Vitez (grad)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Koordinate: 44°10′S 17°48′I / 44.167, 17.8
Vitez
Općina
Panorama Viteza
Panorama Viteza
Coat of Arms of Vitez.svg
Grb
Službeni naziv: općina Vitez
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija BiH
Kanton Flag of Central Bosnia Canton.gif Srednjobosanski
Općina Vitez
Koordinate 44°10′S 17°48′I / 44.167, 17.8
Površina
 - Općina 159 km2
Stanovništvo
 - Općina 27 728 (1991)
 - Procjena 25 214 (2012[1])
Gustoća
 - Općina 174 /km2 
Gradonačelnik Advan Akeljić[2] (SDA)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 72 250 Vitez - HP Mostar ,
72 251 Stari Vitez - BH Pošta,
72 252 Počulica - BH Pošta
Pozivni broj (+387) 30

Pokaži topografsku kartu

Pokaži običnu kartu
Blue pog.svg
Vitez u BiH
Web stranica: Općina Vitez


Vitez je grad i općina koja se nalazi u Srednjobosanskom kantonu u centralnom dijelu doline rijeke Lašve.

Historija

Područje Viteza je bilo naseljeno od davnina, a iskopinama je dokazano da je prostor šireg područja Viteza naseljen još od mlađeg kamenog doba. Prva naselja u okolini su pripadala Butmirskoj kulturi, a iskopavanjima je utvrđeno da je taj kraj bio naseljen i kasnije tokom bronzanog doba. Jedan od najpoznatijih predmeta nađenih u Velikom Mošunju, je i bronzani mač vrhunske izrade. Veliki broj tih eksponata je danas u muzejima. Prvi prastanovnici ovih krajeva su bili Iliri.

Rimsko doba

Dolaskom Rimljana dolazi do izgradnje prvih gradskih naselja u ovom kraju. Dolinom Lašve su vijekovima prolazili karavani, vojske, misionari itd. Na Castoriusovoj Tabuli Peutingeriani, ucrtane su karavanske rute od kojih jedna, značajna prolazi Lašvanskom dolinom i spaja se na magistralu od Panonije na sjeveru do Aegnatia na jugu. Tokom kasnijeg Rimskog perioda ovuda je prolazila rimska cesta koja je spajala primorje sa rudarskim područjima u unutrašnjosti. Jedno od poznatih rimskih raskršća je centralno gradsko naselje zvano Bistua Nova, koje je bilo locirano na području današnje Zenice, mada postoje teorije da je zbog količine i značaja iskopina u okolini, Bistua Nova bila locirana u današnjem Mošunju. Ali je sigurno da je neko značajno rimsko naselje bilo locirano na ovom području. Najznačajnije iskopine su pronađene na području Malog i Velikog Mošunja, a pronađeni eksponati se odlikuju visokim umijećem izrade, kovanja i livljenja željeza i bronze. U nižim dijelovima doline pronađeno je i mnoštvo nadgrobnih spomenika, temelji ruševina, novca, rimskih grobnica i starokršćanske bazilike. Po iskopinama iz srednjeg vijeka značajni ostaci su pronađeni i u Zabilju, Počulici, Kremeniku, Gaćicama, Večeriskoj, Preočici itd. Na području nekadašnje željezničke stanice je pronađena ploča koja pokazuje keltskog boga Sokola, što i ovdje pokazuje prisustvo prastanovnika Balkana, Kelta.

Doseljavanje Slavena

Tokom Velike seobe naroda u Evropi, prouzrokovane propašću Rimskog carstva, na ovom područje se naseljavaju Slaveni koji su tu doselili sa područja današnje Poljske i Ukrajine, te organizuju prve svoje države, ali i primaju kulturu pa i običaje prastanovnika.

Srednjovjekovna Bosna

U ranim pisanim spomenicima iz perioda bana Mateja Ninoslava (1232-1250) spominje se i župa Lašva. U vrijeme bosanskog bana Stjepana Kotromanića, izvršen je popis samostalne bosanske vikarije koja je imala sedam okruga. U vrijeme srednjovjekovne Bosne na području Viteza se nalazio i utvrđeni grad Škaf ili Bosnić. O boravku starih Slavena na ovom području nema puno spomenika, ali se zna da je zbog blizine Zenice (Bilinog polja) ovaj teritorij bio i dalje od značaja prvenstveno kao mjesto na koridorima. Pred kraj vladavine bana Stjepana (1204-1232), sina bana Kulina, dolazi inkvizicija u Bosnu. Tih godina u Vitezu radi sud za istraživanje hereze i tada biva spaljeno nekoliko desetina bosanskih krstjana. Revolt naroda zbog spaljivanja uzrokuje zbacivanje Stjepana. Viteški kraj je bio u sastavu Bosanske države sve do pada Bosne pod osmanlijsku vlast 1463.

