Livno
Livno | |
|---|---|
Grad | |
| Grad Livno | |
Livno | |
 Zastava  Grb | |
 Grad Livno u Bosni i Hercegovini | |
  Livno | |
| Koordinate: 43°49′39.5″N 17°00′13.2″E / 43.827639°N 17.003667°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Kanton | Kanton 10 |
| Vlada | |
| • Gradonačelnik | Darko Čondrić[1] (HDZ) |
| Površina | |
| • Grad | 988,65 km2 |
| • Naseljeno mjesto | 24,19 km2 |
| Najveća nadmorska visina | 722 m |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Grad | 34.133 |
| • Grad (gustoća) | 34,52 /km2 |
| • Naseljeno mjesto | 7.927 |
| • Naseljeno mjesto (gustoća) | 327,7 /km2 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 80101 |
| Pozivni broj | (+387) 34 |
| Matični broj | 130486[2] |
| Matični broj grada | 10588 |
| Veb-sajt | www |
.jpg)
Livno (stariji nazivi: Hlivno,[3][4][5] Hlijevno[5][6][7]) jest grad i naseljeno mjesto u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Površina grada iznosi 988,65 km2.
Najznačajnije je mjesto Livanjskog kantona, čije je kulturno i privredno središte. Grad leži na 730 m iznad mora, i smješten je većim dijelom na obroncima i u podnožju brda Bašajkovac, iz kojeg izvire i kraška rijeka Bistrica. Livno ima stabilnu, umjereno kontinentalnu klimu s jakim vjetrovima, hladnim zimama, nestabilnim proljećima, toplim ljetima i kišovitim jesenima. Ravnomjerno strujanje zraka i relativno visoka osunčanost sa oko 2250 sati godišnje (prema procjenama najveći broj sunčanih dana u zemlji) čine ga posebno povoljnim za život. Livanjsko polje, čije je Livno najveće mjesto, je najveće kraško polje u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
Historija
Prethistorijsko doba
Najraniji do sada pronađeni tragovi naseljavanja ljudi u livanjskom kraju potiču iz prethistorijskog doba 2000 godina p. n. e. Od tada pa sve do dolaska Rimljana livanjski kraj naseljavalo je ilirsko pleme Dalmati.[8]
Na gorskim obroncima oko Livanjskog polja smješteno je oko četrdesetak, vizualno povezanih i dobro branjenih gradina iz bronzanog i željeznog doba. Na području grada Livna nalaze se tri prethistorijske gradine (Velika gradina, Mala gradina i Kasalov gradac, od kojih dvije imaju podgradinska naselja), i jedna nekropola s tumulima. Navedene tri gradine su gradinski kompleks jedne veće i značajnije organizirane rodovske zajednice. Kroz dva i pol vijeka, sve do posljednjeg velikog panonsko-delmatskog ustanka koji je bjesnio ilirskim krajevima od 6. do 9. godine n. e., gradine su odolijevale Rimljanima.
Rimsko doba
Od prvog rimskog pohoda na Dalmate 156. p. n. e. do pomenutog ilirsko-panonskog ustanka na ovim prostorima bjesnili su brojni ratovi u kojima su starosjedioci Dalmati neviđenom ratobornošću pružali otpor i nanosili ogromne gubitke rimskim legijama. U velikom ustanku od 6. do 9. godine n. e., koji je potresao rimsku državu, ilirski narodi Breuci, Desitijati i Dalmati, pod vodstvom Batona Breuka i Batona Desitijata pobunili su se zbog regrutiranja Ilira za rat u Germaniji. U ustanku je učestovalo 800.000 ljudi, od toga 200.000 pješaka i 9000 konjanika. U krvi i ognju ugušen je očajnički otpor Ilira. Gradina na Teberu i Kasalov gradac dočekali su ova rimska osvajanja kao sastavni dio jedinstvenog delmatskog odbrambenog gradinskog sistema Livanjskog polja.
Nakon potpunog pokoravanja Dalmata, po kojima je dobila naziv i rimska provincija Dalmacija započinje dugotrajni proces romanizacije. Tipičan primjer rimskog kultnog sinkretizma je zavjetni reljef boga Libera - Dionisa nađen na prostoru ilirsko-rimskog naselja u današnjim Vašarovinama.
