ABBA

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
ABBA.svg
ABBApromotional.jpg
Muzički žanr pop, rock, disko
Mjesto porijekla Švedska
Aktivni 1972-1983
Izdavač Polar (Švedska)
Polydor (Njemačka)
Philips
Atlantic (SAD/Kanada)
Universal (SAD)
Epic (UK)
Vogue (Francuska)
Discomate
RCA (Australija/Južna Amerika)
PolyGram
Carnaby
Sunshine (Zimbabve)
Ariston/Dig It
Album
Ring Ring
1973.
Arrival
1976.
The Visitors
1981.
Bivši članovi
Agnetha Fältskog
Björn Ulvaeus
Benny Andersson
Anni-Frid Lyngstad

ABBA je bila švedska pop-grupa, osnovana u Stockholmu 1972. Ostala je komercijalno najuspješnija švedska i jedna od najpopularnijih grupa u historiji pop-muzike. Grupa je dominirala top-listama od 1972. do 1983. Postali su poznati nakon pobjede na Eurosongu 1974. s pjesmom Waterloo. Razišli su se početkom 1983.

ABBA je stekla međunarodnu popularnost koristeći ono što fanovi smatraju lahko pamtljivim tzv. hookovima, jednostavne tekstove, zvučne efekte (odjekivanje, phasing), te "zvučni zid" ostvaren nasnimavanjem glasova pjevačica u višestrukim harmonijama. Kako je njihova popularnost rasla, traženi su za turneje po Evropi, Australiji i Sjevernoj Americi, privlačeći gomile ljubitelja.

Ime "ABBA" dolazi od prvih slova imena svakog člana grupe:

Djelomično zbog činjenice da je održavanje turneja postalo problematično, naročito za Agnethu, menadžer Stig Anderson postao je jedan od prvih koji su napravili promotivne videoisječke, koji su bili preteče današnjih spotova, kako bi povećao "izloženost" publike ABBINOJ muzici, kao dodatak na objavljivanje studijskih albuma zbog proširivanja komercijalnog uspjeha.

Tokom postojanja grupe Fältskog i Ulvaeus bili su bračni par, a nešto kasnije i Andersson i Lyngstad. Na vrhuncu njihove popularnosti obje veze počele su zapadati u probleme koji su prvo doveli do razvoda Fältskog i Ulvaeusa (1979), a kasnije i razvoda drugo dvoje članova (1981). Krajem 70-ih i početkom 80-ih ove promjene počele su se odražavati na ABBA-inoj muzici i naročito tekstovima, koji su postali introspektivniji.

ABBA je ostala trajna stavka na radijskim listama i jedna je od najprodavanijih grupa u historiji, prodavši više od 375 miliona primjeraka širom svijeta[1][2], što ih čini četvrtim najprodavanijim bendom u historiji snimljene muzike. Još uvijek prodaju 2-3 miliona albuma godišnje.[3] Oni su prva grupa iz zemlje van engleskog govornog područja koja je ostvarila stalan uspjeh na top-listama u zemljama engleskog govornog područja, uključujući Britaniju, SAD, Kanadu, Irsku, Južnu Afriku, Australiju i Novi Zeland. Njihov uspjeh otvorio je vrata za mnoge druge evropske grupe. Osim što su dosegli vrhove lista u zemljama poput Meksika, Argentine, Brazila, Kolumbije i Perua, objavili su i kompilaciju njihovih hitova na španskom jeziku.

Nakon razlaza grupe Andersson i Ulvaeus postigli su uspjeh pišući pjesme za scenske projekte, dok su Lyngstad i Fältskog nastavile solo karijere s različitim uspjehom. ABBA-ina muzika ostala je konstantno popularna dok nekoliko filmova nije dodatno oživjelo interes za grupu, što je rezultiralo nastankom nekoliko tzv. tribute-bendova (bendovi nastali u počast drugom bendu koji pretežno ili isključivo sviraju muziku datog benda). 1999. ABBA-ina muzika adaptirana je za uspješni mjuzikl Mamma Mia!, koji se izvodi širom svijeta i koji je 2008. dobio i filmsku verziju, koja je postala najuspješniji film na britanskim blagajnama u to vrijeme. Grupa je 15. 3. 2010. uvedena u Rock 'n' roll Kuću slavnih.[4]

Historija[uredi | uredi izvor]

Prije ABBA-e (1960-te)[uredi | uredi izvor]

Kad je imao 18 godina, Benny Andersson postao je član popularne švedske pop-rock grupe The Hep Stars, koja je izvodila obrade međunarodnih hitova. Grupa je bila poznata kao "švedski Beatlesi". Andersson je svirao klavijature, a kasnije je počeo i komponirati originalne pjesme za svoj bend, od kojih su mnoge postali hitovi ("No Response" bila je na 3. mjestu top-liste u Švedskoj 1965, dok su "Sunny Girl", "Wedding" i "Consolation" zasjele na sam vrh 1966. godine).[5] Andersson je imao i plodnu kompozitorsku saradnju s Larsom Berghagenom (prvi njihov zajednički uspjeh bila je pjesma iz 1968. "Sagan om lilla Sofi" /"Priča o maloj Sofiji"/, koja je dospjela u Svensktoppen, poznatu muzičku emisiju švedskog radija).

Björn Ulvaeus također je počeo muzičku karijeru s 18 godina (kao pjevač i gitarist), kad je predvodio The Hootenanny Singers, popularnu švedsku folk-skiffle grupu. Ulvaeus je za svoju grupu počeo pisati pjesme na engleskom i čak imao i kratku solo karijeru. Putevi Anderssonove i Ulvaeusove grupe znali su se ponekad ukrstiti na turnejama, pa su njih dvojica u junu 1966. odlučili napisati zajedničku pjesmu. Njihov prvi pokušaj nosio je naziv "Isn't it Easy to Say", pjesma koju su poslije snimili The Hep Stars. Stig Anderson bio je menadžer The Hootenanny Singersa i osnivač muzičkoprodukcijske kuće Polar Music. On je vidio potencijal u spomenutoj saradnji, pa ih je poticao da nastave s njom. Obojica su povremeno počela svirati s grupom onog drugog i na sceni i u studiju, iako su njihovi prvi pravi zajednički hitovi nastali 1969: "Ljuva sextital" ("Sretne 60-te"), koju je snimila Brita Borg, i "Speleman" ("Violinist"), koju su snimili The Hep Stars.

Andersson je komponirao pjesmu "Hej, Clown" za Melodifestivalen 1969. godine (izbor švedskog predstavnika na Evroviziji); pjesma je podijelila 1. mjesto, ali je u ponovnom glasanju završila kao druga.[6] Tom prilikom Andersson se nakratko susreo sa svojom budućom suprugom, pjevačicom Anni-Frid Lyngstad, koja je, također, učestvovala na tom takmičenju. Nakon mjesec dana njih dvoje postali su par. Pošto su se njihove grupe polahko počele raspadati tokom 1969, Andersson i Ulvaeus udružili su se i 1970. snimili prvi zajednički album "Lycka" ("Sretno!"), na kojem su obojica pjevali originalne kompozicije. Njihove supruge često su bile prisutne u studiju i ponekad bi otpjevale prateće vokale; Fältskog je čak napisala i jednu pjesmu s njima. Ulvaeus je i dalje povremeno snimao i nastupao sa svojom grupom sve do ljeta 1974, a Andersson je učestvovao u produkciji njihovih pjesama.

Agnetha Fältskog bila je na 1. mjestu top-liste u Švedskoj kad je imala svega 17 godina i uskoro su je uočili kritičari i kompozitori kao talentiranu pjevačicu/kompozitorku šlagerskih pjesama. Njena glavna inspiracija u ranim godinama bile su pjevačice poput Connie Francis. Zajedno s vlastitim kompozicijama, snimila je i obrade stranih hitova i izvodila ih na nastupima po švedskim narodnim parkovima (folkparker). 1967. godine poslala je pjesmu "Försonade" ("Pomirena") na Melodifestivalen, ali je ona bila odbijena. Nakratko se prvi put susrela s Anni-Frid Lyngstad tokom TV-šoua u januaru 1968, a nekoliko mjeseci kasnije upoznala se i s Ulvaeusom na jednom koncertu. Tokom snimanja jedne specijalne emisije švedske televizije u maju 1969. ponovo se susrela s Ulvaeusom i njih dvoje vjenčali su se 6. 7. 1971. Oboje se uključilo u snimanje pjesama svog partnera[7], a uskoro su čak i Andersson i Lyngstad otpjevali prateće vokale za Agnethin album iz 1970. "Som jag är" ("Takva kakva sam"). 1973. godine Fältskog je nastupila kao Marija Magdalena u originalnoj švedskoj produkciji čuvene rock-opere Isus Krist Superstar i dobila pozitivne ocjene. Između 1967. i 1975. izdala je 5 albuma.[8]

Anni-Frid "Frida" Lyngstad nastupala je od svoje 13. godine s različitim dance-bendovima i radila uglavnom u kabare-stilu orijentiranom prema jazzu. Također je osnovala i vlastitu grupu: The Anni-Frid Four. U ljeto 1967. pobijedila je na nacionalnom takmičenju talenata s pjesmom "En ledig dag" ("Slobodan dan"), koja je uključena u kompilaciju Frida 1967–1972 u izdanju kuće EMI. Prva nagrada bili su ugovor za snimanje s EMI-jem i nastup uživo u najpopularnijem švedskom TV-šouu. Ovaj prvi TV-nastup, među mnogim drugima, uključen je u 3.5-satni dokumentarac "Frida - The DVD". Lyngstad je objavila nekoliko singlova za EMI i imala mnogo hitova na švedskim top-listama. Kad je Andersson počeo producirati njene pjesme 1971, stigao je i njen prvi "broj 1" singl - "Min egen stad" ("Moj vlastiti grad"), na kojem su svi budući članovi ABBA-e otpjevali prateće vokale. Lyngstad je redovno nastupala na turnejama po narodnim parkovima i pojavljivala se na radiju i televiziji. 1963. godine nakratko se susrela s Ulvaeusom tokom takmičenja talenata, a 1968. s Agnethom Fältskog. Konačno se povezala s budućim kolegama 1969. godine. 1. marta te godine učestvovala je na Melodifestivalenu, gdje se prvi put susrela s Anderssonom. Ponovo su se sreli nekoliko sedmica poslije tokom turneje po južnoj Švedskoj i uskoro su postali par. Andersson je producirao njen singl "Peter Pan" u septembru 1969 - to je bila njena prva saradnja s Bennyjem i Björnom, koji su napisali pjesmu. Kasnije je Andersson producirao njen debitantski album Frida, koji je objavljen u martu 1971. i slavljen od strane kritičara. Između 1969. i 1973. nastupila je i u nekoliko kabare-predstava u Stockholmu. Nakon formiranja ABBA-e, snimila je još jedan uspješan album 1975 godine - "Frida Ensam" ("Frida sama") - na kojem se nalazila i originalna švedska verzija pjesme Fernando, koja je već bila veliki hit u Skandinaviji prije no što je objavljena engleska verzija.[9]

Prvi nastup uživo i pokretanje Festfolka[uredi | uredi izvor]

Pokušaj kombiniranja njihovih talenata desio se u aprilu 1970. kad su parovi zajedno otišli na ljetovanje na Kipar. Ono što je počelo kao pjevanje iz zabave na plaži završilo se kao improvizirani nastup uživo pred mirovnim snagama UN-a stacioniranim na otoku. U to vrijeme Andersson i Ulvaeus snimali su već spomenuti prvi zajednički album "Lycka". Fältskog i Lyngstad tokom juna otpjevale su prateće vokale na nekoliko pjesama i ideja o njihovom zajedničkom radu prerasla je u scensku izvedbu pod nazivom Festfolk (koji na švedskom znači "partijaneri", ali i "zaručeni parovi"), održanu 1. 11. 1970. u Göteborgu. Kabare-šou dobio je uglavnom negativne ocjene, osim za izvedbu Anderssonovog i Ulvaeusovog hita "Hej, gamle man" ("Hej, stari čovječe"), prve pjesme iza koje stoje sva 4 buduća člana ABBA-e. Također su svirali i pjesme s njihovih solističkih albuma, ali ih je mlak prijem publike uvjerio da odlože planove o zajedničkom radu do daljnjeg i svako se ponovo skoncentrirao na individualne projekte.

