Komorski natriuretski peptid ili moždani natriuretski peptid (BNP) – poznat i kao B-tip natriuretskog peptida – je hormon kojeg luče s kardiomiociti u srčanoj komori, kao odgovor na istezanje uzrokovano povećanim volumenom komorske krvi.
Fiziološko djelovanje BNP-a slično je djelovanju ANP-a i uključuje smanjenje sistemskogvaskularnog otpora i centralnog venskog pritiska, kao i porast natriureze. Neto učinak ovih peptida je smanjenje krvnog pritiska, uslijed smanjenja sistemskog vaskularnog otpora i, prema tome, naknadnog opterećenja. Pored toga, djelovanje i BNP i ANP rezultira smanjenjem minutnog volumena zbog ukupnog smanjenja centralnog venskog pritiska i predopterećenja, kao rezultat smanjenja volumena krvi koji slijedi nakon natriureze i diureze.[1]
BNP se sintetizira kao prethormon sa 134 aminokiseline (preproBNP), kodiran ljudskim genom NPPB. Uklanjanjem N-terminalnog signalnog peptida sa 25 ostataka stvara se prohormon, proBNP, koji se skladišti unutarćelijski kao O-vezani glikoprotein; proBNP se naknadno cijepa između arginina-102 i serina-103, specifičnom konvertazom (vjerovatno furin ili korin) u NT-proBNP i biološki aktivni polipeptid 32-aminokiselinskog BNP-32, koji se luči u krv u ekvimolarnim količinama.[2] Cleavage at other sites produces shorter BNP peptides with unknown biological activity.[3] Prerada proBNP može se regulirati O-glikozilacijom ostataka u blizini mjesta cijepanja.[4]
Budući da se djelovanje BNP-a posreduje putem ANP receptora, fiziološki efekti BNP-a identični su djelovanju ANP-a. Oni će ovdje biti navedeni.
Veznje na receptor – agonist uzrokuje smanjenje resorpciju bubrežnog natrija, što rezultira smanjenje volumena krvi. Sekundarni efekti mogu biti poboljšanje srčane frakcije ispumpavanja i smanjenje sistemskog krvnog pritiska. Također je povećana i lipoliza.
Proširuje aferentnu glomerulsku arteriolu, sužava eferentnu glomerularnu arteriolu i opušta mezangijne ćelije. Ovo povećava pritisak u glomerulskih kapilara, povećavajući tako brzinu glomerulne filtracije (GFR), što rezultira većim opterećenjem natrija i vode u filtratu.
Povećava protok krvi kroz vasa recta (uspravne sudove), koji će isprati otopljene materije (NaCl i urea) iz sržnog intersticija.[5] Niža osmolarnost sržnog bubrežnog intersticija dovodi do manje reapsorpcije tubulske tečnosti i povećanog izlučivanja.
Smanjuje reapsorpciju natrija u distalnom dijelu savijenog tubula (interakcija sa NCC)[6] i sabirnih kanalanefrona, putem gvanozin 3', 5'-cikličnog monofosfata (cGMP), zavisna fosforilacija ENaC.
Povećava oslobađanje slobodnih masnih kiselina iz masnog tkiva. Koncentracije glicerola i nesterificiranih masnih kiselina u plazmi povećavaju se intravenskom infuzijom ANP-a na ljudima.
