Sporazum Karadžić – Filipović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sporazum Karadžić – Filipović[a]
VrstaPolitički sporazum
Kontekst(i)Raspad Jugoslavije
Izrađenjuni 1991.
StraneSocijalistička Republika Bosna i Hercegovina Predstavnici Muslimana (Stranka demokratske akcije - SDA)
Republika Srpska Predstavnici Srba u BiH (Srpska demokratska stranka - SDS)
PregovaračiSocijalistička Republika Bosna i Hercegovina Adil Zulfikarpašić
Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina Muhamed Filipović
Republika Srpska Radovan Karadžić
Republika Srpska Nikola Koljević
Republika Srpska Momčilo Krajišnik
Jeziksrpskohrvatski

Sporazum Karadžić – Filipović bio je neuspjeli politički sporazum između predstavnika dva naroda: Muslimana (Stranka demokratske akcije - SDA) i Srba u BiH (Srpska demokratska stranka - SDS) o budućem statusu SR Bosne i Hercegovine tokom jugoslavenske krize.

U ime predsjednika SDA Alije Izetbegovića, Adil Zulfikarpašić i Muhamed Filipović sastali su se sa predsjednikom SDS-a Radovanom Karadžićem, Nikolom Koljevićem i Momčilom Krajišnikom. Dvije strane su postigle dogovor da Bosna i Hercegovina ostane suverena i nepodijeljena, ostajući u jugoslavenskoj konfederaciji sa Srbijom i Crnom Gorom. Područje Sandžaka u SR Srbiji naseljeno muslimanima trebalo je da postane autonomno, dok bi SAO Krajina i SAO Bosanska Krajina odustale od svog plana ujedinjenja. Zulfikarpašić je dobio saglasnost predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, koji je također obećao 60% Sandžaka Bosni i Hercegovini. Alija Izetbegović, koji ga je u početku podržavao, kasnije je odustao od sporazuma.

Nemogućnost da se diplomatski nađe rješenje na kraju je dovela do izbijanja rata u Bosni i Hercegovini nekih 10 mjeseci kasnije. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma kojim je okončan rat, Bosna i Hercegovina je postala međunarodno priznata nezavisna država sa dva entiteta, dok su Srbija i Crna Gora formirale krnju SR Jugoslaviju koja je bila pod strogim sankcijama i embargom međunarodne zajednice.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Također poznat i kao "Srpsko-muslimanski sporazum",[1] "Muslimansko-srpski sporazum",[2] "Sporazum Zulfikarpašić – Karadžić",[3][4] itd.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Janusz Bugajski (1994). Ethnic Politics in Eastern Europe: A Guide to Nationality Policies, Organizations, and Parties. M.E. Sharpe. str. 27–. ISBN 978-1-56324-282-3.
  2. ^ Bruce W. Jentleson; Carnegie Commission on Preventing Deadly Conflict (2000). Opportunities Missed, Opportunities Seized: Preventive Diplomacy in the Post-Cold War World. Rowman & Littlefield. str. 170–. ISBN 978-0-8476-8559-2.
  3. ^ JPRS Report: East Europe. Foreign Broadcast Information Service. 1991. str. 32.
  4. ^ Susan L. Woodward (1. 4. 1995). Balkan Tragedy: Chaos and Dissolution after the Cold War. Brookings Institution. str. 465. ISBN 978-0-8157-2295-3. Muslim-Serbian Agreement [between Adil Zulfikarpašić and Radovan Karadžić].

Izvori[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]