Prva zajednička pjesma ("Hej, gamle man")[uredi | uredi izvor]

"Hej, gamle man", pjesma o starom vojniku Vojske spasa, postala je prvi hit četvorke. U potpisu su stajali Björn i Benny i pjesma je dosegla 5. mjesto na listama prodaje i 1. mjesto na Svensktoppen listi, gdje je ostala 15 sedmica.

U prvoj polovini 1971. četvero umjetnika još je više radilo zajedno, pjevajući prateće vokale na pjesmama ostalih troje. Fältskog, Andersson i Ulvaeus zajedno su išli na turneje, dok je Lyngstad nastupala samostalno. Česta studijska snimanja još su više zbližila četvorku tokom ljeta.[10]

Osnivanje grupe (1970-1973)[uredi | uredi izvor]

Nakon objavljivanja Anderssonovog i Ulvaeusovog albuma "Lycka" 1970, u Švedskoj su objavljene još 2 njihove pjesme: "Det kan ingen doktor hjälpa" ("Tu nijedan doktor ne pomaže") i "Tänk om jorden vore ung" ("Zamisli da je Zemlja mlada"), ali s uočljivo jasnim vokalima Lyngstad i Fältskog i skromnim uspjehom na top-listama.

Fältskog je objavila njen 4. album 1971. Andersson, Ulvaeus i Fältskog počeli su redovno nastupati zajedno po narodnim parkovima tokom ljeta te godine.

Stig Anderson bio je odlučan u namjeri da se probije na međunarodno tržište s Anderssonovom i Ulvaeusovom muzikom. "Jednoga dana ćete vas dvojica napisati pjesmu koja će postati svjetski hit", prognozirao je.[11] Podsticao ih je da napišu pjesmu za Melodifestivalen i nakon 2 odbijene pjesme 1971.[12] poslali su novu pjesmu, "Säg det med en sång" ("Reci to pjesmom"), za takmičenje 1972, a za izvođačicu su odabrali nadolazeću Lenu Anderson. Pjesma je osvojila 3. mjesto, ohrabrivši Stiga, i postala veliki hit u Švedskoj.[13]

Prvi znaci međunarodnog uspjeha došli su kao iznenađenje kad je u martu 1972. izdavačka kuća Epic objavila njihov singl "She's My Kind of Girl" u Japanu, koji se probio među top 10 na listama. Još 2 singla objavljena su u Japanu: "En Carousel"[14] ("En Karusell" u Skandinaviji, ranija verzija pjesme "Merry-Go-Round") i "Love Has Its Ways", koju su napisali s Koichijem Moritom.[15]

Prvi hit pod imenom "'Björn, Benny, Agnetha & Anni-Frid"[uredi | uredi izvor]

Ulvaeus i Andersson nastavili su s pisanjem pjesama i eksperimentirali su s novim zvukovima i vokalnim aranžmanima. U junu 1972. objavljena je "People Need Love", na kojoj su gostujući vokali bile Fältskog i Lyngstad, kojima je sada bilo dato puno više prostora. Stig Anderson objavio ju je kao singl, stavivši u njen potpis "Björn & Benny, Agnetha & Anni-Frid". Pjesma je došla do 17. mjesta na kombiniranim švedskim top-listama albuma i singlova, dovoljno da ih uvjeri da ima nešto u tome što rade.[16] Taj singl također je bio njihov prvi koji je dospio na neku američku top-listu (114. mjesto na Cashboxovoj i 117. na Record World listi). Tu ga je objavio Playboy Records. Međutim, prema Stigovim riječima, taj singl mogao je biti mnogo veći američki hit, ali mala izdavačka kuća kao što je bila Playboy Records nije imala dovoljno sredstava za distribuciju da udovolji potražnji za singlom od strane maloprodaje i radioprograma.[17]

Četvorka je odlučila snimiti prvi zajednički album u jesen 1972. i studijska snimanja počela su 26. 9. te godine. Žene su tog dana podijelile glavne vokale u pjesmi "Nina, Pretty Ballerina" i njihovi glasovi kombinirani u harmoniji prvi su put dali ideju četvorci o kvalitetama njihovih udruženih talenata.

"Ring-Ring"[uredi | uredi izvor]

Za 1973. godinu grupa i njihov menadžer Stig Anderson odlučili su još jednom pokušati na Melodifestivalenu, ovaj put s pjesmom "Ring Ring". Studijska snimanja vodio je Michael B. Tretow, koji je eksperimentirao s produkcijskom tehnikom, tzv. "zvučnim zidom", koji će postati potpuno novi ABBA-zvuk. Stig je dogovorio prijevod pjesme na engleski s Neilom Sedakom i Philom Codyjem i mislili su da će pjesma biti sigurni pobjednik, ali na samom festivalu 10. 2. 1973. zauzela je 3. mjesto i nikad nije otišla na međunarodno takmičenje. Ipak, ova protogrupa izdala je prvi album, nazvan Ring Ring. Album je dobro prošao, a singl "Ring Ring" bio je hit u mnogim dijelovima Evrope, kao i u Južnoj Africi, ali Stig je osjećao da se pravi proboj može desiti samo s britanskim ili američkim hitom.[18]

Službeno imenovanje grupe[uredi | uredi izvor]

Početkom 1973. Stig Anderson, umoran od dosadašnjih nezgrapnih imena grupe, počeo je i javno i privatno koristiti ime "ABBA" za četvorku. Ispočetka je to bila igra riječi, jer je "Abba" bilo ime poznate švedske kompanije za konzerviranje ribe i također akronim. Međutim, pošto je kompanija bila nepoznata izvan Švedske, Stig je vjerovao da će ime dobro proći na međunarodnom tržištu. U jednim göteborškim novinama objavljen je konkurs kako bi se pronašlo adekvatno ime za grupu. Članovi su bili impresionirani imenima "Alibaba", "FABB" i "Baba", ali su na kraju sva ona zanemarena i u ljeto je objavljeno da je ime "ABBA" službeno ime. Kasnije je grupa pregovarala s navedenom kompanijom o pravu korištenja imena.[19] "ABBA" je akronim tvoren od početnih slova imena članova grupe: Agnetha, Björn, Benny i Anni-Frid.[20] Prvo "B" u logo-verziji imena bilo je ogledalna slika drugog "B", tj. obrnuto, na promotivnom materijalu iz 1976. i taj logo (p)ostao je otada zaštićeni znak grupe.

Ovo ime prvi put se pojavilo na papiru na jednom listu sa snimanja u studiju Metronome u Stockholmu 16. 10. 1973. Prvo je bilo napisano "Björn, Benny, Agnetha & Frida", ali je to precrtano i iznad toga velikim slovima stavljeno "ABBA".

Službeni logo, s podebljanim slovima fonta News Gothic, dizajnirao je Rune Söderqvist, a prvi se put pojavio na singlu Dancing Queen u augustu 1976, a kasnije i na svim originalnim albumima i singlovima. Ipak, ideju za službeni logo dao je njemački fotograf Wolfgang Heilemann na fotosesiji za tinejdžerski magazin BRAVO, a povodom objavljivanja Dancing Queen. Na fotografiji je svaki član ABBA-e držao divovsko početno slovo svog imena. Nakon što su slike snimljene, Heilemann je uočio da je jedan od muškaraca držao svoje slovo obrnuto. Razgovarali su o tome i članovima se to svidjelo. Nakon izdavanja kataloga grupe, Polygram je počeo upotrebljavati varijacije službenog loga, koristeći različit font i dodavši mu krunu 1992. za prvo izdanje albuma ABBA Gold. Kad je Universal Music kupio Polygram (a time i ABBINOG izdavača Polar Music International), kontrola nad katalogom grupe vraćena je u Stockholm. Otada je originalni logo vraćen na sva službena izdanja.

Proboj (1973-1976)[uredi | uredi izvor]

Evrovizija[uredi | uredi izvor]

Prvi pokušaj da se plasiraju na Evroviziju bio je sa spomenutom pjesmom "Ring Ring" 1973. Zauzeli su "tek" 3. mjesto na švedskom izboru pjesme. Stig je odmah počeo praviti planove za isto takmičenje naredne godine.

Ulvaeus, Andersson i Stig vjerovali su u mogućnost da preko Melodifestivalena i evrovizijskih takmičenja muzički svijet sazna za ABBA-u, ali i za njih pojedinačno kao kompozitore. Krajem 1973. švedska televizija pozvala ih je da pošalju pjesmu za takmičenje naredne godine i od nekoliko novih kompozicija četvorka je odabrala živahnu Waterloo; grupa je tad bila inspirirana rastućom glam rock scenom u Engleskoj. "Waterloo" je bila pop-pjesma u otvorenom glam-stilu producirana u tehnici "zvučnog zida" Michaela B. Tretowa.

9. 2. 1974. ABBA je pobijedila na švedskom izboru za pjesmu Evrovizije i s ovim njihovim trećim pokušajem bili su daleko iskusniji i pripremljeniji za međunarodno takmičenje. Pobjeda na Evroviziji pružila je ABBI priliku za turneje po Evropi i nastupe u svim većim TV-šouima, a "Waterloo" se popeo na vrhove top-lista u mnogim evropskim zemljama. To je bio njihov prvi "broj 1" singl na velikim tržištima poput britanskog, njemačkog i australijskog. U SAD-u je došao do 6. mjesta na Billboard Hot 100 listi, napravivši tako put za objavu albuma u SAD-u, kao i za njihovo prvo putovanje tamo kao grupe. Iako je to bila kratka promotivna posjeta, imali su prvi nastup u nekoj američkoj TV-emisiji - The Mike Douglas Show. Album "Waterloo" plasirao se tek na 145. mjesto na Billboard 200 listi albuma, ali je dobio jednoglasne visoke ocjene od američkih kritičara: Los Angeles Times nazvao ga je "fascinantnim debitantskim albumom vrijednim pažnje koji je prilično efektivno uhvatio mainstream pop duh" te "iznimno prijatnim i ugodnim projektom", dok ga je Creem opisao kao "savršeni spoj izvrsnih i simpatičnih kompozicija".

