Idi na sadržaj

Bosna i Hercegovina za vrijeme Ilira

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ilirska plemena, kao što su Desitijati[1], Japodi[2][3], Autarijati [4][5] i Dalmati opisana su u raznim izvorima.

Vrijeme samostalnosti[uredi | uredi izvor]

Brojne arheološke iskopine širom Bosne govore da su se ilirska plemena po Bosni bavila stočarstvom i to posebno uzgojem ovaca i koza, a ona plemena koja su nastanjivala ravničarke krajeve poljoprivredom, dok su primorski Iliri i oni koji su živjeli uz plovne rijeke nadaleko bili poznati u antičkom svijetu po brodogradnji i pomorstvu, a privredu su pretežno zasnivali na ribolovu.

Ostaci ilirskog grada Daorsona

Iliri su medju prvima na Balkanu formirali kraljevstva[6], pa tako i oni koji su nastanjivali današnju Bosnu i Hercegovinu. Najpoznatiji među njima bili su Ardijejci i Daorsi, koji su čak i kovali svoj vlastiti novac.[7] Ostaci drevnog grada Daorsa, poznatog kao Daorson još uvijek se mogu vidjeti u Ošaniću kod Stoca.

Rimski pisani izvori spominju da su ova ilirska plemena bila veoma ratoborna. Već 171. p. n. e. Japodi vode rat protiv Rima. Prema mnogim izvorima, i sam naziv Bosna potiče od ilirske riječi "Bosona", neki ovaj naziv dovode i u vezu sa imenom čuvenog vođe posljednjeg ilirskog oružanog otpora rimskom osvajaču, poznatog pod imenom Baton[8].

Pored Ilira u Bosni u vrijeme najezde Rimljana, žive i Kelti, koji se vremenom potpuno mješaju sa Ilirima.

Vrijeme rimske dominacije[uredi | uredi izvor]

Tokom drugog i prvoog vijeku p. n. e. Rimljani konstantno ratuju protiv veoma ratobornih Ilira na cijeloj teritoriji Balkana.

Najveća pobuna Ilira protiv Rimljana počela je 6. godine n. e. i bila skršena 9. godine nove ere. Centar pobune je bio oko Vareša i Vranduka, a vođe ove pobune su bili navedeni Baton, iz plemena Dezitijata, te Pinez, kralj Breuka. Ova pobuna je prerasla u sveopšti ilirski bunt protiv Rimljana, te je zabilježena uspaničena izjava, koju je rimski car Oktavijan August izrekao u rimskom Senatu, kada je rekao: "Pobunjenici kreću na Rim!".

Da bi ugušili pobunu, Rimljani su bili primorani angažirati čak 15 legija vojske, od ukupno 25 koliko su ih tada imali. Naposljetku i sam vođa pobune Baton biva zarobljen, te je zabilježeno da je, kada je upitan zašto je podigao pobunu, odgovorio: "Vi ste nam umjesto pastira poslali vukove..." [9]

Zadivljen njegovom mudrošču i hrabrošču, rimski car ga nije dao pogubiti, kako je to bilo uobičajeno, nego ga je zadržao u Rimu. Još jedan detalj iz ove pobune je vrijedno naznačiti. Naime, dio pobunjenika kraj Vranduka, svjestan da će izgubiti bitku protiv Rimljana, odlučuje da se ne preda, već žene i djeca skaču u vatru zapaljenog grada, a muškarci su se međusobno izboli mačevima, naočigled zapanjenih i zadivljenih rimskih vojnika.

Od tada cijelo područje Bosne biva čvrsto pod kontrolom Rimljana, koji potom uspostavljaju svoja naselja i mrežu puteva širom Bosne.[10] Ovi putevi su bili potrebni Rimljanima za njihovo daljnje vojno napredovanje, a i za prijevoz zlata, srebra i olova koji se eksploatišu iz rudnika koje Rimljani otvaraju po cijeloj Bosni. Tokom cijele rimske dominacije trajao je fenomen romanizacije. Krajem antičkog perioda ilirsko stanovništvo bilo je:

  • romanizirano, u urbanim i upravnim naseljima, područjima uz saobraćajnice i vojne objekte i rudonosnim oblastima, i predstavljalo je potpuni gubitak osjećaja autohtonosti i pripadnosti narodnosno-političkom identitetu Ilira.[9]
  • poluromanizirano, što podrazumijeva primanje statusa rimskog građanina i tekovine rimske kulture uz zadržavanje dijela običaja i jezika iz ranijeg perioda.[11]

Krajem ovog perioda područje Bosne i Hercegovine nalazilo se u sastavu Gotskog kraljevstva i dolazi do miješanja stanovništva sa Gotima .

