Hrvatska Republika Herceg-Bosna

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Hrvatska Republika Herceg-Bosna
1991–1994.
Države prije:
← Flag of SFR Yugoslavia.svg SFRJ
Države poslije:
Republika Bosna i Hercegovina Flag of Bosnia and Herzegovina (1992-1998).svg →
Zastava Grb
Zastava
Položaj na karti
Glavni grad Mostar
Službeni jezik hrvatski
Državno uređenje
Predsjednik
• 1991–1993.
 Mate Boban
• 1993–1994.
 Krešimir Zubak
Valuta hrvatski dinar, kasnije hrvatska kuna

Hrvatska Republika Herceg-Bosna (osnovana kao Hrvatska zajednica Herceg-Bosna) bila je samoproglašena, međunarodno nepriznata paradržava od 1991. do 1994. kao i za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini koju je osnovao politički i vojni vrh Hrvata u Bosni i Hercegovini (HDZ BiH i HVO). Nastala je kao proizvod secesionističke politike i dogovora o podjeli Bosne i Hercegovine.

Proglasio ju je prvi predsjednik Mate Boban 28. augusta 1993. donošenjem Temeljne odluke o uspostavi i proglašenju Hrvatske Republike Herceg-Bosne. HR Herceg-Bosna ukinuta je potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma u februaru 1994. godine.

Historija

Stvaranje

Hrvatske zajednice u Bosni i Hercegovini (1991)
Herceg-Bosna u najvećem obimu
Karta Owen - Stoltenbergov plana, o podjeli BiH na tri republike

Nakon dogovora u Karađorđevu 25. marta 1991. godine između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića o podjeli Bosne i Hercegovine, politički predstavnici hrvatskih partija, odlučio se na formiranje hrvatske zajednice od dijelova BiH. 18. novembra 1991. godine osnovana je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, koja je kasnije, preimenovana u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu. U hrvatskom političkim krugovima postojala su i druga strujanja, koja je djelomično zastupao Blaž Kraljević, kao zapovjednik paramilitarnog HOS-a, koji je bio za pružanje zajedničkog otpora sa bošnjačkim političkim predstavnicima i susprostavljanja JNA, te novoformirajućoj Vojsci Republike Srpske.

Ideja i cljevi

Početak stvaranja Zajednice, bio je već u maju 1991. godine, kada se na sastanku u Busovači, hrvatskom stanovništvu Srednje Bosne, kao i hercegovačkim općinama preporučuju udruživanje u Hrvatsku regionalnu zajednicu Bosne i Hercegovine. Na sastanku su prisustvovali politički predstavnici hrvatskih političkih partija (uglavnom HDZ BiH) iz općina: Kreševo, Kiseljak, Fojnica, Busovača, Vitez, Novi Travnik i Travnik. Osim preporuke o osnivanju zajednice, donesene su i odluke o proglašavanju izvanrednog stanja u toj regiji, te o stupanju u kontakt sa strankama SDA i MBO u Cazinskoj krajini, o zajedničkom djelovanju na tom području. Razlog formiranja zajednice bilo je ratno stanje u Hrvatskoj, te pokreti JNA, rezervista i paravojnih srpskih jedinica, koje su borbeno djelovale sa područja Bosne i Hercegovine. Nezadovoljstvo je inicirano i činjenicom da Predsjedništvo SFRJ, nije poduzelo jasne mjere oko povlačenja jedinica JNA iz Slovenije, koje su premještane u garnizone u Bosni i Hercegovini, te nejasnom stavu SDA i Alije Izetbegovića o budućnosti Bosne i Hercegovine, o tome da li će država ostati u tzv. "krnjoj Jugoslaviji". Sastanak je vodio Dario Kordić, a zapisnik je vodio Ignac Koštroman.[1] Cilj je bio, osim Travničke regije (sa 9 općina) i dvije hercegovačke (18 općina), osnovati slične regije i u Sarajevu (12 općina), Dobojsko-zeničkoj regiji (7 općina), Bihaćko-kladuškoj (2 općine), Banjalučkoj (9 općina), Posavskoj (8 općina) i Tuzlanskoj regiji (5 općina), što je dogovoreno na II. redovnoj sjedinici Glavnog odbora HDZ-a, 6. augusta 1991 te na zasjedanju 23. augusta 1991.[2][3]

