Hesperide

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hesperide
Vrtne Hesperide od Edward Burne-Jones
GrupeNimfa
RoditeljiNikta i Ereb ili
Atlas i Hesperis ili
Hesper ili
Forkije i Keto ili
Zeus i Temida
MitologijaGrčka mitologija
Ostala imenaAtlantide

Hesperide u grčkoj mitologiji(starogrčki: Ἑσπερίδες) su nimfe večeri i zlatne svjetlosti zalazaka sunca, koje su bile "kćeri zapadne večeri". Zvali su ih i Atlantide (starogrčki: Ἀτλαντίδες) od njihovog poznatog oca, Titana Atlasa.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Nimfe večeri[uredi | uredi izvor]

Hesperide su obično tri, kao i ostale grčke trijade (tri Gracije i tri Mojre). "Budući da su same Hesperide samo simboli darova koje jabuke utjelovljuju, oni ne mogu imati uloge u ljudskoj drami. Njihova apstraktna, zamjenjiva imena su simptom njihove bezličnosti", primijetila je Evelyn Byrd Harrison.[2]

Ponekad su prikazane kao večernje kćeri Noći (Nikta) ili same,[3] ili sa Tamom (Ereb),[4] u skladu sa načinom na koji je Eja na krajnjem istoku, u Kolhidi, kćerka titana Hiperiona. Hesperide su također navedene kao kćeri Atlasa,[5] i Hesperis[6] ili Forkije i Keto[7] ili Zeus i Temida.[8] U rimskom književnom izvoru, za nimfe se jednostavno kaže da su Hesperove kćeri, oličenje "zapada".[9]

Bašte Hesperida od Frederick, Lord Leighton, 1892.

Ipak, među imenima koja su im data, iako nikada odjednom, bilo je tri, četiri ili sedam Hesperida. Apolonije sa Rodosa daje broj tri sa njihovim imenima kao Egla (starogrčki:Αἴγλη, "Aigle"), Eriteja (starogrčki:Ερυθεια, "Erytheis") i Hespera ("Hespere").[10] Higin ih u svom predgovoru Fabulama imenuje kao "Aegle", Hesperie i Aerica.[11][12][13] U drugom izvoru, one se zovu Aegle, Arethusa i Hesperethusa, tri Hesperove kćeri.[14][15]

Hesiod kaže da su ove "Hesperide jasnog glasa",[16] kćeri Nikte (noć), čuvale zlatne jabuke iza Okeana na krajnjem zapadu svijeta, te navodi da ih je bilo četiri, a njihova imena kao: Egla (starogrčki:Αἴγλη, "Aigle" (ili Aegle, "blistavo svjetlo"), Eriteja (Erytheia ili Erytheis), Hespera ("sjaj zalaska sunca") čije se ime odnosi na boju sunca na zalasku, crvenu, žutu ili zlatnu; i na kraju Aretuza (starogrčki: Ἀρέθουσα, Arethusa).[17] Hesperu i Aretuzu je nazivao i kao "Hesperetide volovskih očiju".[18]

Ponekad se nazivaju "Zapadne mlade", "Kćeri večeri" i "božice zalaska sunca", oznake koje su sve očigledno vezane za njihovu zamišljenu lokaciju na dalekom zapadu. Hesperide su prikladno personifikacija večeri (kao što je Eja personifikacija zore), a Večernja zvijezda je Hesper.

Pored njegovanja bašte, uživale su u pjevanju.[19] Euripid ih naziva "sluškinjama ministranata" jer posjeduju moć slatke pjesme.[20] Hesperide bi mogle biti nimfe Hamadrijade ili Epimelijade kao što sugeriša odlomak u kojem se pretvaraju u drveće: "... Hespera je postala topola, a Ereteis brijest, a Egla sveto stablo vrbe..." i u istom izvještaju, one su opisane figurativno ili doslovno da imaju bijele ruke i zlatne glave.[21]

Eriteja ("crvena") je jedna od Hesperida. Ime je primijenjeno na ostrvo blizu obale južne Hispanije, koje je bilo mjesto prvobitne punske kolonije Gades (moderni Kadiz).