Njihov sljedeći singl, Honey, Honey, bio je na 27. mjestu na američkoj Billboard Hot 100 listi i 2. mjestu u Njemačkoj. Međutim, u UK ABBA-in britanski izdavač, Epic, odlučio je ponovo objaviti remiks verziju pjesme "Ring Ring" umjesto "Honey, Honey", a obrada potonje pjesme došla je do 10. mjesta na listama (obje pjesme debitirale su na britanskim listama u razmaku od 1 sedmice). "Ring Ring" nije uspjela ući u prvih 30 u Britaniji, što je povećalo već rastuće špekulacije da je grupa jednostavno bila samo evrovizijsko "čudo od jednog hita" (one-hit wonder).

Poslije Evrovizije[uredi | uredi izvor]

U novembru 1974. ABBA se otisnula na njihovu prvu evropsku turneju, svirajući po Danskoj, Zapadnoj Njemačkoj i Austriji. Turneja nije bila toliko uspješna koliko su se nadali jer u većini odredišta karte nisu bile rasprodane. Zbog manjka potražnje bili su čak prisiljeni otkazati nekoliko nastupa, uključujući i jedini koji su bili zakazali u Švicarskoj. Drugi dio turneje, koji je održan po Skandinaviji u januaru 1975, bio je druga priča. Svuda su nastupali pred punim tribinama i konačno su dobili prijem kakvom su težili. Nastupi uživo nastavili su se tokom ljeta 1975, kada su održali 16 koncerata na otvorenom po Švedskoj i Finskoj, privukavši veliki broj publike. Na njihovom nastupu u štokholmskom zabavnom parku Gröna Lund bilo je, prema procjeni, oko 19.200 ljudi.[21]

1974. objavljen je singl "So Long" u Britaniji, ali nijednom nije emitiran na Radiju 1, pa tako nije dospio ni na top-liste. U ljeto 1975. objavili su singl "I Do, I Do, I Do, I Do, I Do", koji je opet dobio malo prostora na Radiju 1, ali se ipak probio do 38. mjesta na britanskim listama. Kasnije te godine objavljivanje njihovog sljedećeg albuma ABBA i singla S.O.S. vratilo ih je na liste, gdje je singl došao do 6. mjesta, a album do 13.-og. "S.O.S." je, također, postao njihov drugi "broj 1" singl u Njemačkoj i Australiji. Uspjeh je dodatno učvrstila Mamma Mia, koja je zasjela na 1. mjesto lista u Britaniji, Njemačkoj i Australiji u januaru 1976. U SAD-u je "S.O.S." došao do 10. mjesta na Record World top 100 listi i do broja 15 na Billboard Hot 100, dobivši usput i nagradu BMI za jednu od najslušanijih pjesama na američkim radiostanicama 1975.

Uspjeh grupe u SAD-u dosad je bio ograničen samo na singlove. Do početka 1976. imali su već 4 "top 30" singla u SAD-u, ali se tržište albuma pokazalo kao tvrd orah. Eponimni album ABBA proizveo je 3 hita u SAD-u, ali nije otišao dalje od 165. mjesta na Cashboxovoj i 174. na Billboard 200 listi. Pojavila su se mišljenja, naročito od strane Creema, da je u SAD-u ABBA pretrpjela "vrlo traljavu promotivnu kampanju". Grupa je, međutim, uživala u toplom prijemu američke štampe. Magazin Cashbox čak je objavio da "postoji rekurentna nit ukusa i umjetnosti svojstvena ABBA-inom marketingu, kreativnosti i prezentaciji koja kritiziranje njihovog rada čini gotovo sramotnim", dok je Creem naveo: "S.O.S. je na ovom albumu okružen s toliko mnogo dobrih melodija da se razum zapanji".

U Australiji je emitiranje spotova za "I Do, I Do, I Do, I Do, I Do" i "Mamma Mia" na nacionalnoj televiziji u augustu 1975. pokrenulo ogroman interes za grupom, što je rezultiralo 1. mjestom na listama albuma i singlova koje su držali mjesecima.

Superzvijezde (1976-1981)[uredi | uredi izvor]

U martu 1976. grupa je izdala kompilaciju Najveći hitovi uprkos tome što su imali samo 6 "top 40" hitova u Britaniji i SAD-u. Bez obzira na to album je zasjeo na 1. mjesto u Britaniji, a u SAD-u se prvi put probio među top 50, prodavši se na kraju u više od milion primjeraka. U isto vrijeme Nijemci su objavili kompilaciju "Najbolje od ABBA-e', koji je, također, došao na 1. mjesto u Njemačkoj. Nekoliko mjeseci kasnije objavljen je LP Najveći hitovi, koji je, unatoč svoj sličnosti s prethodno spomenutim albumom, došao do 2. mjesta na njemačkim listama. Na njega je stavljen i novi singl, "Fernando", koji su Ulvaeus i Andersson prvo napisali na švedskom jeziku za ranije spomenuti Anni-Fridin solo album iz 1975. Frida ensam. Nakon velikog uspjeha te pjesme u Skandinaviji, grupa je odlučila snimiti i verziju na engleskom. "Fernando" je prohujao svijetom kao vihor, zauzevši 1. mjesto na listama u najmanje 13 zemalja širom svijeta, uključujući Britaniju, Njemačku i Australiju i prodan je u više od 10 miliona primjeraka.[22] U Australiji se zadržao na 1. mjestu 14 sedmica, izjednačivši se po tome sa čuvenom pjesmom Beatlesa, "Hey Jude", a na listi je ostao ukupno 40 sedmica, postavši jednom od najprodavanijih pjesama svih vremena u Australiji. Iste godine grupa je dobila prvu međunarodnu nagradu: "Fernando" je izabran za "Najbolji studijski snimak 1975." U SAD-u je "Fernando" ušao u top 10 na Cashboxovoj listi singlova, a na Billboard Hot 100 došao je do 13. mjesta. Također je bio na 1. mjestu Billboard Adult Contemporary liste, postavši prvi ABBA-in singl na 1. mjestu bilo koje američke liste.

Njihov sljedeći album, Arrival, bestseler svuda širom Evrope i Australije, predstavljao je novi nivo i u komponiranju i u studijskom radu, dobivši frenetične kritike od britanskih muzičkih sedmičnjaka orijentiranih vie prema rocku, kao što su Melody Maker i New Musical Express, te uglavnom pozitivne ocjene od američkih kritičara. Hit za hitom dolazio je s ovog albuma: Money, Money, Money, još jedan "broj 1" u Njemačkoj i Australiji, i Knowing Me, Knowing You, ABBA-in 6. uzastopni "broj 1" u Njemačkoj, kao i novi "broj 1" u Britaniji. Prava senzacija bila je "Dancing Queen" koja nije bila prva samo u Britaniji, Njemačkoj i Australiji već i u SAD-u. U Južnoj Africi ABBA je postigla zapanjujući uspjeh s "Fernandom", "Dancing Queen" i "Knowing Me, Knowing You", koje su ušle među 20 najprodavanijih pjesama za 1976. i 1977. godinu. Ove potonje godine Arrival je nominiran za inauguralni BRIT Award u kategoriji "Najbolji međunarodni album godine". Dotad je ABBA bila popularna u Britaniji, većini Zapadne Evrope, Australiji i Novom Zelandu. U spomenutom dokumentarcu Frida - The DVD Lyngstad objašnjava kako su se ona i Fältskog razvijale kao pjevačice, pošto su ABBA-ine pjesme postajale kompleksnije kako je vrijeme prolazilo.

Njihova popularnost u SAD-u ostala je u nešto manjim razmjerima i "Dancing Queen" bio je jedini "broj 1" singl na Billboard Hot 100 listi (imali su, međutim, još 3 hita na 1. mjestu drugih Billboardovih lista, uključujući Billboard Adult Contemporary i Hot Dance Club Play). Ipak, Arrival je konačno postao album koji je zaista probio ABBA-u na američko tržište albuma, gdje je došao do 20. mjesta na Billboard 200 listi i dobio oznaku "zlatni" od RIAA (Asocijacija američkih muzičkoprodukcijskih kuća).

Evropska i australijska turneja[uredi | uredi izvor]

U januaru 1977. ABBA je krenula na turneju. Njihov status dramatično se promijenio i očito su doživljavani kao superzvijezde. Turneju su počeli nastupom u Oslu 28. januara, koji su obogatili s nekoliko scena iz mini-operete "The Girl with the Golden Hair", koju su sami napisali. Koncert je privukao ogromnu pažnju medija širom Evrope i Australije. Turneju su nastavili po sljedećim gradovima: Göteborg, Kopenhagen, Berlin, Köln, Amsterdam, Antwerpen, Essen, Hannover, Hamburg i završili su je nastupima u Manchesteru, Birminghamu, Glasgowu te s 2 rasprodana nastupa u čuvenom Royal Albert Hallu u Londonu. Karte za londonske koncerte mogle su se dobiti samo prijavom putem pošte i kasnije je otkriveno da je box-office primio 3.5 miliona prijava, dovoljno da se dvorana napuni 580 puta. Uz pohvale ("ABBA je bila nevjerovatno uspješna u reprodukciji njihovih pjesama", napisao je Creem) bilo je i žalbi da je "ABBA imala dobar nastup... ali s nula osobnosti od strane ukupno 16 ljudi na sceni" (Melody Maker). Jedan od ta 2 koncerta snimljen je kamerom kao referenca za snimanje australijskog dijela turneje, što će kasnije postati ABBA: The Movie, iako se tačno ne zna koliki je dio koncerta snimljen.

Agnetha Fältskog na prvom koncertu ABBA-ine turneje po Evropi i Australiji (Oslo, 28. 1. 1977)

Nakon evropskog dijela turneje, u martu 1977. ABBA je imala 11 koncerata u Australiji pred ukupno 160.000 ljudi. Prvi koncert, održan u Sydneyu 3. marta pred 20.000 ljudi, pokvarila je obilna kiša i Anni-Frid se okliznula na sceni tokom koncerta. Međutim, svi članovi kasnije su se prisjećali ovog koncerta kao onog koji će najviše pamtiti. Po njihovom dolasku u Melbourne održan je građanski prijem u gradskoj vijećnici i članovi ABBE izišli su na balkon da pozdrave 6.000 entuzijastičnih ljubitelja. Tu je ABBA imala 3 koncerta u Sidney Myer Music Bowlu, svaki pred 14.500 ljudi, uključujući i australijskog premijera Malcolma Frasera s porodicom. Na prvom od ta 3 koncerta skupilo se još 16.000 ljudi izvan ograđenog dijela, kako bi ga slušali. U Adelaideu su nastupili na stadionu West Lakes pred 20.000 ljudi, s još 10.000 izvan stadiona. Tokom prvih 5 koncerata u Perthu bilo je dojava o bombi i svako je morao biti evakuiran iz Entertainment Centrea. Putovanje je bilo praćeno masovnom histerijom i nezapamćenom medijskom pažnjom ("Švedska ABBA uzburkala je blagajne na turneji 'tamo dolje'... i medijsko pokrivanje turneje može se takmičiti s pokrivanjem nadolazeće Kraljevske turneje po Australiji", napisao je magazin Variety) i živopisno je prikazano u navedenom filmu, koji je režirao Lasse Hallström.

