Peptid YY

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Peptid YY
PBB Protein PYY image.jpg
Trodimenzikska stuktura iz PDB, na temelju 1qbf.
Identifikatori
Simbol PYY
alternativni: PYY, PYY-I, PYY1, peptid YY
Entrez 5697
HUGO 9748
OMIM 600781
Orthologs 3066
PDB 2DEZ (RCSB PDB PDBe PDBj) 2DF0
UniProt P10082
Ostali podaci
Lokus Chr. 17 43.95 – 44 q17: 43.95 – 44{{{LocusSupplementaryData}}}
Ideogram human chromosome 17.svg
Kod čovjeka, genski lokus je na dugom (q) kraku hromosoma 17; pozicija: 17q43.95-44.

Peptid YY (PYY), poznat i kao peptid tirozinski tirozin, je peptid kojeg kod čovjeka kodira gen PYY.[1] To je kratki 36- aminokiselinski peptid koji se oslobađa iz ćelija u ileumu i debelom crijevu, kao odgovor na hranu. U krvi, crijevima i drugim elementima periferije, PYY djeluje na smanjenje apetita. Slično, kada se ubrizgava direktno u centralni nervni sistemi, PYY je također anoreksik, tj. smanjuje apetit.[2]

Konzumiranje hranjivih vlakana iz voća, povrća i cjelovitih žitarica, povećava brzinu tranzita crijevnog himusa u ileum, da bi se povećao nivo PYY3-36</ sub> i izaziva sitost. Peptid YY može se proizvesti kao rezultat enzimske razgradnje sirovih proteina ribe i unositi kao prehrambeni proizvod.[3]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Peptid YY povezan je s porodicom pankreasnih peptida tako što se 18, od njegovih 36 aminokiselina, nalazi na istim položajima kao i kod peptida gušterače.[4] Dva glavna oblika peptida YY su PYY1-36 i PYY3-36, koji imaju strukturne motive PP. Međutim, najčešći oblik cirkulirajuće imunoreaktivnosti PYY je PYY3-36, koji se veže na Y2 receptor (Y2R) porodice Y receptora.[5] Peptid YY3-36(PYY) je linearni polipeptid koji se sastoji od 34 aminokiseline, sa strukturnom homologijom sa NPY i polipeptidom gušterače.

Lučenje[uredi | uredi izvor]

PYY se nalazi u L-ćelijama sluznice želučanocrijevnog trakta, posebno u ileumu i debelom crijevu. Također, mala količina PYY, oko 1-10%, nalazi se u jednjaku, želucu, dvanaestopalačnom crijevu i jejunumu.[6] Koncentracija PYY u cirkulaciji raste postprandijalno (nakon uzimanja hrane) i smanjuje se tokom posta.[5] Pored toga, PYY proizvodi diskretna skupina neurona u, posebno lokaliziran u moždanom stablu, posebno u gigantoćelijskom mrežastom jezgru produžene moždine.[7] C. R. Gustavsen et al. pronašli su ćelije koje proizvode PYY i nalaze se na Langerhansovim otočićima kod pacova. Zapaženi su kao ili sami ili su lokalizirani sa glukagonom ili sa PP.[8]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

PYY djeluje putem NPY-receptora; inhibira pokretljivost želuca i povećava apsorpciju vode i elektrolita u debelom crijevu.[9] PYY također može suzbiti sekreciju gušterače. Izlučuju ga neuroendokrine ćelije u ileumu i debelo crijevo, kao odgovor na obrok, a pokazalo se da smanjuje apetit. PYY djeluje usporavajući pražnjenje želuca; stoga povećava efikasnost probave i apsorpciju hranjivih sastojaka nakon obroka. Istraživanje je takođe pokazalo da PYY može biti koristan u uklanjanju aluminija nakupljenog u mozgu.

Studije na životinjama[uredi | uredi izvor]

Nekoliko studija pokazalo je da akutna periferna primjena PYY3-36 inhibira ishranu glodara i primata. Druge studije na Y2R-nokaut miševima nisu pokazale anoreksijski efekat na njih. Ovi nalazi ukazuju na to da PYY3-36 ima anoreksijski učinak (gubitak apetita), za koji se sugerira da posreduje Y2R. PYY-nokautirani ženski miševi povećavaju tjelesnu težinu i masnu masu. S druge strane, PYY-nokautirani miševi otporni su na gojaznost, ali imaju veću masnu masu i nižu toleranciju glukoze, kada se hrane hranom s visokim udjelom masti, u odnosu na kontrolne miševe. Dakle, PYY također ima vrlo važnu ulogu u energetskoj homeostazi, uravnotežujući unos hrane.[5] Utvrđeno je da PYY oralni sprej promovira popunjenost.[10] Virusna genska terapija pljuvačnih žlijezda rezultirala je dugotrajnim smanjenjem unosa hrane.[11]

Relevantnost za gojaznost[uredi | uredi izvor]

Leptin također smanjuje apetit kao odgovor na hranjenje, ali gojazni ljudi razvijaju otpornost na leptin. Gojazni ljudi luče manje PYY od negojaznih, [12] a pokušaji da se PYY izravno koristi kao lijek za mršavljenje imali su određeni uspjeh. Istraživači su primijetili da je unos kalorija tokom bife-ručka dva sata nakon infuzije PYY smanjen za 30% kod gojaznih osoba (P<0,001) i 31% kod mršavih ispitanika.[13]

Iako su neke studije pokazale da gojazne osobe poslije obroka imaju niži nivo cirkulacije PYY postprandialno, druge su izvijestile da imaju normalnu osjetljivost na anoreksijski efekt PYY3-36. Stoga, smanjenje osjetljivosti na PYY možda nije jedan od uzroka gojaznosti, za razliku od smanjenja osjetljivosti na leptin. Anoreksijski učinak PYY mogao bi, u budućnostibiti biti lijek za gojaznost.[5]

Konzumacija proteina pojačava nivo PYY, pa je kod pokusnih ispitanika uočena određena korist u smanjenju gladi i podsticanju gubitka kilograma.[14] Ovo bi moglo djelomično objasniti gubitak kilograma doživljen sa dijetom s visokim udjelom proteina, ali izgleda da je visoki toplotni učinak proteina vodeći uzrok.

