Sremska Mitrovica

Sremska Mitrovica (hrvatski: Srijemska Mitrovica, mađarski: Szávaszentdemeter, njemački: Syrmisch-Mitrowitz) je grad u Vojvodini, u Srbiji, i sjedište istoimene općine. U starom vijeku bila je poznatija kao Sirmium, jedna od četiri prijestolnice velikog Rimskog Carstva.

Geografski položaj

Sremska Mitrovica se nalazi u Srijemu, na sjevernoj obali rijeke Save. Grad je smješten oko 70 km zapadno od Beograda i 50 km južno od Novog Sada. S druge strane rijeke se nalazi znatno manja Mačvanska Mitrovica.

Historija

Sremska Mitrovica je jedan od najstarijih gradova u Evropi. Najstariji otkriveni tragovi organiziranog života datiraju od prije sedam hiljada godina.

Krajem prvog vijeka prije nove ere Rimljani su osvojili Sirmium. U prvom vijeku nove ere Sirmium je postao grad najvišeg ranga, "kolonija rimskih građana", i dobio vrlo važan strateški značaj. Sredinom 3. vijeka Sirmium je postao središte čitave Panonije. U njemu ili u okolini su rođeni carevi Decije, Aurelijan, Prob i Maksimijan, koji su bili romanizirani Iliri starosjedioci. U doba tetrarhije (od 393. godine) Sirmium je bio jedna od četiri prijestolnice Rimskog Carstva, uz Milano, Trier i Nikomediju. Čuveni rimski historičar Amijan Marcelin nazvao je Sirmium "slavnom i mnogoljudnom majkom gradova". Grad je bio metropola Panonije i Ilirika, ranohrišćanski centar s brojnim biskupima i mučenicima. U doba najvećeg procvata, u 3. i 4. vijeku, u gradu je radila kovnica zlatnog i srebrenog novca, raskošna carska palata s vodovodom, termama, hipodromom, teatrom, amfiteatrom, forumom i drugim važnim građevinama. Do sada je otkriveno osam ranohrišćanskih hramova, a najpoznatiji su oni posvećeni Sv. Irineju, Sv. Dimitriju i Sv. Sinerotu. Na jednom od savskih mostova su 304. godine pogubljeni prvi episkop Sirmiuma Irinej i njegov đakon Dimitrije.

Poslije Milanskog edikta 313. godine, Sirmium je postao važno hrišćansko središte. Tokom 4. vijeka tu je održano nekoliko općerimskih crkvenih sabora na kojima su donesene poznate Sirmiumske formule. Krajem 4. vijeka grad su osvojili Istočni Goti, a 441. je nestao u hunskom pokolju i požaru. 582. godine grad se predao Avarima, a preživjeli stanovnici su emigrirali sve do Dalmacije (tragovi su pronađeni u Solinu). 1180. godine grad je pripojen Ugarskoj.

Bizant ga je više puta bezuspješno pokušavao osvojiti. Na ruševinama Sirmiuma je izrastao novi srednjovjekovni grad, Grad Sv. Dimitrija, odnosno Dimitrovica, prema sv. Dimitriju, zaštitniku grada.

1526. grad su osvojili Turci, a 1688. je u Srijem ušla austrijska vojska.

Potpuno razoreni grad je poslije mnogo borbe ušao u Habsburšku monarhiju. Mitrovica je obnovljena i postala je važno vojno i građansko naselje u Vojnoj granici (Vojnoj krajini), a kasnije i slobodni kraljevski grad. Kasnijom upravnom reorganizacijom ušla je u sastav Kraljevine Hrvatske i Slavonije u čijem sastavu je ostala do 1918-45.

Daljim razvojem, Sremska Mitrovica je postala jedan od najznačajnijih gradova Srijema.

Urbanistički se razvila u 18. i 19. vijeku.

Stanovništvo

Po popisu iz 2002. godine u širem području grada živi 59.935 stanovnika.

Vjera

U gradu, kao i općini, većina stanovništva pripada srpskoj pravoslavnoj crkvi. U Sremskoj Mitrovici živi i značajnija zajednica grkokatolika, uglavnom Rusina, ali ima i nešto Ukrajinaca i nešto Hrvata (do 1500).

Ekonomija

Sremska Mitrovica je industrijski grad s razvijenom prehrambenom i hemijskom industrijom. Ima dobre sabraćajne veze, nalazi se na autoputu i željezničkoj pruzi Beograd-Zagreb i na rijeci Savi.

Administracija

Sremska Mitrovica je sjedište Sremskog okruga. Najpoznatija ustanova je sremskomitrovački zatvor (Kazneno-popravni dom), koji je korišten za zarobljene hrvatske vojnike i hrvatske civile za vrijeme rata u Hrvatskoj.