Australijska turneja i navedeni film proizveli su i neke "nuspojave". Agnethin izgled (plavuša) dugo ju je činio "pin up" djevojkom grupe, "dodijelivši" joj ulogu koju je prezirala. Mnogi su ljubitelji mislili da takav fokus na nju odvlači pažnju od ukupnog imidža grupe i da nije bio fer prema ostalim njenim članovima, naročito prema Anni-Frid, koju su ljubitelji smatrali jednakom Agnethi, a neki su to čak smatrali osvetom protiv Anni-Frid. Tokom ovog dijela turneje Agnetha je nastupala u uskom bijelom kombinezonu, što je jedne australijske novine navelo da napišu: "Agnethina stražnjica nadmašuje suhoparni šou". Kad je na press-konferenciji upitana o ovome, odgovorila je: "Zar u Australiji nemaju stražnjice?" Anni-Frid je također prikazana u ovoj sceni, izgledajući naročito neraspoložena; to ne iznenađuje jer su fokus na Agnethu i komentari o njoj u ovom dijelu filma naročito posramljujućī.[23]

U decembru 1977. ABBA je objavila muzički i tekstualno ambicioznijeg nasljednika albuma Arrival, jednostavno nazvan The Album i to objavljivanje podudaralo se s izdavanjem ABBA: The Movieja. Iako je album bio nešto manje dobro primljen od strane britanskih kritičara, ipak je donio još svjetskih hitova: "The Name of the Game" i "Take a Chance on Me". Oba su zasjela na 1. mjesto britanskih lista, te na 12., odnosno 3. mjesto na Billboard Hot 100 u SAD-u. Iako ova druga pjesma nije došla do vrha američkih lista, postala je ABBA-in najveći hit-singl u SAD-u i prodana je u više primjeraka od "Dancing Queen".[24] Na The Albumu se, također, nalazila pjesma za koju se može reći da je najkarakterističnija za ABBA-u, a to je Thank You for the Music. Ona je objavljena kao singl u Britaniji 1983. i bila je B-strana pjesme "Eagle" u zemljama u kojima je ova potonja pjesma bila objavljena.

Osnivanje muzičkog studija Polar[uredi | uredi izvor]

Muzički studio Polar bio je do 2004. smješten u ovoj zgradi na adresi 58 Sankt Eriksgatan u Stockholmu.

Do 1978. ABBA je bila megagrupa. Pretvorili su napušteno kino u muzički studio Polar, koji je bio korak ispred drugih u to vrijeme. Koristilo ga je još nekoliko grupa: pjesma Duke grupe Genesis i In Through the Out Door od Leda Zeppelina snimljene su u njemu. Tokom maja ABBA je otputovala na na veliku promotivnu turneju u SAD i nastupili su u TV-šouu Olivije Newton-John. Međutim, mnogo više truda uloženo je u Polar. Studijske sesije za Summer Night City bile su dosta naporne, ali je ta pjesma nakon objavljivanja postala još jedan značajan hit. Ona je, također, pripremila ABBI put za proboj u disko-žanr s njihovim nadolazećim albumom.[25]

Prije nekoliko godina originalni Polar Music Studios (koji je dotad bio preimenovan u Polar Studios) zatvoren je jer je vlasnik zgrade povećao kiriju. U njoj se danas nalazi fitnes-centar, a u foajeu je postavljena manja izložba koja podsjeća da je tu nekad bio Polar (Music) Studios.

9. 1. 1979. grupa je izvela Chiquititu na koncertu "Muzikom za UNICEF", održanom u Generalnoj skupštini UN-a povodom obilježavanja UNICEF-ove Godine djeteta. ABBA je donirala UNICEF-u autorska prava za ovaj svjetski hit. Singl je objavljen iduće sedmice i bio je na 1. mjestu top-lista u 10 zemalja.

Sjevernoameričke i evropske turneje[uredi | uredi izvor]

Sredinom januara 1979. Ulvaeus i Fältskog objavili su da se razvode. Vijest je izazvala veliko zanimanje medija i dovela do špekulacija o budućnosti grupe. ABBA je uvjerila štampu i fanove da nastavljaju rad u grupi i da razvod neće utjecati na njih.[26] I pored toga, mediji su nastavili s pritiskom na ovu temu u intervjuima. Kako bi izbjegli medijsku buru i skoncentrirali se na komponiranje, Ulvaeus i Andersson tajno su otputovali u Nassau, glavni grad Bahama, gdje su u relativnom miru i tišini 2 sedmice pripremali pjesme za novi album u studiju Compass Point.

ABBIN 6. album, Voulez-Vous, objavljen je u aprilu 1979, a naslovna pjesma albuma snimljena je u čuvenom Criteria Studios u Miamiju, uz pomoć inženjera zvuka Toma Dowda, između ostalih. Album je zasjeo na 1. mjesto lista širom Evrope, te u Japanu i Meksiku, u Kanadi i Australiji ušao je u top 10, a u SAD-u među top 20. Nijedan singl nije došao do 1. mjesta u Britaniji, ali "Chiquitita", "Does Your Mother Know", "Angeleyes" i "Voulez-Vous" nisu pale ispod 4. mjesta. Izuzetak je bila "I Have a Dream", dostigavši 2. mjesto u Britaniji i 1. mjesto na Eurochart Hot 100. U Kanadi je ta pjesma postala ABBA-in drugi "broj 1" na RPM Adult Contemporary listi (prvi je bio "Fernando"). Kasnije te godine objavili su drugi kompilacijski album, Greatest Hits Vol. 2, na kojem se nalazila i jedna potpuno nova pjesma - Gimme! Gimme! Gimme!, koja je došla do 3. mjesta u Britaniji i Njemačkoj. Krajem 70-ih godina u Rusiji plaćani su naftnom robom zbog embarga na rublju.[27]

13. 9. 1979. ABBA je počela prvu (i jedinu) sjevernoameričku turneju nastupom u Northlands Coliseum u Edmontonu pred punom dvoranom (14.000 ljudi). "Glasovi grupe, Agnethina visoka 'vatrenost', bogati niski tonovi Anni-Frid bili su izvrsni... Tehnički savršeno, melodijski korektno i uvijek u savršenom tonu... Mehki niži glas Anni-Frid i visoki Agnethini vokali bili su zapanjujući", sipao je pohvale Edmonton Journal. Tokom sljedeće 4 sedmice imali su ukupno 17 rasprodanih koncerata, 13 u SAD-u i 4 u Kanadi. Posljednji zakazani koncert na tlu SAD-a, onaj u Washingtonu, bio je otkazan zbog emotivnog bola koji je pretrpjela Agnetha tokom leta iz New Yorka u Boston, kada je privatni avion kojim je grupa išla upao u ekstremne vremenske uvjete i nije bio u mogućnosti sletjeti izvjesno vrijeme. Pojavili su se na sceni Boston Music Halla s kašnjenjem od 90 minuta. Turneja je završena koncertom u Torontu, u Maple Leaf Gardenu, pred 18.000 ljudi. "ABBA svira s iznenađujućom snagom i glasnoćom; ali, iako su glasni, također su i jasni, što je adekvatno za karakteristični vokalni zvuk... Svako ko je čekao 5 godina da vidi ABBU bit će dobro zadovoljan", napisao je Record World.

19. 10. 1979. turneja se nastavila u zapadnoj Evropi, gdje su imali 23 rasprodana koncerta, uključujući 6 rasprodanih večeri u londonskoj Wembley Areni.

Napredak[uredi | uredi izvor]

Super Trouper, 7. studijski album ABBA-e, objavljen 1980.

U martu 1980. ABBA je otišla u Japan i po dolasku na međunarodni aerodrom Narita bili su opkoljeni hiljadama fanova. Održali su 11 koncerata pred punim tribinama, uključujući 6 nastupa u tokijskoj dvorani Budokan. Ova turneja bila je posljednja avantura "na putu" u njihovoj karijeri. Iste godine objavljen je ABBA-in sedmi album, Super Trouper, na kojem se odražavala izvjesna promjena ABBA-inog stila, s većom upotrebom sintisajzera i sve ličnijim tekstovima. Album je postavio rekord po broju prednarudžbi za bilo koji album u Britaniji nakon što je milion primjeraka bilo naručeno još prije njegovog objavljivanja. Dobra predviđanja za album pripremljena su pjesmom The Winner Takes It All, koja je bila njihov 8. britanski "broj 1" (a prvi nakon 1978). U SAD-u je taj singl dospio do 8. mjesta na Billboard Hot 100 i postao ABBA-in drugi "broj 1" na Billboard Adult Contemporary listi. Pjesma je, navodno, napisana o bračnim problemima Ulvaeusa i Fältskog. Andersson i Ulvaeus ponovo su je snimili s nešto izmijenjenom pozadinom, koju izvodi francuska pjevačica Mireille Mathieu, krajem 1980. pod nazivom "Bravo Tu As Gagne", a francuski tekst napisao je Alain Boublil. Sljedeći singl s albuma, Super Trouper, također je bio broj 1 u Britaniji i Njemačkoj, postavši ABBIN deveti i posljednji britanski "broj 1". Još jedan singl, Lay All Your Love on Me, objavljen 1981. kao 12-inčna singl-ploča samo u odabranim teritorijama, uspio je doći do vrha na Billboard Hot Dance Club Play listi te 7. mjesta u Britaniji, postavši u to vrijeme najbolje plasirana 12-inčna singl-ploča u historiji britanskih top-lista.

Također 1980. ABBA je snimila kompilaciju španskih verzija njihovih hitova, nazvanu Gracias Por La Música. Objavljena je u zemljama španskog govornog područja, te u Japanu i Australiji. Album je postigao velik uspjeh i, zajedno sa španskom verzijom "Chiquitite", označio je ABBA-in prodor u Latinsku Ameriku. ABBA ORO objavljen je 1999.

Posljednji album i nastupi (1981-1982)[uredi | uredi izvor]

U januaru 1981. Ulvaeus se vjenčao s Lenom Källersjö, a Stig je proslavio svoj 50. rođendan velikom zabavom. Za ovu priliku ABBA je snimila pjesmu "Hovas Vittne" (igra riječi - aluzija na švedski naziv za Jehovine svjedoke i Stigovo rodno mjesto Hovu) u počast njihovom menadžeru i izdali su je u samo 200 primjeraka na vinilkama koje su se dijelile gostima na zabavi. Ovaj singl postao je traženi kolekcionarski primjerak. Sredinom narednog mjeseca Andersson i Lyngstad objavili su da su podnijeli zahtjeve za razvod. Pojavila se informacija da im je brak već godinama bio u problemima i da je Benny već bio upoznao drugu ženu, Monu Nörklit, kojom se oženio u novembru te godine.

Andersson i Ulvaeus pisali su pjesme u prvim mjesecima 1981, a studijska snimanja počela su sredinom marta. Krajem aprila grupa je snimila TV-specijal, Dick Cavett meets ABBA (Dick Cavett upoznaje ABBU), s voditeljem američkog talk-showa Dickom Cavettom. The Visitors, ABBA-in osmi i posljednji studijski album, pokazao je kompozitorsku i pjesničku zrelost i dubinu osjećaja koje nisu bile prisutne na ranijim albumima, ali još uvijek držeći ABBA-u čvrsto u okvirima pop-žanra s privlačnim i lahko pamtljivim melodijama i zvukovima. Iako to nije bilo otkriveno u vrijeme objavljivanja albuma, naslovna pjesma, prema Ulvaeusovim riječima, odnosi se na tajne sastanke održane protiv odobravanja totalitarnih režima u državama pod sovjetskom dominacijom, dok ostale pjesme obrađuju teme poput neuspjelih veza, ratnih prijetnji, starenja te gubitka nevinosti. Ova promjena u sadržaju dovela je do objavljivanja albuma The Visitors, uključujući singl "One of Us", koji je bio ABBA-in deveti i posljednji "broj 1" singl u Njemačkoj u decembru 1981, dok je u Britaniji došao do 3. mjesta, a u Južnoj Africi je bio 16. i posljednji ABBA-in "top 5".

Iako je u većem dijelu Evrope The Visitors bio na 1. mjestu, uključujući Britaniju i Njemačku, ipak nije bio komercijalno uspješan kao prethodni albumi, pokazavši komercijalni pad na dotad lojalnim tržištima (Francuska, Australija i Japan). Pjesma "When All is Said and Done" objavljena je kao singl u Sjevernoj Americi, Australiji i Novom Zelandu, postavši posljednji ABBA-in "top 40" singl u SAD-u (debitirao je na američkim listama 31. 12. 1981), ali i "top 10" na US Adult Contemporary i "broj 4" na RPM Adult Contemporary listi u Kanadi. Poput pjesama "The Winner Takes It All" i "One of Us", i ova pjesma bavi se bolnim iskustvom rastanka od dugogodišnjeg partnera, iako na tu traumu gleda nešto optimističnije. S tada već objavljenom pričom o razvodu Anderssona i Lyngstad povećale su se špekulacije o tenzijama u grupi. U SAD-u je također objavljena i naslovna pjesma posljednjeg albuma, koja je ušla u "top 10" na Billboard Hot Dance Club Play listi.

Posljednja snimanja u studiju[uredi | uredi izvor]

U proljeće 1982. počelo je pisanje pjesama i grupa se okupila radi daljnjeg snimanja. Planovi nisu bili jasni u potpunosti, ali razgovaralo se o novom albumu, a predložena je i moguća manja turneja. Snimanja tokom maja i juna bila su naporna i snimljene su samo 3 pjesme: "You Owe Me One", "I Am the City" i "Just Like That". Andersson i Ulvaeus nisu bili zadovoljni ishodom, pa su trake odložene na police i grupa je otišla na ljetni odmor.[28]

Kad su se početkom augusta vratili u studio, promijenili su planove za ostatak godine: dogovorili su da oko Božića objave dvostruku kompilaciju svih njihovih prošlih singlova pod nazivom The Singles: The First Ten Years. Počela su nova snimanja[29] i tokom oktobra i novembra objavljeni su singlovi "The Day Before You Came"/"Cassandra" i "Under Attack"/"You Owe Me One". A-strane ovih singlova ušle su u kompilacijski album. Nijedan od njih nije ušao u britanskih top 20, iako je "The Day Before You Came" bio među top 5 u mnogim evropskim zemljama (npr., u Njemačkoj, Holandiji i Belgiji). Album je došao na 1. mjesto u Britaniji i Belgiji, ušao u top 5 u Holandiji i Zapadnoj Njemačkoj, te u top 20 u mnogim drugim zemljama. Posljednji singl, "Under Attack", ušao je u top 10 u 3 evropske zemlje.

"I Am the City" i "Just Like That" nisu objavljene na ovom albumu singlova zbog mogućnosti da budu stavljene na sljedeći studijski album, iako se to nikad nije ostvarilo. "I Am the City" na kraju je objavljena kao bonus pjesma na kompilacijskom albumu More Gold: More Hits 1993, dok je "Just Like That" reciklirana u pjesme drugih izvođača kojima su Andersson i Ulvaeus bili producenti. Dorađena verzija stihova završila je u mjuziklu Chess.[30] Refren pjesme "Just Like That" objavljen je na retrospektivnoj kompilaciji 1994. Unatoč mnogobrojnim zahtjevima fanova, Ulvaeus i Andersson još uvijek odbijaju objaviti ABBA-inu verziju ove pjesme u cijelosti, iako se kompletna verzija pojavila na piratskim snimcima.

Grupa je otišla u London kako bi promovirali The Singles: The First Ten Years u prvoj sedmici novembra 1982, pojavivši se u emisijama Saturday Superstore i The Late, Late Breakfast Show. Naredne sedmice produžili su u Zapadnu Njemačku kako bi nastupili u Show Expressu. 19. novembra ABBA se pojavila posljednji put na švedskoj televiziji u emisiji Nöjesmaskinen, a 11. decembra bio je njihov posljednji nastup ikad, koji je iz TV-studija u Stockholmu putem videoveze prenošen u Britaniji u spomenutoj emisiji Noela Edmonda, The Late, Late Breakfast Show.

Posljednji nastupi[uredi | uredi izvor]

Andersson i Ulvaeus počeli su sarađivati s Timom Riceom početkom 1983. na pisanju pjesama za muzički projekt Chess, dok su se Fältskog i Lyngstad fokusirale na međunarodne solo karijere. Dok su Andersson i Ulvaeus radili na mjuziklu, daljnja saradnja s Riceom desila se na mjuziklu Abbacadabra, koji je produciran u Francuskoj za televiziju. To je bio mjuzikl za djecu u kojem je korišteno 14 ABBINIH pjesama. Alain i Daniel Boublil, koji su napisali mjuzikl Les Misérables (Jadnici), bili su u kontaktu sa Stigom u vezi s ovim projektom i TV-mjuzikl emitiran je tokom božićnih praznika 1983. na britanskoj televiziji ITV. Boublil je već ranije napisao stihove za francusku verziju "The Winner Takes It All" u izvedbi Mirielle Mathieu.

Lyngstad, koja se preselila u Pariz, učestvovala je u francuskoj verziji i snimila singl "Belle" ("Ljepotica") u duetu s francuskim pjevačem Danielom Balavoineom. Pjesma je bila obrada ABBINOG instrumentala s albuma Arrival. Pošto se taj singl dobro prodao u Francuskoj, Cameron Mackintosh želio je postaviti englesku verziju ovog projekta u Londonu, a stihove su s francuskog preveli David Wood i Don Black; Andersson i Ulvaeus uključili su se u projekt, napisavši još jednu novu pjesmu, "The Seeker". Premijera "Abbacadabre" izvedena je 8. decembra 1983. u londonskom pozorištu The Lyric Hammersmith, a prikazivao se još 8 sedmica, dobivši mješovite ocjene, ali tribine su uvijek bile pune. Prikazivanje je završeno 21. 1. 1984. Lyngstad je, također, bila uključena u projekt snimivši "Belle" na engleskom pod nazivom "Time" u duetu s glumcem i pjevačem B. A. Robertsonom. Singl se dobro prodao, a ovaj su ga put producirali i snimili Andersson i Ulvaeus.

Sva 4 člana imali su posljednji javni nastup, više kao 4 prijatelja nego kao ABBA, u januaru 1986, kad su snimili spot u kojem izvode akustičnu verziju pjesme "Tivedshambo", prve koju je napisao njihov menadžer Stig Anderson za švedski TV-šou, u čast Stigovog 55. rođendana. Četvorka se dotad nije bila vidjela više od 2 godine. Iste godine privatno su nastupili na 40. rođendanu još jednog prijatelja, njihovog nekadašnjeg menadžera za turneje Claesa af Geijerstama. Otpjevali su pjesmu "Der Kleine Franz", koju su sami komponirali i koja se kasnije pojavila u Chessu. Iste godine objavljen je i album ABBA Live sa živim snimcima s turneja iz 1977. i 1979. Bili su gosti i na 50. rođendanu Görela Hansera 1999. On je bio njihov dugogodišnji prijatelj i bivši Stigov sekretar. U počast njemu, ABBA je izvela švedsku rođendansku pjesmu "Med En Enkel Tulipan" ("Jednim tulipanom"), i to a capella.[31]

Benny Andersson nekoliko je puta izvodio ABBINE stare pjesme. U junu 1992. on i Ulvaeus pojavili su se s U2-om na koncertu u Stockholmu, otpjevavši refren iz "Dancing Queen", a nekoliko godina kasnije, tokom posljednjeg nastupa B & B, također u Stockholmu, Andersson se pridružio ostalima za bis na klaviru. On često dodaje ABBA-ine pjesme u repertoar kad nastupa sa svojom grupom BAO. Također je svirao klavir tokom novih snimanja ABBA-inih pjesama, i to "Like an Angel Passing Through My Room" s operskom pjevačicom Anne Sofie von Otter te "When All is Said and Done" sa džez-pjevačicom Viktorijom Tolstoj, prapraunukom Lava Tolstoja. Andersson i Ulvaeus otpjevali su prvi stih "Fernanda" a capella prilikom primanja nagrade Ivor Novello u Londonu 2002. Lyngstad je izvela i snimila a capella verziju "Dancing Queen" sa švedskom grupom The Real Group 1993, a također je ponovo snimila i "I Have a Dream" sa švicarskim pjevačem Danom Daniellom 2003.

