Filatelija u Bosni i Hercegovini

Ovo je bio istaknuti članak mjeseca.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Historija BiH, stećak u Opličićima, BH pošta

Filatelija u Bosni i Hercegovini (filatelija - skupljanje poštanskih i taksenih maraka, koverti i pečata, grč. filos: prijatelj + telos: carina, novac, daća) svoje početke veže za izdavanje prvih poštanskih maraka na ljeto 1879. godine. Okupacijom od strane Austro-Ugarske monarhije dolazi do izdavanja posebnih poštanskih maraka za teritoriju Bosne i Hercegovine, 1. jula 1879. Prva poštanska marka je sive boje u nekoliko varijanti, prikazuje dvoglavog austrougarskog orla sa grbom i ima vrijednost jednog novčića (njemački: Kreuzer).

Danas u BiH postoje tri pošte koje izdaju marke u zajedničkoj valuti konvertibilnoj marki (KM) ili BAM i koje vrijede u cijeloj Bosni i Hercegovini. Osim BiH postoji još nekoliko zemalja u Evropi i svijetu koje imaju nekoliko pošta (Andora, Australija, Kipar, Velika Britanija, Danska, Indonezija, Kina, Francuska, Srbija, Hrvatska, Italija i dr.). Razlozi izdavanja različitih markica i postojanja više pošta u tim državama su višestruki počevši od geografskih, političkih, historijskih pa do mnogih drugih. Uzrok postojanja tri pošte u BiH je raspad Jugoslavije i ratovi koji su uslijedili, što je dovelo do potrebe za kontaktima među stanovništvom, transferom novca itd, jer su poštanske pošiljke iz Evrope uglavnom dolazile privatnim kanalima ili preko pošta susjednih zemalja, sa obaveznom naznakom entiteta.

Još jedna specifičnost poštanskog saobraćaja u nekim gradovima BiH su postojanje dvije pošte udaljene manje od kilometra u kojima se mogu kupiti dvije vrste poštanskih markica (Sarajevo, Vitez, Mostar, Novi Travnik, Gornji Vakuf itd). U literaturi se takav slučaj spominje u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Omanu u pograničnom dijelu. Ta specifičnost se odrazila na relativno visoku potražnju bosanskohercegovačkih markica u Evropi, ali i na razvoj grafičkog dizajna i originalnih ideja što je proizvelo visok kvalitet markica. Sličan primjer je Čehoslovačka, koja je nakon raspada iznjedrila dvije pošte visokog kvaliteta. Suprotan primjer je njemačka pošta koja je nakon ujedinjenja i privatizacije izgubila na kvalitetu i dizajnu markica.

Osmanlijsko doba[uredi | uredi izvor]

Do austrougarske okupacije preciznije do jula 1878. godine, na teritoriji Bosne primjenjuju se tadašnje marke turske pošte. Nije poznato da li su za BiH postojale posebne marke. Marke turske pošte su se razlikovale po dodatnim utisnutim žigovima sa oznakama gradova i to: Bosna, sa oznakom za Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Travnik, Novi Pazar, Prut kao oznaka za Brod i Biheke kao oznaka za Bihać. Svi natpisi su na arapskom pismu i u turskom jeziku. Vrijednosti su od 20 para, 1, 2, i 5 Ghruša. Ne postoji jasna kategorizacija u filatelističkoj literaturi te su marke uglavnom neprepoznatljive.

Razgledics Bosanskog Broda 1912. godine

Tokom druge polovine XIX vijeka, vremena otomanske vladavine nad Bosnom i Hercegovinom, transport roba, pošte i novca odvijao je se neprekidno u svim pravcima kojima su se kretali karavani otomanskih velikaša tokom svog pohoda na Zapad. Poštanskom vezom preko Bosne, vezu sa Turskom održavale su susjedne zemlje Austrija i Francuska, zbog čega je u Sarajevu osnovana takozvana "Francuska pošta", dok je za prenos te pošte angažovana francuska trgovačka firma Fraissinet, a do kraja osmanskog carstva u BiH poštu su prenosili trgovci (kiridžije).[1][2]

Vrijeme Austrougarske[uredi | uredi izvor]

Anekcijom Austrougarske nad Bosnom i Hercegovinom 1878. godine pošta u Bosni i Hercegovini je radikalno reorganizirana, te novi razmještaj njene mreže u skladu s državnim, vojnim, ekonomskim, političkim i geo-strateškim ciljevima Austro-ugarske.

Odmah nakon preuzimanja Sarajeva, već 1878. i 1879. godine, formirane su vojne pošte, kako bi se uspostavila mreža sa austrougarskom monarhijom.

Početokm septembra 1879. godine objavljena je vijest o otvaranju telegrafskih stanica u Derventi, Doboju, Maglaju, Banjoj Luci, Sarajevu i Travniku, a nešto kasnije i u Zenici, te Busovači. Samo mjesec dana kasnije, u oktobru, formirane su telegrafske stanice u Brčkom, Jajcu, Livnu, Prijedoru, Tuzli, Zvorniku, Bihaću, Goraždu, Mostaru, Trebinju i još nekim mjestima širom Bosne i Hercegovine. Osim Osmanskog carstva, i Austro-ugarska je imala u drugoj polovini XIX. vijeka svoju poštu u BiH, i to u Mostaru i Sarajevu kao privatnu poštu austrijskog konzula (Konzulova pošta). Stanovništvo BiH je sve više počelo koristiti usluge Konzulove pošte, što nije odogovaralo Porti, pa je došlo često do sukoba između Konzulove pošte i vlasti. Međutim, Konzulova pošta je dalje nastavila raditi, sve do propasti otomanske okupacije do okupacije 1848. godine.

