Velika Kladuša
 | Moguće je da članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku. |
Velika Kladuša | |
|---|---|
Općina i naseljeno mjesto | |
| Općina Velika Kladuša | |
 Stari grad u Velikoj Kladuši | |
 Zastava  Grb | |
 Općina Velika Kladuša u Bosni i Hercegovini | |
  Velika Kladuša | |
| Koordinate: 45°11′N 15°48′E / 45.183°N 15.800°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Kanton | Unsko-sanski |
| Vlada | |
| • Načelnik | Fikret Abdić[1] (LS) |
| Površina | |
| • Općina | 331,73 km2 |
| • Naseljeno mjesto | 2,17 km2 |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Općina | 40.419 |
| • Općina (gustoća) | 121,84 /km2 |
| • Naseljeno mjesto | 4.520 |
| • Naseljeno mjesto (gustoća) | 2.082,95 /km2 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 77 230 |
| Pozivni broj | (+387) 37 |
| Matični broj | 157309[2] |
| Matični broj općine | 11118 |
| Veb-sajt | velikakladusa |
Velika Kladuša je naseljeno mjesto i središte općine na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. S južne strane graniči sa općinama Unsko-sanskog kantona Bužim i Cazin, a sa zapada, sjevera i istoka Republikom Hrvatskom, odnosno općinama Cetingrad, Vojnić, Topusko, Glina i Dvor. U općini je 1991. živjelo 52.908 stanovnika, dok teritorija općine iznosi 331,55 km2, što velikokladušku općinu uvrštava u najgušće naseljene prostore Bosne i Hercegovine. Administrativno je teritorij općine podijeljen na 14 mjesnih zajednica. Geoprometni položaj Velika Kladuša je veoma značajan za njeno stanovništvo, za Unsko-sanski kanton i Bosnu i Hercegovinu u cjelini. Njenim teritorijem prolazi Magistralni put M4.2, koji je povezan sa središtem Kantona na jugu, a na sjeveru sa privrednim središtima u Hrvatskoj. Zemljište općine Velika Kladuša predstavlja jedan od najvažnijih činilaca u razvoju općine s obzirom na geografski položaj, klimatske i hidrološke prilike, geološke i pedološke karakteristike. Od ukupne površine zemljišta najveći procenat predstavlja poljoprivredno zemljište - 22.375 hektara ili 67,48 % ukupne teritorije.
Ranih 1980-tih godina Velika Kladuša je ostvarila najveći privredni procvat u historiji svog postojanja. U tom vremenu ostvaren je ravnomjerni privredni razvoj općine, jer su praktično na području svake mjesne zajednice izgrađeni privredni kapaciteti poljoprivredno-prehrambenog kombinata "Agrokomerc" d.d. sa respektabilnom biološkom, poljoprivrednom i prerađivačkom proizvodnjom.
Prepoznatljivosti Velike Kladuše svakako su doprinijeli i "Saniteks" d.d. u tekstilnoj industriji i "Grupex" d.d. u građevinarstvu i proizvodnji betonskih konstrukcija. Do sada izvršenim geološkim istraživanjima utvrđene su pojave i ležišta nemetalnih i metalnih mineralnih sirovina. Od nemetalnih mineralnih sirovina značajnija su nalazište barita (intenzivna eksploatacija od 1948. godine), krečnjaka i dolomita. Metalne mineralne sirovine su nedovoljno istražene i eksplatisane na području općine, iako se procjenjuje da se ležišta mangana na ovom području mogu svrstati među najveća u Evropi.[nedostaje referenca] Za privredu općine nisu zanemarljiva ni ostala prirodna bogatstva kojima ovo područje obiluje: tekuće i termalne vode, 9.057 hektara šumskog zemljišta pokrivenog mješovitim šumama bukve, hrasta kitnjaka i pitomog kestena.
Historija
Srednji vijek
Velika Kladuša, (Кладуша, Cladussa; ranije Donja Kladuša, za razliku od Male Kladuše koja je bila Gornja Kladuša) tvrđava na uzvišenju iznad desne obale rijeke Graborske, pritoke Kladušnice.