Aktivira adipocitne plazamatske membrane, tip A receptora gvanilil ciklaze NPR-A
Povećava unutarćelijske nivoe cGMP koji indukuju fosforilaciju na hormon osetljivu lipazu i perilipin A aktivacijom cGMP-zavisne protein-kinaze – I (cGK-I)
Ne modulira proizvodnju cAMP-a ili aktivnost PKA aktivnost
Glavna klinička korisnost BNP-a ili NT-proBNP-a je ta što, u hitnim uvjetima, normalni nivo pomaže u isključivanju hroničnog zatajenja srca. Povišeni BNP ili NT-proBNP nikada se ne bi trebali koristiti isključivo za "presudu" akutnog ili hroničnog zatajenja srca u hitnim uvjetima zbog nedostatka specifičnosti.[10]
BNP ili NT-proBNP se također mogu koristiti za skrining i prognozu srčanog zatajenja.[11]
BNP i NT-proBNP također su obično povećani kod pacijenata s disfunkcijom lijeve komore, sa ili bez simptoma (BNP tačno odražava dati status komore, budući da mu je poluživot 20 minuta, za razliku od 1-2 sata kod NT-proBNP).[12]
Razine NT-proBNP (u pg/mL) prema klasama funkcije NYHA[14]
NYHA I
NYHA II
NYHA III
NYHA IV
Vjerovatnoća 5 %
33
103
126
148
Prosjek
1.015
1.666
3.029
3.465
Vjerovatnoča 95 %
3.410
6.567
10.449
12,188
BNP test koristi se kao pomoć u dijagnozi i procjeni ozbiljnosti srčanog zatajenja. Nedavna metaanaliza u vezi s učincima BNP testiranja na kliničke ishode pacijenata koji su se pojavili na hitnom odjelu s akutnom dispnejom, otkrila je da je BNP testiranje dovelo do smanjenja stopa prijema i smanjenja srednje dužine boravka, iako nije bilo statistički značajno. Efekti na smrtnost iz svih razloga u bolnici nisu bili konačni.[15] BNP test se takođe koristi za raslojavanje rizika pacijenata sa akutnim koronarnim sindromima.[16][17]
Pri tumačenju povišenog nivoa BNP, korisno je znati da vrijednosti mogu biti povišene zbog faktora koji nisu srčana insuficijencija. Niži nivo se često primećuje kod gojaznih.[18] Viši nivo se opaža kod onih sa bubrežnom bolešću, u odsustvu srčanog zatajenja.
Rekombinantni BNP, nesiritid, predložen je kao tretman za dekompenzirano zatajenje srca. Međutim, kliničko ispitivanje[19] nije pokazao korist nesiritida kod pacijenata sa akutnim dekompenziranim zatajenjem srca. Blokada neprilizina, proteaze za koju je poznato da razgrađuje članove porodice natriuretskih peptida, također je predložena kao mogući način liječenja zatajenja srca. Pokazalo se da je dvostruka primjena inhibitora neprilisina i blokatora angiotenzinskih receptora korisna za ACE inhibitor, sadašnju terapiju prve linije, u više postavki .[20][21]
^Schellenberger U, O'Rear J, Guzzetta A, Jue RA, Protter AA, Pollitt NS (juli 2006). "The precursor to B-type natriuretic peptide is an O-linked glycoprotein". Archives of Biochemistry and Biophysics. 451 (2): 160–6. doi:10.1016/j.abb.2006.03.028. PMID16750161.
^Kiberd BA, Larson TS, Robertson CR, Jamison RL (juni 1987). "Effect of atrial natriuretic peptide on vasa recta blood flow in the rat". The American Journal of Physiology. 252 (6 Pt 2): F1112-7. doi:10.1152/ajprenal.1987.252.6.F1112. PMID2954471.
^Clerico A, Zaninotto M, Prontera C, Giovannini S, Ndreu R, Franzini M, Zucchelli GC, Plebani M (decembar 2012). "State of the art of BNP and NT-proBNP immunoassays: the CardioOrmoCheck study". Clinica Chimica Acta; International Journal of Clinical Chemistry. 414: 112–9. doi:10.1016/j.cca.2012.07.017. PMID22910582.
^Maisel AS, Krishnaswamy P, Nowak RM, McCord J, Hollander JE, Duc P, Omland T, Storrow AB, Abraham WT, Wu AH, Clopton P, Steg PG, Westheim A, Knudsen CW, Perez A, Kazanegra R, Herrmann HC, McCullough PA (juli 2002). "Rapid measurement of B-type natriuretic peptide in the emergency diagnosis of heart failure". The New England Journal of Medicine. 347 (3): 161–7. doi:10.1056/NEJMoa020233. PMID12124404.
^Bhalla V, Willis S, Maisel AS (2004). "B-type natriuretic peptide: the level and the drug--partners in the diagnosis of congestive heart failure". Congestive Heart Failure. 10 (1 Suppl 1): 3–27. doi:10.1111/j.1527-5299.2004.03310.x. PMID14872150.
Cosson S (septembar 2004). "Usefulness of B-type natriuretic peptide (BNP) as a screen for left ventricular abnormalities in diabetes mellitus". Diabetes & Metabolism. 30 (4): 381–6. doi:10.1016/S1262-3636(07)70132-5. PMID15525883.
Cauliez B, Berthe MC, Lavoinne A (2005). "[Brain natriuretic peptide: physiological, biological and clinical aspects]". Annales de Biologie Clinique. 63 (1): 15–25. PMID15689309.
Buchner S, Riegger G, Luchner A (2005). "[Clinical utility of the cardiac markers BNP and NT-proBNP]". Acta Medica Austriaca. 31 (4): 144–51. PMID15732251.
Hino J, Tateyama H, Minamino N, Kangawa K, Matsuo H (mart 1990). "Isolation and identification of human brain natriuretic peptides in cardiac atrium". Biochemical and Biophysical Research Communications. 167 (2): 693–700. doi:10.1016/0006-291X(90)92081-A. PMID2138890.
Sudoh T, Maekawa K, Kojima M, Minamino N, Kangawa K, Matsuo H (mart 1989). "Cloning and sequence analysis of cDNA encoding a precursor for human brain natriuretic peptide". Biochemical and Biophysical Research Communications. 159 (3): 1427–34. doi:10.1016/0006-291X(89)92269-9. PMID2522777.
Seilhamer JJ, Arfsten A, Miller JA, Lundquist P, Scarborough RM, Lewicki JA, Porter JG (decembar 1989). "Human and canine gene homologs of porcine brain natriuretic peptide". Biochemical and Biophysical Research Communications. 165 (2): 650–8. doi:10.1016/S0006-291X(89)80015-4. PMID2597152.
Arden KC, Viars CS, Weiss S, Argentin S, Nemer M (mart 1995). "Localization of the human B-type natriuretic peptide precursor (NPPB) gene to chromosome 1p36". Genomics. 26 (2): 385–9. doi:10.1016/0888-7543(95)80225-B. PMID7601467.
Weir ML, Pang SC, Flynn TG (septembar 1993). "Characterization of binding sites in rat for A, B and C-type natriuretic peptides". Regulatory Peptides. 47 (3): 291–305. doi:10.1016/0167-0115(93)90396-P. PMID7901875.
Totsune K, Takahashi K, Satoh F, Sone M, Ohneda M, Satoh C, Murakami O, Mouri T (juli 1996). "Urinary immunoreactive brain natriuretic peptide in patients with renal disease". Regulatory Peptides. 63 (2–3): 141–7. doi:10.1016/0167-0115(96)00035-3. PMID8837222.
Shimizu H, Masuta K, Aono K, Asada H, Sasakura K, Tamaki M, Sugita K, Yamada K (februar 2002). "Molecular forms of human brain natriuretic peptide in plasma". Clinica Chimica Acta; International Journal of Clinical Chemistry. 316 (1–2): 129–35. doi:10.1016/S0009-8981(01)00745-8. PMID11750283.
Asakawa H, Fukui T, Tokunaga K, Kawakami F (2002). "Plasma brain natriuretic peptide levels in normotensive Type 2 diabetic patients without cardiac disease and macroalbuminuria". Journal of Diabetes and Its Complications. 16 (3): 209–13. doi:10.1016/S1056-8727(01)00173-8. PMID12015190.
Bordenave L, Georges A, Bareille R, Conrad V, Villars F, Amédée J (maj 2002). "Human bone marrow endothelial cells: a new identified source of B-type natriuretic peptide". Peptides. 23 (5): 935–40. doi:10.1016/S0196-9781(02)00004-9. PMID12084525.
