Idi na sadržaj

Angela Merkel

Uredi veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Angela Merkel
Njemačka kancelarka
Vrijeme na dužnosti
22. novembar 2005 – 8. decembar 2021.
PrethodnikGerhard Schröder
NasljednikOlaf Scholz
Lični podaci
Rođenje
Angela Dorothea Merkel

(1954-07-17) 17. juli 1954 (70 godina)
Hamburg, Zapadna Njemačka
Politička strankaKršćansko-demokratska unija
SupružnikUlrich Merkel (1977–1982)
Joachim Sauer (1998–sada)
VjeraLuteran
Potpis

Angela Dorothea Merkel[1][2][3][4] (djevojačko prezime Kasner; rođena 17. jula 1954. u Hamburgu, Zapadna Njemačka) jest njemačka političarka, bivša predsjednica Kršćansko-demokratske unije (njemački: Die Christlich Demokratische Union Deutschlands, CDU) i od 2005. do 2021. godine njemačka kancelarka.

Između 1991. i 1994. bila je Vladina ministarka za žene i omladinu a od 1994. pa do 1998. Vladina ministarka za okolinu, zaštitu prirode i sigurnost nuklearnih reaktora. Predsjednica CDU od 2000. do 2018. godine, a od 2002. do 2005. također predsjednica CDU/CSU frakcije u njemačkom parlamentu. 2015. časopis Time proglasio ju je osobom godine. Merkel je prva žena koja je proglašena "osobom godine" od vremena kada je promijenjen naziv koji je do 1999. glasio "Muškarac godine". Kao njemačka kancelarka odigrala je veliku ulogu u migratnskoj krizi ističući da su "izbjeglice savjest Evrope" i otvarajaući vrata svoje zemlje izbjeglicama usprkos protivljenju dijela javnosti i vlastite stranke.[5]

Rani život

[uredi | uredi izvor]

Merkel je rođena u Hamburgu u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj. Preselila se u Istočnu Njemačku kao novorođenče kada je njezin otac, luteranski sveštenik, primio pastirstvo u Perlebergu. Doktorirala je iz kvantne hemije 1986. i radila kao istraživač do 1989.[6]

Politička karijera

[uredi | uredi izvor]
Merkel sa američkim predsjednikom Joeom Bidenom u Ovalnom uredu, 2021.

Merkel je u politiku ušla nakon revolucija 1989. godine, kratko služeći kao zamjenica glasnogovornika prve demokratski izabrane vlade Istočne Njemačke koju je predvodio Lothar de Maizière. Nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke 1990. godine, Merkel je izabrana u Bundestag za njemačku državu Mecklenburg-Zapadno Pomorje. Kao štićenica kancelara Helmuta Kohla, Merkel je imenovana za ministricu za žene i mlade 1991. godine, kasnije postajući ministricom okoliša, zaštite prirode i nuklearne sigurnosti 1994. godine. Nakon što je CDU izgubio savezne izbore 1998. godine, Merkel je izabrana za generalnu sekretarku CDU-a , prije nego što je postala lider u stranci dvije godine kasnije, nakon skandala s donacijama koji je srušio Wolfganga Schäublea.

Bila je vođa opozicije od 2002. do 2005. Nakon saveznih izbora 2005. godine, Merkel je imenovana nasljednicom Gerharda Schrödera na mjestu njemačkog kancelara, vodeći veliku koaliciju koja se sastojala od CDU-a, njegove bavarske sestrinske stranke Kršćansko-socijalne unije (CSU) i Socijaldemokratske partije (SPD). Merkel je prva žena koja je izabrana za kancelara i prva kancelarka od ponovnog ujedinjenja Njemačke koja je odrasla u bivšoj Istočnoj Njemačkoj. Na saveznim izborima 2009. CDU je dobio najveći udio glasova, a Merkel je uspjela formirati koalicijsku vladu sa Slobodnom demokratskom strankom (FDP).[7] Na saveznim izborima 2013. godine Merkelin CDU proslavio je ubjedljivu pobjedu sa 41,5% glasova i formirao drugu veliku koaliciju sa SPD-om, nakon što je FDP izgubio cijelo svoje predstavništvo u Bundestagu.[8] Na saveznim izborima 2017. godine Merkel je predvodila CDU da četvrti put postane najveća stranka i 14. marta 2018. godine položila je zakletvu za zajednički rekordni četvrti mandat kancelarke.[9]