Dolazak Slavena
Oko 621. godine Avari u svojim pohodima ruše sve bazilike na području Livanjskog polja. Poslije pobjede nad Avarima kod Carigrada 626. Slaveni se naseljavaju na prostoru rimske provincije Ilirije, odnosno njenog južnog dijela Dalmacije i sjevernijeg Panonije. Bizantijski car Konstantin VII Porfirogenet spominje Livno 949. godine u svom djelu "De Administrando Imperio"[9]. Najstariji pisani dokument u kojem se spominje Livno je Povelja kneza Mutimira od 28. septembra 892. godine kojom se crkva sv. Juraja daruje splitskom nadbiskupu Petru II, u kojoj se među potpisnicima u listi svjedoka na drugom mjestu nalazi i livanjski župan Želimir. Kao župa, Livno se pominje u 10. vijeku.
Srednji vijek
Jedno vrijeme u 13. i prvoj polovini 14. vijeka ono je bilo nakratko župa hrvatske države u vlasti porodice Šubića. Nakon toga opet ulazi u sastav bosanske države. Godine 1326. Livno je Bosanskoj Banovini pripojio ban Stjepan II Kotromanić.[10][11][12] Livanjskom županijom tada je upravljao Vladislav Galešić.
Kroz cijeli srednji vijek Livno je imalo status župe. Župe, odnosno njihovi župani uživali su visok stepen autarhičnosti, tj. bili su prilično nezavisni od svojih feudalnih gospodara, hrvatsko-ugarskih i bosanskih kraljeva. Hlivno ili Bistrički grad kao nazivi su bili u gotovo paralelnoj upotrebi.
Godine 1400. spominje se grad Hlivanjski.[13] U 15. vijeku Livno je u vlasti porodice Vukčića. Godine 1444. spominje se dvor kralja Tomaša u Livnu, a 1466. čuvao ga je Vladislav Hercegović od Osmanlija.[14]
Osmansko doba
Osmanlijska vojska ulazi u Livno 1463. da bi se na jesen iste godine morala povući pred kontraofanzivom udružene koalicije Vukčića-Kosača i kralja Matijaša Korvina. Osmanska vlast učvrstit će se u Livnu i na Balkanu ipak nekoliko godina kasnije, trajno od 1485, kada je Livno u sastavu kadiluka Neretva. U prvoj polovini 16. vijeka Livno je u sastavu Kliškog sandžaka i sjedište je sandžak-bega sve do kraja 17. vijeka. Kada su Osmanlije krajem 17. vijeka izgubile oblasti van užeg bosanskog područja, uključen je u bosansku Krajinu. Formirana je Livanjska kapetanija, koja je bila često poprište sukoba s uskočkim četama iz mletačke Dalmacije. Zbog njihovih velikih gubitaka u oblasti Livna, u narodnoj se pjesmi Livno (službeno ime grada bilo je Hlivno) spominje kao prokleto Lijevno. Osmanska vlast trajat će u Livnu sve do dolaska Austro-Ugarske 1878.
Osmanlijskim osvajanjem grad na izvoru Bistrice gubi svoju prvobitnu fizionomiju. Na ruševinama naselja na Dumanu, kao i na obroncima Bašajkovca razvija se novo naselje, vjerovatno možda i vojnog karaktera, sa karakterističnim orijentalnim obilježjima. U gradu Livnu su podignute najmanje četiri potkupolne džamije, jedinstvene u svojoj arhitektonskoj ljepoti u ovom dijelu Osmanlijskog carstva (tu se posebno izdvajaju džamije Balaguša i Glavica), gradski most na Bistrici, gradske kuće, čaršija sa dućanima, mektebi i medrese (vjerske muslimanske škole), česme, džebhana (oružarnica), a gradske su kapije i kule sastavni dio fortifikacijskog zida, koji je Livno štitio od stalnih upada hajduka iz pravca juga. Livno je uz Klis sjedište Kliškog sandžaka, o čijoj šarolikosti i ljepoti za svojih putovanja Balkanskim poluostrvom svjedoči i čuveni putopisac Evlija Čelebija. Tokom 400 godina osmanlijskog prisustva u Livnu nastaje nekoliko čuvenih umjetničkih ostvarenja u ovom dijelu Osmanlijskog carstva. Najprominentniji Livnjak tog vremena, Hadži Jusuf Livnjak, imam Beglučke džamije (sa Sunčevim satom i položajem na jednom od meridijana), astronom i književnik, autor je prvog putopisa na Balkanu. Njegov je putopis jedan od najznačajnijih djela Alhamijado književnosti, posebne vrste literarnog stvaralaštva Bošnjaka zabilježenog orijentalnim pismima.
