Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Demokratska
Bosna i Hercegovina
(1943–1945)
Federalna Država
Bosna i Hercegovina
(1945–1946)
Narodna Republika
Bosna i Hercegovina
(1946–1963)
Socijalistička Republika
Bosna i Hercegovina
(1963–1992)
1943-1992.
Države prije:
Kraljevina Jugoslavija
Nezavisna Država Hrvatska
Države poslije:
Republika Bosna i Hercegovina
Zastava Grb
UzrečicaBratstvo i jedinstvo
HimnaHej, Slaveni

Položaj na karti
Položaj na karti
Status Konstitutivna republika SFR Jugoslavije
Glavni i najveći grad Sarajevo
43°51′22.8″N 18°24′47.6″E / 43.856333°N 18.413222°E / 43.856333; 18.413222Koordinate: 43°51′22.8″N 18°24′47.6″E / 43.856333°N 18.413222°E / 43.856333; 18.413222
Službeni jezik srpskohrvatski ijekavskog izgovora[1]
Pismo
Etničke grupe 
Religija Sekularna država[3][4]
Državni ateizam (de facto)
Demonim [5][6]
Državno uređenje 1943–1945:
Privremena vlada
1945–1946:
parlamentarna federalna država
1946–1948:
marksističko-lenjinistička jednopartijska parlamentarna narodna republika
1948–1963:
titoistička jednopartijska parlamentarna narodna republika
1963–1974:
titoistička jednopartijska parlamentarna socijalistička republika
1974–1990:
titoistička jednopartijska parlamentarna socijalistička direktorijska republika
1990–1992:
parlamentarna
direktorijska republika
Predsjednik Skupštine
• 1943-1946.
Vojislav Kecmanović (prvi)
• 1990-1992.
Momčilo Krajišnik (zadnji)
Predsjednik Izvršnog vijeća
• 1948-1953.
Đuro Pucar (prvi)
• 1990-1992.
Jure Pelivan (zadnji)
Predsjednik Predsjedništva
• 1974-1978.
Ratomir Dugonjić (prvi)
• 1990-1992.
Alija Izetbegović (zadnji)
Zakonodavstvo
• 1943-1945.
ZAVNOBiH
• 1945-1963.
Narodna skupština
• 1963-1992.
Skupština SR BiH
Historija
 -  ZAVNOBiH 25. novembar 1943. 
 -  FD BiH u sastavu DFJ 29. novembar 1945. 
 -  Preimenovanje iz NR u SR BiH 7. april 1963. 
 -  Dobijanje statusa konstitutivnog naroda Muslimanima 21. februar 1974. 
 -  Prvi višestranački izbori 18. novembar 1990. 
 -  Referendum o nezavisnosti 1. mart 1992. 
 -  Početak rata u BiH 1. april 1992. 
 -  Ukinuta 8. april 1992. 
Datum osnivanja 25. novembar 1943.
Ukidanje 8. april 1992.
Površina
• Ukupno
 51.197 km2
• Vode (%)
1.4%
Stanovništvo
• Ukupno (1991)
4.377.033[2] 
85,5/km2 
Valuta jugoslavenski dinar (YUD)
Vremenska zona UTC +1 (EET)
• Ljeti (DST)
UTC +2 (EEST)
Format datuma D. M. GGGG. (NE)
Vozačka strana desna
Pozivni broj +38
Danas dio Bosna i Hercegovina

Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina, koja se obično nazivala Socijalistička Bosna ili jednostavno Bosna, bila je jedna od šest konstitutivnih saveznih socijalističkih republika koje su činile Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju. Bila je to prethodnica današnje Bosne i Hercegovine, koja je postojala između 1945. i 1992, pod nizom različitih formalnih naziva.

Unutar Jugoslavije, Bosna i Hercegovina je bila jedinstvena federalna država bez dominantne etničke grupe, kao što je bio slučaj u drugim konstitutivnim državama, koje su sve bile i nacionalne države južnoslavenskih naroda. Upravljano je pod strogim uslovima sankcionisanog konsocijacionalizma, lokalno poznatog kao "etnički ključ" ili "nacionalni ključ", na osnovu ravnoteže političke zastupljenosti 3 najveće etničke grupe (Muslimani, Srbi i Hrvati).

Sarajevo je služilo kao glavni grad i ostalo je nakon proglašenja nezavisnosti. Svi nivoi vlasti bili su u isključivoj kontroli Saveza komunista Bosne i Hercegovine, bosanskohercegovačkog ogranka Saveza komunista Jugoslavije, sve do 20. decembra 1990. nakon prvih višestranačkih izbora, gdje vlast preuzimaju tkz. nacionalne stranke: Stranka demokratske akcije (SDA), Srpska demokratska stranka (SDS) i Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH).

Granice SR Bosne i Hercegovine bile su gotovo identične onoj kondominijumu Bosne i Hercegovine u periodu austro-ugarske vladavine koja je trajala do 1918. Te godine Bosna je postala dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i podijeljena na nekoliko banovina (regionalnih administrativnih jedinica), odnosno dijelovi Vrbaske, Drinske, Zetske i Primorske (kasnije Hrvatske) banovine. Uspostavom Narodne Republike ocrtane su njene moderne granice.

Svoj najveći industrijski procvat Bosna i Hercegovina je doživjela baš u ovom periodu. Zbog toga su se na njenom grbu nalazili fabrički dimnjaci kao simbol moderne Bosne i Hercegovine temeljene na industrijskom razvoju.

Naziv[uredi | uredi izvor]

Naziv Demokratska Bosna i Hercegovina službeno je dobila na osnivačkoj skupštini Zemaljskog antifašističkog vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) noći 25. i 26. novembra 1943. u Mrkonjić Gradu. Nosila je to ime sve do Trećeg zasjedanja ZAVNOBiH-a održanom od 26. do 28. aprila 1945. u oslobođenom Sarajevu gdje dobija ime Federalna Država Bosna i Hercegovina (ili samo Federalna Bosna i Hercegovina). Promjenom imena Demokratske Federativne Jugoslavije u Federativna Narodna Republika Jugoslavija 29. novembra 1945, kao i proglašenjem prvog Ustava FNRJ dva mjeseca kasnije u januaru, njene konstitutivne jedinice su također promijenile svoja imena. FD Bosna i Hercegovina je tako postala poznata kao Narodna Republika Bosna i Hercegovina.

