Idi na sadržaj

Česi u Bosni i Hercegovini

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Česi u Bosni i Hercegovini
Ukupna populacija
279 (2013)
Značajno stanovništvo u
Bosna i Hercegovina279[1]
Vjera
rimokatoličanstvo
Vezane etničke grupe
Česi

Česi u Bosni i Hercegovini su službeno priznata nacionalna manjina u Bosni i Hercegovini. Prema popisu stanovništva iz 2013. 279 osoba izjasnili su se kao Česi. Od tog broja, 219 je popisano na području Republike Srpske, 60 na području Federacije Bosne i Hercegovine, dok na području Brčko distrikta nema popisanih.[1]

Historija

[uredi | uredi izvor]

19. vijek

[uredi | uredi izvor]
Austrougarska pješadija prelazi Bosnu kod Maglaja (The Illustrated London News, 1878).

Od 15. vijeka područje Bosne je bilo pod vlašću Osmanskog Carstva, a Česi su se, kao i drugi kršćanski narodi Evrope, naselili u Hrvatsku, Slavoniju, Banat ili Bugarsku, odnosno područja s većinskim slavenskim stanovništvom u blizini tadašnjih granica sa Osmanlijama. Godine 1878. na Berlinskom kongresu odlučeno je da Austro-Ugarska okupira Bosnu i Hercegovinu, a njena vojska je potom krenula u vojni pohod na okupaciju zemlje i suzbijanje otpora muslimanskih ustanika. U pohodu je učestvovalo i nekoliko čeških i moravskih pukova. Od njihovog učešća u bitci kod Maglaja u augustu 1878, kada su austrougarski vojnici bili iznenađeni i kada je nastala zbunjujuća galama, postao je popularan izraz za zbrku ili nered, maglajs.[2]

Arhitekta Karel Pařík.

Nakon početka austrougarske okupacije zemlje 1878, Česi su bili jedni od prvih i najbrojnijih doseljenika iz Austro-Ugarske, zahvaljujući međusobnim nacionalnim i jezičkim vezama slavenskih korijena. U cilju modernizacije zemlje, bečka vlada je tada javno pozvala i poslala stručnjake i kvalifikovane radnike da rade u Bosnu i Hercegovinu, a također se besplatno nudila i zemlja za poljoprivredu.[3] Novopridošli Česi su kasnije značajno doprinijeli ekonomskom, urbanom i kulturnom razvoju zemlje. Dolazili su službenici, sudije, administrativni radnici, zanatlije svih struka, bankari, ugostitelji, ljekari, farmaceuti, učitelji, geometri i muzičari.[3][4] Između ostalog, pomogli su pokrenuti brojne industrijske i rudarske pogone, izgradnjom putne, željezničke i telekomunikacijske infrastrukture.

Većina Čeha koji su se u BiH naselili živjeli su u Sarajevu, ali i u Banjoj Luci, gdje je prema popisu stanovništva iz 1895. svaki peti stanovnik bio Čeh.[5][6] Ostale češke zajednice bile su u Bosanskom Brodu, Derventi, Mostaru, Usori, Tuzli i Zenici, a također i u seoskim naseljima Maćino Brdo kod Prnjavora, Novoj Vesi kod Srbca,[7] Novoj Topoli i Vranduku. U Prijedoru je izrasla i poljoprivredno-rudarsko-administrativna češka kolonija, mise su služene na češkom jeziku u lokalnoj katoličkoj crkvi. U vrijeme najintenzivnije migracije, u Bosnu i Hercegovinu se doselilo više od 7.000, većinom katolika, za samo dvije godine,[8] do Drugog svjetskog rata, živjelo je oko šest hiljada Čeha u BiH.[6]

Istaknuta ličnost češkog porijekla bio je arhitekt Karel Pařík,[9] koji je radio u BiH od 1884. do svoje smrti 1942. Tokom svoje karijere izveo je preko 150 projekata, uglavnom u Sarajevu, uključujući niz velikih državnih i upravnih zgrada.[10] Ostali arhitekti koji su također radili bili su Josef Pospíšil I František Blažek. Kustos muzeja František (Franjo) Fiala izvršio je nekoliko važnih arheoloških terenskih istraživanja koja su naknadno pomogla u identifikaciji neolitske Butmirske kulture.[11] Između ostalih, boravili su i fotograf František Topič, pisac Josef Holeček i folklorist Ludvík Kuba.[10]

Period SFR Jugoslavije

[uredi | uredi izvor]

Nagli pad broja bosanskohercegovačkih Čeha dogodio se nakon drastičnih događaja Drugog svjetskog rata u zemlji i naknadnog perioda nakon tzv. Period Informbiroa u tadašnjoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, čiji je dio bila i Bosna i Hercegovina. Zbog raskola između Titove Jugoslavije i zemalja istočnog bloka, krajem 1940-ih i početkom 1950-ih došlo je do političke nestabilnosti, uslijed čega je većina Čeha morala napustiti Bosnu i Hercegovinu protiv svoje volje, jer je njihova zemlja naknadno nacionalizirana, a preduzeća u njihovom vlasništvu su zatvorena. Njihov broj u zemlji je tada pao na 1.978, od kojih su mnogi asimilirani ulaskom u mješoviti češko-bosanskohercegovački brak. Pohrvaćenju dijela tamošnjih Čeha doprinijela je i blizina Hrvata katolika.

Na popisu stanovništva u Jugoslaviji iz 1991. u Bosni i Hercegovini je popisano 590 osoba češkog porijekla. I prije početka rata u BiH mise su služene na češkom jeziku u crkvi u Prijedoru, ali je crkva srušena početkom 1992. Čak i nakon završetka rata, u zemlji su ostale neke osobe i porodice češkog porijekla, najviše u Sarajevu, Banja Luci, Prijedoru, Zenici i Prnjavoru, kao i u selima Maćino Brdo kod Prnjavora i Nova Ves kod Srbca.[12]

21. vijek

[uredi | uredi izvor]

Česi u BiH su također osnovali svoja kulturna i umjetnička udruženja širom zemlje. Udruženje Češka beseda nastavlja sa radom u Sarajevu i Banjoj Luci.[13] Ova udruženja su također povezana s češkim iseljeničkim udrugama u Hrvatskoj.

Izdavačka kuća Matica hrvatska u Sarajevu objavila je 2015. knjigu Česi u Sarajevu posvećenu češkoj imigraciji i asimilaciji u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.[14]

Svadba u češkom selu Nova Ves kod Srbca, 1934.

Demografija

[uredi | uredi izvor]

Broj stanovnika češke nacionalnosti, prema popisima stanovništva obavljenim kroz historiju Bosne i Hercegovine, izgledalo je ovako:

Godina Broj stanovnika % +/-
1948. 1.978 0,07 Nema promjena
1953. 1.638 0,06 Gubitak
1961. 1.083 0,03 Gubitak
1971. 871 0,02 Gubitak
1981. 690 0,02 Gubitak
1991. 590 0,01 Gubitak
2013. 279 >0,01 Gubitak

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b "Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013" (PDF). www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. 2019. Pristupljeno 5. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "Stačila jedna jediná rozmíška a opočenský Maglaj byl na světě" (jezik: češki). 2013-12-28.
  3. ^ a b Prometej.ba Marijan Oršolić: Česi u BiH: pioniri moderne industrije i arhitekture u BiH , 30. ožujka 2015. (pristupljeno 6. ožujka 2017.)
  4. ^ (boš.) Manjine.ba Arhivirano septembar 12, 2018 na sajtu Wayback Machine Nermin Avdičević i Ivan Arambašić  : Ko su bosanski Česi, 7. prosinca 2011. (pristupljeno 6. ožujka 2017.)
  5. ^ Prometej.ba Marijan Oršolić: Česi u BiH: pioniri moderne industrije i arhitekture u BiH , 30. ožujka 2015. (pristupljeno 6. ožujka 2017.)
  6. ^ a b (boš.) Manjine.ba Arhivirano septembar 12, 2018 na sajtu Wayback Machine Nermin Avdičević i Ivan Arambašić  : Ko su bosanski Česi, 7. prosinca 2011. (pristupljeno 6. ožujka 2017.)
  7. ^ "Bosenských Čechů už je jen pár, o svoji řeč i tradice přesto hrdě pečují". Radiožurnál (jezik: češki). 2017-09-15. Pristupljeno 2024-12-22.
  8. ^ Klix.ba FENA: Predstavljena knjiga "Česi u Sarajevu": Tradicija češke manjine u BiH duga 150 godina, 12. studenoga 2015. (pristupljeno 6. ožujka 2017.)
  9. ^ 7/10 Karel Pařík (1. díl) - Šumné stopy | Česká televize (jezik: češki).
  10. ^ a b noviny, Zdeněk Lukeš, Lidové (2013-01-10). "Čech v Bosně. Pařík a jeho paláce, školy, divadla i mešity | Design | Lidovky.cz". iDNES.cz. Pristupljeno 2024-12-22.
  11. ^ "FIALA František 1861–1898 – Biografický slovník českých zemí". biography.hiu.cas.cz. Pristupljeno 2024-12-22.
  12. ^ Prometej.ba Marijan Oršolić: Česi u BiH: pioniri moderne industrije i arhitekture u BiH , 30. ožujka 2015. (pristupljeno 6. ožujka 2017.)
  13. ^ (boš.) Manjine.ba Arhivirano septembar 12, 2018 na sajtu Wayback Machine Nermin Avdičević i Ivan Arambašić  : Ko su bosanski Česi, 7. prosinca 2011. (pristupljeno 6. ožujka 2017.)
  14. ^ Klix.ba FENA: Predstavljena knjiga "Česi u Sarajevu": Tradicija češke manjine u BiH duga 150 godina, 12. studenoga 2015. (pristupljeno 6. ožujka 2017.)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Česi_u_Bosni_i_Hercegovini&oldid=3675003"