Razlaz[uredi | uredi izvor]

ABBA nikad nije zvanično objavila razlaz, ali za grupu se dugo vremena smatra da više ne postoji. Njihov posljednji javni nastup bio je 11. 12. 1982. u jednom britanskom TV-šouu (vidi poglavlje Posljednja snimanja iznad). U januaru 1983. Agnetha je počela sa snimanjem solo albuma, pošto je Anni-Frid s velikim uspjehom objavila album Something's Going On nekoliko mjeseci ranije. Björn i Benny počeli su s radom na mjuziklu Chess, a ABBA je u međuvremenu stavljena u drugi plan. U intervjuima su Björn i Benny demantirali razlaz grupe ("Ko smo mi bez naših dama? Inicijali Brigitte Bardot?"), a Agnetha i Anni-Frid nastavile su tvrditi da će se ABBA okupiti za nove albume tokom 1983. i 1984. Unutrašnja neslaganja između grupe i njihovog menadžera eskalirala su i grupa je prodala svoj udio u Polar Musicu tokom 1983. Nakon ovoga četvorka se nije našla na jednom mjestu u javnosti sve do švedske premijere filma Mamma Mia 4. 7. 2008. U intervjuu za Sunday Telegraph, nakon premijere, Ulvaeus i Andersson potvrdili su da nema ničeg što bi ih moglo navesti da se vrate na scenu. "Nećemo se nikad više pojaviti na sceni", rekao je Ulvaeus. "Jednostavno nema motivacije da se ponovo okupimo. Novac nije faktor i voljeli bismo da nas ljudi pamte onakvima kakvi smo bili. Mladi, veseli, puni energije i ambicija. Sjećam se da je Robert Plant rekao o Led Zeppelinu da su oni sad obična grupa za obrade jer obrađuju sve vlastite pjesme. Mislim da to tačno govori o suštini stvari."[32]

Nakon razlaza[uredi | uredi izvor]

Andersson i Ulvaeus[uredi | uredi izvor]

U oktobru 1984. Andersson i Ulvaeus, u saradnji s lirikom Timom Riceom, objavili su dvostruki album vezan za mjuzikl Chess. Singlovi "One Night in Bangkok" (s vokalima Murraya Heada) i "I Know Him So Well" (duet Barbare Dickson i Elaine Paige, a kasnije su pjesmu odvojeno snimile Barbra Streisand i Whitney Houston) bile su veoma uspješne. U maju 1986. održana je premijera mjuzikla u londonskom West Endu, a prikazivanje se nastavilo još skoro 3 godine. Na Broadwayu je ono počelo u aprilu 1988, ali je nakon 2 mjeseca obustavljeno zbog loših kritika. U Stockholmu su 2003. kompozitori na scenu postavili "Chess på svenska" (Chess na švedskom) s nešto novog materijala, uključujući pjesme "Han är en man, han är ett barn" ("On je čovjek, on je dijete") i "Glöm mig om du kan" ("Zaboravi me ako možeš").

Njihovo djelo Kristina från Duvemåla, švedski epski mjuzikl, premijerno je izvedeno u Malmöu oktobra 1995. Režirao ga je Lars Rudolfsson, a zasnovan je na tetralogiji Emigranti švedskog pisca Vilhelma Moberga. Mjuzikl se u Stockholmu prikazivao 5 godina i već značajno vrijeme u razvoju je i engleska verzija. Pojavile su se neke vijesti da je brodvejska produkcija ovog mjuzikla trenutno u najranijim fazama razvoja.

Benny Andersson na nastupu u Minnesoti 2006.

Od 1983. godine, osim Chessa i Kristine, Andersson je nastavio pisati pjesme s Ulvaeusom. Bili su producenti dvaju pop-albuma na engleskom jeziku švedskog dua Gemini 1985. i 1987. Iste godine Andersson je objavio i svoj prvi solo album za vlastitu etiketu, Mono Music, nazvan "Klinga mina klockor" ("Zazvoni mojim zvonima"), potpuno novi materijal nadahnut švedskom narodnom muzikom, iza kojeg je slijedio još jedan, nazvan November 1989.

U 90-ima je Andersson pisao muziku za popularni švedski kabare kvartet Ainbusk Singers, podarivši im 2 hita: "Lassie" i "Älska mig" ("Vòli me!"), a kasnije je producirao album na engleskom jeziku članice kvarteta Josefin Nilsson pod nazivom Shapes, s potpuno novim materijalom u čijem su potpisu stajali on i Ulvaeus. Andersson je redovno pisao muziku i za filmove (najpoznatiji je Pjesme s drugog sprata Roya Anderssona). 2001. godine Benny je osnovao vlastiti bend, BAO, koji je objavio 3 uspješna albuma 2001, 2004 i 2007. On se, također, razlikuje od drugih i po najdužem boravku na Svensktoppen listi švedskog radija; pjesma "Du är min man" ("Ti si moj čovjek"), koju izvodi Helen Sjöholm, provela je 278 sedmica na njoj između 2004. i 2009. U oktobru 2007. sa svojim bendom objavio je 3. album, BAO 3, s novim materijalom i vokalnim solistima Helen Sjöholm i Tommyjem Körbergom, a također je nastupio pred punim tribinama (14.000 ljudi) na 2 najveća švedska koncertna odredišta u oktobru i novembru 2007.

Björn Ulvaeus na sajmu knjiga u Göteborgu 2007.

Ulvaeus nije svirao na sceni još od vremena ABBE, ali se 16. 7. 2005. sastao sa članovima svog prvog benda, The Hootenanny Singers, na muzičkom festivalu u njegovom rodnom gradu Västerviku, otpjevavši njihov hit iz 1966, "Marianne".

On i Andersson duboko su uključeni u svjetske produkcije mjuzikla Mamma Mia!, zajedno s Anni-Frid, koja dolazi na premijere. Također su bili uključeni u produkciju uspješne filmske verzije mjuzikla, koja se pojavila u kinima u julu 2008. Andersson je producirao soundtrack koristeći mnoge muzičare koje je ABBA koristila na albumima i turnejama, a imao je i kameo ulogu u filmu kao "ribar" pijanist u sceni sa "Dancing Queen", dok se Ulvaeus pojavljuje kao grčki bog koji svira liru tokom odjavne špice.

Andersson i Ulvaeus kontinuirano komponiraju nove materijale; najnovije što su uradili jeste naslovna pjesma za Anderssonov prvi međunarodni album The Benny Andersson Band – The Story of a Heart, objavljen u julu 2009. Album je kompilacija 14 pjesama s Anderssonovih 5 albuma na švedskom jeziku, uključujući 5 pjesama koje su sad snimljene na engleskom, a nova naslovna pjesma premijerno je izvedena 25. maja u Ken Bruce Show Monday na BBC2. Švedska verzija, "Sommaren Du Fick" ("Ljeto koje imaš"), objavljena je u Švedskoj prije engleske verzije s vokalima Helen Sjöholm. U proljeće 2009. Andersson je objavio i singl koji je snimilo osoblje u njegovom privatnom štokholmskom hotelu Rival, nazvan "2nd Best to None", uz koji je snimljen i video koji pokazuje osoblje na poslu. 2008. napisali su pjesmu za švedsku pjevačicu Sisselu Kyle pod nazivom "Jag vill bli gammal" ("Želim ostarjeti") za njen scenski šou u Stockholmu Your Days Are Numbered. Björn je, također, napisao stihove za ABBIN instrumental "Arrival" iz 1976. za obrađenu verziju u izvedbi Sarah Brightman za njen album iz 2008. Winter Symphony. Novi engleski stihovi napisani su i za Bennyjevu pjesmu "Innan Gryningen" ("Prije zore") iz 1999, poznatu i pod nazivom "Millennium Hymn". 2007. godine napisali su nove pjesme: "Han som har vunnit allt" ("Onaj koji je osvojio sve") za glumca i pjevača Andersa Ekborga te "I Walk with You, Mama" i "After the Rain" za Anne Sofie von Otter za njen album u počast Anderssonu I Let the Music Speak.

Fältskog i Lyngstad[uredi | uredi izvor]

I jedna i druga nastavile su solo karijere na međunarodnoj sceni nakon razlaza ABBE. 1982. godine Anni-Frid je odabrala pjevača i bubnjara grupe Genesis Phila Collinsa za producenta njenog već spomenutog albuma Something's Going On, a u jesen te godine pojavio se hit i spot "I Know There's Something Going On". Singl je došao na 1. mjesto lista u Francuskoj (gdje je ostao 5 sedmica), Belgiji, Švicarskoj i Kostarici. U Austriji, Holandiji, Norveškoj, Švedskoj i Poljskoj bio je "broj 3", a "top 10" u Njemačkoj, Italiji, Južnoj Africi i Finskoj. U SAD-u je došao do 13. mjesta. Prodan je u 3.5 miliona primjeraka širom svijeta i najprodavaniji je singl nekog od članova ABBE nakon njenog razlaza. Album je prodan u 1.5 miliona primjeraka u svijetu.[33] Švedska televizija dokumentirala je ovaj historijski događaj snimivši cijeli proces snimanja. Rezultat je bio jednosatni TV-dokumentarac s intervjuima s Anni-Frid, Philom, Björnom, Bennyjem, kao i sa svim muzičarima. Ovaj film i promotivni spotovi s albuma uključeni su u Frida - The DVD.

Njen drugi solo album nakon ABBE bio je eksperimentalni Shine, čiji je producent bio Steve Lillywhite. Shine je snimljen u Parizu i objavljen 1984. Dospio je među top 10 albuma u Švedskoj, Norveškoj i Belgiji, te među top 20 u Holandiji. Vodeći singl bila je naslovna pjesma "Shine". Ovaj album bio je njen posljednji prije pauze od 12 godina. Na njemu se nalazila i "Slowly", posljednja pjesma kompozitorskog dvojca Andersson-Ulvaeus koju je snimila jedna od bivših pjevačica ABBE. Promotivni spotovi i isječci iz Shinea također su uključeni u Frida - The DVD.

Agnetha je 1983. objavila album Wrap Your Arms Around Me, na kojem se nalazio singl "The Heat is On", koji je bio hit u Skandinaviji i Evropi, dok je naslovna pjesma došla do 2. mjesta lista u Južnoj Africi. U SAD-u je Agnetha imala Billboard Top 30 hit "Can't Shake Loose". U Evropi je naslovni singl bio još jedan od uspješnih, došavši na 1. mjesto u Belgiji i Danskoj, zatim do top 5 u Švedskoj i Holandiji, te do top 20 u Njemačkoj i Francuskoj. Album je prodan u 1.2 miliona primjeraka u svijetu.[34]

Agnethin drugi solo album nakon ABBA-e bio je Eyes of a Woman, objavljen u martu 1985. Došao je do 2. mjesta u Švedskoj i dosta dobro prošao u ostatku Evrope. Prvi singl s njega, "I Won't Let You Go", napisala je sama Agnetha. U novembru 1987. objavila je i 3. solo album pod nazivom I Stand Alone, čiji je producent bio Peter Cetera (na njemu se nalazio i Billboard Adult Contemporary duet s Ceterom "I Wasn't the One"), kao i singlove s evropskih lista, "The Last Time" i "Let It Shine". Album je dosta dobro prodan u Švedskoj, gdje je proveo 8 sedmica na 1. mjestu. Međutim, kasnije te godine Agnetha se povukla iz javnog života i obustavila karijeru na duže vrijeme. 1996. objavila je autobiografiju, As I Am, i kompilacijski album s njenim solo hitovima, kao i nekim ABBA-inim klasicima. 2004. godine uspješno se vratila pjevanju objavivši od kritike hvaljeni album My Colouring Book, koji se odmah probio na 1. mjesto u Švedskoj (dosegavši trostruki platinasti status), zatim na 6. mjesto u Njemačkoj i 12. u Britaniji, osvojivši srebrenu nagradu i dosegavši zlatni status u Finskoj. "If I Thought You'd Ever Change Your Mind" (obrada pjesme Cille Black iz 60-ih) postao je Agnethin najveći solo hit u Britaniji, došavši do 11. mjesta. U Švedskoj je došao do "broja 2" i bio je hit u Skandinaviji i Evropi. Objavljen je i naredni singl, "When You Walk in the Room", koji došao do 34. mjesta u Britaniji. U januaru 2007. uživo je na sceni otpjevala duet s Tommyjem Körbergom na zabavi nakon posljednjeg prikazivanja mjuzikla Mamma Mia! u Stockholmu na kojoj su bili prisutni i Andersson i Ulvaeus.

