Autoimune bolesti
 |
Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije. |
 |
Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden. Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika. |
| Autoimune bolesti | |
| Klasifikacija i vanjski resursi | |
| ICD-9 | 279.4 |
|---|---|
| OMIM | 109100 |
| DiseasesDB | 28805 |
| MeSH | D001327 |
Autoimune bolesti su brojni poremećaji koji nastaju kao posljedica gubitka imunološke tolerancije organizma na vlastite antigene, ili najkraće rečeno radi se o bolestima kod kojih sam organizam napada vlastite ćelije. Ove bolesti se najčešće javljaju kod pacijenata sa genetskom predispozicijom, izazvanom brojnim egzogenim i endogenim faktorima.
Bilo koji poremećaj u radu imunskog sistema ima za posljedicu slabost tog sistema, koja dovodi do različitih poremećaja, koji mogu biti od lakih alergijskih do teških imunoloških bolesti, različitih imunoloških deficijencija i tumora.
Patofiziologija[uredi | uredi izvor]
Autoimune bolesti, nastaju usljed imunskog oštećenja vlastitih tkiva i organa („organizam napada sam sebe“), ili, gubitka tolerancije na vlastita tkiva. Aktivirana ćelijska i humoralna reakcija vezana uz autoimuni proces u organizmu dovodi do oštećenja vlastitih tkiva. Patogenezu i kliničku sliku bolesti određuje vlastiti antigen, koji je napadnut odnosno organ na čijim se ćelijama taj antigen nalazi pa razlikujemo dve vrste autoimunih bolesti;
- Organ specifične autoimune bolesti, kao što su npr. Hashimoto tireoiditis ili autoimuni hepatitis.
- Tkivno specifične autoimune bolesti, za koje kažemo da su sistemske bolesti kao što je na primjer anafilaktična purpura (ospa) [1]
Imunski sistem ima za cilj da zaštiti organizam od tuđih ćelija i, sačuva ga od napada vlastitog organizma na vlasite ćelije i na taj način spriječi;
- napad endogenih činilaca koji mogu izazvati pojavu tumora
- brojne autoimunske promjene, i uticaje spoljnih (egzogenih) činilaca kao što su mikroorganizmi, toksini - otrovi, različiti antigeni itd.
Normalna funkcija imunoregulacionih mehanizama sprječava pojavu autoimunih bolesti. Do danas u medicini nije u potpunosti razjašnjeno na koji način organizam prepoznaje svoje, a na koji način tuđe antigene i zašto kod zdravih ljudi, on ne napada vlastita tkiva? Prema dosadašnjim saznanjima, najvjerovatnije je to, zbog gubitka aktivne tolerancije na antigenske determinante vlastitih ćelija zbog kojih nastaju neodgovarajuće i promjenjene reakcije imunskog sistema, što rezultira nastankom autoimune bolesti.
U nastajanju autoimunih bolesti ulogu imaju genetski i spoljni činioci.
Vrste[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Tešija Kuna A. Autoimunosne bolesti. U: E. Topić, D. Primorac, S. Janković. Medicinsko biokemijska dijagnostika u kliničkoj praksi Zagreb: Medicinska Naklada, 2004; str 288-303.
- ^ HLA-B27 and Ankylosing Spondylitis.
- ^ Inflammatory Diseases of Immune Dysregulation.
- ^ Khan MA, Khan MK (1982). "Diagnostic Value of HLA-B27 Testing in Ankylosing Spondylitis and Reiter's Syndrome". Annals of Internal Medicine 96 (1): 70–76.
- ^ Autoimmune Disorders: Immune Disorders: Merck Manual Home Edition.
- ^ Questions and Answers about Vitiligo.
- ^ A New Gene Linked to Vitiligo and Susceptibility to Autoimmune Disorders - Journal Watch Dermatology.
- ^ Sánchez-Cano D, Callejas-Rubio JL, Ortego-Centeno N (April 2008). "Effect of rituximab on refractory Wegener granulomatosis with predominant granulomatous disease". J Clin Rheumatol 14 (2): 92–3.
- ^ Heel D, West J (2006). "Recent advances in coeliac disease". Gut 55 (7): 1037–46.