Ovaj ustavni sistem (narodna demokratija) je trajao do novog jugoslavenskog ustava. Dana 7. aprila 1963. Jugoslavija je rekonstituisana kao Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, a NR Bosna i Hercegovina, kao i ostale jugoslavenske republike, promijenila je ime u Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina

Nakon sticanja nezavisnosti, država je 8. aprila 1992. preimenovana u Republiku Bosnu i Hercegovinu. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma 14. decembra 1995. država postaje federalna parlamentarna direktorijska republika danas poznata kao Bosna i Hercegovina.[7][8][9]

Historija[uredi | uredi izvor]

Na dan 28. aprila 1945. godine na zasjedanju ZAVNOBiH-a je imenovana narodna vlada Bosne i Hercegovine. Po AVNOJ-skim dogovorima i jugoslavenskim ustavima definisana je kao srpska, hrvatska i muslimanska (bošnjačka) zajednička teritorija. Nedjeljiva po principima historijskih činjenica postojanja bosanske teritorije definisana je Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina kao jedna od 6 sastavnih federalnih jedinica socijalističke Jugoslavije pod nazivom Narodna Republika Bosna i Hercegovina, a kasnije Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina. Priznata je kao najrazličitija republika u okviru bivše Jugoslavije. Imala je svoju posebnost, jer je u svom sastavu imala tri glavna južnoslavenska naroda i ostale svoje građane. Josip Broz Tito je često naglašavao da je

Bosna nedjeljiva te da je ona isto i srpska i hrvatska i muslimanska

Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina je jedinstven dio historije Bosne i Hercegovine. Jugoslavenski komunistički slogan "bratstvo i jedinstvo" uistinu je ujedinio multietničku Bosnu i Hercegovinu i u njoj stvorio jedinstven sistem kulturne, socijalne, etničke i vjerske tolerancije. Zbog svog središnjeg geografskog položaja u sklopu Jugoslavenske federacije, poslijeratna Bosna i Hercegovina je označena kao osnova za razvijanje vojne odbrane. To je značilo veliku koncentraciju Jugoslavenske narodne armije i razvoj namjenske industrije. Nekoliko godina nakon završetka Drugog Svjetskog Rata kreće se sa obnovom i izgradnjom razorene zemlje, grade se nove željezničke pruge, ceste, tvornice i hidroelektrane. Dolazi do ubrzanog razvoja industrije, posebno, metalurške, namjenske, mašinske, prehrambene, tekstilne, proizvodnje lijekova, izgradnje elektro energetskog sistema, hidrocentrala, novih gradova i tvornica, škola i visokoškolskih ustanova, bolnica, domova zdravlja, uspostava sistema zdravstvene i socijalne zaštite za cjelokupno stanovništvo. Čitav taj ubrzani privredni i prometni razvoj znači širenje postojećih gradova te nastanak novih, kao i porast broja stanovnika. u urbanim sredinama,te velike seobe iz ruralnih sredina. Važnost SR Bosne i Hercegovine u SFRJ i svijetu potvrđena je i izborom Sarajeva za domaćina Zimskih olimpijskih igara 1984.

Most kod Jablanice, srušen tokom Bitke na Neretvi

Krajem 1988, počinje se urušavati ustavni poredak u SFRJ. U novembru 1990. na prvim višestranačkim izborima pobijedile su tri najveće nacionalne stranke: Stranka demokratske akcije, Srpska demokratska stranka i Hrvatska demokratska zajednica BiH. U oktobru 1991. Bosna i Hercegovina izglasava nezavisnost, da bi potom uslijedio i referendum za nezavisnost u februaru 1992. Nakon proglašenja nezavisnosti i međunarodnog priznanja BiH, u aprilu 1992. izbio je rat u Bosni i Hercegovini.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Neum

Položaj[uredi | uredi izvor]

Smještena je na jugoistoku Evrope, u zapadnom dijelu Balkanskog poluostrva, između 42. i 46. stepena sjeverne geografske širine i 15. i 20. stepena istočne geografske dužine. Površina joj je 51.129km2.[10] Dužina granice sa susjednim republika iznosi 1.538km, a od toga je suhozemna granica duga 774km, riječna 751km, a morska 13km. Graniči s SR Hrvatskom na sjeveru, sjeverozapadu i jugu (932 km), SR Srbijom na istoku (357 km) i SR Crnom Gorom na jugoistoku (248 km).[10] Na krajnjem jugu, na teritoriji općine Neum, izlazi na Jadransko more u dužini 20-ak km.[11] Granice su uglavnom prirodnog porijekla i većinom je čine rijeke Drina, Sava i Una, te planine, kao Dinara na jugozapadu.

Najviši je vrh Maglić (2.386 m), u jugoistočnom dijelu, na granici s SR Crnom Gorom. Najduža rijeka koja protječe jest Sava, a od jezera je najveće Buško, vještačka hidroakumulacija površine 56,7km2.

Geografske cjeline[uredi | uredi izvor]

Bosna i Hercegovina sastoji se od dvije geografske i historijske cjeline: većeg bosanskog dijela na sjeveru (otprilike 40.000 km2) i manjeg hercegovačkog na jugu. Bosna je mahom planinska zemlja, a isto se odnosi i na Hercegovinu, s tom razlikom da je riječ o različitim tipovima tla.

Na sjeveru se planinsko područje spušta u brežuljkasto područje Posavine, odnosne dalje pretvara u Panonsku niziju. Dinarski dijelovi Bosne prostiru se od zapada ka istoku. Hercegovinu čine planinska (visoka) i jadranska (niska) Hercegovina, koja užim pojasom između Neuma i poluostrva Klek izbija i na Jadransko more. Važna su i polja, odnosno zaravni, koje se pružaju duž najvećih rijeka (Una, Vrbas, Bosna, Drina), od juga ka sjeveru, odnosno, u slučaju Neretve, od sjevera ka jugu, a poseban oblik u krajoliku čine prostrana kraška polja na jugozapadu, jugu i jugoistoku (Livanjsko, Duvanjsko, Popovo i druga).

Plodna zemlja čini 13,6% površine, a samo 2,96% zemlje upotrebljava se za poljoprivredu, dok je 83,44% zemlje poljoprivredno gotovo neiskorišteno. U prirodne resurse ubrajaju se ugalj, željezo, boksit, mangan, bakar, hrom, cink, te drvo i znatne vodene mase.

Rijetki zemljotresi i poplave čine jedinu ozbiljnu prirodnu opasnost u Bosni i Hercegovini. U najvažnije ekološke probleme spadaju zagađenost zraka iz industrijskih postrojenja, opća zagađenost prostora zbog nedostatka opće kulture i ekološke svijesti i intenzivno krčenje šume.

Gotovo je 50% teritorije Bosne i Hercegovine pod šumama. Najveća šumska područja u centralnom su, istočnom i zapadnom dijelu Bosne.

Klima je umjereno kontinentalna s toplim ljetima i hladnim zimama. Područja s velikom nadmorskom visinom imaju kratka hladna ljeta i duge, ponekad žestoke zime. U primorju i na jugu zemlje zime su blage i kišovite.