1992. godine Anni-Frid je zamoljena i izabrana da bude predsjedavateljica ekološke organizacije Artister för miljön (Umjetnici za okoliš) u Švedskoj. Prihvatila je tu poziciju i na njoj je bila do 1995. Kako bi označila svoje zanimanje za ekologiju, snimila je pjesmu Juliana Lennona "Saltwater" i uživo je izvela u Stockholmu. Organizirala je i finansirala ljetnje kampove za siromašnu djecu u Švedskoj, s fokusom na ekološke teme. Ova aktivnost u organizaciji dovela ju je do odluke da opet počne snimati. Album Djupa andetag (Duboki uzdasi) objavljen je krajem 1996. i postigao ogroman uspjeh u Švedskoj (1. mjesto) i Skandinaviji. Tekst jednog singla s ovog albuma, "Även en blomma" ("Čak i cvijet"), bavi se ekološkim temama. 2004. snimila je pjesmu "The Sun Will Shine Again", napisanu specijalno za nju, a objavila ju je s bivšim članom Deep Purplea Jonom Lordom. Njih dvoje imali su nekoliko TV-nastupa s ovom pjesmom u Njemačkoj. Anni-Frid živi povučeno, ali se povremeno pojavi na zabavi ili u dobrotvornoj funkciji. 26. 8. 1992. udala se za princa Heinricha Ruzza Reussa von Plauena, iz njemačke porodice Reuss. Von Plauen je umro od limfoma u 49. godini života. Osim gubitka muža, Anni-Frid je godinu dana ranije doživjela još jedan težak udarac sudbine kad joj je u saobraćajnoj nesreći poginula kćerka Lise-Lotte.

15. 11. 2005. povodom 60. rođendana Anni-Frid, Universal Records izdao je Frida Box Set, koji se sastoji od solo albuma koje je snimila za Polarovu etiketu, uz već spomenuti 3.5-satni dokumentarac Frida - The DVD. Na ovom DVD-u, koji obuhvata cijelu njenu pjevačku karijeru, gledaoce kroz godine vodi lično Anni-Frid: od njenog TV-debija u Švedskoj 1967. do TV-nastupa u Njemačkoj 2004, kad je zajedno sa Jonom Lordom otpjevala "The Sun Will Shine Again". U setu se nalaze i mnogi rijetki isječci, a svaku izvedbu objašnjava sama Anni-Frid. Intervju s njom snimljen je u švicarskim Alpima u ljeto 2005.

Oživljavanje[uredi | uredi izvor]

Iste godine kad su članovi ABBE krenuli odvojenim putevima dječiji TV-mjuzikl Abbacadabra u francuskoj produkciji (koji je koristio 14 ABBA-inih pjesama) pokrenuo je novo zanimanje za ABBA-u.

Nakon pada interesa za ABBA-inu muziku u drugoj polovini 80-ih, ona je ponovo oživjela početkom 90-ih kada je britanski pop-duo Erasure objavio EP s verzijama ABBA-inih pjesama koji je zasjeo na 1. mjesto britanskih lista u proljeće 1992. Kad je grupa U2 u junu iste godine došla u Stockholm da održi koncert, odali su počast ABBA-i tako što su pozvali Anderssona i Ulvaeusa da im se pridruže na sceni za izvedbu "Dancing Queen" (svirali su klavijature i gitaru). U septembru se pojavio ABBA Gold: Greatest Hits, novi kompilacijski album, koji se vrlo dobro prodavao širom svijeta. "Dancing Queen" često je puštan na britanskim radijima tokom ljeta 1992. u pokušaju da se promovira nadolazeći album Gold, a kao rezultat toga pjesma se vratila među top 20 na britanskim listama u augustu, došavši ovog puta do 16. mjesta.

Ogroman interes za ovaj album doveo je do izdavanja More Gold: More Hits 1993. godine.

1994. dva australijska kultna filma privukla su pažnju svjetskih medija, a oba su se fokusirala na divljenje ABBA-i: The Adventures of Priscilla, Queen of the Desert (Pustolovine Priscille, pustinjske kraljice) i Muriel's Wedding (Murielino vjenčanje). Iste godine izdan je i Thank You for the Music, box set na 4 diska u kojem su sabrani svi hitovi ABBE i istaknute pjesme s njenih albuma, a u taj projekat bili su uključeni svi bivši članovi ABBA-e.

ABBU su uskoro nakon toga priznali i prihvatili drugi pjevači i grupe. Evan Dando iz The Lemonheadsa snimio je obradu pjesme "Knowing Me, Knowing You"[35], Sinéad O'Connor u duetu sa Stephenom Gatelyjem iz irske grupe Boyzone snimila je "Chiquititu", Tanita Tikaram i Blancmange odali su počast pjesmi "The Day Before You Came", Cliff Richard obradio je "Lay All Your Love on Me", dok su Dionne Warwick i Peter Cetera snimili njihovu verziju "S.O.S". Američki alternativni roker Marshall Crenshaw također zna ponekad na koncertima odsvirati verziju "Knowing Me, Knowing You", dok je legendarni engleski tekstopisac i kompozitor latino-popa Richard Daniel Roman priznao da je ABBA izvršila veliki utjecaj na njega. Švedski metalac Yngwie Malmsteen obradio "Gimme! Gimme! Gimme!" s nešto izmijenjenim tekstom.

Objavljena su 2 različita kompilacijska albuma ABBINIH pjesama: ABBA: A Tribute podudario se s 25. godišnjicom ABBA-e i na njemu je bilo 17 pjesama, od kojih su neke snimljene specijalno za ovo izdanje. U poznatije pjesme spadaju "One of Us" u izvedbi Go Westa, "Hasta Mañana" (Army of Lovers), "Lay All Your Love on Me" (Information Society), "Take a Chance on Me" (Erasure s MC Kinkyjem) i "Dancing Queen (Anni-Fridin a capella duet s The Real Group). Drugi album s 12 pjesama objavljen je 1999. pod nazivom ABBAMANIA, od kojeg je prihod išao u dobrotvorne svrhe za Youth Music u Engleskoj. Na albumu su bile sve nove obrade: "Money, Money, Money" u izvedbi grupe Madness, "Voulez-Vous" (Culture Club), "The Winner Takes It All" (The Corrs), "Lay All Your Love on Me" i "I Know Him So Well" (Steps), te "Thank ABBA for the Music", koju je zajedno izvelo nekoliko umjetnika i koja je tako izvedena i na dodjeli Brit Awardsa iste godine.

U Švedskoj je rastuće vrednovanje Anderssonovog i Ulvaeusovog muzičkog naslijeđa rezultiralo B & B koncertima 1998. To su bili koncerti u počast dvojici kompozitora na kojima su učestvovali švedski pjevači koji su s njima sarađivali tokom godina i na kojima su izvodili ne samo pjesme iz godina ABBA-e već i hitove iz 60-ih i one iz vremena nakon razlaza ABBA-e. Koncerti su bili veoma uspješni, izdani su na CD-u i kasnije su održavani po Skandinaviji, a dva puta čak i u Pekingu.

2000. godine članovi ABBA-e navodno su odbili ponudu od približno milijardu američkih dolara za njihovo ponovno okupljanje i turneju koja bi se sastojala od 100 koncerata.[36]

Za polufinalnu večer Eurosonga 2004. održanog u Istanbulu 30 godina nakon ABBA-ine pobjede u Brightonu svi članovi ABBA-e pojavili su se u specijalnom humorističkom videu nazvanom Naš posljednji video ikad, koji je prikazan u pauzi takmičenja. Svaki od članova imao je kratku kameo ulogu, a u videu su se još pojavili i Cher, poznati engleski glumac-komičar Rik Mayall te čak i Eddie iz Iron Maidena. Video nije uključen u službeni DVD s takmičenja, već je izdan posebno i preimenovan u Posljednji video na zahtjev članova ABBA-e.

2005. godine svi članovi pojavili su se na štokholmskoj premijeri mjuzikla Mamma Mia![37]

Zbog velikog uspjeha ovog mjuzikla širom svijeta, kao i istoimenog filma iz 2008, s Pierceom Brosnanom i Meryl Streep u glavnim ulogama, postoji veliki interes za ABBA-inu muziku.

4. 7. 2008. članovi su se opet okupili na švedskoj premijeri navedenog filma. To je bio tek drugi put da su se sve četvero pojavili zajedno u javnosti nakon 1986.[38]

Članovi ABBA-e sa glumcima iz filma Mamma Mia! 4. 7. 2008. Krajnje lijevo: Benny Anderson; peta slijeva: Agnetha Fältskog s rukom na ramenu Anni-Frid Lyngstad; drugi zdesna: Björn Ulvaeus.

Kompilacijski album Greatest Hits, objavljen 1992, peti put se vratio na 1. mjesto britanskih lista 3. 8. 2008.[39] 14. 8. soundtrack iz filma Mamma Mia! došao je na 1. mjesto Billboardove liste u SAD-u. Dok je ABBA bila zajedno, najviša pozicija na američkim listama albuma koju su ikad dosegli bila je 14. mjesto.

U najskorije vrijeme svih 8 albuma, zajedno s devetim, koji je sastavljen od rijetkih pjesama, izdani su kao ABBA: The Album. Bio je hit na nekoliko lista, došavši do 4. mjesta u Švedskoj i među top 10 u još nekoliko evropskih zemalja.

2008. godine Sony Computer Entertainment Europe, u saradnji s Universal Music Group Sweden AB, izdao je muzičku videoigricu SingStar ABBA za PlayStation 2 i PlayStation 3 konzole kao dio serijala muzičkih videoigrica SingStar. U igrici se nalazi 20 ABBINIH pjesama na PS2 i 25 na PS3, od kojih su većina "broj 1" hitovi.

22. 1. 2009. Agnetha i Anni-Frid pojavile su se zajedno na dodjeli švedske muzičke nagrade Rockbjörnen, koju su primile za životno djelo, i dale intervju na sceni; izrazile su zahvalnost na počasnoj nagradi i zahvalile se svojim fanovima.