U vanjskoj politici Merkel je naglasila međunarodnu suradnju, kako u kontekstu Evropske unije i NATO-a, tako i jačanje transatlantskih ekonomskih odnosa. Merkel je 2007. godine bila predsjednica Evropskog vijeća i imala je središnju ulogu u pregovorima o Lisabonskom ugovoru i Berlinskoj deklaraciji. Merkel je imala presudnu ulogu u upravljanju globalnom finansijskom krizom i evropskom dužničkom krizom. Pregovarala je o paketu podsticaja 2008. godine, fokusirajući se na infrastrukturnu potrošnju i javne investicije za suzbijanje Velike recesije. U domaćoj politici, njen program "Energiewende" usredotočen je na budući energetski razvoj, nastojeći postupno ukinuti nuklearnu energiju u Njemačkoj, smanjiti emisiju stakleničkih plinova i povećati obnovljive izvore energije. Reforme Bundeswehra koji je ukinuo regrutaciju, zdravstvenu reformu, a nedavno i odgovor njene vlade na migrantsku krizu iz 2010. i pandemiju COVID-19 u Njemačkoj bili su glavni problemi tokom njezinog kancelarskog mandata.[10] Na poziciji višeg lidera G7 bila je od 2014. do 2021. godine, a prethodno od 2011. do 2012. 2014. godine postala je šefica vlade sa najdužim stažem u Evropskoj uniji. U oktobru 2018. Merkel je najavila da će odstupiti kao liderka CDU-a na stranačkoj konvenciji i neće tražiti peti mandat kancelara 2021.[11]

Dana 8. decembra 2021. godine, Olaf Scholz je naslijedio Merkel na poziciji kancelara, a koja je vodila Njemačku 16 godina i 16 dana, za dlaku je propustila da postane kancelarka s najdužim stažom, zaostavši za Helmutom Kohlom za samo 10 dana.[12]

Privatni život

[uredi | uredi izvor]
Barack Obama, Michelle Obama, Merkel i njen suprug Joachim Sauer, 2009.

Godine 1977, u dobi od 23 godine, Merkel, tada Angela Kasner, udala se za studenta fizike Ulricha Merkela (rođen 1953.)[13] i uzela njegovo prezime. Brak je završio razvodom 1982. godine.[14] Njezin drugi i sadašnji suprug je kvantni hemičar i profesor Joachim Sauer, koji je uglavnom ostao izvan žiži medija. Prvi put su se upoznali 1981. godine,[15] postali su par kasnije i vjenčali se privatno 30. decembra 1998.[16] Ona nema djece, ali Sauer ima dva odrasla sina iz prethodnog braka.[17]

Merkel je strastvena ljubiteljica nogometa i poznato je da je slušala utakmice dok je bila u Bundestagu i da je u službenom svojstvu prisustvovala utakmicama nacionalnog tima.[18][19] Merkel je izjavila da joj je omiljeni film Legenda o Paulu i Pauli, istočnonjemački film objavljen 1973. godine.[20]

Merkel se boji pasa nakon što ju je jedan napao 1995. godine.[21] Vladimir Putin, u potezu koji podsjeća na prvog njemačkog kancelara Otta von Bismarcka i njegov Reichshunde, doveo je svog labrador retrivera tokom konferencije za novinare 2007. Putin tvrdi da je nije mislio uplašiti, iako je Merkel kasnije primijetila: "Razumijem zašto je morao to učiniti - da dokaže da je muškarac. ... Boji se vlastite slabosti."[21]

Od 2017. godine Merkel je viđena i snimana kako bi se vidno tresla u nekoliko javnih navrata, oporavljajući se ubrzo nakon toga.[22] Nakon jedne takve prilike potresanje je pripisala dehidraciji, rekavši da se osjeća bolje nakon pića vode.[23] Nakon tri navrata u kojima se to dogodilo u junu 2019. godine, počela je sjediti za vrijeme izvođenja državnih himni tokom državnih posjeta Mette Frederiksen i Maie Sandu sljedećeg mjeseca.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Angela Merkel | chancellor of Germany". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 14. 9. 2017.
  2. ^ "Merkel, Angela Dorothea - Oxford Reference" (jezik: engleski). doi:10.1093/acref/9780191802997.001.0001/acref-9780191802997-e-3242. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. ^ "Angela Merkel". Biography.com (jezik: engleski). Pristupljeno 14. 9. 2017.
  4. ^ "Angela Merkel - oi" (jezik: engleski). doi:10.1093/oi/authority.20110803100151496. journal zahtijeva |journal= (pomoć)[mrtav link]
  5. ^ slobodnaevropa.org. "Časopis "Time": Angela Merkel osoba godine".
  6. ^ Miller, Saskia (20. 4. 2020). "The Secret to Germany's COVID-19 Success: Angela Merkel Is a Scientist". The Atlantic.
  7. ^ "Germany's Merkel begins new term". BBC. 28. 10. 2009. Arhivirano s originala, 31. 10. 2009. Pristupljeno 1. 11. 2009.
  8. ^ "German Chancellor Angela Merkel makes a hat-trick win in 2013 Elections". Arhivirano s originala, 26. 9. 2013. Pristupljeno 23. 9. 2013.
  9. ^ Oltermann, Philip; Connolly, Kate (14. 3. 2018). "Angela Merkel faces multiple challenges in her fourth term". The Guardian.
  10. ^ "Angela Merkel faces outright rebellion within her own party over refugee crisis". The Telegraph. Pristupljeno 24. 1. 2016.
  11. ^ "Angela Merkel se više neće kandidovati za njemačku kancelarku". Klix.ba. 29. 10. 2018. Pristupljeno 29. 10. 2018.
  12. ^ "Olaf Scholz je novi kancelar Njemačke". Klix.ba. 8. 12. 2021. Pristupljeno 8. 12. 2021.
  13. ^ Online, FOCUS. "Eines Tages zog sie aus". FOCUS Online.
  14. ^ "Biographie: Angela Merkel, geb. 1954". DHM. Arhivirano s originala, 25. 2. 2009. Pristupljeno 2. 3. 2010.
  15. ^ Uhlmann, Stefan (14. 8. 2009). "Joachim Sauer, das Phantom an Merkels Seite". Die Zeit (jezik: njemački). Arhivirano s originala, 16. 8. 2009. Pristupljeno 11. 6. 2010.
  16. ^ "Das diskrete Gluck". Bild (jezik: njemački). 28. 12. 2008. Arhivirano s originala, 27. 2. 2014. Pristupljeno 11. 6. 2010.
  17. ^ Klatell, James M (9. 8. 2006). "Germany's First Fella, Angela Merkel Is Germany's Chancellor; But Her Husband Stays Out of the Spotlight". CBS News. Arhivirano s originala, 10. 8. 2006. Pristupljeno 2. 3. 2010.
  18. ^ "Angela Merkel im Fußballfieber". Focus (jezik: njemački). 15. 3. 2013. Arhivirano s originala, 21. 5. 2013. Pristupljeno 24. 3. 2013.
  19. ^ "Kanzlerin Merkel kommt erst wieder zum Finale". Handelsblatt (jezik: njemački). 23. 6. 2012. Arhivirano s originala, 27. 6. 2012. Pristupljeno 24. 3. 2013.
  20. ^ Welle (dw.com), Deutsche. "Merkel reveals politically explosive favorite film | DW | 15. 5. 2013" (jezik: engleski). Deutsche Welle. Pristupljeno 14. 12. 2018.
  21. ^ a b Hume, Tim. "Putin: I didn't mean to scare Angela Merkel with dog". CNN. Pristupljeno 20. 7. 2016.
  22. ^ Oltermann, Philip (10. 7. 2019). "Angela Merkel says she is in good health after third shaking bout". The Guardian. Pristupljeno 11. 7. 2019.
  23. ^ Philip Oltermann (27. 6. 2019). "Angela Merkel seen shaking for second time in just over a week". The Guardian.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Angela_Merkel&oldid=3474399"