Kladuša se prvi put spominje 1280. Na osnovu arheoloških istraživanja utvrđeno je postojanje okrugle branič kule, kružnog gornjeg gradski zida i bunara-cisterne u srednjem vijeku. Tvrđava pripada knezovima Babonićima-Blagajskim. Od 1314. pripada Radoslavu Blagajskom. Knez Šimun Kladuški, sin Jurja Kladuškog (1433.) bio je suprug Doroteje, kćerke Balše Hercegovića i unuke Hrvoja Vukčića Hrvatinića (кнз Шимуњ Кладушки и госпоja Доротиja кћи кнза Баљше херцеговића; done Dorathee filie Balse olim filii ducis Cheruoie et consortis Simonis filii Georgii de Cladusa).
Godine 1464. polovinu kladuškog posjeda kupio je hrvatski plemić Martin Frankopan, a drugu polovinu 1470. ugarski vlastelin Janoš (Ivan) Tuz de Lak. Kada se 1507. godine Sofija Tuz de Lak udala za Matiju Frankopana, cijela je Kladuša postala frankopanski posjed, sve do 1572. godine. Sredinom 16. vijeka bila je sve više izložena napadima Osmanlija.[3]
Malkoč-beg je spalio Kladušu 1558. i poslije toga ona je bila pusta pola stoljeća. Osmanlije zauzimaju Kladušu 1633. Dograđuju grad i opasuju bedemima. Kladuša tada pripada Ostrožačkoj kapetaniji. Prema izvještaju Krste Frankopana Tržačkog iz 1641. ovdje je živio harambaša Mujo Hrnjica sa braćom i četovođa Mustafa Kozličić o kojima pjevaju narodne pjesme. Posadu u gradu do 1790. činilo je 120 vojnika. Poslije pada Cetine tu se preseljava i cetinska posada sa 72 vojnika. Posljednji dizdar u Kladuši bio je Huseinaga Alagić čiji su preci preko 150 godina obnašali funkciju dizdara. Grad je 1833. imao svega 5 topova. Oktobra 1835. pod Kladušom je ostrožački kapetan Muratbeg Beširović izgubio bitku od karlovačkog generala. U Kladuši je pružen posljednji otpor austrougarskoj okupaciji 1878. Po popisu 1879. ima 277 kuća sa 1.733 stanovnika, a 1910. ima 516 kuća sa 2.157 stanovnika (većina muslimani).
Rat u BiH
 | Tema članka je kontroverzna. |
 | Neutralnost i/ili ispravnost ovog članka je osporena. |
Dana 29. septembra 1993, Fikret Abdić preuzeo je vlast u Velikoj Kladuši i uspostavio tzv. Autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu po ugledu na tzv. Srpske autonomne oblasti (SAO) u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini iz 1991. U dogovoru sa Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom, kojima je u tom trenutku odgovarao unutarbošnjački sukob[nedostaje referenca]. Čin proglašenja pokrajine je bio neustavnan i protivzakonit čin, koji se suprotstavljao Ustavu Republike Bosne i Hercegovine. Zbog kršenja ustavnog poretka RBiH je izbačen iz Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.
S druge strane, Abdićev ratni privredni model bio je vrlo jednostavan: za sredstvo plaćanja odabrao je njemačku marku. Sklopio je sporazume s Radovanom Karadžićem i Matom Bobanom, kao dio prethodnog dogovora sa Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom. U Zagrebu je 21. oktobra 1993. godine, u prisustvu Franje Tuđmana, Fikret Abdić potpisao sa Matom Bobanom "Zajedničku izjavu". Tim dokumentom oni su dijelili BiH po osobnim nahođenjima. Mate Boban je poslije izjavio da su se jedinice HVO-a bihaćkog okruga pridružile snagama Narodne odbrane. Dan kasnije, dana 22. oktobra 1993, poslije potpisivanja sporazuma sa Bobanom, Fikret Abdić je otputovao u Beograd i sa Radovanom Karadžićem, u prisustvu Slobodana Miloševića, potpisao Deklaraciju koja obje strane obavezuje na mir. Kao potvrda ovih dogovora i nastavak uspješne saradnje, uslijedio je 7. novembra 1993. godine sastanak predsjednika vlada triju paradržava u Velikoj Kladuši: Jadranko Prlić, Vladimir Lukić i Zlatko Jušić.
Od hrvatskih vlasti dobio je status povlaštenog partnera i pravo na upotrebu bescarinske zone u Rijeci. Robni promet s Hrvatskom i inostranstvom obavljao je po odobrenju hrvatskih vlasti preko zagrebačke tvrtke "Voće".
