Međimurska županija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Gnome-emblem-important.svg Na ovoj stranici su konstatovane greške u izvornom kodu koje moguće dovode do nepoželjnih rezultata.
Ispravite ove greške i zatim uklonite ovaj šablon. Ako ne znate kako da ispravite ove greške onda se obratite na čaršiji za pomoć.
Međimurska županija
Zastava Međimurske Grb Međimurske
(Zastava) (Grb)
Međimurska županija
Sjedište županije Čakovec
Površina 730 km2
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća
118.426
{{{gustoća}}}/km2;
Premijer Matija Posavec (HNS), župan
karta Međimurske županije

Međimurska županija, također poznata kao Međimurje, je županija na krajnjem sjeveru Hrvatske omeđeno rijekama Murom i Dravom. Zapadni dio dotiče obronke Alpa dok su središnji i istočni dio ravničarski (Panonske nizije). Županija graniči s državama Mađarskom i Slovenijom dok je veoma blizu treća država, Austrija.

Međimurje je počašćeno nadimkom Hortus Croatiae ("Vrt Hrvatske" ili "Bašča Hrvatske").[1][2] Neslužbeni grb kraja su ptica grlica i cvijet ljubičica (u dijalektu poznata kao - fijolica). Po Međimurju je ime dobila jedna hrvatska autohtona pasmina konja, koja je nekad bila rasprostranjena po mnogim područjima Habsburške Monarhije.

Historija[uredi | uredi izvor]

Prva ljudska naselja u ovom području mogu se pronaći u periodu mlađeg kamenog doba, prije otprilike 7 000 godina. Nije lahko identifikovati etničku strukturu ljudi iz tih perioda tako da o nalazištu iz neolita (Ferenčica) u blizini Preloga, postoji samo legenda koja spominje loše, nasilne ljude. U periodu željeznog doba, plemena se mogu identifikovati kao Kelti i Panoni kasnije porobljeni od legija Rimljana.

Sa prvim vijekom nove ere Međimurje je spomenuto u spisima geografa Strabon a kao Insula intra Dravam et Muram, (ostrvo između Drave i Mure). Danas centar, Čakovec spomenut je pod imenom Aquama ili grad sa mnogo vode, pošto se mjesto nalazilo u području sa mnogo močvara i riječnih rukavaca.

Godina 1093. je godina utemeljenja Nadbiskupije u Zagrebu. Od tog doba regija je imala prisne veze sa novoosnovanim moćnim gradom, a veze sa njim su ostale do danas unatoč mnogobrojnim vanjskim i pokušajima da se one unište. Tokom 13. vijeka stvorene su lokalne jezgre nekih naselja koje poznajemo danas. Još u 1254., brzo po invazije Mongola 1242. godini stvorena je jezgra Preloga.

Defile "Zrinske garde", historijske vojne jedinice, u centru Čakovca

Grad Čakovec je dobio ime po Dimitriju Čaku, koji je početku 13. vijeka podiže odbrambene zidine koje su stanovnici u 1328. godini prirodno imenovali - Čakijeva utvrda. Dekretom ispostavljenim od kralja Roberta 1333. godine, utvrđena je jezgra obznanjena kao središte važnije od ostalih mjesta. Grad je kasnije dobio kao poklon ban Stjepan I Lacković, član uticajne porodice Lacković. Brz razvoj grada počinje sredinom 16. vijeka pod porodicom Zrinski, a posebna je bila godina 1579. kada je utvrđenje, napučeno obrtnicima i trgovcima, od Jurja IV Zrinskog dobilo pravo da trguje, čime je pravno objavljena gradska struktura, te je Čakijeva utvrda postala grad.