Rijeke i jezera[uredi | uredi izvor]

Bosna i Hercegovina obiluje rijekama i jezerima. Sve rijeke pripadaju crnomorskom i jadranskom slivu. Najduža je Sava, koja formira znatan dio granice s SR Hrvatskom. Najduža rijeka koja izvire, odnosno nastaje u Bosni i Hercegovini jest Drina, koja je, poput Save, velikim dijelom toka pogranična rijeka, jer formira veći dio granice sa SR Srbijom. Od dužih rijeka tu su još Bosna (s najvećim unutardržavnim slivom), Vrbas, Una, Sana, Ukrina i Spreča, koje teku prema sjeveru i pripadaju crnomorskom slivu, dok je na jugu najveća rijeka Neretva, koja je i jedina rijeka koja se ulijeva u Jadransko more.

S površinom 55,8km2 najveće je jezero Buško, koje je na granici općina Livno i Duvno, na nadmorskoj visini 716 m. Akumulacija jezera iznosi 782 miliona m3 i po tome je jedno od najvećih jezera u Evropi. Veća jezera još su Modračko, Ramsko, Bilećko, Jablaničko, Veliko Plivsko, Blidinje. Mnogo je planinskih jezera, uglavnom ledničkog porijekla, a koja posjeduju znatan turistički potencijal, a poznatija su Prokoško (na Vranici), Orlovačko, Štirinsko, Bijelo i Kladopoljsko jezero (na Zelengori), Šatorsko na istoimenoj planini itd.

Nacionalni parkovi[uredi | uredi izvor]

Prašuma Perućica u okviru Nacionalnog parka Sutjeska.

Za vrijeme postojanja republike, osnovana su dva nacionalna parka:

Nacionalni park Sutjeska[uredi | uredi izvor]

Narodna skupština Bosne i Hercegovine 1952. je donijela zakon o proglašenju područja Sutjeske nacionalnim parkom. Iste godine Vlada NR Bosne i Hercegovine donijela odluku o izdvajanju Perućice (1.234 ha) iz redovnog šumarskog gospodarenja, kao šumarski objekat potreban naučnim istraživanjima i nastavi. Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Bosne i Hercegovine 1954. područje Perućice uvećano je za 200 ha (1.434 ha) i stavljeno pod zaštitu države kao prirodni rezervat. Razvoj NPS-a u prošlosti uglavnom je bio baziran na historijskim događajima iz Drugog svjetskog rata. U spomen bitke na Sutjesci, poznate kao Peta neprijateljska ofanziva, u periodu od 1958. do 1975. izgrađen je Memorijalni kompleks Tjentište, sa spomen-kosturnicom u kojoj su sahranjeni posmrtni ostaci 3.301-og borca sa Sutjeske, spomenikom, rad Miodraga Živkovića i spomen kućom bitke na Sutjesci.

Nacionalni park Kozara[uredi | uredi izvor]

Dana 6. aprila 1967. Kozara je postala nacionalni park, sa ciljem zaštite kulturno-historijskih i prirodnih vrijednosti planine Kozare.[12] Kozara je niska, ostrvska planina, smještena između Panonske nizije na sjeveru i Dinarida na jugu, te omeđena rijekama Savom, Unom, Vrbasom i Sanom.

Poslije Drugog svjetskog rata planina Kozara postala je čuvena po borbama (Bitka na Kozari) naroda ovog kraja za slobodu. Kao pjesničko svjedočanstvo stradanja naroda kozaračkog kraja nastala je čuvena pjesma Stojanka majka Knežopoljka koju je napisao Skender Kulenović 1942. Na Mrakovici, centralnom dijelu nacionalnog parka, uređen je Memorijalni kompleks Kozara, kojeg čine: Spomenik Revoluciji, memorijalni zid i muzej.[13]

Administrativna podjela[uredi | uredi izvor]

U februaru 1942. Vrhovni štab Narodnooslobilačke vojske Jugoslavije donio je neke od prvih propisa o formiranju, organizaciji i radu narodnooslobodilačkih odbora na slobodnoj teritoriji poznatih kao Fočanski propisi, koji su definisali mjesne narodnooslobodilačke odbore kao privremene organe narodne vlasti koje bira biračko tijelo slobodno i neposredno.[14] Prvi odbori formirani su u Bosanskoj Krajini i Podrinju, čiji je broj porastao na 911 sela, 131 općinu, 19 kotara i jednu oblast (Hercegovina) 1942.[14] Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu 1944. regulisani su izbori mjesnih narodnooslobodilačkih odbora, definišući ih kao "temelj narodne vlasti u Federalnoj Bosni i Hercegovini".[14]

U neposrednom periodu nakon Drugog svjetskog rata administrativne jedinice u Bosni i Hercegovini bili su: općine, urbana naselja, gradske regije, gradovi, kotari i okruzi.[14]

Godine 1946. SR Bosna i Hercegovina je bila podijeljena na 7 okruga, 1 gradski okrug, 78 kotara, 9 gradskih kotara, kao i na 1293 mjesna narodna odbora (iako je njihov broj smanjen od 1947. do 1948).[14] Između 1949. i 1950. SR BiH bila je podijeljena na 4 oblasti (Tuzlanska, Sarajevska, Mostarska i Banjalučka), 67 kotara, 14 gradova (koji nisu bili u sastavu kotara), 26 općina (koji su bili u sastavu kotara) i 880 mjesna narodna odbora. Godine 1951. ukinuta je prva kategorija oblasti.[14]

Kotari[uredi | uredi izvor]

Podjela SR BiH na kotare nakon 1957.

Između 1953. i 1955. (kada je uveden novi zakon o općinama i kotarima) 880 mjesnih narodnih odbora transformisano je u 363 općine, dok je broj kotara smanjen na 15: Banja Luka, Bihać, Brčko, Derventa, Doboj, Goražde, Jajce, Livno, Mostar, Prijedor, Sarajevo, Trebinje, Tuzla, Zenica i Zvornik.[15]

Kotar

(1953)

Površina

(km2)

Kotar

(1953)

Površina

(km2)

Kotar

(1953)

Površina

(km2)

Banja Luka 3.956 Goražde 3.462 Sarajevo 4.915
Bihać 3.992 Jajce 2.684 Trebinje 2.849
Brčko 2.399 Livno 4.459 Tuzla 3.025
Derventa 1.616 Mostar 6.492 Zenica 2.735
Doboj 2.732 Prijedor 3.492 Zvornik 2.298

Godine 1957. ukinuta su 3 kotara (Derventa, Trebinje i Zvornik) i pripojena susjednim kotarima.[14]

Treći po redu popis stanovništva u SR BiH, objavljen 30. marta 1961, donio je značajne promjene. Ukinuta je podjela na kotare i uvedena podjela na okruge. Umjesto dotadašnjih 66 kotara, ustanovljeno je 12 okruga koji su bili podijeljeni na 122 općine. Ova podjela, uz neke manje promjene, potrajala je sve do danas, s mnogim općinama koje još uvijek imaju granice povučene 1961. Na kraju su okruzi potpuno ukinuti 1966.

Općine[uredi | uredi izvor]

Podjela SR BiH na općine, stanje prije rata u BiH.

