Želudačni inhibicijski polipeptid

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Želudačni inhibicijski polipeptid
2OBU.png
Trodimenzijska struktura GIP-a
Identifikatori
Simbol GIP
Entrez 2695
HUGO 4270
OMIM 137240
RefSeq NM_004123
UniProt P09681
Ostali podaci
Lokus Chr. 17 q21.3-q22
Ideogram human chromosome 17.svg
Kod čovjeka, genski lokus je na dugom (q) kraku hromosoma 17; pozicija: 17q21.

Želudačni inhibicijski polipeptid ili želudačni inhibicijski peptid (GIP), je glukozno-zavisni insulinotropni peptid, član porodice sekretinskih hormona.[1] Iako je slab inhibitor lučenja želučane kiseline, njegova glavna uloga je stimulirati lučenje insulina.[2]

Sinteza i transport[uredi | uredi izvor]

GIP je izveden iz 153-aminokiselinskog proproteina, kodiranog GIP genom i cirkulira kao biološki aktivan peptid sa 42 aminokiseline. Sintetiziraju ga K-ćelije, koje se nalaze u sluznici dvanaestopalačnog creva i jejunumu želučanocrijevnog trakta.[3]

Kao i svi endokrini hormoni, transportir se krvotokom.

Želudačni inhibitorni polipeptidni receptori su proteini od sedam transmembrana koji se nalaze na beta-ćelijama u pankreasu.

Funkcije[uredi | uredi izvor]

Tradicijski je nazvan gastrointestinalni inhibitorni peptid ili želučani inhibitorni peptid, a utvrđeno je da smanjuje lučenje želučane kiseline,[4] da zaštiti tanko crijevo od oštećenja kiselinom, smanjujući brzinu prijenosa hrane kroz želudac i inhibira pokretljivost probavnog trakta i lučenje kiseline. Međutim, ovo nije tačno, jer je otkriveno da se ti efekti postižu samo s večim fiziološkim razinama od normalnih i da se ti rezultati prirodno javljaju u tijelu kroz sličan hormon, sekretin.[5]

Sada se vjeruje da je funkcija GIP-a da inducira lučenje insulina, koja je stimulirana prvenstveno hiperosmolarnošču glukoze u dvanaestpalačnom crijevu.[6]Nakon ovog otkrića, neki istraživači preferiraju novo ime glukozo-zavisni insulinotropni peptid, zadržavajući pritom akronim "GIP". Količina izlučenog insulina veća je kada se glukoza uzima oralno, nego intravenozno.[7]

Pored svoje uloge inkretina, GIP je poznat po tome što inhibira apoptozu beta-ćelija gušterače i pospješuje njihovu proliferaciju. Također stimulira lučenje glukagona i nakupljanje masti. GIP receptori su izraženi u mnogim organima i tkivima, uključujući centralni nervni sistem, što mu omogućava da utiče na hipokampusno formiranje pamćenja i regulaciju apetita i sitosti.[8]

GIP se odnedavno pojavio kao glavni faktor u pregradnja kostiju. Istraživači sa Univerziteta u Angersu i Ulsteru dokazali su da je genetička ablacija GIP-ovog receptora kod miševa rezultirala dubokim promjenama mikroarhitekture kostiju, modifikacijom mreže adipokina.[9] Nadalje, nedostatak GIP-receptora također je povezan kod miševa sa dramatičnim smanjenjem kvaliteta kostiju i naknadnim povećanjem rizika od prijeloma.[10] However, the results obtained by these groups are far from conclusive because their animal models give discordant answers and these works should be analysed very carefully.

Patologija[uredi | uredi izvor]

Utvrđeno je da dijabetičari tipa 2 ne reagiraju na GIP i imaju niži nivo lučenja GIP-a nakon obroka, u odnosu na one koji nisu dijabetičari.[11] U istraživanju na nokaut-miševima utvrđeno je da odsustvo GIP receptora korelira sa rezistencijom na gojaznost.[12]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Meier JJ, Nauck MA (2005). "Glucagon-like peptide 1(GLP-1) in biology and pathology". Diabetes/Metabolism Research and Reviews. 21 (2): 91–117. doi:10.1002/dmrr.538. PMID 15759282.
  2. ^ Pederson RA, McIntosh CH (2016). "Discovery of gastric inhibitory polypeptide and its subsequent fate: Personal reflections". Journal of Diabetes Investigation. 7 Suppl 1: 4–7. doi:10.1111/jdi.12480. PMC 4854497. PMID 27186348.
  3. ^ Costanzo, Linda (2014). Physiology. Philadelphia, PA: Saunders/Elsevier. str. 337. ISBN 9781455708475.
  4. ^ Kim W, Egan JM (Dec 2008). "The role of incretins in glucose homeostasis and diabetes treatment". Pharmacological Reviews. 60 (4): 470–512. doi:10.1124/pr.108.000604. PMC 2696340. PMID 19074620.
  5. ^ Creutzfeldt, Werner; Ebert, Reinhold; Ørskov, Cathrine; Bartels, Eckart; Nauck, Michael A. (1992). "Lack of Effect of Synthetic Human Gastric Inhibitory Polypeptide and Glucagon-LikePeptide 1 [7-36 Amide] Infused at Near-Physiological Concentrations on Pentagastrin-Stimulated Gastric Acid Secretion in Normal Human Subjects". Digestion (jezik: english). 52 (3–4): 214–221. doi:10.1159/000200956. ISSN 0012-2823. PMID 1459356.CS1 održavanje: Nepoznati jezik (link)
  6. ^ Thorens B (Dec 1995). "Glucagon-like peptide-1 and control of insulin secretion". Diabète & Métabolisme. 21 (5): 311–8. PMID 8586147.
  7. ^ Boron WF, Boulpaep EL (2009). Medical physiology: a cellular and molecular approach (2nd International izd.). Philadelphia, PA: Saunders/Elsevier. ISBN 9781416031154.
  8. ^ Seino, Yutaka; Fukushima, Mitsuo; Yabe, Daisuke (2010). "GIP and GLP-1, the two incretin hormones: Similarities and differences". Journal of Diabetes Investigation. 1 (1–2): 8–23. doi:10.1111/j.2040-1124.2010.00022.x. PMC 4020673. PMID 24843404.
  9. ^ Gaudin-Audrain C, Irwin N, Mansur S, Flatt PR, Thorens B, Baslé M, Chappard D, Mabilleau G (Mar 2013). "Glucose-dependent insulinotropic polypeptide receptor deficiency leads to modifications of trabecular bone volume and quality in mice" (PDF). Bone. 53 (1): 221–30. doi:10.1016/j.bone.2012.11.039. PMID 23220186.
  10. ^ Mieczkowska A, Irwin N, Flatt PR, Chappard D, Mabilleau G (Oct 2013). "Glucose-dependent insulinotropic polypeptide (GIP) receptor deletion leads to reduced bone strength and quality". Bone. 56 (2): 337–42. doi:10.1016/j.bone.2013.07.003. PMID 23851294.
  11. ^ Skrha J, Hilgertová J, Jarolímková M, Kunešová M, Hill M (2010). "Meal test for glucose-dependent insulinotropic peptide (GIP) in obese and type 2 diabetic patients". Physiological Research. 59 (5): 749–55. PMID 20406045.
  12. ^ Yamada Y, Seino Y (2004). "Physiology of GIP--a lesson from GIP receptor knockout mice". Hormone and Metabolic Research. 36 (11–12): 771–4. doi:10.1055/s-2004-826162. PMID 15655707.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]