Zemlja Hesperida[uredi | uredi izvor]

Hesperide čuvaju blažen baštu u dalekom zapadnom uglu svijeta, koji se nalazi u blizini planina Atlas u sjevernoj Africi koji okružuje Okean, svjetski okean.[22] Prema Pliniju Starijem, bašta se nalazila u Liksusu u Maroku, što je također bila lokacija na kojoj se Herkul borio protiv Anteja.[23]

Prema sicilijanskom grčkom pjesniku Stesihoru, u njegovoj pjesmi „Pjesma o Gerionu“, i grčkom geografu Strabonu, u svojoj knjizi Geografija (tom III), bašta Hesperida nalazi se u Tartesosu, lokaciji na jugu Iberijskog poluostrva.

Eusperida (u današnjem Bengaziju) koji su vjerovatno osnovali ljudi iz Kirene ili Barke, koja oba leže na zapadu, možda ima mitološke asocijacije na baštu Hesperida.[24]

Do starog rimskog doba, bašta Hesperida izgubila je svoje arhaično mjesto u religiji i svela se na poetičku konvenciju, u kojoj je formi oživljen u renesansnoj poeziji, da se odnosi i na baštu i na nimfe koje su tamo živjele.

Bašta Hesperida[uredi | uredi izvor]

Detalj rimskog mozaika Herkulovih zadataka iz trećeg vijeka nove ere iz Llírije u Španiji koji prikazuje Herakla kako krade zlatne jabuke iz bašte Hesperida

Bašta Hesperida je Herin voćnjak na zapadu, gdje raste jedno stablo jabuke ili gaj, dajući zlatne jabuke. Prema legendi, kada se dogodio brak Zeusa i Here, različita božanstva su došla sa svadbenim poklonima za potonjeg, a među njima i boginja Geja, sa granama na kojima su rasle zlatne jabuke kao svadbeni dar.[25] Hera, diveći im se jako, molila je Geju da ih posadi u svojoj bašti, koji se protezao sve do planine Atlas.

Hesperide su dobile zadatak da brinu o gaju, ali su povremeno same brali jabuke iz njega. Ne vjerujući im, Hera je također postavila u baštu besmrtnog, uvijek budnog, stoglavog zmaja po imenu Ladon kao dodatnu zaštitu.[26] U mitu o Parisovom sudu, Erida, boginja razdora, iz bašte je dobila Jabuku razdora, što je dovelo do Trojanskog rata.[27]

U kasnijim godinama smatralo se da su "zlatne jabuke" zapravo mogle biti narandže, voće nepoznato Evropi i Mediteranu prije srednjeg vijeka.[28] Pod ovom pretpostavkom, grčki botanički naziv odabran za sve vrste citrusa bio je hesperidoidi (starogrčki: Ἑσπεριδοειδῆ), a čak i danas grčka riječ za plod narandže glasi πορτοκάλι (Portokáli).

Jedanaesti Heraklov zadatak[uredi | uredi izvor]

Herakle u bašti Hesperida. Strana A sa atičke crvenofiguralne pelike, 380–370 p. n. e. iz Kirenaike.
Herkul ubija zmaja u bašti Hesperida od Lorenzo Vaianija
Herkul u bašti Hesperida, od Giovanni Antonio Pellegrini

]]

Nakon što je Heraklo završio svojih prvih deset zadataka, Euristej mu je dao još dva tvrdeći da se ne računaju ni Hidra (jer je Jolaj pomogao Heraklu) ni Augejeve štale (zato što je dobio platu za posao ili zato što su rijeke obavile posao). Prvi od dva dodatna zadatka bila je krađa jabuka iz bašte Hesperida. Herakle je prvo uhvatio Starca mora,[29] boga mora koji mijenja oblik, kako bi saznao gdje se nalazi bašta Hesperida. U nekim verzijama priče, Herakle je otišao na Kavkaz, gdje je Prometej bio zatvoren. Titan ga je kroz zemlju naroda na najdaljem sjeveru i opasnosti s kojima će se susresti na svom maršu kući nakon što je ubio Geriona na krajnjem zapadu.

Prati ovaj pravi put; i, prije svega, doći ćeš do Boreadesa, gdje se čuvaj uragana koji huči, da te nesvjesnog ne prevrne i odnese u zimskom vihoru.

Kao nagradu, Herakle je oslobodio Prometeja njegovog svakodnevnog mučenja.[30] Ova priča se češće nalazi u položaju Erimantskog vepra, jer se povezuje s Hironom koji je odlučio da se odrekne besmrtnosti i zauzeo Prometejevo mjesto.

Druga priča govori o tome kako Herakle, bilo na početku ili na kraju svog zadatka, susreće Anteja, koji je bio besmrtan sve dok je dodirivao svoju majku, Geju, zemlju. Herakle je ubio Antaeja tako što ga je držao uvis i zgnječio ga.[31] Herodot tvrdi da se Herakle zaustavio u Egiptu, gdje je kralj Busiris odlučio da ga prinese kao godišnju žrtvu, ali je Herakle izletio iz svojih okova.

Konačno putujući u baštu Hesperida, Herakle je prevario Atlasa da mu uzme neke od zlatnih jabuka, nudeći mu da zadrži nebo na neko vrijeme (Atlas ih je mogao uzeti kao što je, u ovoj verziji, bio otac ili na drugi način u srodstvu sa Hesperidama). Ovo bi učinilo ovaj zadatak – kao što su Hidre i Augejeve štale – poništenim jer je dobio pomoć. Po povratku, Atlas je odlučio da ne želi nebo nazad, i umjesto toga je ponudio da sam isporuči jabuke, ali ga je Herakle ponovo prevario pristao da zauzme njegovo mjesto pod uslovom da ga Atlas privremeno razriješi kako bi Herakle mogao udobnije namjestiti svoj ogrtač. Atlas se složio, ali Herakle je odbio i otišao, noseći jabuke. Prema drugoj, Herakle je umjesto toga ubio Ladona i ukrao jabuke.

Postoji još jedna varijacija priče u kojoj je Herakle bio jedina osoba koja je ukrala jabuke, osim Perzeja, iako je Atena kasnije vratila jabuke na njihovo pravo mjesto u vrtu. Neki ih smatraju istim "jabukama radosti" koje su dovele u iskušenje Atalantu, za razliku od "jabuke razdora" koju je Eris koristila da pokrene takmičenje ljepote na Olimpu (što je izazvalo "Osadu Troje").

Na atičkoj grnčariji, posebno s kraja petog vijeka, Herakle je prikazan kako u blaženstvu sjedi u baštama Hesperida, uz prisustvo devojaka.

Argonauti[uredi | uredi izvor]

Nakon što je heroj Heraklo ubio Ladona i ukrao zlatne jabuke, Argonauti su tokom svog putovanja sutradan došli u Hespersku ravnicu. Grupa heroja tražila je milost od Hesperida da ih odvede do izvora vode kako bi zadovoljili svoju žeđ. Boginje sažaljevajući mladiće, uputile su ih na izvor koji je stvorio Heraklo koji je isto tako žudeći za propuhom lutajući zemljom udario u stijenu u blizini jezera Triton nakon čega je voda izbila. Sljedeći odlomak opisuje ovaj susret Argonauta i nimfi:[32]

Zatim, poput bijesnih pasa, oni [tj. Argonauti] su požurili da traže izvor; jer pored njihove patnje i tjeskobe, obuzela ih je uzavrela žeđ, i nisu uzalud lutali; ali dođoše u svetu ravnicu u kojoj je Ladon, zemaljska zmija, do jučer pazila na zlatne jabuke u vrtu Atlasa; a svuda okolo nimfe, Hesperide, bile su zauzete, pjevajući svoju divnu pjesmu. Ali u to vrijeme, pogođen Heraklom, ležao je pored stabla jabuke; samo mu se vrh repa još previjao; ali od glave do tamne kičme ležao je beživotan; a tamo gdje su strijele ostavile u njegovoj krvi gorku žuč lernejske hidre, muhe su uvele i umrle nad gnojnim ranama. A nadohvat ruke, Hesperide, s njihovim bijelim rukama prebačenim preko svojih zlatnih glava, kričavo su jadikovale; a heroji su se iznenada približili; ali su djevojke, na njihov brzi pristup, odjednom postale prah i zemlja na mjestu gde su stajale. Orfej je označio božanski predznak, i svojim drugovima se obratio u molitvi: „O božanski, lijepi i ljubazni, budite milostivi, o kraljice, bilo da ste ubrojane među nebeske boginje, ili one ispod zemlje, ili da se zovete Usamljenice nimfe; dođite, o nimfe, sveta raso Okeana, pojavi se očito našim čežnjivim očima i pokaži nam neki izvor vode iz stijene ili neki sveti tok koji šiklja iz zemlje, boginje, čime možemo utažiti žeđ koja nas neprestano peče. I ako se ikada više vratimo na naše putovanje u Ahejsku zemlju, onda ćemo tebi među prvim boginjama voljnih srca donijeti nebrojene darove, libacije i bankete.

Tako je progovorio, moleći ih žalosnim glasom; a one sa svojih mjesta blizu su sažaljevali njehovu bol; i gle! Prije svega su izazvali da trava izvire iz zemlje; a iznad trave su se dizali visoki izdanci, a zatim su rasle rascvjetale mladice koje su uspravno stajale daleko iznad zemlje. Hespere je postao topola, a Ereteis brijest, a Egle sveto deblo vrbe. A iz ovih stabala izgledahu njihovi oblici, jasni kao i ranije, čudo izuzetno veliko, a Egle je progovorio blagim riječima odgovarajući na njihove čežnjive poglede: „Sigurno je ovamo došla moćna pomoć tvojim mukama, taj najprokletiji čovjek , koji je našoj zmiji čuvaru oteo život i iščupao zlatne jabuke boginja i otišao je; i ostavio je gorku tugu za nama. Jer jučer je došao čovjek koji je najviše pao u bezobzirnom nasilju, najtmurnijeg oblika; i njegove oči bljesnule ispod njegovih namrgođena obrva; nemilosrdni bijednik; i bio je obučen u kožu monstruoznog lava od sirove kože, neštavljene; i nosio je čvrsti luk od masline i luk, kojim je ovdje pucao i ubio ovo čudovište. Tako je i on došao , kao onaj koji pješice prelazi zemlju, osušen od žeđi; i on je divlje jurio ovim mjestom, tražeći vodu, ali nigdje nije mogao da je vidi. Sada je ovde stajala stijena blizu Tritonskog jezera; i po sopstvenom nahođenju, ili ga je po poticaju nekog boga udario nogom dolje; i voda je šiknula u punom toku. A on, naslonivši se i rukama i grudima na zemlju, ispio je ogromnu vodu iz raspucane stijene, sve dok, sagnut kao zvijer u polju, nije zadovoljio svoje moćno ždrijelo.

Tako je govorila; i radosnim su koracima trčali do mjesta gdje im je Egle pokazao izvor, sve dok nisu stigli. I kao kada se mravi koji kopaju u zemlju skupe u rojeve oko uske pukotine, ili kada muhe pale sićušnu kapljicu slatkog meda unaokolo s nezasitnom željom; tako da su se u to vrijeme, zbijene jedna uz drugu, Miniaje gomilale oko izvora sa stijene. I tako je vlažnih usana jedan drugome vapio u svom oduševljenju: "Čudno! Uistinu, Herakle je, iako daleko, spasio svoje drugove, od žeđi. Kad bismo ga našli na putu dok prolazimo kroz kopno!

Varijacija mita[uredi | uredi izvor]

Prema Diodorovom izveštaju, Hesperide nisu imale zlatne jabuke. Umjesto toga posjedovali su stada ovaca koja su se isticala ljepotom i stoga su ih pjesnici nazivali "zlatnim jabukama",[33] baš kao što je Afrodita zbog svoje ljupkosti nazvana "zlatnom". Drugi također kažu da su ovu oznaku dobile zato što su ovca imale posebnu boju poput zlatne. Ova verzija dalje navodi da je Drakon ("zmaj") bio ime pastira ovaca, čovjeka koji se isticao snagom tijela i hrabrošću, koji je čuvao ovce i ubijao svakoga ko bi se usudio da ih odnese.[34]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Diodorus Siculus. Library, 4.27.2
  2. ^ Evelyn Byrd Harrison, "Hesperides and Heroes: A Note on the Three-Figure Reliefs", Hesperia 33.1 (januar 1964 str. 76–82) str. 79–80.
  3. ^ Hesiod, Theogony 215
  4. ^ Hyginus. Fabulae, Preface; Cicero. De Natura Deorum, iii.44
  5. ^ Hyginus, De Astronomica 2.3.1 citing Pherecydes as the authority
  6. ^ Diodorus Siculus, Bibliotheca historica 4.27.2
  7. ^ scholia in Apollonius of Rhodes, Argonautica, 4.1399
  8. ^ scholia in Euripides, Hippolytus, 742
  9. ^ Servius, ad Aeneid, iv.484.
  10. ^ Apollonius Rhodius, Argonautica 4.1396–1449
  11. ^ Wilhelm Friedrich Rinck (1853). Die Religion der Hellenen: aus den Mythen, den Lehren der Philosophen und dem Kultus. str. 352 [[iarchive:diereligionderhe01rinc/page/352|]]
  12. ^ Higí (2011). Faules (vol. I) (jezik: katalonski). Fundació Bernat Metge. ISBN 9788498591811.
  13. ^ Hyginus. Fabulae, Preface.
  14. ^ Peter Parley (1839). Tales about the mythology of Greece and Rome, str. 356
  15. ^ Charles N. Baldwin, Henry Howland Crapo (1825). A Universal Biographical Dictionary, str. 414
  16. ^ Hesiod, Theogony 275
  17. ^ Servius, Commentary on Virgil's Aeneid 4.484 quoting Hesiod
  18. ^ Hesiod, Homeric Hymns and Homerica, edited and translated by Hugh G. Evelyn-White. [1]
  19. ^ Hesiod, Theogony, 518; Orphic Fragments, 17; Apollonius of Rhodes, Argonautica, 4.1399.
  20. ^ Euripides, Heracles, 394
  21. ^ Apollonius of Rhodes, Argonautica, 4.1422ff
  22. ^ A confusion of the Garden of the Hesperides with an equally idyllic Arcadia is a modern one, conflating Sir Philip Sidney's Countess of Pembroke's Arcadia and Robert Herrick's Hesperides: both are viewed by Renaissance poets as oases of bliss, but they were not connected by the Greeks. The development of Arcadia as an imagined setting for pastoral is the contribution of Theocritus to Hellenistic culture: see Arcadia (utopia).
  23. ^ Pliny the Elder. Historia Naturalis - Book V. Prevod: H. Rackham. Harvard University Press. str. 220-221.
  24. ^ Ham, Anthony, Libya, 2002, str. 156
  25. ^ Poet. Astron. ii. 3
  26. ^ quoting Pherecydes, Hyginus. Astronomica ii.3
  27. ^ Colluthus. Rape of Helen, 59ff. Translated by Mair, A. W. Loeb Classical Library Volume 219. London: William Heinemann Ltd, 1928
  28. ^ Athenaeus. Deipnosophistae, 3.83c
  29. ^ Karl Kerenyi, The Heroes of the Greeks, 1959, str.172, identifies him in this context as Nereus; as a shape-shifter he is often identified as Proteus.
  30. ^ Aeschylus. Prometheus Unbound, Fragment 109 (from Galen, Commentary on Hippocrates' Epidemics, 6.17.1). Translated by Weir Smyth.
  31. ^ Apollodorus ii. 5; Hyginus, Fab. 31
  32. ^ Apollonius of Rhodes. Argonautica, 4.1393ff.
  33. ^ The word μῆλον means both "sheep" and "apple"
  34. ^ Diodorus Siculus. Library, 4.26.2-3
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Hesperide&oldid=3514747"