Osnivanje Hrvatske zajednice H-B

Prva takva zajednica bila je Hrvatska zajednica Bosanska Posavina, koja je osnovana 12. novembra 1991. U Hrvatsku zajednicu Bosansku Posavinu ušle su općine: Bosanski Brod, Modriča, Bosanski Šamac, Brčko, Derventa, Odžak, Orašje i Gradačac, a sjedište je bilo u Bosanskom Brodu. Istoga dana, u Grudama su se sastale Hercegovačka i Travnička regionalna zajednica i donijele zaključke da u slučaju raspada Bosne i Hercegovine, hrvatski narod mora povesti odlučnu aktivnu politiku, koja treba dovesti do zajedničke hrvatske države, te da treba pristupiti formiranju nove Hrvatske banovine u BiH, kao prve faze do konačnog rješenja pitanja.[4]

U Grudama, 18. novembra 1991. godine, uspostavljena je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, sa sjedištem u Mostaru. U njen sastav ušlo je 30 općina: Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Dobretići, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Uskoplje, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Ravno.[5]

Owen - Stoltenbergov plan

Donošenjem Owen - Stoltenbergovog plana, predviđeno je da se Bosna i Hercegovina podijeli na tri republike, u kojima bi jedan od tri naroda bio konstitutivni narod. Dogovor nije prihvaćen, uglavnom zbog neprihvaćanja dodjela nekih općina u kojima je jedan od naroda bio u relativnoj većini, dok bi drugi narod, sa neznatno manjim udjelom pripao republici u kojoj nije konstitutivni narod.

Politika

Glavni grad Herceg-Bosne bio je Mostar, dok je sjedište Vlade bilo u Grudama.

Predsjednik

Predsjednik Hrvatske zajednice, (kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne) je predstavljao i zastupao Herceg-Bosnu u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Bio je nadležan za teritorijalnu cjelovitost i opstanak Herceg-Bosne. Predsjednik se nije birao nego su ga birali članovi Predsjedničkog vijeća. Predsjedničko vijeće Hrvatske Republike Herceg-Bosne uz predsjednika imalo je glavnu izvršnu vlast u Hrvatskoj zajednici. Prvi predsjednik je bio Mate Boban, a drugi i posljednji Krešimir Zubak.

Vlada

Na temelju članka 7. Temeljne odluke o uspostavi i proglašenju Hrvatske Republike Herceg-Bosne i članku 4. Zakona o Vladi HR H-B, Zastupnički dom HR H-B na trećem zasjedanju, 20. novembra 1993, donio je odluku o izboru Vlade HR H-B.[6]

Dužnost Ministar Početak mandata Napomena
Predsjednik Vlade Jadranko Prlić 20. novembra 1993.
Dopredsjednik Vlade Ivan Čuljak 20. novembra 1993.
Drago Bilandžija 13. januara 1995.
Mile Akmadžić 13. januara 1995.
Valentin Ćorić
Pero Marković 28. juna 1995.
Ministar obrane Perica Jukić 20. novembra 1993. Ujedno i dopredsjednik Vlade
Vladimir Šoljić 23. veljače 1994. Ujedno i dopredsjednik Vlade
Ministar financija Jozo Martinović 20. novembra 1993. Ujedno i dopredsjednik Vlade
Drago Bilandžija 14. listopada 1994.
Neven Tomić 13. januara 1995.
Ministar unutarnjih poslova Valentin Ćorić 20. novembra 1993.
Ivan Vrankić
Ministar pravosuđa i uprave Krešimir Zubak 20. novembra 1993.
Stjepo Pranjić
Mato Tadić 13. januara 1995.
Ministar prometa i veza Ilija Kožulj 20. novembra 1993.
Ministar energetike, rudarstva i industrije Vladimir Šoljić 20. novembra 1993.
Marinko Bošnjak 7. aprila 1994.
Ministar trgovine, turizma i poduzetništva Ile Krezo 20. novembra 1993.
Nikola Grabovac 13. januara 1995.
Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Marko Božanović 20. novembra 1993.
Ministar zdravstva Ivan Šarac 20. novembra 1993.
Božo Ljubić 13. januara 1995.
Ministar rada, socijalne skrbi i obitelji Ilija Žuljević 20. novembra 1993.
Ministar prosvjete, znanosti, kulture i športa Jozo Marić 20. novembra 1993.
Ministar obnove i razvoja Zulfo Robović 20. novembra 1993.
Božo Rajić 28. juna 1995.
Ministar za međurepubličku suradnju i međunarodne odnose Mile Akmadžić 20. novembra 1993.
Vladislav Pogarčić 13. januara 1995.
Ministar prostornog uređenja, graditeljstva i zaštite okoliša Željko Obradović 23. februara 1993.
Zulfo Robović 28. juna 1995.

Odluku o razrješenju Vlade donijelo je Predsjedničko vijeće HR H-B, 15. juna 1996, te istovremeno imenovalo novu, suženu Vladu sa sljedećim članovima: Pero Marković, predsjednik; Vladimir Šoljić, ministar odbrane; Ivan Vrankić, ministar unutarnjih poslova; Frano Franić, ministar financija; Valentin Ćorić, ministar društvenih djelatnosti; Nikola Antunović, ministar gospodarstva. Državne dužnosti ove vlade prestale su krajem 1996. godine

Obilježja

Zastava HR HB

Zastava

Zastava Hrvatske Republike Herceg-Bosne se sastojala od tri boje: crvene, bijele i plave, s grbom Herceg-Bosne u sredini. Omjer širine i dužine zastave je 1 : 2. Boje zastave su položene vodoravno i to ovim redom s gornje strane: crvena, bijela i plava. Svaka boja čini jednu trećinu širine zastave. Grb Hrvatske Republike Herceg-Bosne je smješten u sredini zastave tako da gornji dio grba (pleter) zalazi u crveno polje zastave, a donji dio grba (u visini jednog kvadratnog polja) zalazi u plavo polje zastave. Središnja točka grba poklapa se s točkom u kojoj se sijeku dijagonale zastave. Zastava je bila korištena u Posavskom,Zapadnohercegovačkom kantonu i kantonu 10. Ustavnim sudom zastava je skinuta iz upotrebe.

Grb HR HB

Grb

Grb Hrvatske Republike Herceg-Bosne je historijski hrvatski grb u obliku stiliziranog štita, podijeljen vodoravno i okomito u 25 crvenih i bijelih kvadrata, tako da je prvo polje u lijevom gornjem kutu stiliziranog štita crvene boje. Iznad stiliziranog štita nalazi se pleter vodoravno položen na štit iznad tri središnja polja. Omjer visine tropleta i visine kvadratnog polja je 1:1, a omjer dužine tropleta i dužine kvadratnog polja je 3:1. Grb je obrubljen zlatnom crtom.

Ukidanjem Herceg-Bosne i osnivanjem Federacije Bosne i Hercegovine grb se prestao koristiti, a danas je samo u upotrebi u nekim učionicama škola u BiH koje svoju nastavu izvode po hrvatskom nastavnom planu i programu te u Zapadnohercegovačkom kantonu i Kantonu 10, gdje se koristio kao službeni grb tih dvaju kantona. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine već nekoliko puta proglasio je grb nelegalnim.

Oružane snage

Logo HVO-a

HVO

Glavni članak: Hrvatsko vijeće odbrane

Hrvatsko vijeće odbrane (hrvatski: Hrvatsko vijeće obrane, HVO) bila je paravojna organizacija u BiH koju je osnovao HDZ, a kontrolisao i finansirao vojno-politički vrh Republike Hrvatske. Početkom rata u BiH, HVO u nekim područjima BiH se stavio u odbranu Republike Bosne i Hercegovine, ali nakon dogovora u Grazu između Mate Bobana i Radovana Karadžića, veći dio HVO-a se okrenuo protiv Armije RBiH. Nakon što se general HOS-a, Blaž Kraljević stavio pod zapovjedništvo Predsjedništva RBiH upozoravajući na dogovor o podjeli BiH, HVO je 9. augusta 1992. likvidirao generala Kraljevića, s gotovo kompletnom zapovijednom strukturom. Nedugo nakon toga HOS u kojem su se zajedno borili Hrvati i Bošnjaci, protiv srpskih vojnih jedinica se raspao. U isto vrijeme Tomislav Dretar je spojio jedinice bihaćkog HVO-a sa snagama Općinskog štaba TO Bihać što je kasnije preraslo u Peti korpus Armije RBiH.

HOS

Logo HOS-a
Glavni članak: Hrvatske obrambene snage

Hrvatske odbrambene snage bile su hrvatska paravojna organizacija, koja je postojala od 1991-93. godine, za vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. HOS je bio među prvim organizovanim vojnim jedinicama koje su bile dio otpora srpskim snagama u Bosni i Hercegovini te su uz Teritorijalnu odbranu BiH (TO BiH) i Hrvatsko vijeće odbrane (HVO), činile glavninu tog otpora. HOS u BiH je službeno činio dio Armije BiH ali se raspao nakon ubistva zapovjednika HOS-a general-majora Blaža Kraljevića.

U Domovinskom ratu u Hrvatskoj su djelovali kao paravojna jedinica sve do integrisanja u Hrvatsku vojsku početkom 1992. prilikom rekonstruisanja vojnih snaga unutar Republike Hrvatske. Glavna ideja HOS-a bila je stvaranje Velike Hrvatske sa granicama Nezavisne države Hrvatske iz Drugog svjetskog rata

Stanovništvo

Stanovništvo Bosne i Hercegovine po naseljima prema popisu iz 1991. godine; Srbi - plava, Muslimani - zelena, Hrvati - narančasta.

Na području koje je proglašeno dijelom Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, 18. novembra 1991. godine prema popisu stanovništva izvršenom u martu 1991. godine, živjelo je 1.238.512 stanovnika, sljedećeg nacionalnog sastava:

  • Hrvati - 556.274 ili 44,91 %
  • Bošnjaci - 398.092 ili 32,14 %
  • Srbi - 203.612 ili 16,44 %
  • Jugoslaveni - 56.092 ili 4,53 %
  • Ostali - 24.505 ili 1,98 %

Privreda

Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih, Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina bila je najsiromašnija republika SFRJ Jugoslavije, zajedno sa Socijalističkom Republikom Makedonijom. Infrastruktura i industrija bili su slabo razvijeni. Ekonomija Bosne i Hercegovine u potpunosti je propadala tokom rata u BiH. Mnoge kompanije, koje su bile uspešne prije rata, opljačkane su i uništene tek na početku rata. Zbog jugoslavenskih ratova nije bilo ekonomske aktivnosti.

Smanjena je poljoprivredna proizvodnja, prometna infrastruktura je urušena, građevina gotovo da i nema, a nezaposlenost je bila vrlo velika. Kao rezultat ratova, između 1992. i 1995, industrijska proizvodnja opala je za 80%, a ionako loša infrastruktura još je opadala. Hrvati su rat napustili najprosperitetnijim. Bivše jugoslavenske kompanije ostale su bez sjedišta koje se nalazilo na teritoriji Herceg-Bosne. Sve banke su imale sjedište u Sarajevu.

Herceg-Bosna nije imala centralnu banku. Krediti su dobiveni od lokalnih komercijalnih banaka, što znači da je deficit finansirao realni sektor i sektor domaćinstava. Strane bankarske podružnice su morale legalno zatvoriti svoje poslovanje i ponovno se registrirati kao nove banke u Bosni i Hercegovini nakon proglašenja neovisnosti.Najznačajnija banka u Herceg-Bosni bila je Hrvatska banka d.d. Mostar. Druga najveća banka bila je Hrvatska poštanska banka.

Službena valuta na području Herceg-Bosne bila je bosanskohercegovački dinar, ali bile su u upotrebi i dvije paralelne valute: njemačka marka i hrvatski dinar (kasnije hrvatska kuna).

Obnova u većem dijelu Herceg-Bosne nastavila se ubrzo nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma. Civilna zaposlenost u Herceg-Bosni 1994. godine iznosila je oko 20% njezinog predratnog nivoa. U 1995. stopa rasta industrijske proizvodnje u područjima sa hrvatskom većinom iznosila je 25%, prosječne plaće porasle su za 35%, a rast zaposlenosti 69%. Najveći rast ostvaren je u proizvodnji betona. Prosječna mjesečna plata iznosila je 250 DEM, a svaki zaposleni primao je mjesečni dodatak prehrani od 50 DEM. Sredinom 1995. godine nezaposlenost je procijenjena na 50% ukupne radne snage.

Rast BDP-a u Federaciji Bosne i Hercegovine procijenjen je na 28% u 1995. godini, podstaknut obnovom hrvatsko-bošnjačkog saveza, dok se BDP u Republici Srpskoj smanjio za 23%

Saobraćaj

Cestovni saobraćaj

UNPROFOR je kodnim imenima označio glavne pravce u uporabi tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Najvažniji su bili:

  1. Circle (hrv. Krug) Split – Brnaze – Kamensko – Tomislavgrad – Mandino Selo,
  2. Triangle (hrv. Trokut) Mandino Selo – Omrčanica – Prozor,
  3. Square (hrv. Kvadrat) Mandino Selo – Jablanica – Prozor,
  4. Diamond (hrv. Dijamant) Prozor – Uskoplje – Novi Travnik – Putićevo,
  5. Salmon (hrv. Losos) Prozor – Uskoplje – Fojnica – Gromiljak,
  6. Pacman Jablanica – Konjic – Tarčin – Kreševo – Kiseljak – Busovača – Kaonik – Putićevo,
  7. Lada Doboj – Maglaj – Žepče – Zenica,
  8. Gannet Split – Metković – Mostar – Jablanica,
  9. Dove (hrv. Golubica) Kiseljak – Breza,
  10. Finch (hrv. Zeba) Sarajevo – Ilijaš – Vareš
  11. Trout (hrv. Pastrmka) Kiseljak – Fojnica – Blodni
HNK pozorište u Mostaru

Kultura

Vlada Herceg-Bosne osnovala je Narodno pozorište 1993. godine u Mostaru. Od 1994. godine nosi naziv Hrvatsko narodno pozorište u Mostaru i prvo je s prefiksom "hrvatsko". Prva predstava izvedena u ovom pozorištu bila je Božićna basna (Božićna bajka) Mate Matišića. Temelji nove zgrade postavljeni su u januaru 1996. godine.

Obrazovanje

Ministarstvo obrazovanja Herceg-Bosne usvojilo je hrvatski jezik kao službeni jezik i slijedilo program obrazovanja hrvatskih škola. Kako je rat eskalirao, nastava u školama i na Univerzitetu u Mostaru obustavljena je u maju 1993. za ostatak akademske godine. Pedagoški fakultet Univerziteta u Mostaru, smješten u zapadnom Mostaru, svoju je nastavu preselio iz grada u Široki Brijeg i Neum, gdje nije bilo većih oružanih sukoba. U Mostar se vratio 1994. godine.

Sport

Organizirana nogometna takmičenja u Bosni i Hercegovini su zbog rata otkazana 1992. godine. Prva liga Herceg-Bosne kao najbolja nogometna liga počela je 20. aprila 1994. i podijeljena je u dvije grupe. Ligu je organizovao Nogometni savez Herceg-Bosne. Pobjednik prve sezone koja se odigrala samo u proljeće bio je NK Mladost-Dubint Široki Brijeg. Liga se igrala sedam godina, pri čemu su NK Široki Brijeg osvojili pet, a NK Posušje dva trofeja.

Posljedice

Presudom Haškog tribunala šestorici lidera Herceg-Bosne 29. maja 2013. godine, zaključeno je da je postojao udruženi zločinački poduhvat, čiji je glavni akter bio Franjo Tuđman i njegov konačni cilj bio je da se stvori hrvatski entitet, uglavnom u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine, kako bi se ujedinili Hrvati u Bosni i Hercegovini. Ta područja su kasnije trebala biti prisajedinjena Republici Hrvatskoj ili ostati u bliskoj vezi s njom.[7]

Vodstvo Herceg-Bosne (Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić) su 29. maja 2013. godine osuđeni na ukupno 111 godina zatvora, između ostalog za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je imao za cilj uklanjanje bošnjačkog stanovništva sa područja na kojem je vodstvo bosanskih Hrvata, sa vodstvom Hrvatske, željelo ostvariti hrvatsku dominaciju.[7][8][9]

Ideja o ponovnom stvaranju

Spomen-ploča u Grudama, postavljena kao počast Mateu Bobanu i čelnicima Herceg-Bosne

Međunarodni kazneni sud za počinitelje kršenja ratnih zakona, zločina protiv čovječnosti i kršenja Ženevskih konvencija tokom hrvatsko-bošnjačkog rata, Međunarodni kazneni sud osudio je Slobodana Praljaka i ostale (Prlić, Stojić, Petković, Ćorić i Pušić) u novembru 2017.

U februaru 2017. predsjednik Hrvatske seljačke stranke Bosne i Hercegovine, Mario Karamatić, rekao je da će njegova stranka zahtijevati ponovno uspostavljanje Hrvatske Republike Herceg-Bosne u njenom obliku iz 1995. godine ako se Republika Srpska odvoji.

Karamatić je izjavio da su Hrvati prevareni Vašingtonskim sporazumom iz 1994. godine kojim je ukinuta Herceg-Bosna i uspostavljena hrvatsko-bošnjačka federacija, koja je također "razbijena" više puta i da Hrvati imaju pravo preći na status Herceg-Bosne. Što se tiče prolaznog teritorija Herceg-Bosne, Karamatić je predložio područje koje opskrbljuje elektroprivredno poduzeće Elektroprivreda HZ HB, koje pokriva većinu područja hrvatskog staništa.

Dan 18. novembar u Zapadnohercegovačkom kantonu slavi se kao dan zasnivanja Herceg-bosne. Jedan od kantona u Federaciji koristio je naziv "Hercegbosanski kanton", ali Ustavni sud Federacije ovaj je naziv proglasio neustavnim, a službeno se naziva Kanton 10. U središtu Gruda postavljena je spomen-ploča u čast Herceg-Bosne i Mate Bobana.

Galerija

  • Hrvatska zajednica Bosanska Posavina

  • Stanje na bojišnicama prije Bošnjačko-hrvatskog sukoba

  • Stanje na bojišnicama nakon završetka Bošnjačko-hrvatskog sukoba

  • Oslobađanje zapadne Bosne

Također pogledajte

Reference

  1. ^ "Sastanak Travničke regionalne zajednice HDZ-a BiH, u Busovači, 21. maja 1991" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 30. 11. 2017. Pristupljeno 6. 11. 2017.
  2. ^ "II. redovita sjednica Glavnog odbora HDZ-a BiH u Prozor-Rami, 6. augusta 1991" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 30. 11. 2017. Pristupljeno 6. 11. 2017.
  3. ^ "Prijedlog regionalizacije općinskih odbora HDZ-a BiH, 23. augusta 1991" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 30. 11. 2017. Pristupljeno 6. 11. 2017.
  4. ^ "Sastanak HRZ i TRZ u Grudama, 18 novembra 1991" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 30. 11. 2017. Pristupljeno 6. 11. 2017.
  5. ^ "Odluka o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, 18. studenog 1991" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 15. 8. 2018. Pristupljeno 6. 11. 2017.
  6. ^ Mostar: Ljudi, kultura civilizacija, Anto Augustinović, Mostar, 1999., str. 80-86.
  7. ^ a b "Six Senior Herceg-Bosna Officials Convicted". ICTY. Pristupljeno 5. 11. 2017.
  8. ^ "JADRANKO PRLIC, BRUNO STOJIC, SLOBODAN PRALJAK , MILIVOJ PETKOVIC, VALENTIN CORIC AND BERISLAV PUSIC". ICTY. Pristupljeno 5. 11. 2017.
  9. ^ "ETHNIC COMPOSITION, INTERNALLY DISPLACED, PERSONS AND REFUGEES FROM EIGHT MUNICIPALITIES OF HERCEG-BOSNA, 1991 TO 1997-98" (PDF). ICTY. Pristupljeno 5. 11. 2017.

Vanjski linkovi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Hrvatska_Republika_Herceg-Bosna&oldid=3328435"