Za vrijeme otomanske vlasti je 1858. godine također uspostavljena i prva pošta telegrafska stanica u Bosni i Hercegovini, koja je se nalazila u Mostaru, a 1864. godine je uspješno uspostavljena telegrafska stanica u Sarajevu, koja je se nalazila u jednoj privatnoj kući.

Pogled na Zgradu glavne pošte u Sarajevu, sjedište BH Pošte

1892. godine Bosna i Hercegovina je primljena u Svjetski poštanski savez.

19 godina kasnije, 1911. godine, ugledni austrougarski arhitekta Josip Vancaš počeo je sa projektiranjem zgrade glavne pošte u Sarajevu, čiji će izgled podsjećati na zgradu poštanske štedionice Otta Wagnera u Beču.

18. maja 1913. godine svečano je otvorena zgrada glavne pošte u Sarajevu. Do 1914. godine, odnosno do početka prvog svjetskog rata i kraja austrougarske okupacije nad Bosnom i Hercegovinom, vojnih pošta bilo je 118, a u razdoblju od 1879. do 1918. godine poštanska mreža proširena je za 100 novih poštanskih stanica. Za vrijeme austrougarske u BiH je otvoreno oko 150 novih poštanskih stanica.

Austrougarsko doba[uredi | uredi izvor]

Prva poštanska marka izlazi 1. jula 1879. godine. Na marki se nalazi dvoglavi orao sa grbom. Upotreba poštanskih maraka od 1879. do 1908. pored BiH obuhvata i područje Sandžaka (njemački: Sandschak Novipazar) koji potpada pod vojnu upravu Austrijske monarhije. U to doba je bilo neuobičajeno da vojna pošta, koja je bila pod upravom ministarstva rata, koristi civilnu poštu, što je bio slučaj u BiH. Zbog problema sa jezikom, austrijska pošta se odlučila za izdavanje maraka bez ikakvog natpisa, sa ciljem da ukaže na ravnopravnost jezika i kultura u tom relativom osjetljivom području. Do 1900. godine koristi se austrijski gulden (Forint) sa podjelom na 100 novčića (Kreuzer). Od 1900. godine u upotrebi je kruna (njemački: Krone) sa podjelom na 100 helera (njemački: Heller). Prva serija je izdata u devet različitih vrijednosti u devet boja i to 1, 2, 3, 5, 10, 15, 25, 20, i ½ novčića. Vrijednost je prikazana u gornjem lijevom i desnom uglu.

Serija od tri marke izdata 1917. sa likom ubijenog prestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegove žene Sophije. Na prvoj marki je nacrt crkve posvećene Sophiji koja nikad nije izgrađena.

Postoje mnogobrojne varijante koje se razlikuju po kvalitetu i vrsti tiska, nazubljenju i vodenom žigu. Sve marke su štampane u Državnoj štampariji u Beču. Tek 1906. godine izlazi prva serija sa natpisom na njemačkom Bosnien-Herzegowina. Serija se sastoji od šesnaest maraka sa motivima iz BiH. Na markama su prikazani gradovi, [[Rijeka (vodotok)|rijeke, kao i tipična transportna sredstva za to vrijeme. Gradovi kao Doboj, Mostar, Jajce, Sarajevo sa motivima Baščaršije, tornjem Svetog Luke u Jajcu, kao i carem Franz Josephom I. Autor serije je poznati austrijski slikar i grafičar Koloman Moser. Za to vrijeme ta serija maraka za Bosnu i Hercegovinu predstavlja revoluciju u filateliji, jer su se do tada pogotovo u Evropi štampale samo marke sa grbom cara ili kralja, te likovima aktualnih vladara. Pošto je prva isporuka nestala, austrijska štamparija se odlučila na hitno izdavanje druge serije, te tako nastaju marke sa nazubljenjem u vrijednostima od šest do dvanaest. Po nekim izvorima postoji i serija sa nazubljenjem pet, ali njeno nastajanje nije poznato.

1912. godine izlazi serija od 21 marke sa likom cara Franza Josepha I, kada se po prvi put pojavljuje natpis K.u.K.Militär Post Bosnien-Hercegovina (Carska i kraljevska pošta BiH), ali bez tipičnog njemačkog z i w u imenu Hercegovine. Vrijedosti su od jednog helera (Heller) do deset kruna. 1917. izlazi serija od tri marke sa likom ubijenog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegove žene Sophije. Serija se sastoji od tri marke, a na jednoj je nacrt crkve posvećene Sophiji koja nikad nije izgrađena. Posljednja marka izlazi 1. septembra 1918. na kojoj je Mostar sa žigom 1918 i car Franz Joseph I sa istim žigom. Pripremljena serija maraka iz 1918. godine sa likom cara Karla prvog nije ušla u promet i kataloški nije uvrštena u redovne marke.

Za razliku od austrijskih izdanja, izdanja za BiH prikazuju uglavnom motive gradova u BiH, dok se izdanja za Austriju svode uglavnom na carsku i kraljevsku obitelj i povremeno na dvorove Schönbrunn ili bečki Hofburg. Ukupno je izašlo 148 raznih marki koje imaju relativno veliku vrijednost po njemačkom katalogu Michel (Schwaneberger Verlag GmbH München) i područje je svrstano kataloški pod Austriju. Inače to je u Evropi omiljeno područje u filatelističkim krugovima, a vrijednost dobro očuvanih marki se kreće do nekoliko hiljada eura (€).

Novinske marke[uredi | uredi izvor]

Marka od 20 helera sa likom djevojke u bosanskoj narodnoj nošnji, 1913.