Međimurje je bilo pod vlašću različitih sila, zona sa velikim vojnim značajem izmedu Beča i Carigrada. Najznačajnije je doba pod vlašću Zrinskih (16. i 17. vijek), vojskovođa i intelektualaca koji su kraju doprinjeli materijalno i duhovno. Nikola Zrinski (1620. - 1664.), naročito uspješan u borbi protiv Osmanskog Carstva, biva proglašen generalom Hrvatske. Nešto kasnije, njegov mlađi brat Petar Zrinski, u sukobu sa politikom habsburške Austrije, biva zatvoren, osuđen za veleizdaju i ubijen 1671. godine. Katarina Zrinski također biva zatvorena i umire 1673.

Osim vojno-strateškog položaja, područje je bilo na raskršću puteva, mjesto trgovine, izmjene roba i ideja. Golemu je štetu pričinio gradu zemljotres u 1738. Porodica Altan, koja je u to doba posjedovala grad, je mnogo radila na njegovoj obnovi, ali 1741. požar dodatno ranjava grad. Od tog doba dvorac počinje gubiti na važnosti, dok grad sa ljudima i civilnim aktivnostima počinje bivati značajniji.

Godine 1791. posjednici Međimurja postaju grofovi Feštetići i oni upravljaju njime sve do 1923. U mjestu Pribislavec kraj Čakovca postoji dvorac koji nosi njihovo ime i podsjeća na njihovu 132 godine dugu vlast na ovom području.

Godine 1849. hrvatski ban Josip Jelačić je oslobodio kraj od Mađara koji su tu vladali od 1671. godine. 1860. kraj dobija prvu željezničku prugu, 1889. i drugu, a u 1893. uvedena je gradska električna rasvjeta.

1918. izbija ustanak protiv Mađarske vlasti, pljačkaju se ratni bogataši, državne kancelarije, trgovci i plemstvo. Mađarsko oružništvo uz pomoć vojske i mornara koji su se vraćali u Ugarsku brzo guši pobunu te počinje sa strijeljanjem kako pljačkaša tako i nedužnih ljudi, hrvatskih patriota. Pošto Srpska vojska nije htjela preći Dravu koja je bila službena linija razdvajanja, Narodno vijeće u Zagrebu je u dva navrata organizovalo protjeru Mađara iz Međimurja. Drugi ustanak pod vodstvom Slavka Kvaternika bio uspješan.

Županijska uprava[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Administrativna podjela[uredi | uredi izvor]

Županija je podijeljen na 3 grada i 22 općine.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Međimurje je najgušće naseljen dio Hrvatske. Na području veličine 729.5 km2 (72 956 hektara), često intimno zvanom Međimurje malo, u 126 naselja živi 126 500 ljudi što rezultira gustoćom stanovništva od 164.2 stanovnika po km2. Najznačajniji gradovi su Čakovec, koji je centar za saobraćaj, obrazovanje, privredu, sudstvo, administrativne aktivnosti, te Prelog i Mursko Središće. Čakovec u užem gradskom okviru ima 17 500 stanovnika. Stanovništvo grada je kao i čitavog područja je etnički ogromnom većinom hrvatsko (96%) sa samo 4 posto manjina a to su Mađari, Slovenci, Albanci i Romi.

Voćke u proljetnom cvatu u selu Vučetinec u bregovitom dijelu Međimurja

Lokalna je demografija doživjela brzu promjenu u periodu izmedu 1950. i 1975. godine kada je numerički dramatično pala veličina porodice. Prirodni priraštaj je minimalan a nacionalnom okviru, stanovništvo ima tendenciju postepenog kretanja prema području Istre i gradu Zagrebu. Sezonska radna snaga se kreće u različitim smjerovima kao što su Zagreb, Rijeka te ostala obalna područja Hrvatske. Svako veće središte ima osnovnu školu dok su u Čakovcu na raspolaganju gimnazija, druge srednje škole kao i Visoka učiteljska škola u Čakovcu (bivša Pedagoška akademija) za potrebe obrazovanja prosvjetnog kadra.

