Zambija

Republika Zambija Republic of Zambia
Grb {{{ime_genitiv}}} Zastava Grb
Himna: "Stand and Sing of Zambia, Proud and Free"
Položaj na karti
Glavni grad		Lusaka
Službeni jezik		engleski
Državno uređenje
• Predsjednik		Levy Mwanawasa
• Predsjednik vlade		Levy Mwanawasa
Zakonodavstvo
Nezavisnost		Od Ujedinjenog Kraljevstva 24. oktobra 1964.
Površina
• Ukupno		752.614 km2 (38.)
• Vode (%)		1
Stanovništvo
• Ukupno		10.462.436 (77.)
• Gustoća		13/km2
Valuta		Zambijska kwacha (100 ngweea)
Vremenska zona		UTC +2
Pozivni broj		228
Internetska domena		.zm

Zambija je država u južnoj Africi, bez izlaza na more. Graniči na zapadu s Angolom, na sjeveru s DR Kongom, na sjeveroistoku s Tanzanijom, na istoku s Malavijem, na jugoistoku s Mozambikom te na jugu sa Zimbabveom, Bocvanom i Namibijom.

Historija

Starosjedioce Zambije, Bušmane i Hotentote, prije 2000 godina istisnuli su nadolazeći Bantu narodi. U 8. vijeku na području gornjeg Zambezija ustanovio je narod Barotse državu Barotseland, a sjeverno od nje formirao se plemenski savez naroda Bemba. Glavnina doseljavanja započela je u 15. vijeku s dolaskom naroda Luba i Lunda iz susjednog Konga i Angole. Narod Nguni, koji potječe s juga, pridružio im se u 19. vijeku.

Osim malobrojnih portugalskih istraživača Evropljani nisu došli u dodir s teritorijem Zambije sve do sredine 19. vijeka kada na ovo područje prodiru zapadni istraživači, misionari i trgovci. Tako godine 1855. engleski istraživač David Livingstone za Evropu otkriva slapove na rijeci Zambezi i naziva ih po kraljici Viktoriji.

Godine 1888. Cecil Rhodes, predstavnik britanskih trgovačkih i političkih interesa, dobio je od ovdašnjih poglavica koncesiju za iskorištavanje rudnih bogatstava, a još iste godine Sjeverna i Južna Rodezija (sadašnji Zimbabve) proglašene su za područja britanske interesne sfere. Upravljanje protektoratom Sjeverne Rodezije godine 1924. prebačeno je na Britanski kolonijalni ured.

Godine 1953. dvije Rodezije zajedno s Nyasom (današnji Malavi) oblikuju Federaciju Rodezije i Nyase. Sjeverna je Rodezija u to vrijeme poprište nemira, što uzrokuje krizu upravljanja Federacijom. Crna većina zahtjeva veće sudjelovanje u vladi, što dovodi u oktobru i decembru 1962. do raspisivanja izbora za Zakonodavno vijeće. Pobjeđuju Udružena narodna stranka neovisnosti - UNIP i Afrički narodni kongres Zambije - ZANC, koji u koaliciji ne surađuju osobito složno. Vijeće zahtjeva odcjepljenje Sjeverne Rodezije od Federacije i potpunu samoupravu utemeljenu na novom ustavu i širim demokratskim pravima. Po raspadu Federacije 31. decembra 1963. nastaje dana 24. oktobra 1964. nezavisna Republika Zambija. Prvi predsjednik bio je Kenneth Kaunda.

Političke podjele

Pokrajine Zambije

Podjeljena je na 9 pokrajina:

1. Central
2. Copperbelt
3. Eastern
4. Luapula
5. Lusaka
6. Northern
7. North-Western
8. Southern
9. Western

Geografija

Klima je tropska, a na većim nadmorskim visinama suptropska, umjerena. Kolebanja temperaturna od 13-27 stepeni. Padavine od 600mm-1400mm. Najviši vrh je Mučinga 2065 metara.

Privreda

Iako je velika većina stanovnika zemlje zaposlena u poljoprivredi, glavni pokretač zambijske privrede je rudarstvo. Zemlja ima velika nalazišta bakra, a vadi se i kobalt. U postkolonijalnom razdoblju zambijska privreda je uglavnom stagnirala ili nazadovalo, dijelom i zbog nacionalizacije rudarske industrije i posljedičnog lošeg upravljanja, a dijelom i zbog nepovoljnog svjetskog tržišta bakra, glavnog izvoznog proizvoda. U posljednjih nekoliko godina program privatizacije i liberalizacije te rast cijena bakra na svjetskom tržištu pomogli su ekonomskom oporavku zemlje. Izvozi se i značajna količina struje dobivene u hidroelektranama.

BDP je za 2004. procijenjen na 900 USD po stanovniku (mjereno po PPP-u).

Stanovništvo

U Zambiji živi oko 70 etničkih skupina koje uglavnom govore bantu jezicima. Najveće su Bemba, Nyanja-Chewa, Tonga, Lunda, Luvale, Kaonde i Lozi. Najzastupljenija religija je kršćanstvo, najviše katoličanstvo, a oko trećina stanovnika su muslimani ili hinduisti. Zambija je u afričkim razmjerima prilično urbanizirana – u gradovima živi 44% stanovništva. Virusom HIV-a zaraženo je 16,5% odraslog stanovništva (nešto manje od milion ljudi).