Osmanlijsko doba

Osmanlijsko doba je period za koji se veže nastanak imena Vitez. Navodno je jedan od vitezova Bosanskog kraljevstva u borbi u Lašvanskoj dolini poginuo, ali ga je njegov konj nosio sve dok nije pao negdje na području današnjeg Viteza. Tako da su stanovnici okolnih mjesta to mjesto prozvali Vitez. Postoji još mnogo legendi o postanku Viteza. Zna se da je prvo naselje u području gradske zone Viteza formirano oko džamije u Vitezu koja je podignuta 1590. Znajući da se džamije grade uglavnom u naseljenim mjestima, logično je da je naselje postojalo i ranije. Za ovaj period se također vežu određene legende po kojim jedna kaže da je na tom terenu vladao neki vitez Šaran čiji su se sinovi razdijelili, jedan je otišao na djedovinu u Večerisku (od njih potiče veliko i najstarije bratstvo Šarići, katolici) a drugi je prešao na islam, a njegovo imanje su po ženskoj liniji naslijedili Kulenovići, Idrizbegovići, Bengiri, Zukani i Sadibašići. Osmanlijski putopisac Evlija Čelebija spominje Vitez tri puta kao kasabu, ali bez nekih preciznijih podataka. U tadašnjoj Lašvanskoj nahiji 1528. se spominju i Mošunj, Preočica, Zaselje i Večeriska. Po putopisu austrijskog oficira Božića 1785, Vitez je imao osamnaest kuća, džamiju i han. U knjizi "Ilhamijin put u smrt" (Abdul-Vehab Žepčevi-Ilhamija (1773-1821)) se spominje Vitez:

…Kad odmače od Viteza, Ilhamija zastade i opet se osvrnu. Između zelenih krošanja drveća provirivali su krovovi kuća, a među njima, poput kvočke među pilićima dizala se džamija sa svojom tubastom drvenom munarom…

Početkom 19. vijeka Ivan Franjo Jukić je nazivao Vitez čas selom čas varošicom. Vitez se spominje i prilikom pobune Husein-kapetana Gradaščevića kad je u prvom većem sukobu sa vojskom velikog vezira, 18. jula 1831. kod Kačanika na Kosovu, Husein-kapetan Gradaščević je izvojevao veliku pobjedu, pa su ga ostali ajani potom proglasili za bosanskog vezira, u kuli Hadži Mujage Zlatara (Zlatarevića) u selu Zabilju kod Viteza.

Austrougarsko doba

Poslije višestoljetne osmanlijske vladavine godine 1878, Bosna ulazi u sastav Austro-Ugarske, prvo kao okupirani teritorij, da bi Austro-Ugarska izvšila potpunu aneksiju 1908. godine. Za relativno kratko vrijeme izgrađene su nove ceste, željeznice, rudnici, pilane itd. Još ranije, 1866. u Sarajevu je osnovana "kompanija za prijevoz i robe i putnika", a u Vitezu, na Željezničkoj stanici je bio jedan od punktova. Tu su također izgrađeni han i škola, pa se i centar preselio iz Starog Viteza na to mjesto. Kompanija je brzo propala, a na tom je nova, austrijska vlast izgradila željezničku stanicu. Na ovom mjestu je izgrađeno i prvo preduzeće za mehaničku preradu drveta od strane Guidoa Rütgersa. To je period početka nastanka grada Viteza, koji je 1879. imao 510 stanovnika. I druga preduzeća za eksploataciju drveta su nastavila da se otvaraju i sva su bila u vlasništvu stranaca. Ovaj period je također donio i priliv radne snage iz drugih dijelova Austro-ugarske iz Slovenije, Hrvatske, Češke, Mađarske, Švicarske itd.