Tokom godina, početni broj od 363 općine smanjen je na 134 (1959), zatim na 122 (1961), a kasnije na 107 (1966).[14] Broj općina je povećan na 109 uoči Zimskih olimpijskih igara 1984. u Gradu Sarajevu kada su se formirale dvije nove općine Novi Grad i Stari Grad, pa je na popisima iz 1981. i 1991, SR Bosna i Hercegovina imala 109 općina, i to:[14]

Bivša imena općina[uredi | uredi izvor]

Nazivi određenih općina u vrijeme SR Bosne i Hercegovine bili su:

Politika[uredi | uredi izvor]

Funkciju šefa države SR Bosne i Hercegovine obavljao je predsjednik ZAVNOBiH-a (od 1943. do 1945), odnosno predsjednik Prezidijuma Narodne skupštine BiH (od 1945. do 1953). Nakon ukidanja ove funkcije, od 1953. do 1974. funkciju šefa države je obavljao predsjednik skupštine. Funkcija predsjednika, odnosno predsjednika Predsjedništva SR Bosne i Hercegovine uvedena je Ustavom 1974.[16]

Zakonodavstvo[uredi | uredi izvor]

Kuća u kojoj je održano prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a, Mrkonjić Grad.
Dom ZAVNOBiH-a, Mrkonjić Grad.

ZAVNOBiH[uredi | uredi izvor]

Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) bio je najviši politički - predstavnički i zakonodavni organ Demokratske Bosne i Hercegovine u periodu od 25. novembar 1943. do 26. aprila 1945. Prvobitno se sastojao od 173 vijećnika. ZAVNOBiH je održao tri zasjedanja, a na trećem zasjedanje prerastao u Narodnu skupštinu Bosne i Hercegovine.

Prvi predsjednik bio je dr. Vojislav Kecmanović, prvi potpredsjednik Avdo Humo, drugi potpredsjednik Aleksandar Preka, treći potpredsjednik Đuro Pucar - Stari i sekretar Hasan Brkić. Predsjednik, potpredsjednici i sekretar su činili uže rukovodstvo Prezidijuma, odnosno Predsjedništvo Prezidijuma i ujedno Predsjedništvo ZAVNOBiH-a.

Narodna skupština[uredi | uredi izvor]

Narodna skupština Narodne Republike Bosne i Hercegovine bila je najviše zakonodavno tijelo Federalne Države Bosne i Hercegovine (kasnije Narodne Republike Bosne i Hercegovine) ustanovljeno na Trećem zasjedanju ZAVNOBiH-a u oslobođenom Sarajevu. Sastojala se od dva doma (vijeća): Republičko vijeće sa 114 poslanika i Vijeće proizvođača sa 82 poslanika. Narodna skupština Bosne i Hercegovine naslijedila je ZAVNOBiH na trećem zasjedanju održanom od 26. do 28. aprila 1945. Treće zasijedanje ZAVNOBiH-a bilo je ujedno i prva sjednica Narodne skupštine BiH gdje je, između ostalog, uspostavljena državna i predstavnička vlast u Bosni i Hercegovini.

Skupština SR BiH[uredi | uredi izvor]

Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine bila je najviše zakonodavno tijelo Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine ustanovljeno Ustavom SR BiH. Dana 10. aprila 1963. usvojen je Ustav Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine gdje je Narodna Republika Bosna i Hercegovina preimenovana u Socijalističku Republiku Bosnu i Hercegovinu čime službeno Narodnu skupštinu BiH naslijeđuje Skupština SR BiH. Skupština SR Bosne i Hercegovine je kroz svoju historiju imala tri različita sistema domova: petodomni, trodomni i dvodomni sistem.

Ustavom iz 1963. uvedena je Skupština SR Bosne i Hercegovine s pet domova (vijeća), a to su bili: Republičko vijeće kao vijeće delegata građana u općinama sa 120 poslanika, Privredno vijeće, Prosvjetno-kulturno vijeće, Socijalno­-zdravstveno vijeće i Organizacijsko-političko vijeće, kao vijeće delegata radnih ljudi u radnim zajednicama sa po 70 poslanika. Kasnijim amandmanima Organizacijsko-političko vijeće preimenovano je u Društveno-političko vijeće.

Prema Ustavu iz 1974, nova struktura Skupštine SR BiH činila je tri doma (vijeća): Vijeće udruženog rada sa 160 delegata, Društveno-političko vijeće i Vijeće općina sa po 80 delegata.

Amandmana LIX - LXXX na Ustav Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine donesenih u julu 1990. Skupština SR BiH ponovno je reorganizirana, ovaj put u dva doma (vijeća): Vijeće građana sa 130 predstavnika i Vijeće općina sa 110 predstavnika, po jedan za svaku općinu i grad u državi.

Spisak predsjednika skupština[uredi | uredi izvor]

# Portret Ime i prezime Mandat Stranka
Predsjednik ZAVNOBiH-a
1. Vojislav Kecmanović

(1881–1961)

25. novembar 1943. 26. april 1945. KP BiH (KPJ)
Predsjednik Prezidijuma Narodne skupštine BiH
(1.) Vojislav Kecmanović

(1881–1961)

26. april 1945. 1946. KP BiH (KPJ)
2. Đuro Pucar

(1899–1979)

1946. 1948.
3. Vlado Šegrt

(1907–1991)

1948. 1953. SK BiH (SKJ)
Predsjednik Narodne skupštine NR BiH
4. Đuro Pucar

(1899–1979)

decembar 1953. juni 1963. SK BiH (SKJ)
Predsjednik Skupštine SR BiH
5. Ratomir Dugonjić

(1916–1987)

juni 1963. 1967. SK BiH (SKJ)
6. Džemal Bijedić

(1917–1977)

1967. 30. juli 1971.
7. Hamdija Pozderac

(1924–1988)

30. juli 1971. 1978.
8. Niko Mihaljević 1978. 1981.
9. Vaso Gačić 1981. 1983.
10. Ivica Blažević 1983. 1984.
11. Salko Oruč 1984. 1987.
12. Savo Čečur 1987. 1989.
13. Zlatan Karavdić 1989. 20. decembar 1990.
14. Momčilo Krajišnik

(1945–2020)

20 decembar 1990. 14. septembar 1992. SDS

Predsjedništvo[uredi | uredi izvor]

Zgrada Predsjedništva Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Predsjedništvo Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine bilo je naziv za kolektivnog šefa države u SR Bosni i Hercegovini od 1974. do 1992.

Iako je Bosna i Hercegovina postala Republika, još 1943, kao i ostale republike SFR Jugoslavije nije imala funkciju predsjednika Republike već je funkciju šefa države obavljao najprije predsjednik skupštine. Ustavom SR Bosne i Hercegovine iz 1974. formirano je Predsjedništvo SR Bosne i Hercegovine, po uzoru na Predsjedništvo SFRJ, formirano juna 1971.

