Litijum

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Litijum
[He] 2s1 3Li
   
Periodni sistem elemenata
Općenito
Hemijski element, Simbol, Atomski broj Litijum, Li, 3
Serija Alkalni metali
Grupa, Perioda, Blok 1, 2, s
Izgled srebreno-bijeli,sivi
Zastupljenost 0,006 %
Atomske osobine
Atomska masa 6,941 u
Atomski radijus (izračunat) 145 (167) pm
Kovalentni radijus 134 pm
Van der Waalsov radijus 182 pm
Elektronska konfiguracija [He] 2s1
Broj elektrona u energetskom nivou 2, 1
1. energija ionizacije 520,2 kJ/mol
Fizikalne osobine
Agregatno stanje čvrsto
Mohsova skala tvrdoće 0,6
Struktura kristala kubična, prostorno orjenisana
Gustoća 0,535 kg/m3
Magnetizam paramagnetičan
Tačka topljenja 453,69 K (180,54 °C)
Tačka ključanja 1615 K (1342 °C)
Molarni volumen 13,06 • 10-6 m3/mol
Toplota isparavanja 145,92 kJ/mol
Toplota topljenja 3 kJ/mol
Pritisak pare 1,63 Pa kod 453,7 K
Brzina zvuka 6000 m/s kod 293,15 K
Specifična toplota 3582 J/(kg · K) kod 298 K
Specifična električna provodljivost 10,8 • 106 S/m
Toplotna provodljivost 84,7 W/(m · K)
Hemijske osobine
Oksidacioni broj +1
Oksidi Li2O
Elektrodni potencijal −3,04 V
Elektronegativnost 0,98 (Pauling-skala)
Izotopi
Izo RP t1/2 RA ER (MeV) PR
6Li

7,4 %

Stabilan
7Li

92,6 %

Stabilan
Sigurnosno obavještenje
Oznake upozorenja

Nagrizajuće

C
Nagrizajuće

Lako zapaljivo

F
Lako zapaljivo
Obavještenja o riziku i sigurnosti R: 14/15-34
S: (1/2-)8-43-45
Ukoliko je moguće i u upotrebi, koriste se SI osnovne jedinice.
Ako nije drugačije označeno, svi podaci su podaci dobiveni mjerenjima u normalnim uslovima.

Litijum (grčki lithos, kamen), oznaka Li, najlakši od svih poznatih metala, redni broj 3 u periodnom sistemu elemenata, atomske težine 6,94, specifične težine 0,534 (pri 20 °C), predstavlja smjesu dva izotopa:

  • 7Li (92,6%) i
  • 6Li (7,4%).

Sadržaj

[uredi] Historija

Komadi litijuma u parafinskom ulju

Mineral petalit koji sadrži litijum je kraj 18. vijeka otkrio brazilski naučnik José Bonifácio de Andrada e Silva. Kao element, litijum je otkrio Johan Arfvedson 1817. godine. Otkriven je u mineralu spodumenu (LiAl[Si2O6]) i lepidolitu (K(Li,Al)3[(Al,Si)4O10](F,OH)2). Njemački hemičar Christian Gottlob Gmelin otkriva naredne godine da litijumove sole daju plamenu crvenu boju. Oba naučnika pokušavaju narednih godina da izoluju novootkriveni element.

Litijum je prvi put izolovan 1818. godine, a to je uspjelo Williamu Brandeu i Humphry Davyiju putem elektrolize litijum dioksida (Li2O). Kasnije su Robert Bunsen i Augustus Matthiessen putem elektrolize litijum hlorida uspjeli izolirati veće količine čistog litijuma. Komercijalna proizvodnja metala je počela 1923. godine u njemačkoj metalnoj industiji, u kojoj se litijum dobivao elektrolizom iz smjese litijum hlorida i kalijum hlorida.

[uredi] Rasprostranjenost

Petalit

Zemljina kora sadržo oko 0,006 % litijuma.[1] Iz toga proizlazi da je litijum u Zemljinoj kori nešto rjeđi od cinka, bakra ili volframa, ali i češći od kobalta, olova ili kalaja.

Za razliku od ostalih alkalnih metala, litijum se u prirodi nalazi u obliku silikata. Najveća ležišta rude litijuma su u Čile, Kanadi, Francuskoj, Njemačkoj i SAD.

Uglavnom se može naći u formi minerala: ambligonita (LiAl[PO4]F), lepidolita (K(Li,Al)3[(Al,Si)4O10](F,OH)2), petalita (LiAl[Si4O10]) i spodumena (LiAl[Si2O6]). Ovi minerali sadrže do 9 % litijuma. Od ostalih litijumovih minerala izdvajaju se , između ostalih, kriolitionit (Li3Na3[AlF6]2), koji sadrži najveći procenat litijuma od svih minerala, i trifilin (Li(FeII,MnII)[PO4]).

[uredi] Svojstva

Litijum se dobija elektrolizom otopljenog litijum-hlorida. U čistom stanju i u odsustvu vazduha, ima srebrnastometalni sjaj, topi se na 180,54 °C a ključa na 1342 °C. U dodiru sa vazduhom je stabilniji od ostalih alkalnih metala i prevlači se litijum-nitridom. S kiselinama gradi jednovalentne soli. Litijum-hidrid nastaje direktno iz elemenata, a litijum-oksid sagorjevanjem metala u struji čistog kiseonika. Litijumhidroksid je sličan alkalnim hidroksidima, samo je otopina slabija i teže se otapa u vodi. Litijumhlorid kristalizira s dva molekule vode i otapa se u alkoholu, acetonu, piridinu i drugim organskim otapalima.

[uredi] Reference

  1. dtv-Atlas Chemie. Band 1. dtv, 2000

Lični alati
Imenski prostori
Varijante
Akcije
Navigacija
interakcija
Alati
Drugi jezici