi anisa, kojim je začinjano vino. U VII st. p. n. e. poznat je kao miris, a Pitagora ga opisuje kao začin. Rimljani anisom upotpunjuju kolače. Destilatima anisa liječi se kašalj, grčevi i nadutost. Anis djeluje antibakterijski, potpomaže žljezde probavnog trakta. Za pripremu čaja, kašičicu anisa umješati u šolji vruće vode i ostaviti poklopljeno 10 min. Eterična ulja anisa bivaju preko pluća izbačena, te je sastavni dio čajeva protiv kašlja. Eterična ulja anisa mogu nadražiti kožu, a pogotovo kod osjetljivih osoba. Zbog preosjetljivosti poznate su alergijske reakcije. Spada u najvažnije biljne antibiotike. Anis se koristi i kao začin u kuhinji, gdje mu se ne gube vrijedni sastojci eteričnog ulja. Sjeme anisa djeluje antibakterijski, potiče izbacivanje sluzi i ublažava grčeve. Koristi se kod probavnih smetnji i katara dišnih putova. Moguće alergije.
Narodno vjerovanje
[uredi | uredi izvor]Peciva sa anisom su prinošena bogovima. Mlada ga je, na dan vjenčanja, dijelila gostima, a na selu je važio za afrodizijak. Služi i kao sredstvo za pripitomljavanje golubova i njhovo navikavanje na novo gnijezdo i jato.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ http://www.worldfloraonline.org/taxon/wfo-0000390925. Parametar
|title=nedostaje ili je prazan (pomoć)
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- http://gernot-katzers-spice-pages.com/engl/Pimp_ani.html stranica o začinima (en)