Ratni zločini
U ovo vrijeme Abdić otvara logore za Bošnjake protivnike autonomije, lojalne Republici Bosni i Hercegovini. Narodnu odbranu Zapadne Bosne organizuju srbijanske tajne službe i državna bezbjednost.[nedostaje referenca] Na suđenju Slobodanu Miloševiću, nakon objavljivanja snimka na kojem "Škorpioni" ubijaju svezane dječake i mladiće, objavljen je i snimak na kojem se jasno vidi srbijanska umiješanost u komandovanje paravojnim jedinicama Narodne odbrane, koju predvode najozloglašeniji srpski zločinci.
Narodna odbrana Zapadne Bosne pod mentorstvom Srbije u vidu zloglasne jedinice "Škorpioni" je počinila zločine nad Bošnjacima koji su bili vjerni Bosni i Hercegovini. Zbog tih zločina Fikret Abdić je proglašen krivim i dobija najveću moguću zatvorsku kaznu u Hrvatskoj pred sudom u Karlovcu, koja je potvrđena i pred Vrhovnim sudom Hrvatske, te nakon žalbe ponovo potvrđena s jedinstvenom i konačnom kaznom od 15 godina zatvora.
Operacija "Pauk"
Narodna odbrana Zapadne Bosne učestvuje u saradnji sa srbijanskom specijalnom jedinicom "Škorpioni" u operaciji koja je imala kodno ime "Pauk", i bila je vezana za područje Cazinske krajine. Za borbu protiv Armije RBiH u Bihaću, Narodnoj odbrani je sa okupiranih srpskih teritorija stizala značajna pomoć u oružju, municiji, nafti i ostalim strateškim sirovinama, ali i u ljudstvu.
Koliko je za Srbiju bilo značajno uspostavljanje Abdićeve državice vidi se po tome što je na području RSK, uz samu granicu sa APZB (preko rijeke Une), u selu Šamarice bio oformljen poseban štab za podršku Abdiću. Načelnik tog štaba bio je Jovica Stanišić, zamjenik je bio Frenki, ali je sa njima bio i general srpske vojske Krajine Mile Novaković. Pomoć Fikretu Abdiću su obezbjeđivali Simatović i Stanišić dovlačeći potrebnu robu za rat, od Arkanovih "Tigrova", preko "Pantera" Ljubiše Savića Mauzera, do "Škorpiona".
Logori
Po nalogu Fikreta Abdića otvaraju se logori za Bošnjake vjerne Ustavu RBiH. U Drmeljevu je bio logor kroz koji je za dva mjeseca prošlo 520 ljudi. U jednom dopisu Abdićevih autonomaša, od 12. januara 1995, piše da je u "vojnom zatvoru Miljkovići 1.567 zatvorenika". Logore u Kladuši je obišao i Tadeusz Mazowiecki, specijalni izaslanik za ljudska prava, i nakon toga pisao Fikretu Abdiću upozoravajući ga da se ljudi drže bespravno, da su uslovi loši, da su im ugrožena sva prava (premlaćivanje i zlostavljanje itd.), na što Fikret Abdić nije reagovao.
Slom autonomije
Sporazum o Federaciji BiH i savezništvu Bošnjaka i Hrvata doveli su Abdićevu ideju o stvaranju SAP Zapadne Bosne u krizu. Kada su jedinice Petog korpusa Armije BiH, pod komandom generala Atifa Dudakovića, sredinom augusta 1994. umarširale u Veliku Kladušu Fikret Abdić prelazi u Hrvatsku. Ipak Abdić se nakratko vratio i uz pomoć Martićevih srpskih pobunjenika preuzeo Veliku Kladušu, nakon čega je proglasio tzv. Republiku Zapadnu Bosnu. Nakon akcije "Oluja" hrvatske vojske 1995, kada se ruši srpska paradržava u Hrvatskoj, Armija BiH istovremeno potiskuje Abdića iz Cazinske krajine.