Dolazak Osmanlija u Livno u 15. vijeku značio je i dolazak pravoslavnog stanovništva na ove prostore, mahom u donje Livanjsko polje. Katolički dio stanovništva, uglavnom naseljen u rubnim selima Livanjskog polja iseljava se sve do 17. vijeka, a ovaj proces bio je uzrokovan ne samo islamizacijom nego i lošim ekonomskim prilikama na veoma siromašnom, neplodnom, tvrdom i prilično vjetrovitom Livanjskom polju, koje je sve do gradnje Buškog jezera najveći dio godine bilo pod vodom. Važnu ulogu u očuvanju katoličkog identiteta u Livanjskom polju imaju franjevci, koji se potkraj osmanskog perioda zauzimaju za gradnju samostana Gorica sa crkvom. Ovdje su danas smještene veoma vrijedne etnološke zbirke sa podacima o življenju sve četiri konfesije u livanjskom kraju. Uz franjevce u Livnu misioniraju djelimično i glagoljaši, međutim zbog neprikosnovene omiljenosti franjevaca kod katolika i drugih stanovnika Livna, njihova djelatnost ostaje nezapažena. Krajem osmanlijskog doba, 1859, pravoslavni stanovnici Livna podižu u gradu Crkvu Uspenija Presvete Bogorodice.
Austrougarsko doba
Odlukom Berlinskog kongresa 1878. Austro-Ugarska preuzima vlast u cijeloj Bosni i Hercegovini, pa tako i u Livnu, čije ga snage zauzimaju 28. septembra te godine, nakon snažnog i žestokog otpora lokalnog, mahom gradskog stanovništva. Austro-Ugarska, u to vrijeme velika evropska regionalna sila, iste godine u Livno postupno počinje uvoditi svoj način upravljanja. To se u prvom redu odnosi na organizaciju sudstva i uprave gradom, a s njim u vezi i gruntovnicu i katastar, školstvo, zdravstvo i druge javne potrebe. Dio mještana Livna i okoline islamske i pravoslavne vjeroispovijesti buni se u početku protiv austrougarske vlasti. Dio izbjeglog katoličkog stanovništva Livanjskog polja vraća se iz Dalmacije na stara ognjišta. Za njih život u Livnu postaje lakši, a od svega profitiraju posebno seljaci, koji su oslobođeni plaćanja visokih poreza.
Grad Livno je pored organizirane gradske uprave i sudstva imao organiziranu i komandu sreske žandarmerije, po jedno odjeljenje uprave kontrole carina i finansijske straže, a izgrađena je i sreska bolnica, pošta i telegraf. Vjerski život u gradu je bio osmišljen na principima međusobnog poštovanja i uvažavanja[nedostaje referenca], a bio je organiziran kroz osam gradskih džamija, te katolički i pravoslavni župni ured sa crkvama. Prema popisu stanovništva iz 1910. u Livnu je živjelo 2120 katolika, 1799 muslimana, 783 pravoslavaca i 22 jevreja[nedostaje referenca]. Kulturno-prosvjetni život odvijao se kroz nacionalna kulturna društva, među kojima su Hrvatsko pjevačko i muzičko društvo "Dinara", Srpsko pjevačko društvo i Muslimanska čitaonica bile perjanice kulturnog života u gradu. Pokretači kulturnih zbivanja u Livnu bili su domaći ljudi, ali je dio kulturne elite grada (dirigenti i režiseri, npr.) uglavnom dolazio sa strane, zbog geografske blizine najčešće iz susjedne Dalmacije.