Međimurje je vijekovima bilo pod velikim uticajem, čak i sastavni dio Mađarske čija je kultura ostavila ogroman uticaj na jezik, muziku i običaje. Medimurska hiža je mjesto gdje se može probati lokalna kuhinja, čuti lokalna pjesma i vidjeti tradicionalni ples. Brojni su sportski klubovi, (njih više od 200), kao i klubovi na području planinarstva, lova, ribolova.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Područje je najvećim dijelom aluvijalna ravnica između rijeka Mure i Drave. Obje rijeke poplavljaju i često mijenjaju tok. Zbog geoloških karakteristika i brojnih klizišta, Mura, koja izvire u Austriji, pomiče svoje riječno korito prema sjeveru. Izvor Drave je u Italiji. Osim podjele od drugih država, rijeka razdvaja Međimurje od druge administrativne oblasti, (Varaždinski kanton) na jugu. Sredinom županije teče manja rijeka Trnava, koja sakuplja vodu iz mnogobrojnih potoka, njenih pritoka, i na kraju utiče u Muru nedaleko naselja Goričan.

Rijeka Trnava teče kroz Međimurje i utiče u Muru

Najviša tačka je vrh Mohokos s 344 metara nadmorske visine, dok je ostatak područja nešto iznad 120-150 m iznad razine mora. Kraj je s vremena na vrijeme pogođen zemljotresima. Zemljotres značajne snage pogodio je ovo područje 1880., dok je onaj 1736. bio katastrofalan, uništivši Čakovec a jos teže susjedni Šenkovec.

Od obradivih površina, 35000 hektara se koristi za potrebe poljoprivrede. Korištene parcele su nažalost vrlo usitnjene (više od 21000), bez velike mogućnosti ekonomske iskoristivosti. 2759 hektara su voćnjaci, 1100 hektara vinogradi, (u brdovitom zapadu u okolici mjesta Štrigova, Lopatinec, Zasadbreg). Pašnjaci zauzimaju oko 10500 hektara kao i područje šuma od kojih je najveća Murščak između mjesta Domašinec i Donji Hrašćan.

Mlin (vodenica) na rijeci Muri

Istočna granica regije je kod Legrada, uz ušće Mure u Drave i gdje se ulazi u administrativnu jedinicu (Virovitičko-podravska županija). Veći gradovi u okolici su Varaždin, Koprivnica, Bjelovar, Nagykanisza, Murska Sobota, Maribor i Graz.

Klima je kontinentalna sa vrućim ljetima često popraćena olujama, te u pravilu veoma oštrim zimama.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Većina je industrijskih postrojenja nekada bila bazirana na tekstilu i kompanijama kao što su Međimurska trikotaža osnovana od strane židovske porodice Graner, i Modeks iz Murskog Središća.

Međimurski kanton je danas privredno oslonjen na mnoštvo industrijskih djelatnosti. Obuća se proizvodi u pogonima Jelen i Meiso. Metalno-preradivačka industrija je prisutna u pogonima Ferro-Preis, TMT, Tehnix dok je građevinarstvo u pogonima Tegra i Beton. Hemijska industrija je u Meplastu u i Muraplastu. Zrinski je štamparija i izdavačka kuća sa temeljima još u 16. vijeku.

Kotoriba je poznata po nekadašnjoj kompaniji koja se bavila proizvodnjom košara, pletenog namještaja i sl. pod imenom Maltar i Drugovi. Kompanija, kasnije preimenovana Međimurjeplet je imala značajan uticaj u lokalnoj ekonomiji tokom 20. vijeka i danas. Saobraćaj, komunikacija i trgovina sa kompanijom Trgocentar su aktivnosti čija će važnost u budućnosti rasti.

Poljoprivreda je uvijek bila od velikog značaja tako da su danas tu Agromeđimurje, Čakovečki Mlinovi, sa proizvodnjom i obradom žitarica te Vajda u području stočarstva i mesne industrije. I danas gotovo 6 500 ljudi ili 5.2 % službeno radi. Ratarstvo i stočarstvo) su dodatni izvor prihoda za više ljudi tako da direktno i indirektno je gotovo 12,7 % stanovništva, vezano za zemljoradnju. Ta statistika stavlja regiju po agrarnim djelatnostima iznad nacionalnog prosjeka.

Međimurski konj je autohtona rasa konja koja je donedavno bila na ivici izumiranja

Industrija je razvijenija u centralnom i istočnom dijelu gdje se nalaze veća mjesta sa potrebnom radnom snagom te lokalnim tržištem. Otprilike 22 000 ljudi radi, a od toga 60% u večim kompanijama. Prosječna mjesečna plata je u 2002. godini bila 2442 kune.

Sa početkom kasnih 60ih i ranih sedamdesetih godina velik je dio radno sposobnog stanovništva, oko 17 000, zaposlen u državama kao što su Austrija, Njemačka i Švicarska. Ta je radna snaga bila i ostala nosilac napredka u vidu novih iskusava, znanja i novca koji je doprinuo razvoju kraja te se danas Međimurje, u okvirima Hrvatske, smatra jednim od najrazvijenijih i najbogatijih područja.

Transport i komunikacije[uredi | uredi izvor]

Međimurje je jak trgovački i saobraćajni centar koji povezuje zemlje centralne Evrope (Mađarska, Austrija, Poljska, Češka) sa trgovačkim lukama i turističkim mjestima na obali. Južno, smješteni su u nizu gradski centri kao što su Varaždin, Zagreb, Karlovac, Rijeka. Kotoriba se ponosi prvom zgradom željezničke stanice, dio željezničke pruge u smjeru Budimpešta - Trst izgraden ovdje još u godini 1860. Druga je linija, u smjeru sjever-jug izgrađena u 1889. povezujući Čakovec i Mursko Središće. Mostovi povezuju rijekama odvojena područja dok su mjesta efikasno povezana gradskim i prigradskim prometom sa centralnim Čakovcem. Savremeni autoput povezuje granični prijelaz Goričan sa Mađarskom i Jadranom. Kao raskršće puteva u svim smjerovima Međimurje djeluje dinamično i otvoreno. Radio stanice, štampa, telefon i ostale moderne komunikacije umogućuju efikasan prijenos informacija te razmjenu ideja sa ostatkom svijeta.

Prirodna bogatstva[uredi | uredi izvor]

Hidroelektrične centrale na Dravi opskrbljuju lokalno i šire područje Hrvatske električnom energijom, te omogućuju efikasnu kontrolu rječnog toka, irigaciju. Dvije brane su sagrađene u 1982. i 1989.,(161 Megawati). Lokalni geotermalni izvori oko mjesta Vučkovec i Sveti Martin na Muri su nedovoljne snage da bi bili koristeni u energetske svrhe već služe kao rekreacijeki centri. Zlato je oduvijek bilo pronalaženo u pijesku obje rijeke, ali njegova se količina ispostavila nedovoljnom za eksploataciju pošto mu je koncentracija najčešće ne veća od 2.5-14.4 mg/m3.

Zemni plin i ulje (nafta), otkriveni u ovi krajevima u 1856. godini u mjestima Selnica i Peklenica. Ime posljednjeg zapravo ima korijen od riječi pekel (pakao), ime koje je lokalno stanovništvo dalo tamnozelenoj tekućini čudnih osobina koja je počela spontano izvirati na površini zemlje. Rezerve su bile procjenjene na oko 170 000 tona. Prvi puta u periodu od 1886. do 1889. a kasnije u počecima 20. vijeka, sirovina se crpila i koristila za tadašnje potrebe. Sa otkrićem velikih svjetskih nalazišta, energent je postao nerentabilan mada je bilo pokušaja da se crpljenje oživi. Danas samo moderan naftovod prelazi područjem Međimurja povezujući luku Omišalj na Kvarneru sa rafinerijom Lendava u Sloveniji.

U vrijeme karnevala svake se godine održava tradicionalna manifestacija "Međimurski fašnik"

U okolini Murskog Središća, (Peklenica i Lopatinec), pronađena su u 1921. nalazišta uglja. Eksploatirao se u okviru poduzeća Kraljić i Majhen Co.. Po završetku rata (1946. - 1972.), proizvodnja je bila nacionalizirana pod imenom Medimurski Ugljenokopi. U tom periodu, iskopalo se nešto manje od 4.600.000 tona ili nešto više od 2% od rezervi procijenjenih na 200 000 000 tona. Pad cijena derivata nafte i benzina je rezultirao u neekonomičnosti eksploatacije. Danas bi zbog geološke strukture nalazišta ruda, za obnavljanje aktivnosti bio potreban kompleksniji pristup, velike dodatne investicije, te tržište. Ti problemi za sada ne upućuju na rentabilnost potencijanog oživljavanja aktivnosti.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Etnomuzikolog Vinko Žganec iz mjesta Vratišinec sakupio je više od 15.000 lokalnih pjesama. Međimurje, zbog raznovrsnih uticaja ima vrlo bogatu etnološku historiju i ostavštinu.

U dvorcu Zrinski nalazi se Muzej Međimurja sa 17.000 eksponata iz historije i etnologije. Tu je i izložba lokalnih slikara u galeriji Kralj.

Selo Križovec je najvjerovatnije jedino mjesto na svijetu gdje se gromade uglja izvlače sa dna rijeke Mure dok je Donji Vidovec mjesto gdje se i danas može vidjeti kako se u prošlosti tragalo za zlatom u pijescima rijeke Drave.

U Čakovcu je aktivna Škola Animiranog Filma, (ŠAF), prisutna sa svojim animiranim filmovima na mnogobrojnim domaćim i svjetskim festivalima.

Civilno društvo[uredi | uredi izvor]

Udruženje za zaštitu prirodne i kulturne baštine ZEO Nobilis u Međimurju djeluje od 1994. godine.

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

Dr. Ivan Novak bio je 1918.g. organizator oslobođenja Međimurja od mađarske vlasti

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Od 4. vijeka prije nove ere zna se za vodene mlinove izgrađene na rijekama. Kasnije su ih koristili Slaveni pa Ugari. Mnogi su bili aktivni do prije 50ak godina, a posljednji u Murskom Središću u ranim 1970im godinama.

Ignacije Szentmartony, Jezuit iz Kotoribe je bio kraljevski matematičar i astronom u Lisabonu, te istraživač Brazila pod krunom Portugalskog kralja u 1754.

Crkva svetog Jeronima u Štrigovi

Barokne freske Ivana Rangera koje datiraju između 1776. i 1786. u kapeli Svete Jelene i crkvi Svetog Jeronima u Štrigovi su vrijedne viđenja.

Za ekspedicije u Afriku, (Henry Morton Stanley), u 1882. hrvatski istraživač Vladimir Lerman u državi Kongo na rijeci Kouilou otkriva vodopade te ih naziva Zrinski vodopadi.

Das Lied der Deutschen, Himna Njemačke, koju je komponovao Joseph Haydn i koji je govorio hrvatski jezik, izvedena je iz pjesme poznate u Međimurju pod nazivom Stal se jesem. Neobično, pjesmu koja se smatra drugom himnom u Austriji komponirao je Franz von Suppe rodom iz Splita dok je tekst austrijske himne napisala unuka pjesnika Petra Preradovića, Paula von Preradović.

Prvi cjevovod u ovom dijelu Evrope sagrađen je između Murskog Središća i Selnice u 1901. Proizvodnja zemnog ulja u to doba bila je na godišnjem nivou manjem od oko 7000 tona.

Nedelišće ima jednu od prvih štamparskih mašina u Hrvatskoj instaliranu u 1570. po odluci lokalnih vladara iz dinastije Zrinski. Čakovec ima posebno dobre odnose sa gradom Schrambergom u Njemačkoj u kojem radi velik broj lokalnog stanovništva od početka sedamdesetih godina prošlog vijeka.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: