Idi na sadržaj

Jawaharlal Nehru

Uredi veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jawaharlal Nehru
जवाहरलाल नेहरू
1. premijer Indije
Vrijeme na dužnosti
15. august 1947 – 27. maj 1964.
PrethodnikCharan Singh
NasljednikGulzarilal Nanda (privremeno)
Lični podaci
Rođenje (1889-10-14) 14. oktobar 1889.
Allahabad, Indija
Smrt27. maj 1964(1964-05-27) (74 godine)
New Delhi, Delhi, Indija
Politička strankaIndijski nacionalni kongres
DjecaIndira Gandhi
VjeraAgnosticizam
Potpis

Jawaharlal Nehru (hindi: जवाहरलाल नेहरू, Javāharlāl Nehrū) bio je indijski državnik, političar i prvi premijer Indije,[1] nakon Mahatma Gandhija najznačajniji borac za oslobođenje Indije od kolonijalnog ropstva. Rođen je 14. novembra 1889. u mjestu Allahabad kao sin dobrostojećeg advokata iz Kašmira.

Nehru je odrastao u privilegijama u bogatim domovima, uključujući i raskošno imanje zvano Anand Bhavan.[2] Njegov otac, vodeći društveni čovjek, uživao je u luksuznom i zapadnjačkom načinu života, koji je mlađi Nehru bio ohrabren da usvoji.[2] [3] Nehru je kasnije opisao svoje djetinjstvo kao "zaštićeno i bez događaja".[4] Otac ga je dao školovati kod kuće od strane engleskih guvernanti i privatnih učitelja.[2][5] Pod utjecajem irsko-francuskog teozofa Ferdinanda T. Brooksa, Nehru se zainteresirao za nauku, književnost i teozofiju.[2] [6] Porodična prijateljica, Annie Besant, koja je prvobitno preporučila Bruksa, inicirala je Nehrua u Teozofsko društvo kada je imao trinaest godina.[2] Međutim, izgubio je interes za teozofiju nakon što je Brooks otišao i napustio društvo.[5] Nehruova teozofska interesovanja uključivala su proučavanje budističkih i hinduističkih spisa.[7] Imao je učitelja sanskrita, Ganganath Jha, koji je kasnije postao vodeći autoritet u indijskoj filozofiji.[2]

U dobi od 16 godina otišao je u Englesku i pohađao Harrow školu i Univerzitet u Cambridgeu. Na Cambridgeu je studirao prirodne i pravne nauke. Od 1912. član je Indijskog nacionalnog kongresa, a 1918. izabran je u Sveindijski nacionalni komitet pa za sekretara Indijske lige za upravu. Nakon povratka u Indiju, došao je u dodir s Gandhijem i do 1919. aktivno sudjelovao u oslobodilačkom pokretu. Iako Gandhijev sljedbenik, nije dijelio njegovo uvjerenje u pasivan otpor, naprotiv, smatrao je kako treba primijeniti sve raspoložive mjere. Britanske vlasti zatvarale su ga devet puta, a u zatvoru je proveo ukupno 13 godina. Od 1929. generalni je tajnik Sveindijskog kongresnog komiteta, a 1929, 1936, 1937, 1946, 1951 - 1954. predsjednik Indijskog nacionalnog kongresa.

Za razliku od Gandhija koji je prije svega bio vjerski vođa i zasnivao svoju borbu protiv Britanaca na moralnim i etničkim principima, Nehru se kao liberalni socijalist zalagao za nacionalizaciju industrije, agrarnu reformu i demokratsku vladu nezavisne Indije. Javno se suprotstavljao Hitlerovom nacizmu i Mussolinijevom fašizmu. Posjetio je Barcelonu u vrijeme Španskog građanskog rata izražavajući simpatije prema španskoj republikanskoj vladi. Godine 1938. posjetio je Čehoslovačku, a nije otišao u Italiju i Njemačku gdje je bio pozvan. Od 1942. vođa je Kongresne stranke. Godine 1946., kada su Britanci otpočeli pripreme za povlačenje iz Indije, pozvan je da oformi prelaznu vladu koja će organizirati prelazak iz britanske kolonije u nezavisnu zemlju. U nekoliko narednih godina Nehru će bezuspješno pokušavati spriječiti podjelu Indije na hindu državu i muslimansku državu. Usprkos njegovim velikim naporima, utemeljena je nezavisna muslimanska država Pakistan.

Dana 15. augusta 1947, kada su vršena zadnja povlačenja Britanaca i uspostavljan samoupravni dominion u okviru britanskog Commonwealtha, izabran je za premijera i ministra vanjskih poslova.[8] Kada je Indija 1950. postala republika, ostao je na mjestu premijera sve do svoje smrti. Nehru je podržao rezoluciju Ujedinjenih naroda iz 1950. o Koreji, suprotstavio se britanskim i francuskim potezima 1956. u Sueskom kanalu, i 1959. agresivnoj Kini poručio je da će indijske granice braniti ako treba i vojnom silom. Pri rješavanju unutrašnjih problema imao je velikih poteškoća, kako u opoziciji tako i u vlastitoj stranci. Stoga je odložio pitanje nacionalizacije i agrarne reforme koju je želio provesti mirno, polako i zakonskim putem. Istakao se i kao borac protiv kastinskog sistema. Bio je također jedan od inicijatora azijsko-afričke konferencije u Bandungu 1955. U vanjskoj politici nastojao je očuvati neutralnost u hladnom ratu. U skladu sa tom političkom opcijom, s Titom i Naserom je osnovao Pokret nesvrstanih. Sa simpatijama je gledao na sve oslobodilačke pokrete u svijetu. Posebno je nastojao uspostaviti što bolje odnose sa Narodnom Republikom Kinom, koji su bili tradicionalno zategnuti. Preminuo je u Delhiju 27. maja 1964. Slavljen kao "arhitekt moderne Indije", njegov rođendan u Indiji se slavi kao Dan djeteta.[9]

Pokušaji atentata i obezbjeđenje

[uredi | uredi izvor]

Bilo je raznih pokušaja atentata na Nehrua. Prvi pokušaj učinjen je tokom podjele 1947. dok je automobilom posjećivao Sjeverozapadnu pograničnu provinciju (sada u Pakistanu).[10] Drugi antentator Baburaoa Laxmana Kochalea, čovjek koji je radio vukuči rikšu nožem, u blizini Nagpura 1955.[a] Treći pokušaj je bio zavjera CIA-e 1955.[15][16] Četvrti pokušaj se dogodio u Mumbaiju 1956,[17][18] a peti je bio neuspjeli pokušaj bombardovanja na željezničkoj pruzi u Maharaštri 1961.[19] Uprkos prijetnjama po njegov život, Nehru je prezirao previše sigurnosti oko sebe i nije volio da ometa saobraćaj zbog svog kretanja.[20]

Smrt

[uredi | uredi izvor]
Ako neko odluči da misli na mene, onda bih volio da kažu: "Ovo je bio čovjek koji je svim svojim umom i srcem volio Indiju i indijski narod. A oni su mu zauzvrat bili popustljivi i dali mu najviše ljubavi obilno i ekstravagantno.""

– Jawaharlal Nehru, 1954.[21]

Nehruovo zdravlje je počelo konstantno opadati 1962. U proljeće 1962. zaražen je virusnom infekcijom zbog koje je veći dio aprila proveo u krevetu.[22] Sljedeće godine, do 1963, proveo je mjesece oporavljajući se u Kašmiru. Neki pisci ovaj dramatični pad pripisuju njegovom iznenađenju i žalosti zbog kinesko-indijskog rata, koji je on doživljavao kao izdaju povjerenja.[23] Po povratku iz Dehraduna 26. maja 1964. osjećao se prilično ugodno i legao je u krevet oko 23:30 kao i obično. Imao je mirnu noć do oko 06:30. Ubrzo nakon što se vratio iz kupatila, požalio se na bolove u leđima. Kratko je razgovarao sa ljekarima koji su ga liječili i skoro odmah se srušio. Ostao je bez svijesti sve dok nije umro u 13:44.[24] Njegova smrt je objavljena u Lok Sabhi u 14:00 po lokalnom vremenu 27. maja 1964; Vjerovalo se da je uzrok smrti srčani udar.[25] Ogrnuto indijskom nacionalnom trobojnom zastavom, tijelo Jawaharlala Nehrua stavljeno je na uvid javnosti. "Raghupati Raghava Rajaram" se pjevalo dok je tijelo postavljano na platformu. Dana 28. maja, Nehru je kremiran u skladu sa hinduističkim obredima u Šantivanu na obalama Jamune, čemu je svjedočilo 1,5 miliona ožalošćenih koji su se sjatili na ulice Delhija i na kremaciona područja.[26]

Američki predsjednik Lyndon B. Johnson je primijetio njegovu smrt:-

Historija je već zabilježila njegov monumentalni doprinos oblikovanju jake i nezavisne Indije. Pa ipak, nije samo kao vođa Indije služio čovječanstvu. Možda je više od bilo kojeg drugog svjetskog lidera dao izraz čovjekovoj čežnji za mirom. Ovo je pitanje našeg doba. U svojoj neustrašivoj potrazi za svijetom bez rata, služio je cijelom čovječanstvu.[27]

