Operacija Tigar-sloboda 94

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Operacija Tigar-sloboda 94
Rat u Bosni i Hercegovini
Datum2. juni - 21. august 1994.
LokacijaBosanska krajina, Bosna i Hercegovina
Ishodpobjeda Armije RBiH, zauzimanje Velike Kladuše
Sukobljene strane
Flag of Bosnia and Herzegovina (1992–1998).svg Peti korpus Armije RBiH Flag of the Autonomous Province of Western Bosnia (1993–1995).svg Narodna odbrana Zapadne Bosne
Flag of the Republika Srpska.svg Vojska Republike Srpske
State Flag of Serbian Krajina (1991).svg Vojska Srpske Krajine
Komandanti
Flag of Bosnia and Herzegovina (1992–1998).svg Atif Dudaković Flag of the Autonomous Province of Western Bosnia (1993–1995).svg Fikret Abdić

Operacija Tigar-sloboda 94 je bila vojna operacija Armije Republike Bosne i Hercegovine, njenog petog korpusa protiv snaga Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, njenog lidera Fikreta Abdića i njegovih saveznika: Vojske Republike Srpske (VRS) i Vojske Srpske Krajine (VSK). Operacija je značila uspjeh za Armiju RBiH, koja je razbila Abdićeve snage i zauzela Veliku Kladušu i teritoriju Zapadne Bosne. Uz pomoć svojih saveznika, Narodna odbrana Zapadne Bosne je u decembru 1994. godine, tokom Operacije "Pauk" ponovo zauzela Veliku Kladušu.

Tajni plan[uredi | uredi izvor]

Plan operacije su skovali komandant 5. korpusa, Dudaković i komandant 502. viteške brdske brigade, Hamdija Abdić-Tigar u najvećoj tajnosti. Plan je predviđao da Hamdija Abdić nakon što bude smijenjen s dužnosti komandanta brigade i demobilisan, kao nezadovoljni bivši vojni komandant prebjegne Fikretu Abdiću, te ga ubijedi da uz istomišljenike koji su ostali u Bihaću, uz vojnu pomoć koju će mu pružiti, može poraziti 5. korpus i ući u Bihać.

Tok operacije[uredi | uredi izvor]

Nakon što je od januara 1994. godine, kada je formalno smijenjen s dužnosti komandanta 502. brigade, stigmatizovan, Hamdija Abdić odlazi 2. juna 1994. godine u Veliku Kladušu gdje se sastaje sa Fikretom Abdićem i obrazlaže mu plan.[1] Ubjeđuje Abdića da uz pomoć 100 Tigrova koji su ostali u Bihaću i još oko 2.000 vojnika i pobunjenika koji bi se priključili planu a kojima je dosadila tortura sarajevske vlasti, može slomiti otpor 5. korpusa i zauzeti slobodnu teritoriju. Fikret Abdić je prihvatio plan i već je 4. juna u Bihać poslao prve količine oružja i municije iz skladišta sa okupirane hrvatske teritorije. U naredna 3 dana pošiljke potrebnih sredstava su preko kontrolnog punkta Poljskog bataljona, koji je djelovao u sklopu UN-a, stizale u Bihać[1] pri čemu su snage UN-a prekršile embargo na uvoz oružja, te su dozvoljavale isporuke oružja pobunjenicima dok su prema Armiji RBiH držale embargo na uvoz naoružanja.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 27. 8. 2014. Pristupljeno 10. 5. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  • Peti korpus 1992 - 1995, Bejdo Felić