Ugljik (II) oksid
| Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori). Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
| Ugljik (II) oksid | |
| Općenito | |
|---|---|
| Hemijski spoj | Ugljik (II) oksid |
| Druga imena | Karbon monoksid Ugljen monoksid |
| Molekularna formula | CO |
| CAS registarski broj | 630-08-0 |
| Kratki opis | bezbojna gas |
| Svojstva | |
| Molarna masa | 28,01 g/mol |
| Agregatno stanje | plinovito |
| Gustoća | 1,2506 kg/m3 pri 0 °C |
| Tačka topljenja | −205,07 °C |
| Tačka ključanja | −191,55 °C |
| Rastvorljivost | 30 m/l vode pri 20 °C |
| Rizičnost | |
| NFPA 704 | |
Ugljik (II) oksid je gas bez boje i mirisa. Dobija se dehidratacijom mravlje kiseline uz H2SO4 kao dehidratacijsko sredstvo:
- HCOOH → CO + H2O
U industriji se dobije kao generatorski i vodeni plin. Generatorski plin se dobije izgaranjem uglja u generatorima:
- C + O2 → CO2
Nastali CO2 nastavlja reakciju s koksom:
- CO2 + C → 2CO
Smjesa nastalog ugljik monoksida i dušika iz zraka se naziva generatorski plin. Ako se preko užarenog koksa u generatorima umjesto zraka dovodi vodena para, nastaje vodeni plin, koji je smjesa ugljik monoksida i vodika:
- C + H2O → CO + H2
Osobine [uredi]
Ugljik (II) oksid je gas koji može da gori:
- 2CO + O2 → 2CO2
te se koristi kao reducent u dobijanju željeza. Veće količine čistog CO se koriste u sintezi metanola. Ugljik (II) oksid reaguje sa metalima dajući karbonile: Fe(CO)5, Ni(CO)4, Cr(CO)6. Svi karbonili, kao i sam CO su jaki otrovi, jer vezanjem molekula CO, kao liganda, na hemoglobin u krvi, sprječavaju disanje i brzo nastupa smrt. Zbog toga je neophodan oprez kod nepotpunog sagorijevanja fosilnih goriva (zemni gas, nafta, ugalj).
| U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: |