Nezavisna država Hrvatska

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Nezavisna država Hrvatska
Protektorat Italije (1941-1943)
De facto marionetska država Trećeg rajha (1941-45)
Države prije:
Flag of the Kingdom of Yugoslavia.svg Kraljevina Jugoslavija
Države poslije:
Demokratska Federativna Jugoslavija Flag of SFR Yugoslavia.svg
Zastava Grb
UzrečicaBog i Hrvati
Položaj na karti
Glavni grad Zagreb
Najveći grad  Zagreb
Službeni jezik hrvatski
Etničke grupe  Hrvati(katolici i muslimani)
Državno uređenje Diktatura
 -  1941 - 1943 Tomislav II.
Nezavisnost
 -  Priznato 10. april 1941
Stanovništvo
 -  Ukupno (1941) 6,900,000 
Valuta hrvatska kuna
Vremenska zona UTC +1

Nezavisna država Hrvatska (NDH) bila je državna kvislinška tvorevina za vrijeme Drugog svjetskog rata, između 1941. i 1945. godine. Osnivanje Nezavisne države Hrvatske potpomognuto je njemačkim nacističkim režimom. Vođa njenog stvaranja je bio Ante Pavelić zajedno s Ustaškim pokretom. Obuhvatala je područja Hrvatske (bez obale i gradova Split, Zadar, Rijeka i Pula), čitavu Bosnu i Hercegovinu, dijelove Srijema sa gradom Zemunom, te na neko vrijeme joj je priključeno područje Sandžaka . Kapitulacijom Italije, NDH preuzima vlast nad gradovima i otocima koji su do tada bili pod italijanskom upravom, te kasnije nad Bokom Kotorskom. Glavni grad bio je Zagreb, veċi centri bili su: Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Dubrovnik i Osijek. Vojska je bila sastavljena od ustaške i domobranske vojske. Glavne religije su bile katolicizam, islam i pravoslavlje. Sa svjetske pozornice NDH je nestala oslobađanjem teritorije od strane jedinica jugoslovenskih partizana 1945. godine.

Nastanak[uredi | uredi izvor]

Bjelovarski ustanak[uredi | uredi izvor]

Hrvati u kraljevskoj vojsci nakon izbijanja rata masovno počinju otkazivati poslušnost. Dana 8. aprila otvoreno su se pobunili 108. pješadijski puk u Velikom Grđevcu i 40. dopunski puk u Severinu. Uz pomoć Hrvatske seljačke zaštite zauzimaju žandarmerijsku stanicu u Garešnici, stižu u Bjelovar i pružaju podršku gradonačelniku dr. Juliju Makancu, koji istog dana proglašava »uskrsnuće hrvatske države«. U Bjelovar slijedećeg dana stižu i vojnici iz drugih jedinica, što je bio znak očitog raspada jugoslavenske vojske.

Proglašenje[uredi | uredi izvor]

Od 5. aprila 1941. Ante Pavelić preko radio stanice glavnog ustaškog stana "Velebit" poziva hrvatski narod na uspostavu NDH. 10. aprila 1941. bivši austrougarski pukovnik Slavko Kvaternik izvršio je uspostavu NDH preko Radia Zagreb u 16 sati, a njemačka vojska započela je ulaziti u grad Zagreb sat vremena kasnije. Kvaternik je djelovao u dogovoru sa njemačkim izaslanikom Edmundom Weesenmayerom. Ovaj je u prethodnih desetak dana više puta kontaktirao Vladka Mačeka, nagovarajući ga da preuzme čelnu funkciju nove države, što je Maček odbijao. Weeesenmayer je ipak nagovorio Mačeka na izjavu kojom poziva svoje pristaše na mir i lojalnost novoj vlasti. Kvaternikov proglas i Mačekova izjava emitirani su na radiju.

Kvaternikov proglas[uredi | uredi izvor]

Hrvatski narode! Božja providnost i volja našeg saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovnost našeg poglavnika dr. Ante Pavelića, te ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu, odredili su da danas pred dan uskrsnuća Božjeg sina uskrsne i naša Nezavisna Država Hrvatska.