1913. godine izlazi serija od četiri marke sa likom djevojke u narodnoj bosanskoj nošnji. Marke su korištene za frankiranje novina i vrijedile su do 28. oktobra 1918. godine. Kao većina novinskih maraka iz tog vremene nemaju nazubljenje nego su rezane obično na poštanskom šalteru. Nakon završetka Prvog svjetskog rata pojavljuju se sa raznim oznakama u Kraljevini SHS kao marke u normalnom poštanskom prometu.

Porto marke[uredi | uredi izvor]

Osim redovnih poštanskih marki austrijska pošta izdaje i tzv. porto marke, koje su poznate u tri razna tipa. Prvo izdanje je iz 1904. godine sa naznakom Milit. Post-Portomarken (Vojna pošta) i sve su crno-crveno-žute boje i u raznim vrijednostima od 1 do 200 helera. Drugo izdanje je iz 1916/1918. godine i izlazi u vrijednostima od 2 helera do 3 krune.

Taksene marke u poštanskoj upotrebi[uredi | uredi izvor]

U poštanskom prometu se koristi i taksena marka koja je osobena po tome da su svi natpisi ispisani na latinici, ćirilici, kao i u arapskom pismu, naprimjer ...1 novčić...Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu.... Postoje dva tipa, oba u vrijednostima od 1, 2 i 4 novčića u crvenoj ili smeđoj boji i stilski se razlikuju od ostalih izdanja. Grafičko rješenje odgovara ukrasima koji vjerovatno imaju religioznu pozadinu.

Marke za ratište[uredi | uredi izvor]

Marka BiH sa žigom SERBIEN, 1916
Marka BiH sa žigom K.U.K FELDPOST, 1915

Osim gore navedenih maraka, Austro-Ugarska monarhija za vrijeme Prvog svjetskog rata na okupiranim područjima koristi bh. marke sa dodatnim žigom kao marke za ratišta (njemački: Feldpostmarke). Primjenjuju se razne serije, a žigovi na bh. markama su K.U.K. Feldpost, ali i Serbien. Razlikuju se razni žigovi, kao i položaj (vodoravno ili dijagonalno), kao i žigovi u raznim bojama. Marke izlaze od 1915. do 1918. Porto marke sa žigom (naprimjer 6 Centesimi) se koriste u Italiji sve do 1918. godine. Te marke filatelistički ne pripadaju području BiH, ali su također interesantne, zbog raznolikosti žigova i njihovoj rasprostranjenosti u Evropi.

Kraj Austro-Ugarske monarhije[uredi | uredi izvor]

Raspadom Austro-Ugarske monarhije i stvaranjem Države SHS, pošta u BiH se postepeno razvija u pravcu zajedničke države. Od novembra 1918. godine koriste se marke Austrije sa žigom u više varijacija. Razlikuju se po pismu (latinica ili ćirilica) i boji žiga. U gornjem dijelu se nalazi natpis DRŽAVA S.H.S, u sredini lijevo i desno godina 1918, a u donjem dijelu Bosna i Hercegovina. Novčana vrijednost je i dalje u krunama i helerima i sve do juna 1920. godine do uvođenja dinara, krunom se i dalje plaća u BiH. Osim poznatih geografskih motiva, koriste se i marke sa djevojkom u narodnoj nošnji, kojima je utiskana nova vrijednost.

11. marta 1919. godine na markama Austrije pojavljuje se natpis Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, koji kasnije zamjenjuje natpis Kraljevstvo S.H.S. Marke vrijede sve do 1921. kad izlazi nova serija za čitavo područje Kraljevine sa likom srpskog regenta Aleksandra I i kralja Petra I.

Marke su vrijedile samo na teritoriju BiH, dok su drugi dijelovi Države SHS imali svoje marke (Slovenija, Hrvatska, Srbija i Crna Gora), ili su koristili marke Mađarske sa novim žigom. Pored nebrojeno mnogo varijacija žigova, postoje i mnoge krivotvorene marke koje bez provjere nemaju veliku vrijednost. Neki katalozi (Michel) počinju sa markama iz BiH koje predstavljaju prve marke bivše Jugoslavije.

Doba Kraljevine Jugoslavije[uredi | uredi izvor]

Od 1929. godine do početka Drugog svjetskog rata u BiH (1941) ne postoji posebna pošta. Na poštanskim markama se vrlo rijetko nalaze motivi iz BiH. Tek 1929. godine izlazi serija od tri marke od kojih jedna prikazuje Tomislavovu baziliku u Duvnu, a serija je izdata povodom hiljadu godina osnivanja hrvatskog kraljevstva. Marka ima vrijednost od 50+50 para. Iste marke se koriste 1931. godine sa utisnutim žigom Kraljevina Jugoslavija, novim imenom latinicom i ćirilicom. S vremena na vrijeme se pojavljuju motivi gradova Jajce, Mostar, Sarajevo, ali tematski se pošta Jugoslavije orijentiše na historiju srpskog naroda u Prvom svjetskom ratu, kao i na kraljevsku porodicu Karađorđević.

Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

Doba Nezavisne Države Hrvatske[uredi | uredi izvor]

Raspadom Kraljevine Jugoslavije i osnivanjem NDH 10. aprila 1941. na teritoriji BiH dolazi do raspada poštanskog saobraćaja Jugoslavije i osnivanja Hrvatske pošte. Već 12. aprila izlaze marke sa žigom Nezavisna Država Hrvatska sa likom kralja Petra (jugoslavenske marke iz 1930-ih godina). Prvo izdanje na kojima se raspoznaju motivi iz Hrvatske iz 1941/1942. prikazuje i motive iz BiH poput Jajca, rijeke Drine, Konjica, Begove džamije u Sarajevu i Banja Luke. Serija se sastoji od devetnaest maraka na kojima je čak i Zemun.