Stanovništvo
Općina Velika Kladuša
| Sastav stanovništva – općina Velika Kladuša | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013. | 1991.[4] | 1981.[5] | 1971.[6] | 1961.[7] | |||
| Osoba | 40 419 (100,0%) | 52 908 (100,0%) | 45 520 (100,0%) | 36 079 (100,0%) | 29 267 (100,0%) | ||
| Bošnjaci | 32 561 (80,56%) | 48 305 (91,30%)1 | 40 238 (88,40%)1 | 32 110 (89,00%)1 | 23 585 (80,59%)1 | ||
| Bosanci | 4 781 (11,83%) | – | – | – | – | ||
| Muslimani | 1 366 (3,380%) | – | – | – | – | ||
| Hrvati | 636 (1,574%) | 740 (1,399%) | 701 (1,540%) | 742 (2,057%) | 870 (2,973%) | ||
| Nisu se izjasnili | 598 (1,480%) | – | – | – | – | ||
| Srbi | 146 (0,361%) | 2 266 (4,283%) | 2 456 (5,395%) | 2 845 (7,885%) | 4 489 (15,34%) | ||
| Bosanci i Hercegovci | 111 (0,275%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 98 (0,242%) | 604 (1,142%) | 138 (0,303%) | 137 (0,380%) | 32 (0,109%) | ||
| Nepoznato | 71 (0,176%) | – | – | – | – | ||
| Albanci | 26 (0,064%) | – | 16 (0,035%) | 25 (0,069%) | 10 (0,034%) | ||
| Jugoslaveni | 13 (0,032%) | 993 (1,877%) | 1 918 (4,214%) | 191 (0,529%) | 250 (0,854%) | ||
| Crnogorci | 3 (0,007%) | – | 37 (0,081%) | 21 (0,058%) | 16 (0,055%) | ||
| Slovenci | 3 (0,007%) | – | 10 (0,022%) | 5 (0,014%) | 10 (0,034%) | ||
| Romi | 3 (0,007%) | – | – | – | – | ||
| Makedonci | 2 (0,005%) | – | 5 (0,011%) | 3 (0,008%) | 3 (0,010%) | ||
| Pravoslavci | 1 (0,002%) | – | – | – | – | ||
| Mađari | – | – | 1 (0,002%) | – | 2 (0,007%) | ||
Naseljeno mjesto Velika Kladuša
| Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Velika Kladuša | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013. | 1991.[4] | 1981.[5] | 1971.[6] | 1961.[7] | |||
| Osoba | 4 520 (100,0%) | 6 902 (100,0%) | 5 206 (100,0%) | 2 831 (100,0%) | 1 034 (100,0%) | ||
| Bošnjaci | 3 412 (75,49%) | 5 391 (78,11%)1 | 3 823 (73,43%)1 | 2 343 (82,76%)1 | 659 (63,73%)1 | ||
| Bosanci | 580 (12,83%) | – | – | – | – | ||
| Muslimani | 163 (3,606%) | – | – | – | – | ||
| Hrvati | 140 (3,097%) | 186 (2,695%) | 202 (3,880%) | 131 (4,627%) | 117 (11,32%) | ||
| Nisu se izjasnili | 95 (2,102%) | – | – | – | – | ||
| Bosanci i Hercegovci | 42 (0,929%) | – | – | – | – | ||
| Srbi | 39 (0,863%) | 540 (7,824%) | 515 (9,892%) | 226 (7,983%) | 235 (22,73%) | ||
| Albanci | 22 (0,487%) | – | 12 (0,231%) | 20 (0,706%) | 5 (0,484%) | ||
| Ostali | 15 (0,332%) | 199 (2,883%) | 44 (0,845%) | 38 (1,342%) | 1 (0,097%) | ||
| Jugoslaveni | 6 (0,133%) | 586 (8,490%) | 598 (11,49%) | 68 (2,402%) | 11 (1,064%) | ||
| Nepoznato | 5 (0,111%) | – | – | – | – | ||
| Slovenci | 1 (0,022%) | – | 4 (0,077%) | 3 (0,106%) | – | ||
| Crnogorci | – | – | 6 (0,115%) | 2 (0,071%) | 3 (0,290%) | ||
| Makedonci | – | – | 2 (0,038%) | – | 3 (0,290%) | ||
U periodu 25-28. aprila 1973. velikokladušku Osnovnu školu "Ibrahim Mržljak", od 3. do 8. razreda, pohađalo je 720-730 učenika. Te godine ova škola nije mogla primiti svu prispjelu djecu za upis u prvi razred, zbog nedostatka učioničkog prostora.[8][9]
Simboli
Grb
Zastava
Obrazovanje
- Osnovne škole: 10 centralnih osnovnih škola, 21 četverorazredna područna škola, učenika 5578, zaposlenih u osnovnim školama: 382 ukupno.
- Srednje škole: jedna opšta gimnazija, dvije srednje mješovite škole, ukupno učenika 2.224, 142 zaposlenih u srednjim školama.
- Predškolsko obrazovanje: Dječije obdanište 1, sa 95-oro djece i 19 zaposlenih.
Zdravstvo
- Zdravstvena ustanova Dom zdravlja Velika Kladuša sa 7 područnih zdravstvenih ambulanti, ima ukupno zaposlenih 172, od kojih je 27 doktora medicine i stomatologa, dok je 11 viših i 75 medicinskih tehničara.
- Socijalna zaštita: Javna ustanova Centar za socijalni rad Velika Kladuša, zaposleno 2 socijalna radnika, jedan psiholog, jedan pravnik.
Kultura i sport
Javna ustanova Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić u svom sastavu ima kino-salu sa 250 sjedišta, biblioteku sa knjižnim fondom 5.180 od naslova, odnosno 11.700 primjeraka knjiga, izložbeni prostor za stalnu postavku umjetničkih slika i prigodne izložbe. Pri Centru djeluje KUD "Tono Hrovat" sa 150 članova u ženskom gradskom horu, dramskoj i plesnoj sekciji. U Mjesnoj zajednici Vrnograč djeluje KUD Vrnograč sa preko 80 članova. Kulturno-umjetnička društva su glavni nosioci razvoja amaterizma u oblasti kulture. Veoma je zapažena i aktivnost Bošnjačke zajednice kulture "Preporod"-Općinsko društvo Velika Kladuša. Nosioci razvoja sporta su: NK "Krajišnik", NK "Mladost" (MZ Vrnograč), FC ABC (MZ Podzvizd); Košarkaški klub "Krajišnik" (muške i ženske ekipe), Karate klub "Saniteks", Karate klub "23. februar", Konjički klub "Krajišnik", Sportsko društvo "Polet" Šumatac. Udruženja: Demokratska organizacija mladih Velika Kladuša (DOMVK) sa 170 članova, Udruženje za brigu i prava djeteta "Naša djeca" Velika Kladuša sa 780 članova, HO "Svijetlija budućnost", Udruženje "Stope znanja", Udruženje žena Bošnjakinja"; Lovačko društvo "Fazan" - 458 članova, Lovaeko društvo "Veteran" - 79 članova, Udruženje ribolovaca "Štuka", Udruženje likovnih umjetnika Velika Kladuša.
Privredni objekti po broju zaposlenih: mikrofirme (do 5 zaposleni) 90%, male firme (od 5 do 20 zaposlenih) 5%, srednje firme (od 20 do 100 zaposlenih) 3-4%, velike firme (preko 100 zaposlenih) 0,5 - 1%. Zaposlenost stanovnika: u privredi 3.251, u vanprivredi 1.043, ukupno zaposlenih 4.294; zaposlenih izvan općine, u zapadnoevropskim zemljema (procjena) 5700, evidentirano nezaposlenih 3.443. Poljoprivreda: oranice i bašte 16.318 ha, voćnjaci 259 ha, livade 3.027 ha, pašnjaci 2.769 ha, ukupno 22.375 ha. Šumsko zemljište kao resurs ove općine obuhvata površinu 9.057 ha, od čega je 95,50 % pod šumom i šumskim kulturama, a svega 4,50% ima tretman goleti. Vode kao resurs ovog područja: nema velikih rijeka, ali je bogato izvorima i manjim vodotocima. Rijeka Glina (prirodna granica dijela granice BiH i Hrvatske) prihvata vode rijeka Kladušnice i Glinice s njihovim manjim pritokama i čine sliv površine od oko 291 km2. Termalne vode su istražene u periodu od 1973. do 1983. godine istovremeno sa vodoistraživanjem podzemnih akumulacija pitke vode za potrebe stanovništva i industrije. Termalna voda (iz eksplatacionih bunara - bušotina) ima prosječnu temperaturu 27-28 °C, kapacitet više stotina litara/sec, a može se koristiti, s obzirom na fizikalno-hemijske i bakteriološke analize, kao pitka voda.
Iako postoje dovoljne količine pitke vode iz podzemnih akumulacija, još uvijek je svega 70 % domaćinstava priključeno na "gradsku vodovodnu mrežu" zbog neizgrađenosti vodovodne mreže i ostalih objekata vodoopskrbe.
Nacionalni spomenici
Infrastruktura općine
Putnu mrežu općine čine magistralni put M-4.2 dužine 16,6 km, regionalni putevi dužine 79 km i lokalni putevi dužine 103 km. Regionalni putevi su asfaltirani 70 % i lokalni 52 % ukupne dužine. Teritorij općine je sa svim graničnim općinama (USK-a i RH) povezan asfaltnim putnim pravcima. U poratnim godinama intenzivno se radi na asfaltiranju lokalnih putnih pravaca angažiranjem finansijskih sredstava Općinskog fonda za komunalne djelatnosti Općine, budžeta USK-a i lokalnog stanovništva. Elektroenergetski objekti na području općine uključeni su u jedinstven elektroenergetski sistem BiH i napajaju se preko mjesne TS 110/35/10 KW koja je antenski priključena na 110 KW Bihać - Cazin - Velika Kladuša. Na području općine ima više od 140 distributivnih TS koje obezbjeđuju preko niskonaponske mreže dužine oko 850 km preko 9.000 domaćinstva, industrijska postrojenja i ostale kapacitete općine. Sva domaćinstva na području općine su elektrificirana. Telefonska - fiksna mreža pokriva gotovo cjelokupnu teritoriju općine. Digitalna centrala sa preko 10.000 telefonskih priključaka, uz područne telefonske centrale u zaonalnim centrima općine, može zadovoljiti potrebe svih domaćinstava, industrije, uslužnih djelatnosti, javnih ustanova i ostalih pravnih lica na području općine Velika Kladuša. Pored toga stanovništvu općine je dostupna mreža mobilne telefonije (GSM, BH Telecom). Radio televizijski signali FTV, TV USK, HRT, TV Banja Luka i TV Slovenije pokrivaju područje općine. Pored dobre pokrivenosti sa više radio - mreža, općina ima lokalnu Radio stanicu Velika Kladuša, veoma slušanu i cijenjenu kod građana Velike Kladuše.
Objekti kulturno-historijskog naslijeđa
- srednjevjekovni gradovi (utvrde): Stari grad Kladuša (sada hotelsko-ugostiteljski kompleks "Stari grad"), Podzvizd, Todorovo, Vrnograč;
- rimski lokaliteti "Crkvine";
- ostaci nekadašnjeg spomenika "pobjedi nad pukovnikom - kasnije banom Jelačićem "pod Podzvizdom;
- lokalitet "Hrnjičin bunar"
- neistraženi lokaliteti "nestalih" srednjovjekovnih utvrda i crkvi
- Gradska džamija (iz 1901. godine),
- spomen - objekti iz historije NOB-a (spomenici palim borcima, žrtvama fašističkog terora, spomen-biste narodnim herojima ovog kraja);
- objekti tradicionalne krajiške arhitekture (brojne vodenice potočare, krajiške muslimanske kuće, tzv. dimalučare).
Turističko-ugostiteljski objekti:
- izletišta uz rijeke Glinicu i Kladušnicu,
- lokalitet pećine Hukavica,
- lovišta Bukovlje i Stabandža,
- bazen sa termalnom vodom Mala Kladuša,
- izvorišta termalne vode Šumatac,
Literatura
- Ljubomir Stojanović, Старе српске повеље и писма I/2, Beograd-S. Karlovci 1934, 33.
- Hamdija Kreševljaković, Stari bosanski gradovi, Naše starine 1, Sarajevo 1953, 34.
- Marko Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne države, Sarajevo 1957, 53.
- Branka Raunig, Velika Kladuša 1, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine II, Sarajevo 1988, 26.
- Svjetlost Evrope u BiH, Sarajevo 2004, 35.
Reference
- ^ "Rezultati lokalnih izbora 2016. za Načelnika za općinu Velika Kladuša". izbori.ba. Pristupljeno 14. 11. 2016.
- ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2015.
- ^ "Enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža". www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 21. 5. 2023.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991.(str. 115/116)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 28. 11. 2015.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 28. 11. 2015.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 28. 11. 2015.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 11. 4. 2016.
- ^ Hadžiselimović R. (1981). "Genetic distance among local human populations in Bosnia and Herzegovina (Yugoslavia)". Collegium Antropologicum. 5 (Supplement): 63–66.
- ^ Hadžiselimović R. et al. (1985). Genetička distanca i stepen propagacijske izolovanosti lokalnih ljudskih populacija u Bosni i Hercegovini – Elaborat istraživačkog projekta. Sarajevo: Biološki institut Univerziteta u Sarajevu. Eksplicitna upotreba et al. u:
|authors=(pomoć)CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
Vanjski linkovi
 |
Commons ima datoteke na temu: Velika Kladuša |