Pod ovim nazivom postojalo je do 8. aprila 1992. kada je u skladu sa odlukom o preimenovanju Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine u Republiku Bosnu i Hercegovinu, preimenovano u Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine.[17] Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, 13. oktobra 1996. formirano je današnje tročlano Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.[18]

Predsjedništvo SR Bosne i Hercegovine imalo je 9 članova — 8 koje je birala Skupština i jednog po položaju (do 1989). Mandat članova Predsjedništva bilo je četiri godine, a mandat predsjednika prvobitno četiri, a od 1982. po jednu godinu. U periodu od 1974. do 1992. na čelu Predsjedništva nalazilo se devet predsjednika.

Spisak predsjednika predsjedništva[uredi | uredi izvor]

# Portret Ime i prezime Mandat Stranka
Predsjednik Predsjedništva SR Bosne i Hercegovine
1. Ratomir Dugonjić

(1916–1987)

maj 1974. april 1978. SK BiH (SKJ)
2. Raif Dizdarević

(rođ. 1926)

april 1978. april 1982.
3. Branko Mikulić

(1928–1994)

april 1982. 26. april 1984.
4. Milanko Renovica

(1928-2013)

26. april 1984. 26. april 1985.
5. Munir Mesihović

(1928-2016)

26. april 1985. april 1987.
6. Mato Andrić

(1928-2015)

april 1987. april 1988.
7. Nikola Filipović

(1926-2001)

april 1988. april 1989.
8. Obrad Piljak

(1933-2013)

april 1989. decembar 1990.
9. Alija Izetbegović

(1925-2003)

decembar 1990. 8. april 1992. SDA

Izvršno vijeće[uredi | uredi izvor]

Izvršno vijeće Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine je bio naziv za izvršnu vlast u SR Bosni i Hercegovini od 1953. do 1992. Izvršno vijeće je prema Ustavu SR BiH predstavljalo izvršni organ Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i sačinjavali su ju: predsjednik, članovi koje bira skupština i republički sekretari (ministri).

Zvanični nazivi tokom postojanja SR Bosne i Hercegovine, od 1943. do 1992, bili su:[19]

  • Narodna vlada Bosne i Hercegovine - od 1945. do 1946.
  • Vlada Narodne Republike Bosne i Hercegovine - do 1946. do 1953.
  • Izvršno vijeće Narodne skupštine Narodne Republike Bosne i Hercegovine - od 1953. do 1963.
  • Izvršno vijeće Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine - od 1963. do 1990.
  • Vlada Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine - do 1990. do 1992.

Takođe u zvaničnoj upotrebi koristio se i naziv Republičko izvršno vijeće, da bi se razlikovalo od Saveznog izvršnog vijeća. Često su se koristile i skraćene varijante imena: Izvršno vijeće SR BiH ili Izvršno vijeće BiH.

Spisak predsjednika vlada[uredi | uredi izvor]

# Portret Ime i prezime Mandat Stranka
Ministar za Bosnu i Hercegovinu u Privremenoj vladi DFJ
1. Rodoljub Čolaković

(1900–1983)

7. mart 1945. 26. april 1945. KP BiH (KPJ)
Predsjednik Narodne vlade Bosne i Hercegovine
(1.) Rodoljub Čolaković

(1900–1983)

26. april 1945. 14. februar 1946. KP BiH (KPJ)
Predsjednik vlade NR BiH
2. Rodoljub Čolaković

(1900–1983)

22. novembar 1946. septembar 1948. KP BiH (KPJ)
3. Đuro Pucar

(1899–1979)

septembar 1948. mart 1953.
Predsjednik Izvršnog vijeća NR BiH
(3.) Đuro Pucar

(1899–1979)

mart 1953. decembar 1953. SK BiH (SKJ)
4. Avdo Humo

(1914–1983)

decembar 1953. 1956.
5. Osman Karabegović

(1914–1983)

1956. 1963.
Predsjednik Izvršnog vijeća SR BiH
6. Hasan Brkić

(1913–1965)

1963. 1965. SK BiH (SKJ)
7. Rudi Kolak 1965. 1967.
8. Branko Mikulić

(1928–1994)

1967. 1969.
9. Dragutin Kosovac

(1924–2012)

1969. april 1974.
10. Milanko Renovica

(1928-2013)

april 1974. 28. april 1982.
11. Seid Maglajlija 28. april 1982. 28. april 1984.
12. Gojko Ubiparip 28. april 1984. april 1986.
13. Josip Lovrenović april 1986. april 1988.
14. Marko Ćeranić april 1988. 20. decembar 1990.
Predsjednik Vlade SR BiH
15. Jure Pelivan

(1928–2014)

20. decembar 1990. 8. april 1992. HDZ BiH

Demografija[uredi | uredi izvor]

Demografija Bosne i Hercegovine 1948.

Tokom svog postojanja, SR Bosna i Hercegovina imala je šest popisa stanovništva.

Popis iz 1948.[uredi | uredi izvor]

Na prvom popisu stanovništva nakon Drugog svjetskog rata, izvršenom 15. marta 1948 na površini od 51.200 km2, živjelo je 2.564.308 stanovnika. Popis je vršen u svim republikama FNRJ, a osnovne popisne jedinice bile su kotari i gradovi. Etničku većinu činili su Srbi sa 1.136.116 (44.29%) stanovnika, 788.403 (30.73%) bili su neopredjeljeni, 614.123 (23.94%) Hrvati i 26.635 (1.04%) ostali. Nije postojala mogućnost izjašnjavanja kao Musliman (Bošnjak), pa se većina izjašnjavala kao neopredjeljeni.

Demografija Bosne i Hercegovine 1953.

Popis iz 1953.[uredi | uredi izvor]

Drugi po redu popis stanovništva bio je objavljen 31. marta 1953. Administrativna organizacija u Bosni i Hercegovini je bila gotovo identična onoj iz 1948, s tim da je kotar Odžak ukinut i pridružen kotaru Modriča. Na ovom popisu, kao i na popisu 1948, nije postojala mogućnost izjašnjavanja kao Musliman, ali je dodana opcija Jugoslaveni - neopredjeljeni.

Na površini od 51.221 km2 1953. u BiH živjelo je 2.847.459 stanovnika, od toga: 1.264.372 (44.40%) bili su Srbi, 891.800 (31.32%) Jugoslaveni - neopredjeljeni, 654.229 (22.97%) Hrvati i 39.398 (1.34%) ostali.

Demografija Bosne i Hercegovine 1961.

Popis iz 1961.[uredi | uredi izvor]

Treći popis stanovništva bio je objavljen 30. marta 1961. Učinjen osam godina nakon prijašnjeg, ovaj popis je donio značajne promjene. Ukinuta je podjela na kotare, i uvedena podijela na okruge. Umjesto dotadašnjih 66 kotara, ustanovljeno je 12 okruga koji su bili podijeljeni na 122 općine. Druga značajna promjena je ta, da je uvedena kategorija Muslimana kao etničke pripadnosti, iako se dio današnjih Bošnjaka još uvijek izjašnjavao kao neopredijeljeni Jugoslaveni. Na površini od 51.197 km2 1961. u BiH živjelo je 3.277.948 stanovnika, od toga: 1.406.057 (42.89%) bili su Srbi, 842.248 (25.69%) Muslimani, 711.665 (21.71%) Hrvati, 275.883 (8.42%) Jugoslaveni i 42.095 (1.28%) ostali.