Sovjetski premijer Nikita Hruščov i budući sovjetski premijer Leonid Brežnjev su primijetili:-

Ime Jawaharal Nehru uživalo je ogromno poštovanje i ljubav sovjetskog naroda, koji ga je poznavao kao provjerenog i mudrog vođu borbe indijskog naroda za nacionalnu nezavisnost i preporod svoje zemlje, te kao aktivnog borca ​​protiv kolonijalizma. Jawaharal Nehru je poznat kao izvanredan državnik modernog vremena koji je cijeli svoj život posvetio borbi za jačanje prijateljstva i saradnje među narodima i za napredak čovječanstva. Bio je strastveni borac za mir u svijetu i vatreni pobornik principa mirnog suživota država. Bio je inspirator politike nesvrstanosti koju je promovirala indijska vlada. Ova razumna politika zadobila je poštovanje Indije i zahvaljujući njoj Indija sada zauzima dostojno mjesto u međunarodnoj areni.[28]

Zemlje kao što su Egipat, Kambodža, Nepal, Kuvajt, Butan, Kraljevina Sikim, Nepal, Pakistan, Sirija, Irak, Uganda, Malezija, Jugoslavija, Cejlon (sada Šri Lanka), Indija i druge proglasile su nacionalnu žalost zbog Nehruove smrti.[29][30][31][32][33]

Nehruova smrt ostavila je Indiju bez jasnog političkog nasljednika. Lal Bahadur Šastri je kasnije naslijedio Nehrua na mjestu premijera.[34]

Smrt je najavljena indijskom parlamentu riječima sličnim Nehruovom u vrijeme Gandhijevog atentata: "Svjetlo je ugašeno."[35][36] Budući premijer Indije, a potom poslanik Rajya Sabha iz Uttar Pradesh Atal Bihari Vajpayee čuveno je Nehruu održao hvaljeni hvalospjev.[37] Nakon Nehruove smrti, Vajpayee je održao govor u Rajya Sabhi, pozdravivši Nehrua kao Bharat Mataovog "omiljenog princa" i uporedio ga sa hinduističkim bogom Ramom.[38]

Religija i lična uvjerenja

[uredi | uredi izvor]

Opisan kao hinduistički agnostik,[39][40] i nazivajući sebe "naučnim humanistom",[41] Nehru je mislio da religijski tabui sprečavaju Indiju da krene naprijed i prilagodi se modernim uslovima: "Nijedna zemlja ili ljudi koji su robovi dogme i dogmanskog mentaliteta ne mogu napredovati, a na nesreću naša zemlja i narod su postali izuzetno dogmatični i maloumni."[42]

Spektakl onoga što se zove religija, ili u svakom slučaju organizovana religija, u Indiji i drugde, ispunio me je užasom i često sam ga osuđivao i želeo da ga očistim. Gotovo uvijek se činilo da predstavlja slijepo vjerovanje i reakciju, dogmu i netrpeljivost, praznovjerje, eksploataciju i očuvanje stečenih interesa.

— Ka slobodi: Autobiografija Jawaharlala Nehrua (1936); str. 240–241.[43]

Kao humanista, Nehru je smatrao da njegov zagrobni život nije bio u nekom mističnom raju ili reinkarnaciji, već u praktičnim dostignućima života koji je u potpunosti živio sa svojim bližnjima i za svoje bližnje: "...Niti me mnogo zanima život nakon smrti. smatram da su problemi ovog života dovoljno upijajući da mi ispune um", napisao je on.[44] U svojoj Posljednjoj oporuci i zavjetu, napisao je: "Želim sa svom ozbiljnošću izjaviti da ne želim da se za mene vrše bilo kakve vjerske ceremonije nakon moje smrti. Ne vjerujem u takve ceremonije i da im se pokorim, čak i kao pitanje forme, bilo bi licemjerje i pokušaj zavaravanja sebe i drugih."[44]

U svojoj autobiografiji analizirao je abrahamske i indijske religije[45][46] i njihov uticaj na Indiju. Želio je da modelira Indiju kao sekularnu zemlju; njegova sekularistička politika ostaje predmet rasprave uglavnom zagovornika Hindutve.[47][48]

Djela

[uredi | uredi izvor]
  • Autobiografija (1941, u originalu: Toward Freedom)
  • Otkriće Indije (1941.)
  • Osvrti na svjetsku istoriju (1936.)
  • Pisma ministrima (1987. - 1990, posthumno).

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Jawaharlal Nehru | Biography, Significance, Family, Wife, Daughter, Death, & Facts | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). 23. 5. 2023. Arhivirano s originala, 28. 6. 2023. Pristupljeno 26. 6. 2023.
  2. ^ a b c d e f Gopal 1976.
  3. ^ Zachariah 2004.
  4. ^ Nehru, Jawarhalal (1941). Towards Freedom: The Autobiography of Jawarhalal Nehru (jezik: engleski). The John Day Company. str. 6.
  5. ^ a b Moraes 2007.
  6. ^ Gokhale, Balkrishna Govind (1978). "Nehru and History". History and Theory. 17 (3): 311–322. doi:10.2307/2504742. JSTOR 2504742. Arhivirano s originala, 15. 11. 2022. Pristupljeno 26. 6. 2023.
  7. ^ Nanda 2007.
  8. ^ Nehru, Jawaharlal (30. 4. 2007). "A Tryst with Destiny". The Guardian (jezik: engleski). ISSN 0261-3077. Arhivirano s originala, 24. 5. 2014. Pristupljeno 26. 6. 2023.
  9. ^ "Jawaharlal Nehru: Architect of modern India". Hindustan Times. 14. 11. 2019. Arhivirano s originala, 9. 11. 2021. Pristupljeno 4. 12. 2021.
  10. ^ Mathai (1978). Reminiscences of the Nehru Age.
  11. ^ "Assassination Attempt on Nehru Made in Car". Gettysburg Times. 22. 3. 1955. Arhivirano s originala, 5. 2. 2021. Pristupljeno 14. 8. 2021.
  12. ^ "Rickshaw Boy Arrested for Nehru Attack". Sarasota Herald Tribune. 14. 3. 1955. Arhivirano s originala, 5. 2. 2021. Pristupljeno 14. 8. 2021.
  13. ^ "Rickshaw Boy Arrested for Attempting to Kill Nehru". The Victoria Advocate. 14. 3. 1955. Arhivirano s originala, 5. 2. 2021. Pristupljeno 14. 8. 2021.
  14. ^ "Knife Wielder Jumps on Car of Indian Premier". The Telegraph. 12. 3. 1955. Arhivirano s originala, 5. 2. 2021. Pristupljeno 14. 8. 2021.
  15. ^ Covertaction Quarterly. Covert Action Publications. 1992. str. 9.
  16. ^ William Blum (2006). Rogue State: A Guide to the Worlds Only Superpower. Zed Books. str. 50. ISBN 9781842778272.
  17. ^ "Police Say Nehru's Assassination Plot is Thwarted". Altus Times-Democrat. 4. 6. 1956. Arhivirano s originala, 5. 2. 2021. Pristupljeno 14. 8. 2021.
  18. ^ "Bombay Police Thwart Attempt on Nehru's Life". Oxnard Press-Courier. 4. 6. 1956. Arhivirano s originala, 5. 2. 2021. Pristupljeno 14. 8. 2021.
  19. ^ "Bomb Explodes on Nehru's Route". Toledo Blade. 30. 9. 1961. Arhivirano s originala, 28. 11. 2021. Pristupljeno 14. 8. 2021.
  20. ^ Mathai, M.O. (1979). My Days with Nehru. Vikas Publishing House.
  21. ^ Roberts, Elizabeth Mauchline (2017) [1974], Gandhi, Nehru and Modern India, Routledge Library Editions: British in India, Routledge, ISBN 978-1-00-063959-9
  22. ^ Sarvepalli Gopal (2014). Jawaharlal Nehru: A Biography Volume 3 1956–1964. Random House. str. 293. ISBN 978-1-4735-2189-6.
  23. ^ Asia Society (1988). "Jawaharlal Nehru". u Embree, Ainslie T. (ured.). Encyclopedia of Asian History. 3. New York: Charles Scribner's Sons. str. 98–100. ISBN 978-0-684-18899-7.
  24. ^ Kanwar Raj. "The evening 58 years ago when I saw off Nehru on his last flight". Deccan Herald. Arhivirano s originala, 27. 5. 2022. Pristupljeno 27. 5. 2022.
  25. ^ BBC On This Day | 27 | 1964: Light goes out in India as Nehru dies Arhivirano 11. 8. 2013. na Wayback Machine. BBC News. Retrieved 17 March 2011.
  26. ^ Brady, Thomas F. (29. 5. 1964). "1.5 Million View Rites for Nehrus; Procession Route Jammed as Indians and Foreigners Pay Last Respects". The New York Times. ISSN 0362-4331. Arhivirano s originala, 2. 8. 2017. Pristupljeno 18. 5. 2017.
  27. ^ "Letter to the President of India on the Death of Prime Minister Nehru". The American Presidency Project. 27. 5. 1964. Arhivirano s originala, 4. 9. 2023. Pristupljeno 21. 2. 2023.
  28. ^ Daily Report, Foreign Radio Broadcasts. 1964. str. 2. Pristupljeno 21. 3. 2024.
  29. ^ Mideast Mirror. Arab News Agency. 1964. str. 18.
  30. ^ Iran Society (Calcutta, India) (2024). Indo-iranica. Iran Society. str. 12.
  31. ^ Pandey, B.N. (1976). Nehru. Palgrave Macmillan UK. str. 436. ISBN 978-1-349-00792-9.
  32. ^ Pakistan. Safārah (U.S.) (10. 3. 1963). Pakistan Affairs. Information Division, Embassy of Pakistan. str. 37.
  33. ^ West Bengal. Director of Information. 1964. str. 137.
  34. ^ "From the archive, 28 May 1964: The death of Mr Nehru, hero and architect of modern India". The Guardian. 28. 5. 2014. Arhivirano s originala, 29. 6. 2021. Pristupljeno 14. 8. 2021.
  35. ^ "A Man Who, with All His Mind and Heart, Loved India". Life Magazine. Time Inc. 5. 6. 1964. str. 32.
  36. ^ "India Mourning Nehru, 74, Dead of a Heart Attack; World Leaders Honor Him". The New York Times. Arhivirano s originala, 22. 3. 2017. Pristupljeno 28. 3. 2017.
  37. ^ Pathak, Vikas (17. 8. 2018). "Atal Bihari Vajpayee, the orator: Speech that sounded like poetry". The Hindu. ISSN 0971-751X. Arhivirano s originala, 7. 1. 2022. Pristupljeno 7. 1. 2022.
  38. ^ "Vajpayee on Nehru's death: Bharat Mata has lost her favourite prince". ThePrint. 16. 8. 2018. Arhivirano s originala, 7. 1. 2022. Pristupljeno 7. 1. 2022. In the Ramayana, Maharashi Valmiki has said of Lord Rama that he brought the impossible together. In Panditji's life, we see a glimpse of what the great poet said. He was a devotee of peace and yet the harbinger of revolution, he was a devotee of non-violence but advocated every weapon to defend freedom and honour.
  39. ^ Sarvepalii, Gopal. Jawaharlal Nehru: A Biography, Volume 3; Volumes 1956–1964. Oxford University Press. str. 17. Nehru was still an agnostic, but a Hindu agnostic.
  40. ^ "The death of Nehru: From the archive, 28 May 1964". TheGuardian.com. 28. 5. 2013. Arhivirano s originala, 11. 8. 2014. Pristupljeno 22. 8. 2021.
  41. ^ Vohra, Ashok (27. 5. 2011). "Nehru's Scientific Humanism". Times of India. Arhivirano s originala, 26. 8. 2017. Pristupljeno 18. 8. 2017.
  42. ^ Sarvepalli Gopal (2015). Jawaharlal Nehru;a Biography Volume 1 1889–1947. Random House. ISBN 978-1-4735-2187-2.
  43. ^ Thursby, Gene R. (1975). Hindu-Muslim Relations in British India: A Study of Controversy, Conflict, and Communal Movements in Northern India 1923–1928. Brill. str. 1. ISBN 978-90-04-04380-0.
  44. ^ a b Gandhi, Rajmohan (28. 11. 1991). "Patel: A Life". Navajivan Publishing House. str. 171 – preko Internet Archive.
  45. ^ A.A. Parvathy (1994). Secularism and Hindutva, a Discursive Study. Codewood Process & Printing. str. 42.
  46. ^ Mohammad Jamil Akhtar. Babri Masjid: a tale untold. Genuine Publications. str. 359.
  47. ^ Ram Puniyani (1999). Communal Threat to Secular Democracy. Kalpaz Publications. str. 113.
  48. ^ Sankar Ghose (1993). Jawaharlal Nehru, a Biography. Alied Publishers. str. 210.

Daljnje informacije

[uredi | uredi izvor]

Bibliografija

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Jawaharlal Nehru


Greška kod citiranja: <ref> oznake postoje za grupu pod imenom "lower-alpha", ali nije pronađena pripadajuća <references group="lower-alpha"/> oznaka, ili zatvarajući </ref> nedostaje

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Jawaharlal_Nehru&oldid=3665073"