Jugoslavensko doba

Nakon Prvog svjetskog rata, nastankom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a kasnije Kraljevine Jugoslavije, došlo je do male stagnacije u razvitku ovog kraja, a djelatnosti su uglavnom bile poljoprivreda, stočarstvo, trgovina i zanatstvo. U tom periodu je u Vitezu bilo 23 trgovačke i 30 zanatskih radnji. Sporazumom Cvetković-Maček 1939. godine općina Vitez, koja je do tada pripadala Drinskoj banovini pripada Banovini Hrvatskoj. U to se vrijeme po ideji bana Šubašića u selu Kruščici otvara koncentracioni logor za protivnike režima, mahom pripadnike ustaškog pokreta.[3][4] Logor je pred početak Drugog svjetskog rata zatvoren, a proglašavanjem NDH i dolaskom ustaške vlasti, ponovo otvoren jula 1941. godine, za zatvaranje zarobljenih Židova, Srba i komunista sa Pala, Zenice i Sarajeva.[5] U logoru je ubijeno na desetine logoraša, a krajem 1941. godine ustaška vlast zatvara logor.

Period nezavisne Bosne i Hercegovine

Spomenici i znamenitosti

Vjerski objekti

Groblja

Općina Vitez ima oko tridesetak grobalja 15 muslimanskih, četrnaest rimokatoličkih[6] i jedno gradsko.

Spomenici

Geografija

Općina Vitez je prostor koji se proteže u geografskom središtu Bosne i Hercegovine. Vitez je smješten u centralnom dijelu doline rijeke Lašve, koja se proteže od jugoistočnih padina planine Vlašić do Busovače. Ova se dolina formirala na 390-480 metara nadmorske visine. Od sutjeske Lašve poslije Travnika, pa do sutjeske prije Kaonika, Lašvansko polje dugo je oko 17 km, a širina mu je različita i iznosi prosječno 3 km. Vitez je udaljen od Sarajeva 70 km, a od Zenice 12 km. Najniže naseljeno mjesto i to uže gradsko područje, nalazi se na nadmorskoj visini od 415 metara, a najviše viteško naselje, selo Zaselje, nalazi se na 700 metara nadmorske visine.

Teritorijalna podjela

Općina je podijeljena na slijedeća naselja: Ahmići, Bila, Brdo, Bukve, Divjak, Donja Večeriska, Dubravica, Gaćice, Gornja Večeriska, Jardol, Kratine, Krčevine, Krtine, Kruščica, Lupac, Ljubić, Mali Mošunj, Nadioci, Pirići, Počulica, Preočica, Prnjavor, Putkovići, Rijeka, Sadovače, Sivrino Selo, Šantići, Tolovići, Veliki Mošunj, Vitez, Vraniska, Vrhovine, Zabilje, Zaselje.[7]

Klima

Klima je izrazito kontinentalna. Temperatura se zimi spušta i do -28 stepeni Celzijevih, a ljeti dostiže i do 36 stepeni Celzijevih.

Stanovništvo

Glavna stranica: Demografija Viteza

Po saopćenju Federalnog zavoda za statistiku Federacije Bosne i Hercegovine iz 2009. godine u općini Vitez živi 25.214 stanovnika.[1] Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Vitez imala je 27.859 stanovnika, raspoređenih u 34 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Vitez, u cjelini, ušla je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine.

Nacionalni sastav stanovništva - općina Vitez, popis 1991.

ukupno: 27.859

  • Hrvati - 12.675 (45,49%)
  • Muslimani 1 - 11.514 (41,32%)
  • Srbi - 1.501 (5,38%)
  • Jugoslaveni - 1.377 (4,94%)
  • ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 792 (2,87%)

Nacionalni sastav stanovništva - Grad Vitez, popis 1991.

ukupno: 7.200

  • Muslimani1 - 2.647 (36,76%)
  • Hrvati - 2.607 (36,20%)
  • Srbi - 741 (10,29%)
  • Jugoslaveni - 937 (13,01%)
  • ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 268 (3,74%)

1Muslimani se danas izjašnjavaju kao Bošnjaci.

Politika

Općinom rukovodi Načelnik općine koji se bira na lokalnim općinskim izborima svake četiri godine, na kojima se bira i Općinsko vijeće, koje se sastoji od 25 vijećnika, koji se biraju po partijskim listama. Članovi Općinskog vijeća se biraju direktno, te na osnovu dobijenih glasova, proporcionalno udjelu partije, zastupaju biranu partiju u općinskom vijeću. Ovlasti Načelnika općine i Općinskog vijeća regulisani su federalnim zakonima i statutom općine. [8]

Načelnik općine

Na Općinskim izborima održanim 7. oktobra 2012. godine za načelnika općine Vitez izabran je Akeljić Advan, član Stranke demokratske akcije (SDA) sa 34,28% ili ukupno 4.336 glasova.[2]