Jajce, Drina i Konjic na markama iz NDH, 1941.

12. oktobra izlazi serija Crvenog krsta sa narodnim nošnjama i sastoji se od tri marke. Jedna od njih je muška nošnja iz okoline Travnika. Vrijede do 31. maja 1945, a nominalna vrijednost im je 2+2 kune. 4. oktobra 1942. je izdata markica na kojoj je prikazana seljanka iz Bosne, također kao dio serije Crvenog krsta.

U narednih nekoliko godina postojanja NDH, ne pojavljuju se motivi iz BiH, marke se tematski oblikuju u drugom pravcu, ali interesantna je jedna od marki iz 1944, koja prikazuje vojnika na straži na Drini. Nestankom NDH sa političke scene, nestaju i marke, koje se još i danas mogu naći u mnogim kolekcijama.

Doba Demokratske Federativne Jugoslavije (1944-1945)[uredi | uredi izvor]

Porazom NDH, stvara se Demokratska Federativna Jugoslavija, a u BiH se koriste i dalje marke NDH, ali sa raznim žigovima u zavisnosti od dijela BiH. Tako naprimjer pošta u Mostaru koristi motive gradova iz NDH sa žigom Demokratska Federativna Jugoslavija i novom vrijednošću u kunama. Marke vrijede od 28. aprila 1945. do 31. jula 1945. Neke od maraka dostižu veliku vrijednost, mada ih treba razlikovati od sličnih maraka koje su se štampale za Hrvatsku i koje nisu od posebne vrijednosti, uglavnom zbog mnogo većeg tiraža. Tiraž se kreće od 1.000 komada pa do 43.000 komada, za razliku od hrvatskih izdanja koje prelaze 100.000 komada.

Pošta u Sarajevu štampa na marke iz NDH pored natpisa Demokratska Federativna Jugoslavija i grb nove države sa petokrakom i pet baklji na lijevoj strani. Ukupno je izdato trinaest maraka, sa dva različita motiva, a vrijedile su od 7. jula do 9. jula 1945. godine. U ta tri dana izdato je samo 600 primjeraka i ukazom Ministarstva pošte iz Beograda proglašavaju se nevažećim, povlače se iz prodaje i uništavaju. Te marke su jedne od najvrednijih maraka sa područja bivše Jugoslavije. Tek u posljednje vrijeme neke marke iz Republike Srpske postižu veću vrijednost od prosječnih maraka bivše Jugoslavije.

Socijalističko doba[uredi | uredi izvor]

Most u Višegradu iz 1967. godine
Jahorina
Sarajevo – Vratnik

U periodu Federativne narodne republike Jugoslavije ne postoje posebna izdanja u BiH, ali se počevši od ranih pedestih godina 20. vijeka pojavljuju motivi bosanskohercegovačkih gradova na markicama. Postoje i izdanja sa narodnim nošnjama, danom ustanka, grbom i zastavom, ali su to najčešće izdanja za svih šest republika Jugoslavije. Značajna su i česta izdanja povodom Dana oslobođenja Sarajeva, kao i poznatih ličnosti iz historije. Tipično za ta izdanja je da historija BiH iz perioda srednjeg vijeka nije mnogo zastupljena, dok je u drugim republikama to bio čest motiv. Također ni poznate osobe (poput književnika) iz osmanlijskog doba nisu nalazile mjesto na markama, mada su pisale o bh. narodu, čak i na tadašnjem narodnom jeziku. Običaji ili tradicija naroda iz BiH nisu se mnogo posmatrali s tog gledišta, osim ako bi to bilo povezano sa državama Srbijom ili Hrvatskom, bilo iz srednjeg vijeka, bilo iz vremena osmanlijske vladavine.

Serija iz 1980-ih godina koja je izdata povodom 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, prikazuje motive Sarajeva, sportske terene, sportiste, kao i amblem Olimpijade, jedan je od interesantnijih pokušaja jugoslavenske pošte da se približi svjetskim standardima. Serije se kreću u tiražu do 1.000.000 primjeraka.

Doplatne marke[uredi | uredi izvor]

Posebna izdanja su postojala samo na tzv. doplatnim markama, ali je to bilo najčešće vremenski ograničeno. Motivi su bili zajednički, tako da se ne može govoriti o lokalnim markama, kao naprimjer u vremenu pred kraj rata od 1944. do 1945. godine, koje su vrijedile samo na ograničenom području do uspostavljanja zajedničke pošte. Doplatne marke su se izdavale u korist humanitarnih organizacija, povodom Dječije nedjelje, sedmice borbe protiv tuberkuloze, olimpijske sedmice, Nedjelje solidarnosti, Mediteranskih igara u Splitu, Svjetskog prvenstva u stonom tenisu u Novom Sadu, nedjelja borbe protiv raka i sl. Skoro na svim doplatnim markama je bilo ime države, mada je izašlo i nekoliko izdanja bez imena države, samo sa povodom izdavanja. Marke su bile obavezne, a isprva su vrijedile kao franko i porto marke, te se 70-tih godina pojavljuju samo kao franko marke. Period upotrebe, kao i nominalne vrijednosti su kod nekih izdanja bili različiti po republikama SFRJ, pa je time moguće ustanoviti, u kojoj je od republika marka bila u opticaju.

Doba samostalne Bosne i Hercegovine[uredi | uredi izvor]

Marke triju pošta sa motivima bosanskohercegovačkih gradova

Raspadom Jugoslavije i proglašavanjem nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine dolazi do osnivanja BH pošte sa sjedištem u Sarajevu. U prvo vrijeme koriste se marke bivše države sa raznim žigovima, ali zbog ratnih djelovanja dolazi do djelomičnog raspada poštanskog sistema.