Demografija Bosne i Hercegovine 1971.

Popis iz 1971.[uredi | uredi izvor]

Četvrti popis stanovništva bio je izvršen 31. marta 1971. Za razliku od prethodnog, ukinuti su okruzi i jedina administrativna podjela je bila na 107 općina, od kojih je osam bilo u sastavu Grada Sarajeva. Na površini od 51.197 km2 1971. u BiH živjelo je 3.746.111 stanovnika, od toga: 1.482.430 (39.57%) bili su Muslimani, 1.393.148 (37.19%) Srbi, 772.491 (20.62%) Hrvati, 43.796 (1.17%) Jugoslaveni i 54.246 (1.46%) ostali.

Demografija Bosne i Hercegovine 1981.

Popis iz 1981.[uredi | uredi izvor]

Peti popis stanovništva bio je obavljen 31. marta 1981. Broj općina je povećan na 109 uoči Zimskih olimpijskih igara 1984. u Gradu Sarajevu kada su se formirale dvije nove općine Novi Grad i Stari Grad, pa je od tada SR Bosna i Hercegovina imala 109 općina.[14]

Na površini od 51.197 km2 1981. u BiH živjelo je 4.124.256 stanovnika, od toga: 1.630.033 (39.52%) bili su Muslimani, 1.320.738 (32.02%) Srbi, 758.140 (18.38%) Hrvati, 326.316 (7.91%) Jugoslaveni i 89.029 (2.07%) ostali.

Demografija Bosne i Hercegovine 1991.

Popis iz 1991.[uredi | uredi izvor]

Šesti i posljednji popis stanovništva SR Bosne i Hercegovine bio je izvršen u martu 1991. Na površini od 51.197 km2 1991. u BiH živjelo je 4.377.033 stanovnika, od toga: 1.902.956 (43.47%) bili su Muslimani, 1.366.104 (32.21%) Srbi, 760.852 (17.38%) Hrvati, 242.682 (5.54%) Jugoslaveni i 103.809 (2.38%) ostali.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Uz SR Makedoniju i SR Crnu Goru, SR Bosna i Hercegovina se ubrajala u red siromašnijih republika Jugoslavije. Poljoprivreda je uglavnom bila u privatnim rukama, ali posjedi su bili mali i neprofitabilni, dok se hrana uglavnom uvozila. I danas se vide posljedice centralnog planiranja privrede, a glavna je nevolja prevelik broj radnika u industriji. U periodu postojanja socijalizma u Bosni i Hercegovini forsirana je teška i vojna industrija, pa je republika imala velik dio jugoslavenskih vojnih postrojenja.

Glavni poljoprivredni proizvodi su žitarice, te razne vrste voća i povrća. Glavne su industrijske grane proizvodnja čelika, uglja, željeza, automobilska industrija, tekstilna industrija, proizvodnja duhana, namještaja i prerada nafte.

Infrastruktura[uredi | uredi izvor]

Energetika[uredi | uredi izvor]

Zahvaljujući socijalističkom sistemu, Bosna i Hercegovina posjeduje znatan broj energetskih objekata, s instaliranim energetskim kapacitetima koji zadovoljavaju potrebe za električnom energijom. S obzirom na hidropotencijal i velike rezerve uglja, najveći udio proizvedene električne energije ostvaruje se iskorištavanjem bogatog hidropotencijala i sagorijevanjem fosilnih goriva, tj. uglja.

Neke od takvih termoelektrana su: TE Kakanj (450 MW, 1985), TE Gacko (300 MW, 1983), TE Tuzla (723 MW, 1963) i TE Ugljevik (300 MW, 1985).

Rijeke u Bosni i Hercegovini uglavnom su planinske (pogotovo gornji i srednji tok) i uz znatnu visinsku razliku izvora u odnosu na ušće, što im daje znatnu vrijednost potencijalne energije idealan su obnovljivi izvor energije. Zahvaljujući tom faktoru i reljefu kroz koji protječu (uske doline i kanjoni), potencijalna energija mnogih vodotoka iskorištena je za proizvodnju električne energije. Gornji tokovi Drine, Neretve, Vrbasa, Une i drugih rijeka obiluju ogromnim hidropotencijalom, usljed čega su upravo na tim mjestima izgrađene najveće hidroelektrane u državi.

Neke od takvih hidroelektrana su: HE Salakovac (210 MW, izgrađena 1981), HE Grabovica (114 MW, 1982), HE Jablanica (180 MW, 1955), HE Višegrad (315 MW 1989), HE Jajce I, HE Jajce II, HE Trebinje I, HE Trebinje II.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Kultura Bosne i Hercegovine proizvod je mješavine utjecaja sa istoka i zapada, a od 1945. pečat njenom ukupnom kulturnom razvoju daje novi socijalistički društvenoekonomski poredak.[20] U maju 1945. u Sarajevu je osnovana Narodna i univerzitetska biblioteka, kao središnja bibliotekarska ustanova, koja djeluje i danas. Godine 1946. s radom nastavlja Narodno pozorište Sarajevo koje je središnja pozorišna kuća u Bosni i Hercegovini. Tokom 1949. i 1950. počinju s radom i pozorišta u Mostaru, Tuzli i Zenici. Godine 1946. osnovan je Sarajevski balet, a 9. novembra iste godine svoju umjetničku djelatnost započela je Sarajevska opera, svečanom premijerom "Prodana nevjesta" Bedricha Smetane. Time je učinjen veliki napredak u razvijanju muzičke kulture u Bosni i Hercegovini. Također, osnovana je Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine u Sarajevu 1946. i Državni arhiv Bosne i Hercegovine (1947), koji je kasnije promijenio ime u Arhiv Bosne i Hercegovine. U ovoj galeriji svoja slikarska djela izlagali su mnogi istaknuti bosanskohercegovački umjetnici: Mersad Berber, Jovan Bijelić, Roman Petrović, Vojo Dimitrijević, Emir Dragulj, Ismet Mujezinović, te "posljednji bosanski bogumil" Lazar Drljača (kako su ga nazivali njegove slikarske kolege) kao i mnogi drugi.

Bosna i Hercegovina je uz Mađarsku, jedina zemlja u regiji, koja je dala više od jednog dobitnika Nobelove nagrade: Vladimir Prelog (rođeni Sarajlija), za hemiju 1975. i Ivo Andrić 1961. za književnost. Upravo je Andrić bio jedan od najznačajnijih predstavnika bosanskohercegovačke i jugoslavenske književnosti, a od ostalih posebno su se istakli: Meša Selimović, Derviš Sušić, Branko Ćopić, Hamza Humo, Mehmedalija "Mak" Dizdar, Skender Kulenović, Abdulah Sidran, Izet Sarajlić i drugi.

Posebno značajan dio kulturnog stvaralaštva Bosne i Hercegovine čini bosanskohercegovački film, koji je i do danas ostao najuspješniji na prostorima bivše Jugoslavije. U prvim decenijama nakon Drugog svjetskog rata obrađivane su mahom teme iz narodne revolucije i rata, filmski su obrađivane najznačajnije teme iz NOB-a, među kojima su poznate i slavne bitke partizana protiv stranih okupatora i domaćih izdajnika (filmovi "Kozara", "Sutjeska", "Bitka na Neretvi", "Valter brani Sarajevo"). Prvi dugometražni igrani film u historiji bosanskohercegovačke kinematografije bio je "Major Bauk" snimljen po scenariju Branka Ćopića. Posebno je bio zanimljiv Zulfikar "Zuko" Džumhur sa svojim putopisnim reportažama iz serije Hodoljublje za koje je pisao scenarije i bio voditelj snimivši je zajedno sa režiserom Mirzom Idrizovićem. Upravo ovaj serijal je bio najveći televizijski projekt u bivšoj Jugoslaviji, koji je ne samo u reporterskom nego i u umjetničkom smislu nadilazio format televizijske reportaže. Džumhur je bio i pisac scenarija za film "Miris dunja". Značajno je napomenuti pisca i filmskog scenaristu Abdulaha Sidrana, koji je sarađivao s nekim od najznačajnijih bosanskohercegovačkih režisera u filmovima poput: "Sjećaš li se Dolly Bell?", "Kuduz", "Ovo malo duše"

Najveći uspjesi ostvareni su na polju muzike, gdje su bosanskohercegovački instrumentalisti i pjevači ostvarili velike uspjehe u okvirima bivše Jugoslavije. Multikonfesionalno Sarajevo bilo je magnet za mnoge pjevače i muzičare, a najbolji primjeri su Nada Mamula (rođena u Beogradu), virtuozi na harmonici braća Jovica i Ratomir Petković (rođeni u Smederevu), Gabor Lenđel i drugi. [21]

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Nakon razornog Drugog svjetskog rata koji je najviše pogodio Bosnu i Hercegovinu tokom narodnooslobodilačkog rata, nove jugoslavenske vlasti odmah su počele s oživljavanjem kulturnog života u okviru kojeg je posebna pažnja usmjerena ka opismenjavanju stanovništva, te obnavljanju i otvaranju novih škola i visokoškolskih ustanova.[21] Ovakav nagli napredak bio je diktiran potrebama pivrednog razvitka, industrijalizacije zemlje i prelaskom radne snage iz poljoprivrede, kao i promjenama u cijeloj društvenopolitičkoj strukturi, te potrebi da svi radni ljudi i građani svojim odlučivanjem i angažiranjem sudjeluju u razvoju socijalističkog društva. Škola je postala narodna, dostupna, obavezna za sve i besplatna. Pedagogija nakon Drugog svjetskog rata dijeli se na dvije razvojne faze: od 1945. do 1949. traje faza etatiziranog socijalističkom ideologijom monopoliziranog pedagoškog razvoja pod vođstvom Sovjetskog Saveza, a od 1950. započinje faza deetatizacije i izgradnje trećeg puta s otklonom od pluralizirane buržoaske, ali i monistički strukturirane etatističke pedagogije. U prvoj fazi etatiziranog socijalističkog razvoja neposredno nakon Drugog svjetskog rata pedagogija se nekritički izgrađuje po uzoru na sovjetsku socijalističku pedagogiju. Druga faza vodi udaljavanju od Sovjetskog Saveza i bloka socijalističkih zemalja, te započinje postupni razvoj pedagogije u okviru proklamirane ideološke doktrine trećeg puta razvoja samoupravnog socijalizma.[22] Istovremeno, sprovodi se program sekularizacije u okviru kojeg dolazi do ukidanja mnogih tradicionalnih muslimanskih institucija, kao što su kur'anske osnovne škole, bogate dobrotvorne fondacije i derviški vjerski redovi.[23] Godine 1946. obnovljen je Univerzitet u Sarajevu, a potom 1961, otvara se prva visokoškolska ustanova u Zenici (Fakultet za metalurgiju), te kasnije javni univerziteti u Banjoj Luci (1975), Tuzli (1976) i Mostaru (1977).[21]

Sport[uredi | uredi izvor]

Nogomet[uredi | uredi izvor]

Nogometno prvenstvo 1945.[uredi | uredi izvor]

Prvo nogometno prvenstvo Demokratske Federativne Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata odigrano je od 3. do 9. septembra 1945. Ono je bilo specifično, jer su u njemu učestvovale republičke reprezentacije, kao i ekipe Jugoslavenske armije i AP Vojvodine. Organizacija ovakvog tipa takmičenja bila je potpora fiskulturi (sportu) u novooslobođenoj teritoriji. Timovi su bili sastavljeni od igrača iz saveznih republika, a večina igrača je bila iz kasnije najjačih klubova u republikama. Također su organizovana i takmičenja okruga. Svi mečevi su se igrali po jednostrukom kup-sistemu i igrani su u Beogradu stadionu "20. oktobar" (kasnije Stadion CDJA)[24] u sklopu fiskulturnog programa.[25] Ekipa NR BiH odigrala je samo 1 utakmicu, izgubivši u četvrtfinalu 6:1 protiv NR Hrvatske, a prvak prvenstva bila je NR Srbija, pobjedom od 1:0 protiv ekipe Jugoslavenske armije.

Rezultat[uredi | uredi izvor]
3. septembar 1945. Socijalistička Republika Hrvatska NR Hrvatska 6–1 Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina NR Bosna i Hercegovina Beograd
16:00 (UTC +2)
Cimermančić Postignut nakon ? minuta ?'?'
Golob Postignut nakon ? minuta ?'?'
Reberski Postignut nakon ? minuta ?'
Reiss Postignut nakon ? minuta ?'
Izvještaj Matijašević Postignut nakon ? minuta ?' Stadion: Stadion "20. oktobar"
Gledalaca: 5.000
Sudac: Socijalistička republika Makedonija Moni Kario
Sastavi[uredi | uredi izvor]

Simboli[uredi | uredi izvor]

Zastava[uredi | uredi izvor]

Zastava SR Bosne i Hercegovine sastojala se od crvene podloge, što je predstavljalo socijalističke i komunističke ideale Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, u čijem se lijevom gornjem uglu nalazila umanjena zastava Jugoslavije, obrubljena zlatnožutom trakom. Odnos širine i dužine zastave bio je jedan prema dva. Zastava je proglašena Ustavom Narodne Republike Bosne i Hercegovine i bila je u upotrebi od 31. decembra 1946. Prije usvajanja ove zastave, kao zastava Bosne i Hercegovine koristila se crvena zastava sa zlatno obrubljenom zvijezdom u sredini. Koristila se sve do 4. marta 1992. kada ju je zamijenila Zastava Republike Bosne i Hercegovine.

Grb[uredi | uredi izvor]

Grb SR Bosne i Hercegovine bio je heraldički simbol socijalističkog i komunističkog režima i kao takav nije imao uporišta u historijskoj tradiciji Bosne i Hercegovine kao njeni prethodni grbovi. Grb je usvojen istog dana kao i zastava, 31. decembra 1946. Državni grb tada NR Bosne i Hercegovine[27] bilo je polje okruženo s lijeve strane grančicama bjelogorice, a s desne strane grančicama crnogorice koje su dolje povezane vrpcom. Između vrhova grančica nalazi se petokraka zvijezda. U polju iznad vrpce su dva tvornička dimnjaka (iz kojih se puši dim), a u podnožju leže dva snopa žita. U pozadini se ocrtava silueta grada Jajca, lokacije Drugog zasijedanja AVNOJ-a.[28] Postojao je i prijedlog da grb SR BiH sadrži buktinju, koju drže tri ruke, kao simbol tri naroda Bosne i Hercegovine.[29] Koristio se sve do 4. marta 1992. kada ju je zamijenio Grb Republike Bosne i Hercegovine.

Praznici[uredi | uredi izvor]

U Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ) postojala je podjela na državne (savezne) praznike, republičke praznike i ostale praznike, odnosno značajnije datume. Religijski blagdani nisu bili službeno obilježavani. Državni (savezni) praznici bili su:

Osim saveznih praznika, SR Bosna i Hercegovina obilježavala je i:

Ako je jedan od praznika padao u nedjelju smatrao se praznikom i prvi sljedeći radni dan.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Geršković, Leon; Đokić, Aleksandar; Ivanović, Branislav; Marković, Mileta; Misajlovski, Vasko; Šinkovec, Borut; Petković, Svetomir; Milinić, Obrad; Stanojević, Novak; Kršul, Ivan. Ustavi i ustavni zakoni : tekstovi Ustava i ustavnih zakona : osnovne karakteristike novog ustavnog sistema (Informatorovi priručnici), knj. 1. i 2., Informator, Zagreb, 1974., str. 70., COBISS.BH 3400193
  2. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima; Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine; Statistički bilten 1993. Sarajevo 1993. godine" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 26. 1. 2024.
  3. ^ Avramović 2007, str. 599, Understanding Secularism in a Post-Communist State: Case of Serbia
  4. ^ Kideckel i Halpern 2000, str. 165, Neighbors at War: Anthropological Perspectives on Yugoslav Ethnicity, Culture, and History
  5. ^ "Bosnia and Herzegovina Country facts PopulationData.net". PopulationData.net. Arhivirano s originala, 12. 6. 2020. Pristupljeno 8. 4. 2020.
  6. ^ "Danas se iz Norveške kući vraća 13 državljana BiH, a šta je sa ostalima?". MojaBiH. 5. 4. 2020. Arhivirano s originala, 12. 6. 2020. Pristupljeno 8. 4. 2020.
  7. ^ Bosnia and Herzegovina (jezik: engleski), Central Intelligence Agency, 8. 8. 2023, pristupljeno 15. 8. 2023
  8. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 15. 3. 2018. Pristupljeno 27. 8. 2007.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  9. ^ "Lična karta BiH". Arhivirano s originala, 22. 11. 2010. Pristupljeno 3. 11. 2010.
  10. ^ a b "Statistički godišnjak Federacije Bosne i Hercegovine iz 2009" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 7. 3. 2010. Pristupljeno 7. 3. 2010.
  11. ^ "Field Listing – Coastline". The World Factbook. Arhivirano s originala, 15. 3. 2018. Pristupljeno 22. 8. 2006.
  12. ^ "Nacionalni park Kozara – planinarenje, biciklizam, šetnje , skijalište, smještaj". 2023-10-23. Pristupljeno 2024-02-02.
  13. ^ "Kozara - Nacionalni park Kozara". Arhivirano s originala, 11. 8. 2020. Pristupljeno 27. 8. 2020.
  14. ^ a b c d e f g h i j Mirko, Pejanović (2014). "Društveno-istorijski razvoj lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini U XX stoljeću". Pregled (3): 27–70.
  15. ^ Mardešić, Petar; Dugački, Zvonimir; Zoričić, Josip. Geografski atlas i statističko–geografski pregled svijeta, V. prošireno izdanje, 'Seljačka sloga', Zagreb, 1956., str. 40. i 41.
  16. ^ "Bosnia and Herzegovina". www.rulers.org. Pristupljeno 2024-01-24.
  17. ^ Šimić, Tomo (2006). "Dokumenti Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine 1991 - 1994". hrcak.srce.hr. Hrčak Srce. Pristupljeno 20. 1. 2024.
  18. ^ "Parlamentarizam u Bosni i Hercegovini u uslovima političkog pluralizma (1990.–1995.)". www.parlament.ba. Pristupljeno 2024-01-20.
  19. ^ "Parlamentarizam u Bosni i Hercegovini u periodu 1945.–1990". www.parlament.ba. Pristupljeno 2024-02-03.
  20. ^ "Bosnia and Herzegovina". afsusa.org. Pristupljeno 27. 1. 2024.
  21. ^ a b c "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 25. 11. 2013. Pristupljeno 31. 10. 2013.
  22. ^ "Razvoj školstva u Bosni i Hercegovini u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata do 1970-ih". academia.edu. Pristupljeno 29. 1. 2024.
  23. ^ "Bosnia and Herzegovina in communist Yugoslavia". britannica.com. Pristupljeno 27. 1. 2024.
  24. ^ cbnostalgija (2019-08-04). "Stadion Partizana". Crno-bela Nostalgija (jezik: srpski). Pristupljeno 2024-01-28.
  25. ^ a b c "Nogometno prvenstvo 1945". exyufudbal.in.rs. Ex-Yu Fudbal. 2018-06-05. Arhivirano s originala, 5. 6. 2018. Pristupljeno 2024-01-28.
  26. ^ a b c "Republic of Bosnia and Herzegovina (Socialist Yugoslavia)". www.crwflags.com. Pristupljeno 2024-01-28.
  27. ^ Filipović, Emir O. Grb i zastava Bosne i Hercegovine u 20. stoljeću u: Bosna franciscana : časopis Franjevačke teologije Sarajevo, god. XVI, br. 28/2008, ISSN 1330-7487, str. 103-126.
  28. ^ Đorđević, Jovan. Ustavno pravo FNRJ, Izd. Arhiva za pravne i društvene nauke, Beograd, 1953., str. 427.
  29. ^ Suljević, Kasim. Nacionalnost muslimana : između teorije i politike (doktorska disertacija), "Otokar Keršovani", Rijeka, 1981., str. 228-229., COBISS.BH 20300032