Razlika između verzija stranice "Hormon"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
m vraćam naravno |
No edit summary |
||
Red 1: | Red 1: | ||
{{Nedostaju izvori}} |
{{Nedostaju izvori}} |
||
[[Datoteka:Epinephrine_structure.svg|mini|desno|200px|Epinefrin]] |
[[Datoteka:Epinephrine_structure.svg|mini|desno|200px|Epinefrin]] |
||
'''Hormoni''' ([[Grčki jezik|grčki]] '''ορμόνη''', od riječi horman, hormanus - ''pokrenuti, probuditi'') predstavljaju [[protein]]e, [[Peptid|peptide]], modifikovane [[Aminokiselina|aminokiseline]], lipide, fosfolipide i steroidne hormone koje sintetiše sam |
'''Hormoni''' ([[Grčki jezik|grčki]] '''ορμόνη''', od riječi horman, hormanus - ''pokrenuti, probuditi'') predstavljaju [[protein]]e, [[Peptid|peptide]], modifikovane [[Aminokiselina|aminokiseline]], lipide, fosfolipide i steroidne hormone koje sintetiše sam organizam, a čija je funkcija prije svega regulatorna. Sintetišu ih [[Žlijezda|žlijezde]] sa unutrašnjim lučenjem. |
||
Svoju funkciju ostvaruju u ciljnim tkivima posredstvom specifičnih receptora koji su najčešće locirani na ćelijskoj membrani iako postoje tipovi receptora lociranih intraćelijski. Sinteza hormona je najčešće pod neuralnom kontrolom ili pod kontrolom samog hormona po principu feedback inhibicije. Nedostatak ili nefunkcionalnost sintetisanih hormona (promjene u strukturi genetski determinisane) dovodi do patoloških stanja u organizmu koji se mogu manifestovati kliničkim slikama različite težine pa i letalnim ishodom. Danas postoji niz supstitucionih terapija kojima se nadoknađuje aprodukcija ili hipokoncentracija pojedinih hormona u organizmu. |
Svoju funkciju ostvaruju u ciljnim tkivima posredstvom specifičnih receptora koji su najčešće locirani na ćelijskoj membrani iako postoje tipovi receptora lociranih intraćelijski. Sinteza hormona je najčešće pod neuralnom kontrolom ili pod kontrolom samog hormona po principu feedback inhibicije. Nedostatak ili nefunkcionalnost sintetisanih hormona (promjene u strukturi genetski determinisane) dovodi do patoloških stanja u organizmu koji se mogu manifestovati kliničkim slikama različite težine pa i letalnim ishodom. Danas postoji niz supstitucionih terapija kojima se nadoknađuje aprodukcija ili hipokoncentracija pojedinih hormona u organizmu. |
Verzija na dan 24 mart 2015 u 19:37
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Hormoni (grčki ορμόνη, od riječi horman, hormanus - pokrenuti, probuditi) predstavljaju proteine, peptide, modifikovane aminokiseline, lipide, fosfolipide i steroidne hormone koje sintetiše sam organizam, a čija je funkcija prije svega regulatorna. Sintetišu ih žlijezde sa unutrašnjim lučenjem.
Svoju funkciju ostvaruju u ciljnim tkivima posredstvom specifičnih receptora koji su najčešće locirani na ćelijskoj membrani iako postoje tipovi receptora lociranih intraćelijski. Sinteza hormona je najčešće pod neuralnom kontrolom ili pod kontrolom samog hormona po principu feedback inhibicije. Nedostatak ili nefunkcionalnost sintetisanih hormona (promjene u strukturi genetski determinisane) dovodi do patoloških stanja u organizmu koji se mogu manifestovati kliničkim slikama različite težine pa i letalnim ishodom. Danas postoji niz supstitucionih terapija kojima se nadoknađuje aprodukcija ili hipokoncentracija pojedinih hormona u organizmu.
Također pogledajte
Vanjski linkovi
- The Hormone Foundation
- Article on hormones and their receptors
- HMRbase: A database of hormones and their receptors
Commons ima datoteke na temu: Hormon |