Gojazni pacijenti koji su bili podvrgnuti želučanoj premosnici, pokazali su značajne metaboličke adaptacije, što je rezultiralo čestom remisijom dijabetesa, godinu dana kasnije. Kada se umanji zbunjujuće ograničenje kalorija, funkcija β-ćelija se brzo poboljšava, vrlo vjerojatno pod utjecajem pojačane reakcije GLP-1. Osjetljivost na insulin poboljšava se srazmjerno gubitku težine, uz moguće sudjelovanje PYY.[15]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ EntrezGene-5697
  2. ^ Woods S. C.; D'Alessio D. A. (2008). "Central control of body weight and appetite". J Clin Endocrinol Metab. 93 (11 Suppl 1): S37–50. doi:10.1210/jc.2008-1630. PMC 2585760. PMID 18987269.
  3. ^ http://www.bio.umass.edu/biology/mccormick/pdf/Murashita%20et%20al%202009.pdf
  4. ^ DeGroot, Leslie Jacob (1989). J. E. McGuigan (ured.). Endocrinology. Philadelphia: Saunders. str. 2754. ISBN 978-0-7216-2888-2.
  5. ^ a b c d Murphy KG, Bloom SR (December 2006). "Gut hormones and the regulation of energy homeostasis". Nature. 444 (7121): 854–9. doi:10.1038/nature05484. PMID 17167473.
  6. ^ Taylor IL (March 1985). "Distribution and release of peptide YY in dog measured by specific radioimmunoassay". Gastroenterology. 88 (3): 731–7. doi:10.1016/0016-5085(85)90144-1. PMID 3838162.
  7. ^ Glavas MM, Grayson BE, Allen SE, Copp DR, Smith MS, Cowley MA, Grove KL (2008). "Characterization of brainstem peptide YY (PYY) neurons". J Comp Neurol. 506 (2): 194–210. doi:10.1002/cne.21543. PMID 18022952.
  8. ^ Gustavsen CR, Pillay N, Heller RS (2008). "An immunohistochemical study of the endocrine pancreas of the African ice rat, Otomys sloggetti robertsi". Acta Histochem. 110 (4): 294–301. doi:10.1016/j.acthis.2007.11.003. PMID 18406449.
  9. ^ Liu C, Aloia T, Adrian T, Newton T, Bilchik A, Zinner M, Ashley S, McFadden D (1996). "Peptide YY: a potential proabsorptive hormone for the treatment of malabsorptive disorders". Am Surg. 62 (3): 232–6. PMID 8607584.
  10. ^ "UF researchers use oral peptide spray to stimulate weight loss in animals". Dec 19, 2013.
  11. ^ Acosta A, Hurtado MD, Gorbatyuk O, La Sala M, Duncan D, Aslanidi G, Campbell-Thompson M, Zhang L, Herzog H, Voutetakis A, Baum BJ, Zolotukhin S (2011). "Salivary PYY: a putative bypass to satiety". PLOS ONE. 6 (10): e26137. doi:10.1371/journal.pone.0026137. PMC 3189958. PMID 22028819.
  12. ^ Alvarez Bartolomé M, Borque M, Martinez-Sarmiento J, Aparicio E, Hernández C, Cabrerizo L, Fernández-Represa JA (2002volume = 12). "Peptide YY secretion in morbidly obese patients before and after vertical banded gastroplasty". Obes Surg (3): 324–3277. doi:10.1381/096089202321088084. PMID 12082881. Provjerite format datuma u parametru |year= (pomoć)
  13. ^ Batterham RL, Cohen MA, Ellis SM, Le Roux CW, Withers DJ, Frost GS, Ghatei MA, Bloom SR (2003). "Inhibition of food intake in obese subjects by peptide YY3-36". The New England Journal of Medicine. 349 (10): 941–8. doi:10.1056/NEJMoa030204. PMID 12954742.
  14. ^ Batterham RL, Heffron H, Kapoor S, Chivers J, Chandarana K, Herzog H, Le Roux CW, Thomas EL, Bell JD, Withers DJ (2006). "Critical role for peptide YY in protein-mediated satiation and body-weight regulation". Cell Metabolism. 4 (3): 223–233. doi:10.1016/j.cmet.2006.08.001. PMID 16950139.
  15. ^ Nannipieri M, Baldi S, Mari A, Colligiani D, Guarino D, Camastra S, Barsotti E, Berta R, Moriconi D, Bellini R, Anselmino M, Ferrannini E (November 2013). "Roux-en-Y Gastric Bypass and Sleeve Gastrectomy: Mechanisms of Diabetes Remission and Role of Gut Hormones". J. Clin. Endocrinol. Metab. 98 (11): 4391–9. doi:10.1210/jc.2013-2538. PMID 24057293.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]