Pankreasni polipeptid

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Pankreasni polipeptid
Pancreatic hormone 1TZ5.png
Identifikatori
Simbol PPY
Entrez 5539
HUGO 9327
OMIM 167780
RefSeq NM_002722
UniProt P01298
Ostali podaci
Lokus Chr. 17 p11.1-qter
Ideogram human chromosome 17.svg
Kod čovjeka, genski lokus je na dugom (q) kraku hromosoma 17; pozicija: 17.p11.1
IHC za polipeptid u gušterači miša, 200 ×

Pancreasni polipeptid (PP) i je peptipolipeptid koji luče PP-ćelije u endokrinoj gušterači pretežno u njenoj glavi. Sastoji se od 36 aminokiselina i ima molekulsku težinu oko 4.200 Da.[1] Funkcija PP je da samoregulira aktivnosti lučenja gušterače (endokrine i egzokrine). Također ima i efekte na razinu glikogena u jetri i gastrointestinalnu sekreciju.

Njegova sekrecija kod ljudi povećava se nakon proteinskog obroka, posta, vježbanja i akutne hipoglikemije, a smanjuje se somatostatinom i intravenoznom glukozom.

Pokazalo se da je razina PP u plazmi smanjena u stanjima povezanim s povećanim unosom hrane i povišena u poremećaju zvanom anorexia nervosa. Pored toga, pokazalo se da periferna primjena PP smanjuje unos hrane kod glodara.[2]

Polipeptid gušterače (PP) je peptidni hormon koji se nalazi u Langerhansovim otočićima i između acinarnih ćelija, a koji inhibira lučenje gušterače u tekućini, bikarbonatu i enzimima. Također stimulira sekreciju želučanog soka, ali inhibira želučanu sekreciju induciranu pentagastrinom. Antagonist je holecistokinin u i inhibira sekreciju gušterače koju stimulira holecistokinin. Pri postu, serijska koncentracija PP iznosi 80 pg/ml; nakon obroka poraste od 8 do 10 puta više; glukoza i masti također uzrokuju porast razine PP, ali parenteralnim uvođenjem tih supstanci, razina hormona se ne mijenja. Primjena atropina, vagotomije (uklanjanje vagusa), blokira sekreciju PP nakon obroka. Ekscitacija vagusnog živca, davanje gastrina, sekretina ili holecistokinina izazivaju sekreciju PP.

Povećanje sekrecije PP uočeno je kod hormonski aktivnih tumora gušterače (insulin, glukagon, kod Verner-Morrisonovog sindroma i kod gastrinoma.

Gen PPY kodira neobično kratak proteinski prekursor koji se cijepa da bi se stvorio PP, kao i pankreasni ikosapeptid i oligopeptid od 5 do 7 aminokiselina.[3]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lonovics J, Devitt P, Watson LC, Rayford PL, Thompson JC (Oct 1981). "Pancreatic polypeptide". Arch. Surg. 116 (10): 1256–64. doi:10.1001/archsurg.1981.01380220010002. PMID 7025798.
  2. ^ Batterham, RL; Le Roux, CW; Cohen, MA; Park, AJ; Ellis, SM; Patterson, M; Frost, GS; Ghatei, MA; Bloom, SR (Aug 2003). "Pancreatic polypeptide reduces appetite and food intake in humans". The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism. 88 (8): 3989–92. doi:10.1210/jc.2003-030630. PMID 12915697.
  3. ^ Boel, E.; Schwartz, T. W.; Norris, K. E.; Fiil, N. P. (April 1984). "A cDNA encoding a small common precursor for human pancreatic polypeptide and pancreatic icosapeptide". EMBO Journal. 3 (4): 909–912. PMC 557446. PMID 6373251.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]