Pozivam sve Hrvate, u kojem god mjestu oni bili, a naročito sve časnike, podčasnike i momčad cjelokupne oružane snage i javne sigurnosti, da drže najveći red i da svi smjesta prijave zapovjedništvu oružane snage u Zagrebu mjesto gdje se nalaze, te da cijela oružana snaga smjesta položi zakletvu vjernosti Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njenom poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjedništvo cjelokupne oružane snage preuzeo sam danas kao opunomoćenik poglavnika.

Bog i Hrvati! Za dom spremni!

Mačekova izjava[uredi | uredi izvor]

Hrvatski narode! Pukovnik Slavko Kvaternik, vođa nacionalističkog pokreta u zemlji, proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu na cjelokupnom historijskom i geografskom području Hrvatske, te preuzeo vlast. Pozivam sav hrvatski narod, da se novoj vlasti pokorava. Pozivam sve pristaše HSS, koji su na upravnim položajima, sve kotarske odbornike, općinske načelnike i odbornike itd, da iskreno surađuju s novom narodnom vladom.

Administrativna podjela[uredi | uredi izvor]

Juni 1941.[uredi | uredi izvor]

Tokom juna je dogovorena upravna podjela NDH:

  • velike župe (na koncu ih je bilo 22)
  • kotari - 142 (u početku, broj je varirao tokom rata)
    • kotarske ispostave - 31 (u početku)
  • općine - 1006
  • grad Zagreb - glavni grad

Juli 1941.[uredi | uredi izvor]

Podjela NDH 1941-43. godine
NDH nakon kapitulacije Italije 1943.-1945.

NDH je bila podijeljena na 10 velikih župa. Nakon priprema, koje su trajale četiri mjeseca, napravljena je u julu 1941. konačna podjela na 22 velike župe:

velika župa sjedište
Zagorje Varaždin
Prigorje Zagreb
Bilogora Bjelovar
Baranja Osijek
Vuka Vukovar
Posavje Brod na Savi
Livac i Zapolje Nova Gradiška
Gora Petrinja
Pokupje Karlovac
Modruš Ogulin
Vinodol i Podgorje Senj
Cetina Omiš
Hum Mostar
Dubrava Dubrovnik
Vrhbosna Sarajevo
Usora i Soli Tuzla
Lašva i Glaž Travnik
Pliva i Rama Jajce
Krbava i Psat Bihać
Sana i Luka Banja Luka

Kotari u NDH[uredi | uredi izvor]

Velika župa Kotari
Baranja Đakovo, Donji Miholjac, Našice, Osijek, Podravska Slatina, Valpovo, Virovitica, Beli Manastir
Bilogora Bjelovar, Čazma, Garešnica, Đurđevac, Grubišno Polje, Koprivnica, Križevci
Bribir - Sidraga Grahovo, Drniš, Knin
Cetina Brač, Hvar, Imotski, Makarska, Omiš, Sinj
Dubrava Bileća, Čapljina, Dubrovnik, Gacko, Ravno, Stolac, Trebinje
Gora Bosanski Novi, Dvor, Glina, Kostajnica, Petrinja, Sisak
Hum Konjic, Ljubuški, Metković, Mostar, Nevesinje, Posušje
Krbava - Pset Bihać, Bosanska Krupa, Hrvatski Petrovac, Cazin
Lašva - Glaž Fojnica, Travnik, Visoko, Zenica, Žepče
Lika - Gacka Gospić, Gračac, Korenica, Otočac, Perušić, Udbina
Livac - Zapolje Bosanska Dubica, Bosanska Gradiška, Daruvar, Nova Gradiška, Novska, Pakrac, Požega, Prnjavor
Modruš Delnice, Ogulin, Slunj, Vrbovsko
Pliva - Rama Bugojno, Duvno, Glamoč, Jajce, Kupres, Livno, Prozor, Varcar Vakuf
Pokupje Jastrebarsko, Karlovac, Pisarovina, Vojnić, Topusko
Posavje Bijeljina, Brčko, Brod, Derventa, Gradačac, Županja
Prigorje Donja Stubica, Dugo Selo, Kutina, Samobor, Sveti Ivan Zelina, Velika Gorica, Zagreb
Sana - Luka Banja Luka, Ključ, Kotor Varoš, Prijedor, Sanski Most
Usora - Soli Doboj, Gračanica, Kladanj, Maglaj, Teslić, Tešanj, Tuzla, Zvornik
Vinodol - Podgorje Brinje, Crikvenica, Karlobag, Kraljevica, Novi, Senj
Vrhbosna Čajniče, Foča, Rogatica, Sarajevo, Srebrenica, Višegrad, Vlasenica, Priboj, Prijepolje, Nova Varoš, Sjenica[1], Kladnica
Vuka Hrvatska Mitrovica, Hrvatski Karlovci, Ilok, Irig, Ruma, Stara Pazova, Šid, Vinkovci, Vukovar, Zemun
Zagorje Čakovec, Ivanec, Klanjec, Krapina, Ludbreg, Novi Marof, Pregrada, Prelog, Varaždin, Zlatar

Padom Italije, još neki krajevi su kao posebni kotari ušli u sastav NDH.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Nezavisna država Hrvatska imala je po popisu stanovništva iz 1931. ukupno 6.020.000 stanovnika, a po procjeni Vladimira Žerjavića za 1941. 6.869.000 (nesigurnost procjene je oko jedan posto). Na području Dalmacije, koje je predano Italiji, živjelo je oko 400.000 Hrvata i nešto Srba. Treba također odbiti Međimurje, koje je cijelo vrijeme postojanja NDH bilo pod mađarskom okupacijom. U odnosu na površinu Banovine Hrvatske, NDH je izgubila područje na kojem je živjelo oko 400.000 Hrvata, a dobila područje na kojem je živjelo više od milion Srba.

Za vrijeme NDH objavljivani su razni podaci o površini i stanovništvu. Hrvoje Matković navodi da je prema izvještaju Hrvatskog državnog brojidbenog ureda (objavljenog 1941.) površina NDH iznosila 115.133 km2, a imala je 6.966.729 stanovnika. (Matković, str. 82) Tu međutim nedostaje primjedba (što je iz navedene brojke očito) da je u površinu uračunata i cijela Dalmacija, vjerovatno zato što je u to vrijeme još bila u sastavu NDH.

Prema tom izvještaju, od navedenog broja stanovnika bilo je:

  • 4.817.000 Hrvata (računati muslimani),
  • 1.848.000 Srba,
  • 145.000 Nijemaca,
  • 70.000 Mađara,
  • 37.000 Slovenaca,
  • 44.267 Čeha i Slovaka.

Izvan hrvatskih državnih granica živjelo je po tom izvještaju 1.727.548 Hrvata.

Ivan Košutić, međutim, navodi neki drugi izvještaj istog Državnog brojidbenog ureda. Po njemu NDH zauzima državnu teritoriju od 100.265 km2, ima 6.474.331 stanovnika, od toga :

  • Hrvata 4.868.831,
  • Srba 1.250.000,
  • Nijemaca 170.000,
  • Mađara 69.000 i
  • Slovenaca 37.000.

Još je objavljeno da u Srbiji i Crnoj Gori živi 280.000 Hrvata, u Baranji, Bačkoj i Banatu 118.725, Kranjskoj i Štajerskoj 18.823, a u različitim krajevima svijeta, pretežno u prekomorskim zemljama, 1.925.000, odnosno sveukupno izvan zemlje živi 2.342.548 Hrvata. U italijanskoj okupacionoj zoni, prema navodima istog ureda, živi oko 100.000 stanovnika Hrvatske. (Košutić, str. 57)

Površina se tu dakle znatno smanjila, također broj stanovnika, ali čak se povećao iskazani broj Hrvata a drastično smanjio broj Srba. Za Nijemce, Mađare i Slovence brojke su iste.

Nestanak[uredi | uredi izvor]

Note i reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vladimir Dedijer - Antun Miletić: "Genocid nad Muslimanima 1941-1945, zbornik dokumenata", Sarajevo, 1990
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: