Prijem Republike Bosne i Hercegovine u Ujedinjene nacije

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Merge-arrows 2.svg Predloženo je da se ovaj članak spoji s člankom Republika Bosna i Hercegovina.
Molimo da napišete svoje mišljenje na stranici za razgovor.

Prijem Republike Bosne i Hercegovine u Ujedinjene nacije desio se 22. maja 1992. godine i predstavlja najvažniji momenat u postizanju potpunog međunarodnog subjektiviteta novonastale države. Naime, Rezolucijom broj 755 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, Republika Bosna i Hercegovina je postala punopravna članica ove međunarodne organizacije i najvažnije političke organizacije u svijetu.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Tokom političke krize na prostoru nekadašnje Jugoslavije koja je rezultirala njenom disolucijom, u političkom životu tadašnje Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine pojavila se ideja o ponovnom uspostavljanju nezavisnosti. Nastojanja u tom pravcu su se samo pojačala nakon što su tri jugoslavenske republike (Slovenija, Hrvatska i Makedonija) učinile konkretne korake u tom pravcu te se nametnulo jednostavno pitanje, da li će Republika iskoristiti svoje pravo na samoopredjeljenje (Ustav SFRJ iz 1974) ili će ostati u tzv. krnjoj Jugoslaviji, što je po mnogima bilo samo drugo ime za Veliku Srbiju. Nakon što su Slovenija i Hrvatska 25. juna proglasile nezavisnost[1] a potom i prekinule sve državne veze sa ostatkom SFRJ, Skupština SR Bosne i Hercegovine 15. oktobra 1991. godine usvaja Akt o reafirmaciji suverenosti Republike Bosne i Hercegovine.[2] Tim činom odlučeno je da se povuku predstavnici BiH iz rada saveznih organa dok se ne postigne dogovor o budućnosti Jugoslavije.

Međutim da bi stekla međunarodno priznanje, na tom putu Republici Bosni i Hercegovini postavljeni su uslovi. Naime, Arbitražna komisija Mirovne konferencije o Jugoslaviji, poznata i kao Badinterova komisija (prema njenom predsjedniku) je u svom mišljenu br. 1 utvrdila da je SFRJ u procesu raspada (29. novembar 1991) a da bi se priznala eventualna nezavisnost i suverenost Bosne i Hercegovine kao uslov se navodi održavanje referenduma po tom pitanju (mišljenje br. 4).[1] Bez obzira na to, politički predstavnici Bošnjaka i Hrvata su u decembru 1991. od tadašnja EEZ (koja je i uspostavila Badinterovu komisiju) tražili priznanje nezavisnosti. EEZ se po tom pitanju očitovala januara 1992. godine sa stavom da volja naroda Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine da uspostave nezavisnu i suverenu države se ne može prihvatiti bez održavanja referenduma.[3] [4]

Slijedom takvih događaja, 25. januara 1992. godine, Skupština SR BiH donijela je odluku o raspisivanju referenduma o nezavisnosti nužnog za međunarodno priznanje. Po pitanju održavanja referenduma postojala su razmiloilaženja između Bošnjaka i Hrvata koji su bili za održavanje i Srba koji su bili protiv održavanja referenduma. Referendum je održan 29. februara i 1. marta a od ukupno 2.073.568 glasača koji su se odazvali referendumu njih 99,7% je potvrdilo želju za uspostavljanje nezavisne države.

Rezolucija broj 755[uredi | uredi izvor]

Nakon održanog referenduma i proglašenja nezavisnosti, Bosna i Hercegovina je UN-u dostavila aplikaciju za prijem u punopravno članstvo.[5] Na osnovu tog zahtjeva, Vijeće sigurnosti ove organizacije je 20. maja 1992. na 3078. sjednici prihvatilo zahtjev[5] a na sljedećoj sjednici održanoj istog dana usvojilo rezoluciju broj 755[5][6] u kojoj se predlaže Generalnoj skupštini UN da u svoje punopravno članstvo primi Republiku Bosnu i Hercegovinu. Postupajući prema toj preporuci, Generalna skupština je na zasjedanju održanom 22. maja 1992. potvrdila preporuku Savjeta sigurnosti.

Generalnoj skupštini UN-a se obratio i tadašnji ministar vanjskih poslova Republike BiH Haris Silajdžić, a prijemu je prisustvovao i Predsjednik predsjedništva Alija Izetbegović.

Značaj prijema[uredi | uredi izvor]

Iako su i prije prijema u UN, nezavisnost priznale neke države, ovaj datum je važan ne samo zbog priznanja od strane drugih država već predstavlja i otvoren put za pristupanje Republike Bosne i Hercegovine različitim međunarodnim organizacijama i asocijacijama. Naime, poznato je da bez članstva u UN-u nezavisne države u većini slučajeva ne mogu postati članice globalnih organizacija kao i sportskih asocijacija.

Prijemom u UN, Republika Bosna i Hercegovina je kao sukcesor nekadašnje SFRJ automatski postala ugovorna strana svih konvencija i sporazuma koje je ratificirala bivša zajednička država.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Priznanje država:Raspad Jugoslavije i SSSR-a". web.archive.org. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  2. ^ Lukić, Reneo (1996.). Evropa od Balkana do Urala:Dezintegracija Jugoslavije i SSSR-a. Oxford: Oxford University Press. str. 204. ISBN 978-0-19-829200-5. 
  3. ^ Walling 2013, str. 93.
  4. ^ Burg & Shoup 2000, str. 96.
  5. ^ a b c "Vijeće sigurnosti UN-a:Rezolucije". http://unscr.com. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  6. ^ "Aplikacija Bosne i Hercegovine za članstvo u UN-u". http://www.ohr.int. Pristupljeno 22. 5. 2018.