Doseljavanje Slavena i drugih elemenata[uredi | uredi izvor]

Bosna je, kako je to u novijoj historijskoj literaturi nedvojbeno dokazano, najstarija južnoslovenska ranofeudalna država. Začetak stvaranja državne jezgre iz koje će izrasti moćna bosanska država otpočeo je tokom 6. vijeka u vrijeme prvih nadiranja Slavena i Avara i njihovim dodirom sa starosjedilačkim stanovništvom Ilirima. U avarskoj vojsci bili su još i: Gepidi, Kutriguri, Sarmati, Huni, Heruli i preživjeli ostaci nekih germanskih plemena[9].

Kroz čitav period od 6. do 10. vijeka, područje Bosne je bilo izloženo doseljavanjima Slavena što je imalo i srazmjeran uticaj na dugotrajan proces formiranja Bošnjaka kao naroda i Bosne kao države. U mnogim raspoloživim historijskim izvorima u periodu između 6. i 10 vijeka područje Bosne se vrlo često naziva "Slavensko kraljevstvo" ili "Sklavinija" ("slavenska zemlja"). Ti se uopćeni nazivi za Bosnu pojavljuju i mnogo kasnije usporedo sa nazivom Bosna. Sklavinijama se uopćeno nazivaju i druge južnoslavenske zemlje, i to je dakle, tek jedan uopćeni naziv, ali ono što je bitno jeste da se upravo na području Bosne formira prva Sklavinija, prva "Slavenska zemlja". Franjo Barišić, razmatrajući hronologiju prvih avarsko-slavenskih naseljavanja, pozivajući se na Prokopijeve podatke naseljavanja Balkana, je zaključio da su se prva plemena starih Slavena doselila na područje današnje Bosne još sredinom 6. vijeka, što potvrđuju i neki arheološki nalazi, kao npr. nalazi u Mušićima kod Višegrada, kao i nalazi na lokaciji Dvorovi kod Bijeljine. Prema Prokopijevim podacima se da zaključiti da su se tada Slaveni naselili na širem prostoru današnje Bosne, uključujući i jezgru iz koje je izrasla bosanska država, odnosno sarajevsko-visočku dolinu.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stipčević, Aleksandar (1989), Iliri: povijest, život, kultura,, Školska knjiga Zagreb, 2.dopunjeno izdanje, ISBN 8603991065
  • Wilkes, J. J. (1992), The Illyrians, Blackwell, pp. 80 i 207, ISBN 0-631-19807-5.
  • Axhanela (Adžanela) Ardian (2004),"Illyrian Bosnia and Herzegovina-an overview of a cultural legacy", Center for Balkan Studies, http://www.balkancenter.org/Anglisht/ardian.ilyrianbosna.html.
  • B. Raunig: Umjetnost i religija Japoda. Djela Akademije BiH, Sarajevo 2004.
  • Borivoj Čović, Srednjobosanska kulturna grupa - Praistorija južnoslavenskih zemalja V, Sarajevo, 1987, 481-528.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "SALMEDIN MESIHOVIĆ, Dezitijati 2007". Pristupljeno 9. 2. 2016.
  2. ^ "Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA". Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  3. ^ "Branka-Raunig: UMJETNOST I RELIGIJA PRAHISTORIJSKIH JAPODA". Djela Akademije BiH, Sarajevo 2004. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  4. ^ "Fanula Papazoglu, -Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba. Tribali, Autarijati, Dardanci, Skordisci i Mezi". AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE - DJELA KNJIGA XXX , CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga l. SARAJEVO, 1969. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  5. ^ "Salmedin Mesihović: Autarijati". Sarajevo, 2007. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  6. ^ "Salmedin Mesihović, Amra Šačić -HISTORIJA ILIRA". Univerzitet u Sarajevu, 2015, ISBN 978-9958-600-65-4. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  7. ^ "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016.[mrtav link]
  8. ^ "Salmedin Mesihović -RIMSKI VUK I ILIRSKA ZMIJA, Posljednja borba" (PDF). Filozofski fakultet Sarajevo, 2011. Arhivirano s originala (PDF), 21. 3. 2016. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  9. ^ a b c "Salmedin Mesihović , ILIRIKE". Autorsko izdanje, Sarajevo, 2014. Pristupljeno 9. 2. 2017.
  10. ^ "Esad Pašalić: Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini". Zemaljski muzej Sarajevo, 1960. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  11. ^ "Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA". Ma koliko da su boravak legija i zajednički život u zemlji, te služba u pomoćnim trupama i ostali faktori romanizacije sve intenzivnije doprinosili romanizaciji, ipak, i pored svih navedenih faktora (i onih koje ovdje nismo spominjali), glavnina Ilira (vulgo dicti) nije romanizirana do kraja. Pristupljeno 9. 2. 2016. line feed character u |work= na mjestu 224 (pomoć)