Početkom rata dolazi do proglašavanja paradržavnih tvorevina na teritoriji Republike BiH, tzv. Hrvatske zajednice (kasnije republike) Herceg-Bosne, koja će biti ugašena Vašingtonskim sporazumom početkom 1994. i tzv. Srpske republike BiH (kasnije Republike Srpske) koja će 1995. po Dejtonskom sporazumu biti ozvaničena kao bosanskohercegovački entitet Republika Srpska. Na tim područjima se osnivaju zasebne pošte sa sjedištem u Mostaru (Hrvatska pošta Mostar), kao i Srpske pošte sa sjedištem u Banjoj Luci. Sve tri pošte danas su članice UPU i predstavljaju javne pošte u Bosni i Hercegovini. Nije poznato da li postoji mogućnost mješovitog frankiranja (frankiranje sa dvije ili više marki iz raznih pošta na jednoj pošiljci).

BH pošta[uredi | uredi izvor]

Prve poštanske marke za vrijeme Rata u BiH, 1993.

U Sarajevu 27. oktobra 1993. izlazi serija od sedam maraka sa tadašnjim grbom RBiH sa ljiljanima. Vrijednosti su od 100 do 50.000 bosanskohercegovačkih dinara (BHD) u tiražu od 50.000 kompleta. Postoje razna izdanja prvog dana, a marke su nenazubljene i nije poznato da li su bile u opticaju zbog ratnih zbivanja u Sarajevu. Mogu se naći mnogobrojna izdanja Prvog dana (FDC) sa prigodnim žigom i naslovom Suvenir ili sl. što ne odgovara standardima UPU, ali i tekstovi koji ukazuju na trenutnu situaciju u Sarajevu 1993. godine. Zbog toga se često uzimaju ti prigodni listovi kao prve marke iz RBiH, mada je vrlo rijetko da su te marke uopšte bile u poštanskom prometu. Pojavljuju se i dalje ali bez žiga. Serija Deset godina od otvorenja nenazubljenih maraka sa motivima sarajevske zimske olimpijade 1984. izlazi 1994. godine sa nominalnim vrijednostima od 50.000, 100.000 i 200.000 bosanskohercegovačkih dinara.

Markice Republike BiH se u početku tematski odlikuju stanjem u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata. Područja na kojima vrijede marke Republike BiH su ograničena na Sarajevo i teritorije pod kontrolom Armije RBiH. Osim motiva ratnog razaranja u seriji od 7 maraka sa motivom glavne pošta u Sarajevu iz 1995. tematski krug se zatvara historijskim motivima, motivima prirode, slikarstva, sporta i religije. Te marke bi se mogle uzeti kao prve marke u prometu koje su i do danas u opticaju, sa primjedbom da novčana protivvrijednost odgovara bosanskim dinarima, a ne konvertibilnim markama.

Serija sa narodnim nošnjama, 1996, BH pošta
Orhideje, 2004, BH pošta

Od 15. jula 1994. do 10. oktobra 1997. marke se izdaju u dinarima (10.000 starih dinara = 1 novi dinar), a 1. oktobra u BiH se uvodi nova valuta konvertibilna marka (1 KM = 100 dinara) koja je do danas u upotrebi. Skoro sve marke od 1995. godine su i danas u opticaju. Od 1996. godine marke nose naziv Bosna i Hercegovina i prepoznatljive su po amblemu pošte. BH pošta je član UPU i tematska izdanja su svake godine slična tematskim izdanjima drugih pošta u svijetu.

U posljednjih nekoliko godina motivi su interesantni, kako zbog promjenjenog grafičkog dizajna, tako i zbog specifičnosti tema. I dalje se stavlja težište na turizam, gradove i poznate ličnosti: kraljica Jelena, Husein Gradaščević, Mirza Bašagić, Bahrija Nuri Hadžić, Nasiha Kapidžić-Hadžić, Mustafa Mujaga Komadina su samo neki od ličnosti iz bosanske historije koji su obilježeni na marka BH pošte. Također teme iz gastronomije (npr. "deset u pola" - sarajevski ćevapi, blok izdanje sa tradicionalnim bosanskim jelima: dolmom i baklavom iz 2005., sa otiskanim receptom na engleskom jeziku, ali i izdanje iz 2007. godine: burek zvrk). Sa izuzetkom dva izdanja (Božićno izdanje iz 1998. godine sa motivom i natpisom Рођење Христово - 16.в. Срп. икона, te izdanja iz 2005. godine sa motivom Manastira Žitomislići - gdje je ime manastira ispisano latinicom i ćirilicom), BH pošta primjenjuje isključivo latinično pismo na svojim izdanjima.

BH pošta izdaje i druga filatelistička izdanja kao što su:

Maksimum karte[uredi | uredi izvor]

Koverte prvoga dana[uredi | uredi izvor]

Zajednička međunarodna izdanja[uredi | uredi izvor]

Osim zajedničkih izdanja sa drugim dvijema bosanskohercegovačkim poštama, BH pošta je do sada imala nekoliko zajedničkih filatelističkih izdanja i to sa poštom Katara 2003. godine, te sa kuvajtskom poštom 2008. godine.

Hrvatska pošta Mostar[uredi | uredi izvor]

Prva poštanska marka Herceg-Bosne, 1993.

1993. godine 12. maja izlazi prva serija maraka u Hrvatskoj pošti Mostar. Marka prikazuje kip Marije i crkvu u Međugorju. Vrijednost marke je 2.000 hrvatskih dinara. U dijelovima pod kontrolom HVO-a (Hercegovina, Srednja Bosna i Bosanska Posavina) je u upotrebi hrvatski dinar već od 1992. godine. Istovremeno se koriste i marke bivše Jugoslavije sa žigom Suverena Bosna i Hercegovina ili Suverena Herceg-Bosna. Od 1993. godine do danas natpisi na poštanskim markama iz ovog područja se mijenjaju i to:

  • Od maja 1993. do 2. decembra 1994. godine natpis: PT HZ HB - Pošta i telekomunikacije Hrvatske zajednice Herceg-Bosna,
  • Od 2. decembra 1994. do 3. aprila 1997. godine natpis Bosna i Hercegovina Hrvatska republika Herceg-Bosna,
  • Od 4. aprila 1997. do 31. decembra 1998. godine natpis Bosna i Hercegovina HPT Herceg-Bosne,
  • Od 1. januara 1999. do 31. decembra 2002. godine natpis Bosna i Hercegovina HPT d.o.o. Mostar,
  • Od 1. januara 2003. do danas natpis Bosna i Hercegovina HP d.o.o. Mostar
  • Marke HP Mostar od 2009. godine ispod naziva Bosna i Hercegovina, imaju i dodatni naziv Federacija Bosna i Hercegovina ili FBIH.

Likovi koji se pojavljuju na markama Hrvatske pošte Mostar su uglavnom iz historije, te se 20.maja 1993. godine na trećoj marki pojavljuje lik Silvija Strahimira Kranjčevića, a nekoliko mjeseci kasnije Hrvoje Vukčić Hrvatinić. U kasnijem periodu je trend prema književnosti te se 1999. godine lik Antuna Branka Šimića pojavljuje na marki od 0.30 maraka, a nedugo nakon toga Nikola Šop. Do 30. maja 1994. u opticaju su marke sa vrijednostima u hrvatskim dinarima, a nakon zamjene u Hrvatskoj, u Herceg-Bosni se i na poštanskim markama uvodi kuna kao oznaka. Sve do 1. januara 1999. kuna je platežno sredstvo u tim područjima. Nakon uvođenja konvertibilne marke Hrvatska pošta Mostar mijenja izgled i oznake na poštanskim markama. 10. februara 1994. izlazi marka sa dodatnom oznakom Hrvatska republika Herceg-Bosna, tako da je jedina razlika amblem Hrvatske pošte Mostar (HPTM) koji je utisnut najčešće u donjem dijelu marke. Izdanja HP Mostar se tematski ne razlikuju od izdanja drugih pošta u BiH, ali sa naglaskom na gradove, područja i ličnosti iz historije hrvatskog naroda u BiH. (Livno, Jajce, Tomislavgrad, Ljubuški, itd.) Tiraži se kreću od 80.000 do 200.000 komada i godišnje izlazi oko 30-ak raznih maraka sa motivima koji se u zadnjih nekoliko godina podudaraju sa motivima ostalih pošta u BiH, što prikazuje određenu saradnju između triju pošta. Sva izdanja Hrvatske pošte Mostar su u latiničnom pismu. HP Mostar izdaje i druga filatelistička izdanja kao što su:

Maksimum karte[uredi | uredi izvor]

Koverte prvoga dana[uredi | uredi izvor]

Zajednička međunarodna izdanja[uredi | uredi izvor]

Srpske pošte Banja Luka[uredi | uredi izvor]

Marka iz 1994. sa slovnom oznakom

Filatelija u Republici Srpskoj počinje nakon formiranja srpske paradržave na teritoriji Bosne i Hercegovine. 26. oktobra 1992. godine. Na markama SFR Jugoslavije pojavljuje se dvoredni žig Република Српска u ćiriličnom pismu. Nominalna vrijednost na jugoslavenskoj marki je precrtana sa jednom ili dvije linije i utiskana nova vrijednost koja iznosi od 5 do 500 dinara. Tipovi za katalogiziranje, razlikuju se po položaju riječi Српска u drugom redu, prema riječi Република u prvom redu. Vrijede do 1. oktobra 1993. godine.[3] Ovo izdanje od 11 maraka, nazvano Banjalučki provizorijum, koristilo se u zapadnom dijelu Republike Srpske, dok su se u drugim dijelovima sve do početka 1993. godine koristile marke SR Jugoslavije.[4] Zbog vrijednosti na filatelističkom tržištu, postoje brojni falsifikati. U međuvremenu izlazi nova serija 11. januara 1993. godine sa tri motiva i šest vrijednosti, sa motivima gusli, srpskog grba i manastira Žitomislići kod Mostara. Serija je nazvana Prve gusle. U junu 1993. godine izalzi prvo prigodno izdanje sa tematikom referenduma povodom odbijanja Vance-Owenovog plana, pod imenom Referendum. Seriju su činile tri marke iz serije Prve gusle, sa dodatim natpisom «Референдум» и «15-16.05.'93.». Zbog hiperinflacije, marke su korištene oko 90 dana.[4] Pošta Republike Srpske sve do uvođenja konvertibilne marke koristi jugoslavenski dinar, (u početku dinar Republike Srpske), ali marke štampa sa slovima

  • A - za unutrašnju poštu,
  • R - za preporučenu poštu.
Gljive, 2004, Srpske pošte
Pruga Višegrad - Mokra Gora, 2005, Srpske pošte

Motivi su na početku većinom religiozne prirode, ali s vremenom Srpske pošte izdaju serije sa motivima flore i faune, nogometa, mostova, olimpijade, književnosti sa likovima Branka Ćopića, Jovana Dučića, Meše Selimovića, Alekse Šantića, Petra Kočića i Ive Andrića itd. Marke dostižu relativno visoku vijednost na evropskom tržištu kako zbog motiva tako i zbog niskog izdavačkog tiraža koji se kod nekih serija kreće od 10.000 do 14.000 komada, što je relativno mala količina. Sve marke nose natpis Република Српска i to ćirilicom, sve do 2003. godine kad se počinje pojavljivati natpis Bosna i Hercegovina, ali i dalje sa podnatpisom Republika Srpska. Osim toga marke je moguće razlikovati po grbu Srpskih pošta koji je otiskan na svakoj marki. Pojedinačne marke su po pravilu u ćirilićnom pismu, dok marke u serijama se naizmjenično štampaju u latiničnom i ćirilićnom pismu .[5]

Godišnje izlazi oko tridesetak maraka koje se najčešće štampaju u malim listovima (tabacima) od po 8 maraka sa jednom vinjetom u sredini u tabaku 3x3 i sa sličnim tiskom i nazubljenjem. Mora se reći da marke Republike Srpske po dizajnu odgovaraju markama bivše Jugoslavije i da grafički i tematski odgovaraju npr. markama iz Srbije iz 1990-ih godina. Razlozi su vjerovatno ekonomske prirode, jer i druge pošte štampaju marke u drugim državama (npr. Crna Gora štampa neke serije novih maraka u Sarajevu, ali su grafički bliske Srbiji). Takav je sistem i Češkoj i Slovačkoj nakon raspada Čehoslovačke.

Doplatne marke[uredi | uredi izvor]

Srpske pošte od 14. septembra 1997. godine izdaju i doplatne marke koje se izdaju povodom sedmice borbe protiv tuberkuloze i povodom sedmice Crvenog krsta svakog 8. maja. Vrijednost im je od 0,15 ND (novih dinara) 1997. do 0,20 KM 2005. godine. U početku su marke nazubljene, a od 1998. godine, pojavljuju se i nenazubljen marke, kao i obe varijante od 2003. godine. Tiraž je 50.000 primjeraka, do 75.000 u izdanjima od 2005. godine. Tiraž nenazubljenih markica je manji, te se kreće od 2000-3500 komada u seriji.[3] Neke od njih su i samoljepljive što je trend u današnjem štampanju poštanskih maraka. Vrijede najčešće sedmicu dana i obavezne su na svakoj poštanskoj pošiljci. Motivi su jednostavni, sa likom djeteta ili sa crvenim krstom na bijeloj pozadini.

Personalizirane marke[uredi | uredi izvor]

Personalizirana marka općine Prijedor 2008.

Od 2007. godine Pošta Republike Srpske izdaje i personalizirane poštanske marke. Slijedeći trend drugih evropskih pošta (npr. Austrijske pošte), postoji mogućnost na zahtjev javne institucije, privatne firme ili osobe, izdavanja privatnih maraka sa željenim motivom. Motivi su mogući na vlastiti zahtjev i obično se izrađuju na osnovu fotografije. Grafičko rješenje je obično ponuđeno od pošte, no može se izabrati između dvije boje i to plave i žute, kao i dva oblika, okomiti i uspravni. Na markama su, pored željenih tekstova i tekstovi Bosna i Hercegovina, Republika Srpska, Pošte Srpske, te grb srpskih pošta, kao i nominalna vrijednost. Marke su u opticaju i predstavljaju legalno sredstvo za naplatu poštarine u unutrašnjem prometu. Marketinškim potezom omogućeno je promicanje privatnih firmi, kao i drugih institucija. Nije poznato koji su kriteriji za odobravanje motiva, kao i čime je regulirano što je dozvoljeno na motivima poštanskih marki. Cijena izrade je ovisna od naručene količine i kreće se od 1,50 KM za količinu 20-50 komada, te 0,80 KM za količinu preko 1000 komada. Nominalna vrijednost markica je za sada 0,70 KM. (Stanje 9/2008). U filateliji se ove marke ne katalogiziraju u poznatim katalozima, kao npr. njemačkog izdavača Michel, već obično u specijalnim katalozima. Do sada ove marke nisu katalogizirane ni u jednom poznatijem katalogu. Nije poznato količina izdatih markica, a do sada su izdate 13 različitih poštanskih marki.[6]

Lokalna izdanja[uredi | uredi izvor]

Zbog navodnog nedostatka redovnih poštanskih marki 1994. godine pošta u Doboju izdaje tzv. lokalno izdanje Doboj. Korištene su marke Jugoslavije iz vremena hiperinflacije i preko njih su žigom utisnute nove nominalne vrijednosti. Korištene su u općinama Doboj, Bosanski Brod, Modriča i Derventa. Ne postoji odluka poštanske direkcije Srpskih pošta o izdavanju ovih marki, te se ove marke smatraju ilegalnim izdanjem. Prepoznatljive su po poštanskim brojevima tih općina. U oktobru 1994. godine su povučene iz opticaja i službeno uništene.[3] Manja količina je sačuvana, ali na tržištu nije još poznata. Po filatelističkim pravilima ove marke su privatna izdanja, te nemaju filatelističku vrijednost. Zbog stalnog aktualiziranja kataloga poštanskih maraka, može se očekivati njihovo pojavljivanje u specijaliziranim katalozima za nekoliko godina.

Ostala izdanja[uredi | uredi izvor]

Ostala filatelistička izdanja pošte Srpske mogu se podijeliti na slijedeće grupe:

Osim filatelističke naljepnice, koja se koristi u dekorativne svrhe i nema nominalnu vrijednost, kao ni jednu karakteristiku poštanske pošiljke, svi ostali proizvodi koriste se u poštanskom prometu ili su izdanja za potrebe filatelista. Zajednička osobina ovih proizvoda je da se izdaju u posebnim prilikama i imaju za svrhu obilježavanje značajnih datuma, događaja itd.

Krivotvorine[uredi | uredi izvor]

Pojavom maraka na području Republike Srpske, dolazi i do krivotvorenja. Uzroci krivotvorenja su ili na štetu pošte ili na štetu filatelista. U početku, kvalitetno loše otiskane prve serije, bile su lahke za krivotvorenje, te postoje mnoge marke Jugoslavije sa sličnim žigom, koji međutim nije katalogiziran, te je za većinu tih serija, kao i koverti, potreban atest filatelističkog stručnjaka. Kasnije se javljaju krivotvorine sa raznim kombinacijama frankiranih pisama, te raznih žigova. Pojava krivotvorenih FDC koverti se javlja nakon velike potražnje filatelističkih proizvoda Pošte Srpske, kao i u početku relativnom izoliranošču pošte u Banjoj Luci. Te su krivotvorine lahko prepoznatljive po lošem poštanskom žigu.

Zajednička međunarodna izdanja[uredi | uredi izvor]

Zajednička izdanja bosanskohercegovačkih pošta[uredi | uredi izvor]

U zadnjih nekoliko godina bilo je pokušaja zajedničkih izdanja sa većim ili manjim uspjehom. Osim izdanja CEPT za Evropu, koja tradicionalno izlaze u maju, a skoro sve pošte u Evropi izdaju serije po jedinstvenom motivu, svaka od tri bosanskohercegovačke pošte izdaje zajedničke marke sa drugim državama (npr. BH pošta i Katar 2003.).

Jedan od primjera zajedničkog izdanja je marka sa likom pape Ivana Pavla II, koja je trebala biti ista za sve tri pošte, ali je usljed neslaganja Srpskih pošta, marki promijenjen izgled i štampan ponovo. Marka je izdata povodovom posjete pape Bosni i Hercegovini 22. juna 2003. godine u Banjoj Luci. Cjelokupan tiraž je preuzet od pošte u Sarajevu i koristi se u normalnom prometu. Ta marka je izuzetak i po tome što se na marki Hrvatske pošte Mostar natpis Bosna i Hercegovina pojavljuje na ćirilici. Također deset godina Dejtonskog sporazuma u BiH obilježeno je sa gotovo identičnim markama u sve tri pošte, gdje su razlike amblem pošte, oblik i veličina poštanske marke.

Osim početnih motiva i nekih izuzetaka sve tri bosanskohercegovačke pošte su se suzdržavale od stvaranja kulta određenih historijskih ličnosti, pojedinih političkih partija i osim u izuzetnim slučajevima nacionalizma. Korištenjem religijskih motiva na markama ili historijskih ličnosti određenog naroda, ne krše se pravila filatelije, jer su to standardne teme i u drugim poštama, ali zbog specifične političke situacije u BiH pojedina izdanja su se smatrala neprikladnim.

Jedno od rijetkih neuobičajenih izdanja, koje je gotovo nepoznato na tržištu, je serija BH pošte iz 1999. od četiri marke sa temom minerali, gdje su prikazani minerali iz Tuzle, Viteza, Busovače i Srebrenice. Tiraž je 30.000 kompleta i pitanje je da li se uopšte upotrebljava u poštanskom prometu, mada se na šalterima sarajevske pošte može kupiti.

Marka sa zajedničkim motivom izašla je 2011. godine povodom 150-te godišnjice rođenja Fridtjofa Nansena, norveškog diplomata, istraživača i dobitnika Nobelove nagrade za mir 1922. godine. Marke se razlikuju samo po dodatnom natpisu za Federaciju Bosne i Hercegovine, te Republike Srpske, imena koje je napisano u ćirilici ili latinici, te utisnutog simbola pošte.

Mješovita frankatura[uredi | uredi izvor]

Mješovita frankatura na koverti Srpskih pošta, sa poštanskim markama BH pošte, Srpskih pošta i HP Mostar sa žigom 88300 Čapljina, pošte koja pripada HP Mostar

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Passer Adolf: Postwertzeichen von Bosnien und der Herzegowina, Breslau, Poljska 1930.
  • MICHEL Europa Katalog 2001/2002 Band 2: Südeuropa, Schwanberg Verlag GmbH - München, Njemačka ISBN 3-87858-659-0
  • MICHEL Österreich Spezial Katalog 1992, Schwanberg Verlag GmbH - München 1992., Njemačka ISBN 3-87858-333-8
  • MICHEL Rundschau , Godišnja izdanja časopisa za filateliju 1992-2007., Schwanberg Verlag GmbH - München 1992-2007, Njemačka
  • Die Briefmarke, Post und Philatelie in Österreich " 1992-2007., Časopis austrijske pošte za marketing, Beč, Austrija

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "JP BH Pošta". www.posta.ba. Arhivirano s originala, 3. 4. 2016. Pristupljeno 12. 9. 2016.
  2. ^ "Historijski razvoj poštanskog saobraćaja u BiH". prezi.com. Pristupljeno 12. 9. 2016.
  3. ^ a b c Katalog poštanskih maraka Republike Srpske 1992-2007 Arhivirano 3. 10. 2016. na Wayback Machine, Banja Luka, 2007. godina (PDF)
  4. ^ a b Поштанске марке Републике Српске - Historija filatelije u Republici Srpskoj na web stranici Srpskih pošta Arhivirano 29. 1. 2012. na Wayback Machine (sr)
  5. ^ Pravilnik o izdavanju i distribuciji poštanskih maraka i vrijednosnica, Banja Luka, 2006. godina (PDF)
  6. ^ "Personalizirane marke Republike Srpske". Arhivirano s originala, 14. 1. 2011. Pristupljeno 24. 10. 2008.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]