25. 11. iste godine PRS for Music objavio je da je bitanska publika izabrala ABBU za grupu za koju bi najviše voljeli da se ponovo okupi.[40]

27. 1. 2010. u izložbenom centru Earl's Court u Londonu postavljena je putujuća izložba u 25 prostorija pod nazivom ABBAWORLD. Izložba uključuje interaktivne i audiovizuelne aktivnosti. Prema službenoj web-stranici, članovi ABBE "odobrili su i u potpunosti podržali" ovu izložbu.[41][42]

Rock 'n' roll Kuća slavnih[uredi | uredi izvor]

15. 3. 2010. ABBA je primljena u Rock 'n' roll Kuću slavnih, a "uveli" su ih članovi Bee Geesa Barry i Robin Gibb. Ceremonija je održana u hotelu Waldorf Astoria u New Yorku. ABBU su predstavljali Lyngstad i Andersson.[43]

Uspjeh u SAD-u[uredi | uredi izvor]

Tokom aktivne karijere, između 1974 i 1982, 14 ABBA-inih singlova došlo je među top 40 na Billboard Hot 100 i Cashbox Top 100 listama, 10 od njih ušlo je u top 10 na obje liste, a "Dancing Queen" bila je na njihovom vrhu. "Fernando" i "S.O.S" nisu se uspjeli probiti u top 10 na Billboard Hot 100, ali im je to uspjelo na Cashbox Top 100 ("Fernando") i Record World ("S.O.S") listama.

Također su imali 12 top 20 singlova na Billboard Adult Contemporary listi, a 2 od njih došla su do samog vrha ("Fernando" i "The Winner Takes It All"). "Lay All Your Love on Me" bio je ABBA-in 4. "broj 1" singl na nekoj od Billboardovih lista (tačnije, na Hot Dance Club Play listi). "Dancing Queen" i "Take a Chance on Me" dobile su zlatni status (prodane u više od milion primjeraka) od RIAA.

Devet ABBA-inih albuma probilo se među top 100 na Billboard 200 listi, a 7 od njih ušlo je u top 50. Četiri od njih došla su među top 20, a najvišu poziciju zauzeo je ABBA: The Album (14. mjesto). Pet albuma dobilo je zlatni status od RIAA (prodani u više od 500.000 primjeraka), a 3 od njih platinasti (više od milion prodanih). Kolekcija Greatest Hits, objavljena u SAD-u 1993, postala je šestostruki platinasti bestseler i došla na 1. mjesto Bilboard Top Pop Catalog Albums liste (zauzela je i 11. mjesto na Billboard Comprehensive Albums listi).

Moda, spotovi, reklamne kampanje[uredi | uredi izvor]

ABBA je bila naširoko poznata po živopisnim i trendseterskim kostimima koje su nosili. Spotovi koji su pratili neke od njihovih najvećih hitova često se navode među najranijim primjerima žanra. Većinu njihovih spotova (kao i ABBA: The Movie) režirao je Lasse Hallström, koji je kasnije snimio filmove Moj život kao psa, Kućna pravila i Čokolada.

ABBA je snimala spotove jer su njihove pjesme bile hitovi u mnogo različitih zemalja i lična pojavljivanja nisu uvijek bila moguća. Razlog je bilo i smanjivanje broja putovanja, naročito u zemlje za koje su letovi bili jako dugi. Fältskog i Ulvaeus imali su dvoje male djece i Fältskog, koja je imala i strah od letenja, nije bila baš voljna ostavljati djecu na toliko dugo vremena. ABBA-in menadžer Stig Anderson shvatio je potencijal prikazivanja jednostavnog videospota na televiziji kako bi singl ili album stekao publicitet, omogućujući tako brže "izlaganje" publici nego što bi to bilo odlaskom na turneju. Neki od ovih spotova postali su klasici zbog kostima iz ere 70-ih i ranih videoefekata, kao što su grupiranje članova u različitim kombinacijama parova, pokrivanje profila jednog pjevača krupnim kadrom lica drugog pjevača ili kontrastiranje jednog člana grupe u odnosu na drugog.

1976. ABBA je učestvovala u reklamnoj kampanji kompanije Matsushita Electric Industrial (današnja Panasonic Corporation) koja je kreirana kako bi se promovirao brend "National". Kampanja je u početku bila namijenjena za australijsko tržište, gdje je "National" bio osnovni brend koji je koristila kompanija Matsushita, koja još nije bila uvela brend "Panasonic" u Australiju unatoč njegovoj raširenoj upotrebi u drugim dijelovima svijeta, npr. u SAD-u. Međutim, kampanja je emitirana i u Japanu. Urađeno je 5 reklama, svaka u trajanju od približno 1 minute i u svakoj je korištena pjesma "National Song" koju je (u reklami) pjevala ABBA. Pjesma je koristila melodiju i instrumentalni aranžman "Fernanda" prilagođene novim stihovima, koji su promovirali "National", te radeći s nekoliko slogana koje je "National" upotrebljavao u reklamiranju.[44]

Političke kontroverze[uredi | uredi izvor]

2008. godine američki senator John McCain želio je koristiti ABBA-inu muziku u svojoj predsjedničkoj kampanji, ali su članovi grupe to odbili.[45]

U septembru 2010. Andersson i Ulvaeus kritizirali su desničarsku Dansku narodnu partiju (DF) zbog korištenja ABBA-ine pjesme Mamma Mia (s nešto izmijenjenim stihovima) na svojim skupovima. Grupa je zaprijetila tužbom tvrdeći da nikad nisu dozvolili upotrebu njihove muzike u političke svrhe i da apsolutno nisu zainteresirani da podrže DF. Njihov izdavač, Universal Music, kasnije je objavio da neće biti poduzete nikakve pravne akcije jer je postignut dogovor oko sporne stvari.[46]

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Nagrade i nominacije[uredi | uredi izvor]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Grupe i projekti nastali u počast ABBI[uredi | uredi izvor]

  • Abbacadabra – francuski dječiji mjuzikl baziran na ABBINIM pjesmama
  • Abbaesque – irski bend u počast ABBI
  • Abba-esque – EP Erasurea iz 1992.
  • ABBAmania – program ITV-a i album u počast ABBI, izdani 1999.
  • Abbasalutely – kompilacijski album objavljen 1995. kao album u počast ABBI
  • A*Teens – pop-grupa iz Stockholma
  • Björn Again – bend u počast ABBI
  • Mamma Mia! – mjuzikl zasnovan na ABBA-inim pjesmama
  • Mamma Mia! – filmska adaptacija istoimenog mjuzikla

Bilješke[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Bivši ABBIN bubnjar pronađen mrtav u vrtu", Amol Rajan, msnbc; pristupljeno: 18. 7. 2008 (spominje se cifra od preko 400 miliona primjeraka);
  2. ^ Adam Sherwin (19. 4. 2006), "ABBA je na telefonu, zarađujući još novca, novca, novca", The Times, London.
  3. ^ "ABBA-in bubnjar pronađen mrtav u lokvi krvi", The Local, 17. 3. 2008; preuzeto: 30. 3. 2008; "Uprkos tome što su se razišli prije četvrt stoljeća, grupa još uvijek proda između 2 i 4 miliona albuma godišnje."
  4. ^ "ABBA ušla u Rock 'n' roll Kuću slavnih", Los Angeles Times, 16. 12. 2009; preuzeto: 23. 8. 2010.
  5. ^ Palm 2001, str. 86–87.
  6. ^ Palm 2001, str. 110.
  7. ^ Palm 2001, str. 162.
  8. ^ Palm 2001, str. 112–129 i 135–136.
  9. ^ Palm 2001, str. 41–58.
  10. ^ Palm 2001, str. 163–170.
  11. ^ Palm 2001, str. 150.
  12. ^ Palm 2001, str. 173.
  13. ^ Palm 2001, str. 174.
  14. ^ Omot za singl "En Carousel"/"Lycka"; Discogs.com; preuzeto: 23. 8. 2010.
  15. ^ Palm 2001, str. 182.
  16. ^ Palm 2001, str. 185.
  17. ^ Intervju za magazin Songwriter, 6, 1981, str. 23–25.
  18. ^ Palm 2001, str. 191–211.
  19. ^ Palm 2001, str. 210.
  20. ^ "ABBA-ina biografija, str. 2"; www.abbasite.com; preuzeto: 16. 1. 2008; tokom 70-ih Fältskog je bila u braku s Ulvaeusom, a Lyngstad s Anderssonom, ali su se oba para kasnije razvela; ABBA se smatra jednom od najvećih muzičkih grupa koja je zabavljala publiku u 20. stoljeću;
  21. ^ Palm 2001, str. 268.
  22. ^ Karen Collins (25. 8. 2009), Fernando the Flute - detalji, knjiga o ideološkoj pozadini ove pjesme; Tagg.org; preuzeto: 31. 1. 2010.
  23. ^ DVD-dokumentarci: The Winner Takes It All (2002) i Super Troupers (2004).
  24. ^ Palm 2001, str. 382.
  25. ^ Palm 2001, str. 383–386.
  26. ^ "ABBA divorce – Agnetha moves out" ("Razvod u ABBA-i - Agnetha se seli"), 17. 1. 1979, The Sun (Sydney), str. 1.
  27. ^ Peter Rodgers (16. 3. 1980), "Pop goes ABBA's $2m oil gamble: ABBA may lose enormous amount of money following venture into oil market", The Sunday Times; poslovne vijesti, str. 53.
  28. ^ Palm 2001, str. 455–456.
  29. ^ Palm 2001, str. 456–457.
  30. ^ Palm 2001, str. 490.
  31. ^ Biografije i fotografije članova, ABBA-in posljednji nastup za koji se zna (1999)
  32. ^ Chris Hastings (5. 7. 2008), Bjorn Ulvaeus i Benny Andersson iz ABBE: "Nikad se nećemo ponovo okupiti", The Daily Telegraph, London.
  33. ^ Palm 2001, str. 452.
  34. ^ Palm 2001, str. 470.
  35. ^ Palm 2001, str. 504.
  36. ^ David Basham, "ABBA odbila ponudu od milijardu dolara za ponovno okupljanje", MTV News.
  37. ^ "ABBA se ponovo okupila na premijeri mjuzikla", BBC News, London, 14. 2. 2005; preuzeto: 16. 7. 2008.
  38. ^ "ABBA-in kvartet na prikazivanju filma", BBC News, London, 5. 7. 2008; preuzeto: 16. 7. 2008.
  39. ^ "ABBA je na broju 1", BBC 6 Music, 4. 8. 2008; preuzeto: 7. 8. 2008.
  40. ^ "ABBA je grupa za koju bi većina ljudi željela da se ponovo okupi", Telegraph, London, 25. 11. 2009; preuzeto: 31. 1. 2010.
  41. ^ "Mamma Mia, to je mnogo ABBE", New York Times, 23. 12. 2009, Intransit.blogs.nytimes.com; preuzeto: 23. 8. 2010.
  42. ^ Web-stranica ABBAWORLDA"; preuzeto: 23. 8. 2010.
  43. ^ "ABBA i Genesis u Rock 'n' roll Kući slavnih", BBC News, London, 16. 3. 2010; preuzeto: 17. 3. 2010.
  44. ^ "ABBA: Reklama za "National", Abba-world.net; preuzeto: 23. 8. 2010.
  45. ^ Jason Szep (19. 2. 2008), "Da li će ABBA riskirati s McCainom?", Reuters; preuzeto: 31. 1. 2010.
  46. ^ "Abba anger over Danish far-right's use of Mamma Mia", BBC News, 24. septembar 2010.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]