Razlika između verzija stranice "Hormon"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m vraćam naravno
No edit summary
Red 1: Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
{{Nedostaju izvori}}
[[Datoteka:Epinephrine_structure.svg|mini|desno|200px|Epinefrin]]
[[Datoteka:Epinephrine_structure.svg|mini|desno|200px|Epinefrin]]
'''Hormoni''' ([[Grčki jezik|grčki]] '''ορμόνη''', od riječi horman, hormanus - ''pokrenuti, probuditi'') predstavljaju [[protein]]e, [[Peptid|peptide]], modifikovane [[Aminokiselina|aminokiseline]], lipide, fosfolipide i steroidne hormone koje sintetiše sam oragnizam, a čija je funkcija prije svega regulatorna. Sintetišu ih [[Žlijezda|žlijezde]] sa unutrašnjim lučenjem.
'''Hormoni''' ([[Grčki jezik|grčki]] '''ορμόνη''', od riječi horman, hormanus - ''pokrenuti, probuditi'') predstavljaju [[protein]]e, [[Peptid|peptide]], modifikovane [[Aminokiselina|aminokiseline]], lipide, fosfolipide i steroidne hormone koje sintetiše sam organizam, a čija je funkcija prije svega regulatorna. Sintetišu ih [[Žlijezda|žlijezde]] sa unutrašnjim lučenjem.


Svoju funkciju ostvaruju u ciljnim tkivima posredstvom specifičnih receptora koji su najčešće locirani na ćelijskoj membrani iako postoje tipovi receptora lociranih intraćelijski. Sinteza hormona je najčešće pod neuralnom kontrolom ili pod kontrolom samog hormona po principu feedback inhibicije. Nedostatak ili nefunkcionalnost sintetisanih hormona (promjene u strukturi genetski determinisane) dovodi do patoloških stanja u organizmu koji se mogu manifestovati kliničkim slikama različite težine pa i letalnim ishodom. Danas postoji niz supstitucionih terapija kojima se nadoknađuje aprodukcija ili hipokoncentracija pojedinih hormona u organizmu.
Svoju funkciju ostvaruju u ciljnim tkivima posredstvom specifičnih receptora koji su najčešće locirani na ćelijskoj membrani iako postoje tipovi receptora lociranih intraćelijski. Sinteza hormona je najčešće pod neuralnom kontrolom ili pod kontrolom samog hormona po principu feedback inhibicije. Nedostatak ili nefunkcionalnost sintetisanih hormona (promjene u strukturi genetski determinisane) dovodi do patoloških stanja u organizmu koji se mogu manifestovati kliničkim slikama različite težine pa i letalnim ishodom. Danas postoji niz supstitucionih terapija kojima se nadoknađuje aprodukcija ili hipokoncentracija pojedinih hormona u organizmu.

Verzija na dan 24 mart 2015 u 19:37

Epinefrin

Hormoni (grčki ορμόνη, od riječi horman, hormanus - pokrenuti, probuditi) predstavljaju proteine, peptide, modifikovane aminokiseline, lipide, fosfolipide i steroidne hormone koje sintetiše sam organizam, a čija je funkcija prije svega regulatorna. Sintetišu ih žlijezde sa unutrašnjim lučenjem.

Svoju funkciju ostvaruju u ciljnim tkivima posredstvom specifičnih receptora koji su najčešće locirani na ćelijskoj membrani iako postoje tipovi receptora lociranih intraćelijski. Sinteza hormona je najčešće pod neuralnom kontrolom ili pod kontrolom samog hormona po principu feedback inhibicije. Nedostatak ili nefunkcionalnost sintetisanih hormona (promjene u strukturi genetski determinisane) dovodi do patoloških stanja u organizmu koji se mogu manifestovati kliničkim slikama različite težine pa i letalnim ishodom. Danas postoji niz supstitucionih terapija kojima se nadoknađuje aprodukcija ili hipokoncentracija pojedinih hormona u organizmu.

Također pogledajte

Vanjski linkovi