20. vijek
Propašću Dvojne monarhije i nastankom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, (od 1929. Kraljevina Jugoslavija) orijentalizaciju i okcidentalizaciju zamjenjuje pojačana kulturna i politička dominacija Srba. Stranačka aktivnost u gradu je veoma intenzivna, i u Livnu postoje ogranci većine važnijih političkih stranaka, koje su tada djelovale u Kraljevini Jugoslaviji. Kulturni život u gradu je bio raznolik i intenzivan, i odvijao se u sklopu nacionalnih društava Hrvata, Bošnjaka i Srba. Godine 1896. formirano je i Hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo "Dinara", u okviru kojeg porodica Džaja utire put značajnoj i vrijednoj muzičkoj tradiciji u Livnu. Hroničari bilježe da se u bošnjačkim kulturnim društvima Sloga 1918. i Merhamet 1929. s posebnom brigom njegovala drama, folklor i sevdalinka, srpsko društvo Jovan Sundečić 1907. imalo je mješoviti hor i tamburaški orkestar. Nakon sloma parlamentarne demokratije i zavođenja kraljevske diktature 1929. došlo je do novih administrativno-političkih preinaka. Jugoslavija je podijeljena u devet banovina, a Livno je pripalo Primorskoj banovini sa sjedištem u Splitu. Ugovorom Cvetković-Maček dolazi do osnivanja Banovine Hrvatske 1939, u kojoj je i Livno.
Dolazak Drugog svjetskog rata Livno dočekuje u sastavu NDH. Na širem prostoru Livna ne vode se važnije borbe ni ofanzive, izuzimajući bombardiranje Saveznika 29. maja 1944. Na obroncima Cincara i Šatora bile su partizanske brigade, a partizanske učiteljice radile su i na prvom bukvaru na slobodnoj teritoriji Jugoslavije. U Livnu je 14. oktobra 1943. otvorena prva vazduhoplovna baza Narodno-oslobodilačke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije.[15] U okolini Livna mladi je partizanski pjesnik Ivan Goran Kovačić dovršio svoju poemu Jama, svojevrsan krik protiv svireposti rata. Grad je 10. oktobra 1944. konačno postao dio velike slobodne teritorije, koja se prostire većim dijelom tadašnje Evrope. Ovaj se datum u Livnu dugi niz godina obilježavao kao Dan oslobođenja, a njegovo je ime nosila i druga osnovna škola u gradu.
Po završetku rata dolazi do osnivanja Kulturno-umjetničkog društva "Radnik" 1947, koje zamjenjuje dotadašnja nacionalna kulturno-umjetnička društva u gradu. Osamdesetih godina u Livnu se redovno svakog maja organizirao i Livanjski kulturni mozaik, svojevrsni kulturni festival, na kojem su predstavljane godišnje kulturne aktivnosti KUD-a "Radnik" i sekcija livanjskih osnovnih škola. U sklopu iste manifestacije promovirano je i nekoliko brojeva uglednog časopisa iz kulture Tragovi, koje je Livnu osiguravalo važno mjesto na mapi kulturnih zbivanja u zemlji.
Livno se ubrzano urbanizira, mada u usporedbi sa ostalim sličnim gradovima u Jugoslaviji jako zaostaje. U poratnom razdoblju Livno je kotar, a od 1974. i općina. Iz Livna je kasniji predsjednik Vlade SRBiH Hasan Brkić, a livanjske korjene ima i Branko Mikulić, predsjednik Savezne vlade SFRJ. Tokom šezdesetih godina dolazi do gradnje akumulacije Buško blato, čime se Livanjsko polje isušuje i spašava od cjelogodišnjih poplava, a voda sa naplavina usmjeruje u pravcu Buškog jezera. Usprkos poboljšavanju ekonomskih uvjeta u odnosu na vrijeme između dva svjetska rata, stanovništvo mahom seoskih područja i dalje se iseljava. Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma Livno je središte Livanjskog kantona, koje je u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine.
Nacionalni spomenici
Klima
Livno ima planinsku klimu ,a često može biti pod utjecajem pretplaninsko sredozemne klime zbog svog geografskog položaja sa jakim vjetrovima.Prosječna godišnja temperatura iznosi oko 12 °C. Temperature zimi variraju između -2 °C i 5 °C, dok ljeti često prelaze 30 °C. Livno prima prosječnu godišnju količinu oborina od oko 1.100 mm. Najveća maksimalna dnevna temperatura zraka je izmjerena 8. augusta 2013. iznosila je 38,2 °C, dok je najmanja izmjerena 11 januara 1967. i iznosila je -29,6 °C.[16]
Znamenitosti grada
Trag starih vremena posebno je vidljiv u starom, orijentalnom dijelu Livna, Gornjem gradu ili Fehri, koji je kao historijsko jezgro današnjeg Livna nastao tokom 400 godina osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini. Posebno mjesto u osmanskoj arhitekturi grada, osim gradskih zidina, kula, kuća, kapija i česama, čine livanjske džamije. Rapko Orman, poznati livanjski pjesnik i prozaist je za njih rekao:
...da plijene svojim izgledom, ljepotom, jednostavnošću, skladom sa prirodom i prostorom oko sebe, mjestom u mahali i džematu. Njihova veličina/visina, kao i amfiteatralan položaj grada sa brežuljcima i glavicama, učinili su da one dominiraju, da su izdaleka uočljive i da sa njihovih munara pogled (i glas) puca daleko dolje, niz polje livanjsko, prema Kamešnici, Troglavu, Goliji
Tokom svoje historije grad Livno brojao je 14 što potkupolnih, što konvencionalnih džamija "na četiri vode", koje su postojale u različitim trenucima osmanskog perioda. Tako se na listi livanjskih džamija nalaze: Čaršijska ili Starogradska, džamija Sinana Čauša (Džumanuša), džamija Bali-age Ljubunčica (Balaguša), džamija Hadži Ahmeta Dukatara (Glavica) sa jedinstvenom sahat-kulom, Muhameda Spahije (Perkuša), Lala Pašina džamija ili Mustafa-paše (Beglučka), Pašina (Atlagića), Tepet, Boruša, Bušatlijina (Milošnik džamija), Zavra, Firdusova, Piragića (mesdžid) i Čurčinica.
Polovinom 17. vijeka Evlija Čelebija bilježi u svojim putopisima 13 džamija u Livnu, a krajem 19. vijeka Kranjčević navodi 11. Krajem 20. vijeka postoji još pet, a danas su ostale samo četiri. Sve njih odlikuje jedinstvena, urbana, sakralna arhitektura, tipična za Bosnu i Hercegovinu. Njihovu unutrašnjost krase ili su krasili fini floralno-freskalni umjetnički motivi, nastali strpljivim filigranskim radom orijentalnih bosanskih i stranih majstora.
Period 19. vijeka u Livnu je arhitektonski veoma zanimljiv, jer upravo u tom periodu nastaje niz kapitalnih građevina, koji su gradskoj slici Livna dali današnji karakterističan izraz. Ovdje se izdvajaju Franjevački samostan Gorica sa crkvom, galerijom velikana bosanskog impresionizma Gabrijela Jurkića i etnološkim muzejom, Pravoslavna crkva sa bogatom riznicom ikona, te zgrada Gimnazije. Nakon svog dolaska u Bosnu i Hercegovinu, Austro-Ugarska gradi i u Livnu niz značajnih upravnih i privrednih zgrada. One su uglavnom slijedile aktuelne tokove u evropskoj arhitekturi s prijelaza 20. vijeka, prilagođene materijalom i formom bosanskom podneblju. Iz ovog perioda se može izdvojiti stara gradska Vijećnica na Žitarnici, te niz stambenih i upravnih zgrada na trgu kod hotela "Dinara".
Okolina Livna odlikuje se netaknutom prirodom. To se odnosi na izletišta u Livanjskom polju, među kojima su Ploče i Hasino Vrilo omiljena izletišta Livnjaka, baš kao i rijeke Sturba i Žabljak, te Buško jezero sa bogatim ribljim fondom. Okolne planine, među kojima se ističu Cincar, Kamešnica i Tušnica, su popularne destinacije planinara.
Stanovništvo
Nacionalni sastav stanovništva – grad Livno
| Sastav stanovništva – grad Livno | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[17] | 1991.[18] | 1981.[19] | 1971.[20] | 1961.[21] | |||
| Osoba | 34 133 (100,0%) | 40 600 (100,0%) | 40 438 (100,0%) | 42 186 (100,0%) | 40 291 (100,0%) | ||
| Hrvati | 29 273 (85,76%) | 29 324 (72,23%) | 28 918 (71,51%) | 31 657 (75,04%) | 31 133 (77,27%) | ||
| Bošnjaci | 4 047 (11,86%) | 5 793 (14,27%)1 | 4 418 (10,93%)1 | 5 087 (12,06%)1 | 2 068 (5,133%)1 | ||
| Srbi | 438 (1,283%) | 3 913 (9,638%) | 3 898 (9,639%) | 4 791 (11,36%) | 5 503 (13,66%) | ||
| Nisu se izjasnili | 137 (0,401%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 49 (0,144%) | 445 (1,096%) | 240 (0,594%) | 159 (0,377%) | 38 (0,094%) | ||
| Albanci | 40 (0,117%) | – | 25 (0,062%) | 9 (0,021%) | 5 (0,012%) | ||
| Bosanci | 37 (0,108%) | – | – | – | – | ||
| Muslimani | 31 (0,091%) | – | – | – | – | ||
| Bosanci i Hercegovci | 23 (0,067%) | – | – | – | – | ||
| Nepoznato | 22 (0,064%) | – | – | – | – | ||
| Romi | 8 (0,023%) | – | 2 (0,005%) | – | – | ||
| Pravoslavci | 8 (0,023%) | – | – | – | – | ||
| Crnogorci | 6 (0,018%) | – | 41 (0,101%) | 33 (0,078%) | 44 (0,109%) | ||
| Slovenci | 6 (0,018%) | – | 5 (0,012%) | 6 (0,014%) | 22 (0,055%) | ||
| Makedonci | 5 (0,015%) | – | 7 (0,017%) | 5 (0,012%) | 7 (0,017%) | ||
| Ukrajinci | 3 (0,009%) | – | – | – | – | ||
| Jugoslaveni | – | 1 125 (2,771%) | 2 881 (7,124%) | 434 (1,029%) | 1 471 (3,651%) | ||
| Mađari | – | – | 3 (0,007%) | 5 (0,012%) | – | ||
Nacionalni sastav stanovništva – naseljeno mjesto Livno
| Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Livno | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[17] | 1991.[18] | 1981.[19] | 1971.[20] | 1961.[21] | |||
| Osoba | 7 927 (100,0%) | 10 080 (100,0%) | 9 002 (100,0%) | 7 207 (100,0%) | 5 181 (100,0%) | ||
| Hrvati | 4 921 (62,08%) | 3 504 (34,76%) | 2 890 (32,10%) | 2 483 (34,45%) | 2 156 (41,61%) | ||
| Bošnjaci | 2 614 (32,98%) | 3 899 (38,68%)1 | 2 714 (30,15%)1 | 3 075 (42,67%)1 | 885 (17,08%)1 | ||
| Srbi | 144 (1,817%) | 1 556 (15,44%) | 1 206 (13,40%) | 1 212 (16,82%) | 1 033 (19,94%) | ||
| Nisu se izjasnili | 101 (1,274%) | – | – | – | – | ||
| Albanci | 40 (0,505%) | – | 24 (0,267%) | 9 (0,125%) | 5 (0,097%) | ||
| Bosanci | 32 (0,404%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 30 (0,378%) | 175 (1,736%) | 40 (0,444%) | 72 (0,999%) | 16 (0,309%) | ||
| Bosanci i Hercegovci | 20 (0,252%) | – | – | – | – | ||
| Muslimani | 13 (0,164%) | – | – | – | – | ||
| Makedonci | 3 (0,038%) | – | 4 (0,044%) | – | 6 (0,116%) | ||
| Slovenci | 3 (0,038%) | – | 3 (0,033%) | 1 (0,014%) | 17 (0,328%) | ||
| Nepoznato | 3 (0,038%) | – | – | – | – | ||
| Crnogorci | 2 (0,025%) | – | 24 (0,267%) | 18 (0,250%) | 22 (0,425%) | ||
| Pravoslavci | 1 (0,013%) | – | – | – | – | ||
| Jugoslaveni | – | 946 (9,385%) | 2 093 (23,25%) | 333 (4,621%) | 1 041 (20,09%) | ||
| Mađari | – | – | 2 (0,022%) | 4 (0,056%) | – | ||
| Romi | – | – | 2 (0,022%) | – | – | ||
Privreda
Livno i njegova okolina nadaleko su poznati po livanjskom siru, čiju su recepturu prije stotinjak godina usavršili Austrijanci. Osim toga poznate su i livanjske ergele konja, rijeke bogate plemenitom ribom i rakovima, stočarska proizvodnja, a prije rata i industrija tkanina.
Politika
Na području Livna djeluje nekoliko političkih stranaka, od kojih su najznačajnije HDZBiH, SDP, SDA, NS Radom za boljitak, HSP, HSS i Stranka za BiH.
Obrazovanje
U Livnu djeluju tri srednje škole (Gimnazija Livno: [1] Arhivirano 22. 10. 2007. na Wayback Machine, Srednja strukovna škola "S.S.Kranjčević" i Srednja ekonomska škola Livno: [2]), te dvije osnovne škole u sâmom gradu, sa 25 područnih odjeljenja u okolnim livanjskim selima. Muzičko obrazovanje stiče se u Nižoj muzičkoj školi, a u izgradnji je i Srednja muzička škola.
Sportski klubovi
- NK Troglav
- NK Seljak Vidoši
- NK Kamešnica Podhum
- KK Livno
- ŽKK Livno
- OK Troglav
- BK Livno
- Taekwondo klub Magone
- Plesni klub Paganini
- Aero Klub Livno
- Paragliding klub "Krila Livna"
Poznate ličnosti
- Aldo Kezić, muzičar
- Ali-beg Firdus, političar
- Anto Pervan, slikar
- Bisera Alikadić, pjesnikinja
- Edo Popović, pisac
- Gabrijel Jurkić, likovni umjetnik
- Gordana Boban, dramska umjetnica
- Hadži Jusuf Livnjak, pjesnik
- Haris Alijagić, književni prevodilac i autor
- Hasan Brkić, advokatski pripravnik
- Atifa Sendić, književnik
- Ivan Šuker, ministar financija Republike Hrvatske
- Ivica Propadalo, likovni umjetnik
- Ivica Šiško, slikar i grafičar
- Ivo Šeremet, likovni umjetnik
- Jovan Sundečić, pjesnik
- fra Lovro Karaula, franjevac
- fra Mihovil Sučić, katolički svećenik, liječnik i hirurg
- Rapko Orman, pjesnik
- Slavko Gotovac, novinar
- Stipo Manđeralo, pisac
- Svetozar Ljuboja, novinar
- Vlado Marjanović, likovni umjetnik
- Vojin Zirojević, narodni heroj Jugoslavije
- Zdravko Anić, akademski slikar
- Zoran Tadić, filmski režiser
Također pogledajte
Reference
- ^ "Livno". izbori.ba. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 6. 12. 2020.
- ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2015.
- ^ John Van Antwerp Fine, When Ethnicity Did Not Matter in the Balkans, University of Michigan Press, 2006.
- ^ Marko Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne države, Svetlost, 1957.
- ^ a b Vjekoslav Klaić, Bribirski knezovi od plemena Šubič do god. 1347, Naklada "Matice hrvatske", 1897.
- ^ Nada Klaić, Ivo Goldstein; Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, 1377. g; Grafički zavod Hrvatske, 1989.
- ^ Zemaljski muzej u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini , University of Michigan Press, 2006.
- ^ John Wilkes, The Illyrians, Wiley-Blackwell, 1996.
- ^ ISBN 0884020215
- ^ Ante Ujević, Imotska krajina, Matica hrvatska, 1991.
- ^ Robert J Donia, John Van Antwerp Fine; Bosnia and Hercegovina: A Tradition Betrayed; C. Hurst & Co. Publishers, 1997.
- ^ Trpimir Macan, Nela Krstić; Povijest hrvatskog naroda; Školska knjiga, 1971.
- ^ Franc Miklošič, Monumenta Serbica.
- ^ Evlija Čelebija, Putopis, str.137-138.
- ^ Suljević, Kasim. Lijepo stoji partizanska bluza, Odbor za izgradnju spomen doma "Prvi kongres USAOJ-a" – Bihać, Bihać, 1976, str. 12.
A o prvim koracima našeg ratnog vazduhoplovstva moći će da se govori tek godinu dana docnije, tačnije, 14. oktobra 1943. kad je kod Livna formirana prva vazduhoplovna baza.
- ^ "Klimatski podaci za grad Livno". novovrijeme.com. Pristupljeno 10. 6. 2024.
- ^ a b "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka
<ref>; naziv "popis2013" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem - ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 4. 11. 2016.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 24. 3. 2016.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 24. 3. 2016.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 24. 3. 2016.
Vanjski linkovi
.svg){kind=small}