Općinsko vijeće

Na izborima za Općinsko vijeće, održanim 7. oktobra 2012. godine, izabrano je 8 predstavnika Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BIH), 8 Stranke demokratske akcije (SDA), 4 iz Hrvatske demokratske zajednice 1990 (HDZ 1990), 2 iz Socijaldemokratske partije BIH (SDP BIH), te po jedan iz Saveza za bolju budućnost Bosne i Hercegovine (SBB BIH), Hrvatske seljačke stranke Stjepana Radića i Narodne stranke radom za boljitak.[2]

Opći izbori

Opći izbori u Bosni i Hercegovini 2014. u općini Vitez održani su 12. oktobra 2014. godine. Pored izbora za bošnjačke i hrvatske članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine birani su i predstavnici za Parlament Federacije Bosne i Hercegovine i predstavnici Skupštine Srednjobosanskog kantona.[9] Općinski rezultati su sabirani sa rezultatim drugih izbornih jedinica, a predstavnici su birani na osnovu najvećeg broja glasova, te dodijeljivanjem kompenzacijskih mandata, za političke partije koje nisu osvojile dovoljan broj glasova u općini, ali su zbirno osvojili određeni broj glasova na nivou izborne jednice.

Privreda

Nakon Drugog svjetskog rata i uspostave nove vlasti na području općine djeluju poduzeća drvne industrije, industrije građevinskog materijala i šumarstva, dok veliki dio stanovništva živi od poljoprivrede i stočarstva. Tvornica Impegnacija za impregnaciju drveta u Vitezu je dugo vremena radila u sastavu državnih željeznica. Od 1952. godine poslovala je kao samostalna privredna organizacija, a od 1962. godine poduzeće "Impregnacija" posluje u sastavu ŠIP "Sebešić" kao jedan od pogona za preradu drveta. Obuhvatala je postrojenja za impregnaciju drveta kapaciteta oko 36.000 m3 i pilanu kapaciteta do 50.000 m3 drveta godišnje. Tvornica je zatvorena, nakon privatizacije zbog nerentabilnosti. U općini su postojale tvornica prozora, separacija građevinskog materijala i elementara. Tvornice su nakon rata u Bosni i Hercegovini propale ili privatizirane.

Razvoj Viteza u periodu socijalističke Jugoslavije vezan je uz hemijsku industriju. 3. jula 1950. godine, rješenjem predsjednika Vlade FNRJ osnovano je u Vitezu poduzeće "202", koje je kasnije dobilo naziv Poduzeće hemijske industrije "Slobodan Princip Seljo". U pogonima ovoga poduzeća proizvodili su se namjenski proizvodi, raketni baruti, flegmatizatori, antifriz, zatim privredni eksplozivi (Vitezit) i štapin, a formira se i treća proizvodna jedinica ("Sintevit") čiji su proizvodni programi PVC-granulati, ekstruzija i prerada od PVC materijala, izrada ambalaže i ostalih proizvoda od visokotlačnog polietilena, ploča od termoplasta i sl. Ovo poduzeće danas egzistira jedinstveno i pod nazivom Poslovni sistem "Vitezit".

Krajem 80-ih godina prošlog vijeka se pojavljuju privatna preduzeća. Među njima najbrži razvoj bilježi PP "Rajković" koje prerasta u "Economic" d.d. Vitez. Među privatnim poduzećima veliki značaj ima i građevinsko poduzeće "Horizont". Poduzeće "FIS" izrasta iz caffea "FIS" i videoteke istoga imena. Ovo poduzeće je jedno od najpoznatijih u prometu roba široke potrošnje. Firma "Mlakić" se bavi proizvodnjom građevinske stolarije i prometom stolarskih okova.

