Razlika između verzija stranice "Vlasenica"

Vlasenica
Vlasenica
Grad
Država	Bosna i Hercegovina
Vremenska zona	CET (UTC+1)
• Ljeti (DST)	CEST (UTC+2)

Pregled historije

[pregledana izmjena]

← Starija izmjena Novija izmjena →

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

U redovima

Verzija na dan 14 juni 2011 u 17:40

Vlasenica je gradić i sjedište istoimene općine u Bosni i Hercegovini.

Historija

Vlasenica je dobila ime po travi "Vlasulji" koja raste u ovom kraju. Kao naselje javlja se sredinom 15. vijeka, dolaskom osmanlija u Bosnu i zauzimanjem tadašnjeg prostora pod imenom "Birač", oko 1463. godine. Za one koji manje poznaju vlasenički kraj, treba znati da su karakteristično obilježje ovog kraja visoke i guste šume, koja sa ostalim ljepotama i bogastvima daju posebnu draž Vlasenici. U poznatom pogonu i iseljavanju muslimana iz Užica 1862. godine u Vlasenicu se doselilo nekoliko porodica, medju kojima i Tihići, Durmići i Carhasanovići i dr.

Okolina Vlasenice je po svim poznatim izvorima bila stalno naseljena od prahistorije pa do današnjih dana, o čemu, pored ostalih, svjedoči i nekropola sa humkama na lokalitetu Šošari. Drugi pokazatelji su brojne nekropole (71), stećci (1595 - 65 reljefno dekorisanih i jedan sa natpisom), ostaci naselja, starih gradova, srednjovjekovnih puteva itd. U vrijeme bosanske samostalnosti područje današnje Vlasenice ulazilo je u sastav srednjovjekovne župe Birač o kojoj se prvi pisani tragovi naziru 1244. godine, a i danas se čuvaju u dubrovačkoj biblioteci. Ovaj kraj je u to vrijeme bio uglavnom u posjedu feudalne porodice Pavlovića, Dinjičića, Zlatonosovića i Orlovića koji su u blizini Vlasenice imali svoja utvrđenja i zamkove. Polovinom 15. vijeka, među prvima u Bosni, ovaj prostor prešao je u ruke Osmanlija i tih godina se formira i prvo veće naselje pod nazivom Birač. U vrijeme osmanlijske vladavine, Vlasenica je bila važna raskrsnica. U 17. vijeku, kao središte kadiluka (sreza) nalazila se u sastavu zvorničke kapetanije, a od 1842. godine bila je uključena u redovan telegrafsko-telefonski i poštanski saobraćaj. Uspostavljanjem austrourgarske uprave osnovan je vlasenički srez kao dio Tuzlanske oblasti. Već 1879. rekonstruisan je makadamski put Sarajevo-Sokolac-Han Pijesak-Vlasenica-Zvornik. Ekonomska situacija u Vlasenici i njenoj okolici između dva svjetska rata je bila veoma teška. Harala je glad, tuberkuloza, tifus, dizenterija i razne druge bolesti. Za vrijeme Drugog svjetskog rata (1941 -1945) Vlasenica je prelazila iz ruku u ruke raznih zaraćenih strana, što nije moglo da ostane bez posljedica izraženih u velikim ljudskim žrtvama i materijalnim razaranjima širokih razmera.

Nažalost i posljednji ratni događaji, genocid 1992-1995 i agresija na BiH ostavio je dubok trag na ovaj grad. U Vlasenici je protjerano 98 % Bošnjaka, dok je 10 % poubijano, i 6 % pritvoreno u koncetracioni logor "Sušica", nestali su odvedeni na Debelo brdo, i Batkoviće odakle se nikad nisu vratili.^{[nedostaje referenca]} Od tada se ekonomija grada nikad nije popravila, mada se kultura kao i stari građani Vlasenice polahko vraćaju.

Geografija

Vlasenica je dobila ime po travi vlasulji koja raste u ovom kraju. Karakteristično obilježje ovog kraja su visoke i guste šume, koje sa ostalim ljepotama i bogatstvima daju posebnu draž Vlasenici. Svojim geografskim položajem i nadmorskom visinom od 668 metara, Vlasenica spada u red brdsko-planinskih gradića. U sjevernom dijelu općine nalazi se veoma plodno područje u kome uspijevaju mnoge vrste voća, povrća i drugi korisni usjevi. Dok je južni i jugo-istočni dio bogatiji šumom koja je jedno od najvećih blaga ovog kraja. Vlasenica se nalazi na mjestu gdje se put, koji iz doline rijeke Drine vodi prema Sarajevu dijeli u dva kraka pa jedan produžava ka jugu prema Han Pijesku, Sokocu i Sarajevu, a drugi nešto zapadnijim smjerom Kladanj-Olovo-Sarajevo.

Stanovništvo

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Vlasenica imala je 33.942 stanovnika, raspoređenih u 92 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, općina Vlasenica je gotovo u cjelini ušla u sastav Republike Srpske. U sastav Federacije Bosne i Hercegovine ušaо је dio naseljenog mjesta Turalići. Poslije rata općina Vlasenica je podijeljena. Formirana je općina Milići, koja je postojala do 60-tih godina prošlog vijeka.

Nacionalni sastav stanovništva - općina Vlasenica, popis 1991.

ukupno: 33.942

Muslimani - 18.727 (55,17%)
Srbi - 14.359 (42,30%)
Hrvati - 39 (0,11%)
Jugoslaveni - 340 (1,00%)
ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 477 (1,42%)

Nacionalni sastav stanovništva - Grad Vlasenica, popis 1991.

ukupno: 7.909

Muslimani - 4.800 (60,69%)
Srbi - 2.743 (34,68%)
Hrvati - 26 (0,32%)
Jugoslaveni - 242 (3,05%)
ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 98 (1,23%)

Muslimani se danas izjašnjavaju kao Bošnjaci.

Sport

U Vlasenici djeluje Planinarsko-ekološko društvo ACER. Ima oko 200 registrovanih članova svih kategorija - od učenika nižih razreda osnovne škole do seniora. U prethodnom periodu članovi ACER-a su osvojili najviše planinske vrhove Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Grčke, Makedonije i Albanije. Najznačajniji rezultat je svakako osvajanje Mont Blanca (4810m) u julu 2006. od strane tri člana društva - Vesne Došić, Dragana Ilića i Nebojše Karajice. To je ujedno do sada najveći uspjeh vlaseničkog sporta u međunarodnoj konkurenciji. Društvo je markiralo oko 140 kilometara planinarske staze u okolini Vlasenice. Tako su povezani prirodni i historijski lokaliteti Veledin, Vrelo, Lovnica, Rudišta, Veliko Igrište, Javorov vrh, Ružina voda, Sikira, Karaula, Jerinin grad, Lukavica itd. Najistaknutiji član društva je Vesna Došić koja je samo u toku 2005. godine učestvovala u 33 planinarska pohoda.

Poslije Drugog svjetskog rata pa do 1992. godine na teritoriji općine Vlasenica radilo je Sportsko ribolovačko društvo „Jadar“. Sjedište društva je bilo u općini Vlasenica i imalo je dvije sekcije: sekcija Vlasenica i sekcija Milići. U toku rata dolazi do odvajanja MZ Milići od općine Vlasenica, tj. formira se nova općina Milići. Ovo razdvajanje teritorija uslovilo je i razdvajanje postojećeg SRD-a tako da se osniva novo Sportsko ribolovno društvo u Vlasenici. Osnovano je na osnivačkoj skupštini 11.10.1996. godine u hotelu "Panorama" u Vlasenici. Iste godine SRD „Lipljen“ sklapa ugovor o udruživanju sa Savezom Sportskih Ribolovaca Republike Srpske i postaje jedan od prvih članova Saveza.

Poznate ličnosti

Reference

Vanjski linkovi

Službena stranica

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Vlasenica

@@ Red 27: / Red 27: @@
 == Historija ==
-Vlasenica je dobila ime po travi "Vlasulji" koja raste u ovom kraju. Kao naselje javlja se sredinom [[15. vijek]]a, dolaskom osmanlija u Bosnu i zauzimanjem tadašnjeg prostora pod imenom "Birač", oko [[1463]].godine. Za one koji manje poznaju vlasenički kraj, treba znati da su karakteristično obilježje ovog kraja visoke i guste šume, koja sa ostalim ljepotama i bogastvima daju posebnu draž Vlasenici. U poznatom pogonu i iseljavanju muslimana iz Užica [[1862]]. godine u Vlasenicu se doselilo nekoliko porodica, medju kojima i Tihići, Durmići i Carhasanovići i dr.
+Vlasenica je dobila ime po travi "Vlasulji" koja raste u ovom kraju. Kao naselje javlja se sredinom [[15. vijek]]a, dolaskom [[Osmansko carstvo|osmanlija]] u Bosnu i zauzimanjem tadašnjeg prostora pod imenom "Birač", oko [[1463]]. godine. Za one koji manje poznaju vlasenički kraj, treba znati da su karakteristično obilježje ovog kraja visoke i guste šume, koja sa ostalim ljepotama i bogastvima daju posebnu draž Vlasenici. U poznatom pogonu i iseljavanju muslimana iz [[Užice|Užica]] [[1862]]. godine u Vlasenicu se doselilo nekoliko porodica, medju kojima i Tihići, Durmići i Carhasanovići i dr.
-Okolina Vlasenice je po svim poznatim izvorima bila stalno naseljena od prahistorije pa do današnjih dana, o čemu, pored ostalih, svjedoči i nekropola sa humkama na lokalitetu Šošari. Drugi pokazatelji su brojne nekropole (71), stećci (1595 - 65 reljefno dekorisanih i jedan sa natpisom), ostaci naselja, starih gradova, srednjovjekovnih puteva itd. U vrijeme bosanske samostalnosti područje današnje Vlasenice ulazilo je u sastav srednjovjekovne župe Birač o kojoj se prvi pisani tragovi naziru [[1244]]. godine, a i danas se čuvaju u dubrovačkoj biblioteci. Ovaj kraj je u to vrijeme bio uglavnom u posjedu feudalne porodice Pavlovića, Dinjičića, Zlatonosovića i Orlovića koji su u blizini Vlasenice imali svoja utvrđenja i zamkove. Polovinom 15. vijeka, među prvima u Bosni, ovaj prostor prešao je u ruke Osmanlija i tih godina se formira i prvo veće naselje pod nazivom Birač. U vrijeme osmanlijske vladavine, Vlasenica je bila važna raskrsnica. U 17. vijeku, kao središte kadiluka (sreza) nalazila se u sastavu zvorničke kapetanije, a od [[1842]]. godine bila je uključena u redovan telegrafsko-telefonski i poštanski saobraćaj. Uspostavljanjem austrourgarske uprave osnovan je vlasenički srez kao dio [[Tuzla]]nske oblasti. Već [[1879]]. rekonstruisan je makadamski put [[Sarajevo]]-[[Sokolac]]-[[Han Pijesak]]-Vlasenica-[[Zvornik]]. Ekonomska situacija u Vlasenici i njenoj okolici između dva svjetska rata je bila veoma teška. Harala je glad, [[tuberkuloza]], [[tifus]], [[dizenterija]] i razne druge bolesti. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] (1941 -1945) Vlasenica je prelazila iz ruku u ruke raznih zaraćenih strana, što nije moglo da ostane bez posljedica izraženih u velikim ljudskim žrtvama i materijalnim razaranjima širokih razmera.
+Okolina Vlasenice je po svim poznatim izvorima bila stalno naseljena od prahistorije pa do današnjih dana, o čemu, pored ostalih, svjedoči i nekropola sa humkama na lokalitetu Šošari. Drugi pokazatelji su brojne nekropole (71), [[Stećak|stećci]] (1595 - 65 reljefno dekorisanih i jedan sa natpisom), ostaci naselja, starih gradova, srednjovjekovnih puteva itd. U vrijeme bosanske samostalnosti područje današnje Vlasenice ulazilo je u sastav srednjovjekovne župe Birač o kojoj se prvi pisani tragovi naziru [[1244]]. godine, a i danas se čuvaju u dubrovačkoj biblioteci. Ovaj kraj je u to vrijeme bio uglavnom u posjedu feudalne porodice Pavlovića, Dinjičića, Zlatonosovića i Orlovića koji su u blizini Vlasenice imali svoja utvrđenja i zamkove. Polovinom 15. vijeka, među prvima u Bosni, ovaj prostor prešao je u ruke Osmanlija i tih godina se formira i prvo veće naselje pod nazivom Birač. U vrijeme osmanlijske vladavine, Vlasenica je bila važna raskrsnica. U 17. vijeku, kao središte kadiluka (sreza) nalazila se u sastavu zvorničke kapetanije, a od [[1842]]. godine bila je uključena u redovan telegrafsko-telefonski i poštanski saobraćaj. Uspostavljanjem austrourgarske uprave osnovan je vlasenički srez kao dio [[Tuzla]]nske oblasti. Već [[1879]]. rekonstruisan je makadamski put [[Sarajevo]]-[[Sokolac]]-[[Han Pijesak]]-Vlasenica-[[Zvornik]]. Ekonomska situacija u Vlasenici i njenoj okolici između dva svjetska rata je bila veoma teška. Harala je glad, [[tuberkuloza]], [[tifus]], [[dizenterija]] i razne druge bolesti. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] (1941 -1945) Vlasenica je prelazila iz ruku u ruke raznih zaraćenih strana, što nije moglo da ostane bez posljedica izraženih u velikim ljudskim žrtvama i materijalnim razaranjima širokih razmera.
-Nažalost i posljednji genocid 1992-1995 i agresija na BiH ostavio je dubok trag na ovaj grad. U Vlasenici je protjerano 98% Bošnjaka, dok je 10% poubijano, i 6% pritvoreno u koncetracioni logor "Sušica", nestali su odvedeni na [[Debelo brdo]], i Batkoviće odakle se nikad nisu vratili. Od tada se ekonomija nikad nije popravila, mada se kultura kao i stari građani Vlasenice polahko vraćaju.
+Nažalost i posljednji ratni događaji, genocid [[1992]]-[[1995]] i agresija na BiH ostavio je dubok trag na ovaj grad. U Vlasenici je protjerano 98 % Bošnjaka, dok je 10 % poubijano, i 6 % pritvoreno u [[koncetracioni logor]] "Sušica", nestali su odvedeni na [[Debelo brdo]], i Batkoviće odakle se nikad nisu vratili.{{izvor}} Od tada se ekonomija grada nikad nije popravila, mada se kultura kao i stari građani Vlasenice polahko vraćaju.
 == Geografija ==