Woodrow Wilson
| Thomas Woodrow Wilson | |
|---|---|
 | |
| 28. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država | |
| Vrijeme na dužnosti 4. mart 1913 – 4. mart 1921. | |
| Prethodnik | William Howard Taft |
| Nasljednik | Warren G. Harding |
| 34. guverner savezne države New Jersey | |
| Vrijeme na dužnosti 17. januar 1911 – 1. mart 1913. | |
| Prethodnik | John Franklin Fort |
| Nasljednik | James Fairman Fielder (v.d.) |
| Lični podaci | |
| Rođenje | Thomas Woodrow Wilson 28. decembar 1856. Staunton, Virginia, SAD |
| Smrt | 3. februar 1924 (67 godina) Washington, D.C., SAD |
| Nacionalnost | Amerikanac |
| Politička stranka | Demokratska stranka |
| Djeca | 3 |
| Obrazovanje | Univerzitet Princeton Univerzitet "Johns Hopkins" |
| Vjera | Prezbiterijanska crkva |
| Potpis |  |
Thomas Woodrow Wilson bio je 28. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država,[1] i to od 1913. do 1921. Vodio je SAD u Prvom svjetskom ratu i osigurao formiranje Lige naroda.
Dobitnik je Nobelove nagrade za mir 1919. godine.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Wilson je svoje rane godine proveo na američkom jugu, uglavnom u Augusti u državi Georgia, tokom građanskog rata i obnove. Nakon stjecanja doktorata iz političkih nauka sa Univerziteta "Johns Hopkins", Wilson je predavao pravo u raznim školama prije nego što je postao predsjednik Univerziteta Princeton. Kao guverner New Jerseyja od 1911. do 1913., Wilson je raskinuo sa šefovima stranke i pobijedio u usvajanju nekoliko progresivnih reformi. Uspjeh u New Jerseyu dao mu je nacionalnu reputaciju progresivnog reformatora i pobijedio je u predsjedničkoj nominaciji na Demokratskoj nacionalnoj konvenciji 1912. godine. Wilson je pobijedio dotadašnjeg republikanskog predsjednika Williama Howarda Tafta i kandidata za Naprednu stranku, bivšeg predsjednika Theodorea Roosevelta, pobijedivši na predsjedničkim izborima u SAD-u 1912., postavši prvi Južnjak koji je izabran za predsjednika od američkog građanskog rata.
Tokom svog prvog mandata, Wilson je predsjedavao donošenjem njegove progresivne domaće agende Nova sloboda. Njegov prvi glavni prioritet bio je usvajanje Zakona o prihodima iz 1913. godine, kojim su snižene carine i proveden savezni porez na dohodak. Kasnijim poreznim zakonima proveden je savezni porez na imovinu i podignuta je najviša stopa poreza na dohodak na 77 posto. Wilson je također predsjedao donošenjem Zakona o federalnim rezervama, koji je stvorio centralni bankarski sistem u obliku sistema federalnih rezervi. Dva glavna zakona, Zakon o saveznoj trgovinskoj komisiji i Clayton-ov antitrustovski zakon, usvojena su radi reguliranja i razbijanja velikih poslovnih interesa poznatih kao trustovi.
Na razočaranje svojih afroameričkih pristalica, Wilson je svojim sekretarima u kabinetu, od kojih je nekoliko bilo otvorenih bijelih supremacista, dao diskreciju da provedu rasnu segregaciju i diskriminaciju u svojim odjelima. Ova promjena politike dovela je do toga da su mnogi afroamerički savezni službenici degradirani ili otpušteni zbog svoje rase.
Po izbijanju Prvog svjetskog rata 1914. godine, Wilson je održavao politiku neutralnosti između savezničkih i centralnih sila. Ponovno je izabran na predsjedničkim izborima u SAD.u 1916. godine, porazivši republikanskog kandidata Charlesa Evansa Hughesa. Početkom 1917., Wilson je od Kongresa zatražio objavu rata protiv Njemačkog carstva nakon što je provodio politiku neograničenog podmorskog ratovanja, a Kongres se pridržavao. Wilson je predsjedavao ratnom mobilizacijom, ali je velik dio svojih napora posvetio vanjskim poslovima, razvijajući Četrnaest tačaka kao osnovu za poslijeratni mir. Nakon što je Njemačka potpisala primirje u novembru 1918. godine, Wilson i drugi saveznički vođe sudjelovali su na Pariskoj mirovnoj konferenciji, gdje se Wilson zalagao za uspostavljanje multilateralne organizacije, po svojoj "četrnaestoj tački". Nastala Liga naroda ugrađena je u Versajski sporazum i druge ugovore s poraženim Centralnim silama, ali Wilson kasnije nije bio u stanju uvjeriti Senat da ratificira taj ugovor ili dopustiti SAD-u da se pridruže Ligi. Wilson je imao bolest tokom konferencije, a neki stručnjaci vjeruju da je uzrok bila španska gripa. Wilson je pretrpio težak moždani udar u oktobru 1919. godine i bio je onesposobljen za ostatak svog predsjedništva. Povukao se s javne funkcije 1921. i umro 1924. Znanstvenici su Wilsona uglavnom rangirali kao jednog od boljih američkih predsjednika,[2][3] iako je dobio snažne kritike zbog toga što je bio pristaša rasne segregacije i nadmoći bijelih.[4][5]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Woodrow Wilson | president of United States". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 20. 5. 2016.
- ^ Schlesinger Jr., Arthur M. (1997). "Rating the Presidents: From Washington to Clinton". Political Science Quarterly (1997). 112 (2): 179–190. doi:10.2307/2657937.
- ^ Schuessler, Jennifer (29. 11. 2015). "Woodrow Wilson's Legacy Gets Complicated". The New York Times. Pristupljeno 29. 8. 2016.
- ^ Kazin, Michael (22. 6. 2018). "Woodrow Wilson Achieved a Lot. So Why Is He So Scorned?". The New York Times. Pristupljeno 27. 1. 2019.
- ^ Acharya, Amitav; Buzan, Barry (2019). The Making of Global International Relations. Cambridge University Press. str. 93. doi:10.1017/9781108647670. ISBN 978-1-108-64767-0.
Wilson [...] was an active exponent of race politics and white supremacy both domestically and internationally.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
Woodrow Wilson na Wikimedia Commonsu
Normativna kontrola  |
|
|---|