Obrazovanje

Historija

Doba Austro-ugarske

Prva osnovna škola u Vitezu osniva se u školskoj 1906/07. godini.[10] Nastava je održavana u zgradi, koja je imala dvije učionice i stan za učitelje. Zgrada se danas nalazi pored zgrade općine. Do tada je nastava održavana u konfesionalnim osnovnim školama. Mektebi za djecu muslimanske vjeroispovjesti su otvarane uz džamije, ali i u naseljima koje nisu imale džamije.[11] Za obrazovanje kršćanske djece brinuli su se svećenici franjevci, koji su oko 1875. godine osnovali osnovnu školu u Vitezu.[10] Podaci o broju učenika iz školske godine 1906/7 su uništeni za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali su prvi podaci iz školske godine 1914/15, po kojima su u školi bila četiri razreda sa 90 učenika. Upisana su muška i ženska djeca svih vjeroispovijesti. Osnivanjem ove škole, zatvara se katolička škola u župnoj crkvi.[10] Predmeti po nastavnom planu i programu iz 1906. godine bili su: Vjeronauka, zemaljski jezik, računarstvo, zemljopis i povijest, prirodopis i fizika, krasopis, geometrija i prostoručno crtanje, ratarstvo, njemački jezik (fakultativno), pjevanje i gimnastika. Broj časova je bio od 23 do 29 sedmično. Nastava praktične nastave u ratarstvu je izvođene u dvorištu škole.[10] Nedjeljom su organizirani poljoprivredni tečajevi za odrasle.

Kraljevina Jugoslavija

Početkom drugog polugodišta školske 1924/25. godine, 14. januara u dijelu općine zvanom Željeznička stanica, otvara se nova četverorazredna osnovna škola. Škola se nalazila u zgradi Sarajevske pivare i služila je svojoj svrsi do 1960. godine. U prvoj godini upisana su 83 učenika.[10]

Početkom školske 1928/28. godine u privatnoj zgradi otvara se četverorazredna škola u Biloj. Podaci o broju učenika nisu sačuvani.

Drugi svjetski rat

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, osnovna škola u Vitezu nije radila od kraja 1943. godine pa do završetka rata. Škola u Biloj je krajem 1944. godine zatvorena, zbor oružanih borbi i zaposjedanja zgrade od strane njemačke vojske. Jedino je škola na Željezničkoj stanici radila čitavo vrijeme rata. [10]

FNRJ

Početkom školske 1945/46. godine škole su popravljene i nastava je obnovljena u sve tri škole, a istovremeno se otvara škola u Gornjoj Večeriskoj, također u privatnoj kući. U školi je formiran jedan odjel prvog razreda sa 42 učenika i jedan odjelprvog i drugog razreda sa 10 učenika. Škole su mogli pohađati i starija djeca, koja bi zbog sistema školovanja mogla završiti dva razreda u jednoj školskoj godini.[10]

1946. godine u magazinu pilane SONS u Kruščici, otvara se osnovna škola sa jednom učionicom, koja je 1950. godine preseljena u zgradu vlasnika pilane.[10]

Početkom septembra 1947. godine u Preočici se otvara četverorazredna škola u privatnoj zgradi, a povećanjem broja učenika adaptirane su još dvije mektepske učionice. Prve školske godine upisana su 124 učenika.[10] Iste godine otvara se škola u Počulici, mada podataka o broju upisanih učenika nema.

U jesen 1950. godine u selu Bukve, otvara se škola u koju su upisani 42 učenika. Prve školske godine radilo se u zgradi mekteba.[10]

U ovo vrijeme u školama su vođeni i kursevi za opismenjavanje odraslih, a tečajeve su pored učitelja vodili i pismeniji mještani.[10]

Sportski timovi

Poznate ličnosti

Galerija

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Reference

  1. ^ a b Procjena ukupnog broja prisutnih stanovnika po starosnoj i spolnoj strukturi, 30. juni 2012.
  2. ^ a b c Zvanični rezultati Općinskih izbora u Vitezu 2012. godine
  3. ^ Anto Valenta, Podjela Bosne i borba za cjelovitost, HKD Napredak - podružnica Vitez 1991.
  4. ^ Maček u Luburićevom zatočeništvu, Ivan Mužić, Split 1999. godine
  5. ^ Travnik u NOR-u, knjiga prva, Ćamil Kazazović, Naša riječ, Zenica 1969. godine
  6. ^ a b c d e f Povjest Župe, na službenoj stranici Župe Vitez
  7. ^ Statut općine Vitez
  8. ^ rukovodstvo općine na službenoj stranici općine Vitez
  9. ^ Opći izbori u nedelju 12. oktobra 2014 (bs)(hr)(sr)(en)
  10. ^ a b c d e f g h i j k Drago Bošnjak, Povijest školstva u općini Vitez, HKD Napredak - podružnica Vitez 1999.
  11. ^ Martin Udovičić, Travnik u vrijeme vezira, Zavičajni muzej Travnik 1973.
  12. ^ Web stranica galerije Laterna u Črnomelju


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: