Demokratska Federativna Jugoslavija

Demokratska Federativna Jugoslavija Демократска Федеративна Југославија; Demokratična Federativna Jugoslavija
1943–1945.
Zastava	Grb
	Uzrečica: Bratstvo i jedinstvo
	Himna: Hej Slaveni ;
	Položaj na karti Položaj na karti
Status	Privremena država tokom Drugog svjetskog rata
Glavni i najveći grad	Beograd;
Službeni jezik	Nijedan na saveznom nivou; Nacionalni jezik:; srpskohrvatski; Regionalni jezici:; makedonski i slovenski
Pismo	Latinica; Ćirilica;
Etničke grupe	Crnogorci, Hrvati, Makedonci, Muslimani, Slovenci, Srbi i dr.
Demonim	Jugoslaven
Državno uređenje	Ustavna monarhija (de jure); Federalna privremena vlada - Nacionalni komitet (de facto)
Predsjednik Predsjedništva AVNOJ-a
• 1943–1945.	Ivan Ribar
Kralj
• 1943-1945.	Petar II
Premijer
• 1943-1945.	Josip Broz Tito
Zakonodavstvo	Privremena skupština
Historija	Drugi svjetski rat
Datum osnivanja	29. novembar 1943.
Površina
• Ukupno	255.804 km2
Valuta	1943-44:; Srpski dinar; NDH kuna; Bugarski lev; Italijanska lira; Reichsmarka; 1944-45:; Jugoslavenski dinar
Vremenska zona	UTC +1
• Ljeti (DST)	UTC +2
Format datuma	D. M. GGGG.
Vozačka strana	desna
Pozivni broj	+38
Danas dio	Slovenija; Hrvatska; Bosna i Hercegovina; Srbija; Crna Gora; Sjeverna Makedonija; Kosovo

Demokratska Federativna Jugoslavija (DFJ) bila je privremena država osnovana tokom Drugog svetskog rata 29. novembra 1943. godine na Drugom zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ). Njegov prvobitni izvršni organ bio je Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ). Tokom svog postojanja njom je upravljao maršal Josip Broz Tito kao premijer.

Priznali su ju saveznici na Teheranskoj konferenciji, zajedno sa AVNOJ-om kao svojim savjetodavnim tijelom. Jugoslavenska vlada u egzilu kralja Petra II u Londonu, dijelom zbog pritiska Ujedinjenog Kraljevstva,^[1] priznala je vladu AVNOJ-a Viškim sporazumom, potpisanim 16. juna 1944. između premijera Vlade u egzilu Ivana Šubašića i Tita.^[1] Viškim sporazumom Vlada u egzilu i NKOJ dogovorili su se da se što prije spoje u privremenu vladu. Oblik nove vlade dogovoren je drugim sporazumom potpisanim 1. novembra 1944. godine u nedavno oslobođenoj jugoslavenskoj prijestolnici Beogradu. DF Jugoslavija je postala jedna od članica osnivača Ujedinjenih nacija potpisivanjem Povelje Ujedinjenih nacija u oktobru 1945. godine.

Država je formirana da ujedini jugoslavenski pokret otpora u okupiranoj Jugoslaviji od strane sila Osovine. Sporazum je ostavio pitanje da li će država biti monarhija ili republika namjerno neodlučno sve dok se rat ne završi, pa je mjesto šefa države bilo upražnjeno. Nakon spajanja vlada, država je reformisana u jednopartijsku Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju sa Josipom Brozom Titom kao premijerom i Ivanom Šubašićem kao ministrom vanjskih poslova.

Historija[uredi | uredi izvor]

Kao glavne odluke koje su donijeli vijećnici na drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu ističu se:

Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije se konstituiše u zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo Jugoslavije, kao vrhovni predstavnik naroda i uspostavlja se Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ), sa svim obilježjima narodne vlade, preko koga će AVNOJ ostvarivati svoju izvršnu funkciju;
Zabranjuje se jugoslavenskoj izbjegličkoj vladi povratak u zemlju i oduzimaju se sva prava zakonite vlade Jugoslavije, a također se zabranjuje i povratak u zemlju kralja Petra II Karađorđevića do završetka rata kada će narod odlučiti hoće li republiku ili monarhiju;
Obveze koje su u inozemstvu u ime Jugoslavije sklopile izbjegličke "vlade" a u cilju njihovog poništenja ili ponovnog sklapanja odnosno odobrenja i da se ne priznaju međunarodni ugovori i obaveze koje bi u buduće u inostranstvu eventualno sklopila izbjeglička takozvana "Vlada";
Jugoslavija se ima izgraditi na demokratskom principu kao državna zajednica ravnopravnih naroda.^[2]
Zaključci donijeti se imaju odmah formirati posebnim odlukama AVNOJ-a.
Kao posebna odluka AVNOJ-a, u odluci br. 7, Josipu Brozu Titu je dodijeljen naziv "maršal Jugoslavije" na temelju prijedloga koji je postavila slovenska delegacija na čelu s Josipom Vidmarom. Predsjedništvo AVNOJ-a je na svojoj prvoj sjednici 30. novembra 1943. godine jednoglasno prihvatilo prijedlog slovenske delegacije da se Titu dodijeli taj naziv.

AVNOJ je tada izdao šest odluka, a Prezidijum AVNOJ-a, koji je nastavio svoju funkciju i kada nije zasjedao, četiri odluke. Oni su zajedno činili ustav nove države koja se formirala u Jugoslaviji. Prezidijum je 30. novembra Titu dodijelio čin "maršal Jugoslavije" i imenovao ga za predsjednika vlade (ili vršioca dužnosti premijera) i ministra narodne odbrane.^[3] U NKOJ su imenovana tri potpredsjednika i još trinaest ministara.^[4]

Naziv "Demokratska Federativna Jugoslavija" zvanično je usvojen 17. februara 1944. godine. Istog dana usvojili su i grb Jugoslavije sa pet baklji.^[5]

Nakon svrgavanja kralja Petra II, 29. novembra 1945. godine proglašena je Federativna Narodna Republika Jugoslavija.

Vlada[uredi | uredi izvor]

Njeno zakonodavno tijelo, nakon novembra 1944. godine, bila je Privremena skupština.^[6] Sporazum Tito-Šubašić iz 1944. proglasio je da je država pluralistička demokratija koja garantuje: demokratske slobode; lična sloboda; sloboda govora, okupljanja i vjeroispovijesti; i slobodnu štampu.^[7] Međutim, do januara 1945. Tito je udaljio vladu od riječi "pluralistička demokratija", tvrdeći da iako je prihvatio demokratiju, nema "potrebe" za više stranaka, jer da više stranaka nepotrebno stvara podjele usred ratnih napora Jugoslavije i da je Narodni front predstavljao sav jugoslavenski narod.^[7] Koalicija Narodni front, na čelu sa Komunističkom partijom Jugoslavije i njenim generalnim sekretarom maršalom Josipom Brozom Titom, bila je glavni pokret unutar vlade. Drugi politički pokreti koji su pristupili vladi je i pokret "Napred" kojeg je predstavljao Milivoje Marković.^[6]

Demokratskom Federativnom Jugoslavijom vladala je Privremena vlada koju su uglavnom činili članovi Jedinstvenog narodnooslobodilačkog fronta i manji broj drugih političkih partija iz bivše Kraljevine Jugoslavije. Predsjednik Vlade bio je Josip Broz Tito. Komunisti su imali 22 ministarske funkcije, uključujući finansije, unutrašnje poslove, pravosuđe, saobraćaj i druge. Ivan Šubašić, iz Hrvatske seljačke stranke i bivši ban Banovine Hrvatske, bio je ministar vanjskih poslova, dok je Milan Grol iz Demokratske stranke bio potpredsjednik Vlade. Mnogi nekomunistički članovi vlade podnijeli su ostavke zbog neslaganja s novom politikom.^[8]

Administrativna podjela[uredi | uredi izvor]

Administrativna podjela Demokratske Federativne Jugoslavije 1945.

Demokratska Federativna Jugoslavija se sastojala od 6 federalnih država i 2 autonomne pokrajine:^[9]^[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ ^a ^b Walter R. Roberts. Tito, Mihailović, and the allies, 1941-1945. Duke University Press, 1987. Pp. 288.
^ "Marko Attila Hoare: Bosnian Muslims in the Second World War: A History". Oxford University pres, 2013. Pristupljeno 9. 2. 2016.
^ "DOKUMENTA PRVOG I DRUGOG ZASEDANJA AVNOJ-a" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 13. 7. 2018. Pristupljeno 9. 2. 2018.
^ Michael Boro Petrovich, "The Central Government of Yugoslavia", Political Science Quarterly, Vol. 62, No. 4 (1947), pp. 504–30.
^ Marko Attila Hoare, The Bosnian Muslims in the Second World War: A History (Oxford University Press, 2013), p. 200.
^ ^a ^b Vojislav Koštunica, Kosta Čavoški. Party pluralism or monism: social movements and the political system in Yugoslavia, 1944-1949. East European Monographs, 1985. Pp. 22.
^ ^a ^b Sabrina P. Ramet. The three Yugoslavias: state-building and legitimation, 1918-2005. Bloomington, Indiana, USA: Indiana University Press. Pp. 167-168.
^ http://adattar.vmmi.org/fejezetek/2078/09_prva_decenija_titove_jugoslavije.pdf
^ Petranović 2002.
^ Jović 2009.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Bokovoy, Melissa K.; Irvine, Jill A.; Lilly, Carol S., ured. (1997). State-Society Relations in Yugoslavia, 1945-1992. London: Palgrave Macmillan. ISBN 9780312126902.
Dimić, Ljubodrag (2011). "Yugoslav-Soviet Relations: The View of the Western Diplomats (1944-1946)". The Balkans in the Cold War: Balkan Federations, Cominform, Yugoslav-Soviet Conflict. Beograd: Institute for Balkan Studies. str. 109–140. ISBN 9788671790734.
Jović, Dejan (2009). Yugoslavia: A State that Withered Away. West Lafayette: Purdue University Press. ISBN 9781557534958.
Pavlowitch, Stevan K. (2002). Serbia: The History behind the Name. London: Hurst & Company. ISBN 9781850654773.
Petranović, Branko (2002). The Yugoslav Experience of Serbian National Integration. Boulder: East European Monographs. ISBN 9780880334846.

[Walter_R._Roberts_1987._Pp._288-1] Walter R. Roberts. Tito, Mihailović, and the allies, 1941-1945. Duke University Press, 1987. Pp. 288.

[BosM-2] "Marko Attila Hoare: Bosnian Muslims in the Second World War: A History". Oxford University pres, 2013. Pristupljeno 9. 2. 2016.

[1.Avnoj-3] "DOKUMENTA PRVOG I DRUGOG ZASEDANJA AVNOJ-a" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 13. 7. 2018. Pristupljeno 9. 2. 2018.

[Petrovich-4] Michael Boro Petrovich, "The Central Government of Yugoslavia", Political Science Quarterly, Vol. 62, No. 4 (1947), pp. 504–30.

[5] Marko Attila Hoare, The Bosnian Muslims in the Second World War: A History (Oxford University Press, 2013), p. 200.

[Vojislav_Koštunica_1985._Pp._22-6] Vojislav Koštunica, Kosta Čavoški. Party pluralism or monism: social movements and the political system in Yugoslavia, 1944-1949. East European Monographs, 1985. Pp. 22.

[Sabrina_P._Ramet_2005._Pp._167-168-7] Sabrina P. Ramet. The three Yugoslavias: state-building and legitimation, 1918-2005. Bloomington, Indiana, USA: Indiana University Press. Pp. 167-168.

[8] ttp://adattar.vmmi.org/fejezetek/2078/09_prva_decenija_titove_jugoslavije.pdf

[FOOTNOTEPetranović2002-9] Petranović 2002.

[FOOTNOTEJović2009-10] Jović 2009.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

p r u Hronologija državnosti jugoslavenskih zemalja
	Prije 1918	1918–1929	1929–1945	1941–1945	1943–1946	1946–1963	1963–1991/1992	1991/1992–2003	2003–2006	2006–2008	2008–
Slovenija	Dio Austro-Ugarske uključujući Boku kotorsku Također pogledajte Kraljevina Hrvatska-Slavonija 1868–1918 Kraljevina Dalmacija 1815–1918 BiH u Austro-Ugarskoj 1878–1918	Država Slovenaca, Hrvata i Srba (1918–1929) Kraljevina Jugoslavija (1929–1943) Također pogledajte Država Slovenaca, Hrvata i Srba 1918 Republika Prekmurje 1919 Banat, Bačka i Baranja 1918–1919 Slobodna Država Rijeka 1920–1924 1924–1947 Zadarska provincija Italije 1920–1947		Anektirale^a Fašistička Italija, Nacistička Njemačka i Mađarska	Demokratska Federativna Jugoslavija 1943–1946 Federativna Narodna Republika Jugoslavija 1946–1963 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija 1963–1992 Sastav od socijalističkih republika Slovenije (1944–1991) Hrvatske (1943–1991) BiH (1943–1992) Srbije (1943–1992) (u sastavu i autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo) Crna Gora (1943–1992) Makedonija (1944–1991) Također pogledajte Slobodna teritorija Trsta (1947–1954)ⁱ			Slovenija Rat u Sloveniji
Dalmacija				Nezavisna Država Hrvatska^j 1941–1945 Marionetska kvazi-država Nacističke Njemačke. Dijelovi koje je anektirala Fašistička Italija. Međimurje i Baranja koje je anektirala Mađarska.				Hrvatska^b Rat u Hrvatskoj
Slavonija
Hrvatska
Bosna								Republika Bosna i Hercegovina (1992-1995)^c Rat u Bosni i Hercegovini	Bosna i Hercegovina sastoji se od: Federacije Bosne i Hercegovine (od 1994), Republike Srpske (od 1995) i Brčko distrikta (od 2000)
Hercegovina
Vojvodina	Dio mađarske regije Délvidék			Autonomni Banat^d (Dio njemačke vojne uprave u Srbiji)				Savezna Republika Jugoslavija Sastojala se od Republike Srbije (1992–2006) i Republike Crne Gore (1992–2006) Također pogledajte Republika Kosovo (1991–1999)	Srbija i Crna Gora	Republika Srbija Uključeno AP Vojvodina i AP Kosovo i Metohija, pod upravom UN-a (UNMIK)	Republika Srbija Uključuje autonomnu pokrajinu Vojvodinu
Srbija	Kraljevina Srbija 1882–1918			Vojna uprava u Srbiji 1941–1944 ^e
Kosovo	Dio Kraljevine Srbije 1912–1918			Uglavnom anektirala Albanija 1941–1944 zajedno sa zapadnom Makedonijom i jugoistočnom Crnom Gorom							Republika Kosovo^g
Metohija	Kraljevina Crna Gora 1910–1918 Metohiju kontrolisala Austro-Ugarska (1915–1918)										Republika Kosovo^g
Crna Gora				Italijanski guvernatorat za Crnu Goru^f 1941–1944						Crna Gora
Vardarska Makedonija	Dio Kraljevine Srbije 1912–1918			Anektirala Bugarska 1941–1944				Sjeverna Makedonija^h
^a Prekmurje anektirala Mađarska. ^b Također pogledajte SAO Kninska Krajina (1990) → SAO Krajina, Dubrovačka Republika (1991), SAO Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem, SAO Zapadna Slavonija (1990–1991) i Republika Srpska Krajina (1990–1995); svi zamijenjeni UNTAES-om (1996–1998). ^c Također pogledajte Republika Bosna i Hercegovina, Hrvatska Republika Herceg-Bosna, Autonomna pokrajina Zapadna Bosna i Srpske autonomne oblasti: SAO Bosanska krajina, SAO Semberija, SAO Romanija, SAO Sjeverna Bosna i SAO Hercegovina (1991–1992); svi kombinirani za oblikovanje Srpske Republike Bosne i Hercegovine (1992–1995). ^d Bačku je anektirala Mađarska, dok je Srem anektirala Nezavisna Država Hrvatska (1941–1944). ^e Također pogledajte Užička republika.							^f Anektirano od strane Fašističke Italije (1941–1943) i Nacističke Njemačke (1943–1944). Manji dio anektirala Nezavisna Država Hrvatska (1941–1944). ^g Kosovo je predmet spora između vlada Kosova i Srbije. ^h Sjeverna Makedonija do 2019. bila je poznata u UN-u kao Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija zbog spora o imenu s Grčkom. ⁱ Slobodna teritorija Trsta je osnovana 10. februara 1947. Njena uprava je bila podijeljena na dvije oblasti: Zona A (Italija) i Zona B (SFRJ). Godine 1954. potpisan je Sporazum o suglasju gdje su Italija i SFRJ podijelile teritoriju, a Slobodna teritorija Trsta prestala je postojati. ^j Također pogledajte Bihaćka republika.