Kur'an

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Kur'an (ar. القرآن) je sveta Allahova knjiga koja je objavljena Allahovom poslaniku Muhammedu s. a. v. s. u periodu od 610. do 632. godine, i to 13 godina u Meki i 10 u Medini.

Arapska riječ Kur'an po svom je obliku infinitiv, koji u bosanskom jeziku prevodimo glagolskom imenicom. Prema tome, riječ Kur'an znači "čitanje" ili "sakupljanje". Korijen ove riječi su 2 arapska glasa: kaf (ﻕ), ra (ﺭ), te sukun (ّ ). U svim oblicima koji su izvedeni iz ovog korijena proteže se jedno glavno značenje te riječi, a to je "sakupiti". Kur'an se čita ili, kako je to uobičajeno reći među bosanskim muslimanima, "uči". Neki islamski učenjaci smatraju da je Kur'an nazvan tim nazivom zato što u sebi sakuplja i sadrži ajete, sure, zapovijedi, zabrane, obećanje, prijetnje, vijesti o prošlim narodima itd. Po ovome bi riječ Kur'an značila "zbirka". To je značenje riječi "Kur'an" s jezičke strane, dok ta riječ, po vjerovanju muslimana, označava posljednju Božiju knjigu, koja je preko meleka Džibrila objavljena posljednjem Božijem poslaniku Muhammedu s. a. v. s.[1]

Druga imena Kur'ana

U samom Kur'anu, Kur'an je nazvan s više imena. Od tih imena je na prvom mjestu:

  • 1."Kur'an", pa se u jednom ajetu kaže:
  • "Ovaj Kur'an (القرآن) sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze."[2]
  • 2."Furkān", tj. "Knjiga koja rastavlja istinu od neistine".
  • 3."Kitab", tj. doslovno "knjiga"
  • 4."Zikr", tj. "opomena", "spomen"
  • 5."Tenzil", tj. "spuštanje", "objava".

Osim ovih imena, neki islamski učenjaci navode još neka imena koja su u Kur'anu spomenuta, ali ne kao prava imena, već kao atributi Kur'ana. Od tih imena su: "Nur" (svjetlo), "Mev'iza" (savjet), "Burhān" (jasni dokaz), "Hudā" (uputstvo), "Bejjān" (jasno tumačenje), "Hakīm" (Mudri) itd.[1]

Format Kur'ana

Kur'an se sastoji od 114 sura s ukupno 6.236 ajeta (prema kufanskom brojanju, koje je najraširenije; tačan broj ajeta je različit, ne zbog sadržaja, nego zbog različitih metoda njihovog brojanja). Svaka sura, osim sure Et-Tevba, počinje Bismillom ("U ime Allaha, Sveopćeg dobročinitelja, Milostivog, Samilosnog"). Muslimani obično povezuju sure ne s njihovim brojevima, nego s arapskim imenima koja su na neki način izvedena iz dane sure. Sure nisu poredane po hronološkom redu.

Nakon kratkog uvoda, Kur'an se nastavlja najdužom surom, a završava kraćima.

Jezik Kur'ana

...i, eto, tako Mi Kur’an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu opomene ponavljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslušnost pobudio.

Kur'an

Prva sura u Kur'anu (El-Fatiha)

Kur'an je jedna od prvih pisanih knjiga u Arabiji. On je napisan u ranoj formi klasičnog arapskog jezika. Postoji nekoliko ostalih primjera arapskog iz tog vremena.

Ubrzo nakon smrti Muhammeda s. a. v. s. 632. godine, islam se proširio izvan Arabije, te osvojio većinu tadašnjeg "civiliziranog" svijeta. Arapi su se morali suočiti s milionima stranih osoba, s kojima su morali na neki način komunicirati. Jezik se brzo mijenjao da bi mogao odgovoriti novonastaloj situaciji, gubeći na svojoj kompleksnosti i rječniku. Nekoliko generacija nakon Poslanikove smrti, mnoge riječi korištene u Kur'anu postale su nejasne za obične ljude koji su govorili svakodnevni arapski, budući da se arapski jezik puno promijenio velikom brzinom. Beduini su govorili izmijenjenim jezikom, prihvatljivo malom brzinom izgovaranja, tako da su rani arapski leksikografi tražili njih da im objašnjavaju teške riječi ili razjašnjavanju neke stvari iz gramatike. Dijelom zbog potrebe religije da objasni Kur'an onima koji su slabije govorili arapski, arapska gramatika i leksika postale su značajne nauke, pa je model za literarni jezik zadržao do danas taj govor iz kur'anskih dana.

Muslimani smatraju Kur'an velikim i značajnim, između ostalog, i zbog njegove poezije i literarne dotjeranosti, kao i da je ta njegova literarna perfekcija dokaz njegovog božanskog porijekla. Budući da je ta perfekcija vidljiva samo za govornike arapskog jezika, stoji kao još jedan razlog zašto se samo originalni arapski tekst smatra kao pravi Kur'an. Prijevodi su smatrani manje sjajnima, prije kao interpretacije Božijih poruka nego same direktne poruke od Boga. Tradicionalno upravljanje prijevodima i publikacijama Kur'ana daje upute da, kad je knjiga izdana, ona ne može imati jednostavni naslov "Kur'an". Naslov uvijek mora sadržavati odredbeni pridjev (sprečavajući konfuziju s ostalim "recitacijama", u arapskom smislu), pa zbog toga najviše izdanja Kur'ana nose naslove poput Sveti Kur'an, Plemeniti Kur'an i sl.

Svaki priznati učenjak islamske škole trebao bi biti u mogućnosti da u najmanju ruku čita i razumije Kur'an u njegovoj originalnoj formi. Mnogi muslimani, djeca i odrasli, uključujući i one koji uopće ne razumiju arapski jezik, uče Kur'an djelomično ili u cjelini, u originalnom obliku, jer je to zaista potrebno radi obavljanja namaza (molitve).

Objava Kur'ana

Uči u ime svoga Gospodara koji stvara, koji je čovjeka stvorio od ugruška. Uči, Plemenit je Gospodar tvoj, koji je podučio čovjeka da se perom služi

Kur'an

Objava je počela u mjesecu ramazanu. Muhammed s. a. v. s., kao i obično, meditirao je u pećini Hira kad mu se melek Džibril ukazao i obratio riječima: "Čitaj u ime Gospodara svoga koji stvara!" Tada je Muhammed a.s. odgovorio da ne zna čitati, ali je Džibril nekoliko puta ponovio "Čitaj!" To je bio Muhammedov a.s. prvi susret sa Džibrilom. Objava Kur'ana u potpunosti trajala je 23 godine. Jedan dio objavljen je u Mekki, dok je drugi dio objavljen u Medini. U početku su ga ljudi učili napamet, a kasnije su ga počeli i zapisivati. Noć kad je Allah dž.š. upotpunio Kur'an zove se Lejletul kadr (Noć određenja).

Prema nekim podacima, oko 10 miliona ljudi zna Kur'an napamet[3]. Međutim, s obzirom da je to samo broj ljudi koji su službeno, pred komisijom preslušavani za hifz (učenje Kur'ana napamet), pretpostavlja se da je taj broj dosta veći. Ljudi koji znaju cijeli Kur'an napamet nazivaju se hafizi. Prenosi se da je Muhammed s. a. v. s. u jednom hadisu rekao: "Najbolji među vama su oni koji uče Kur'an i druge podučavaju njemu."

Historija Kur'ana

Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo ga Mi čuvati

Kur'an

Kur'an iz 9. stoljeća, za koji se tvrdi da je original trećeg halife Osmana iz 7. st. Neki demantiraju tu tvrdnju i navode da je to nemoguće jer je pisan kufanskim stilom.

Kur'an je zabilježen na dva načina: usmenim i pismenim putem.

Među ashabima je bilo mnogo hafiza. Iz vremena Poslanika kao hafizi se navode: Ubejj ibn Ka'b, Muaz ibn Džebel, Zejd ibn Sabit, Ebu-Derda, Abdulah ibn Mes'ud i drugi.

Poslanik je uvijek davao prednost onima koji su Kur’an znali napamet. U hadisu se navodi da je "u bici na Tebuku bajraktar plemena Benu Nedždžar bio Ammar ibn Hazm. Poslanik je od njega uzeo zastavu i predao je Zejdu ibn Sabitu. Tada je Ammar upitao Poslanika: 'Allahov Poslaniče, da nije do tebe stiglo nešto ružno o meni?' 'Ne', reče Allahov Poslanik, 'Kur'an ima prednost,' a Zejd ibn Sabit je hafiz Kur'ana'."

Poslanik je imao oko 40 ljudi koji su zapisivali objavu po njegovom diktiranju, onako kako je njemu diktirao Džibril. Zabranjivao je da se bilo šta drugo bilježi od njega osim Kur'ana. Ako bi neko nešto zabilježio osim Kur’ana, Poslanik je insistirao da se to pobriše.

U vremenu Ebu-Bekra došlo je do sukoba između muslimana i lažnog poslanika Musejleme, u kojem je poginulo oko 70 hafiza i Ebu-Bekr je naredio da se ono što su dotadašnji hafizi znali (bilo ih je mnogo) uskladi i zapiše u jednu knjigu. Taj zadatak je povjeren Zejdu ibn Sabitu. On je to uradio i Kur'an je tako zapisan i pohranjen kod Ebu-Bekra, zatim poslije njegove smrti kod Omera, a onda kod njegove kćerke Hafse. Poslije je taj Kur’an prepisivan, a zatim štampan. Potrebno je navesti da je kroz cijeli taj period bio ogroman broj hafiza.

Kur'an kao uputa

Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?

Kur'an

Opisan je kao Uputa za bogobojazne. U Kur'anu stoji: "Ramazan je mjesec u kojem je počelo objavljivanje Kur'ana, koji je uputa za sve ljude." Što se tiče bogobojaznih, njima je Kur'an uputa, jer oni uzimaju korist od njega i slijede "svjetlo koje iz njega svijetli". Što se tiče drugih, Kur'an je uputa za njih zato što im objašnjava pravi put; oni ga mogu slijediti ili ne, ali ipak znaju da je to Allahov govor.

Postoje 2 vrste upute:

  • Uputa nadahnućem, tj. da čovjek bude nadahnut od Allaha dž. š. u slijeđenju pravog puta. Ograničena je samo na vjernike.
  • Uputa objašnjenja i namjeravanja, tj. da čovjeku bude objašnjen pravi put, dobro i zlo, šteta i korist. Ova uputa je opća za sve ljude.

Muslimani smatraju da Kur'an upućuje ka onome sto je najispravnije, tj. ka putu koji je najispravniji, najnepristrasniji i najpravedniji. Kaže Allah dž. š: "Zaista ovaj Kur'an upućuje ka onome što je najispravnije i donosi radosne vijesti vjernicima koji čine dobra djela da ih čeka velika nagrada." (El-Isra, 9).

Prijevodi Kur'ana

Naslovnica prvog prijevoda Kur'ana na njemački jezik (1772)

Prijevod Kur'ana je uvijek bio problematičan i težak posao. S obzirom da muslimani Kur'an smatraju nadnaravnim i božanskim, mnogi smatraju da je Kur'an zapravo i nemoguće prevesti na drugi jezik. Arapski jezik ima polisemičnu prirodu i značajno se mijenja u odnosu na kontekst, što prijevod čini mnogo težim.

Bez obzira na to, prijevodi približnog značenja postoje na skoro svim jezicima svijeta. Prvi prijevod Kur'ana (sura El-Fatiha) na strani jezik uradio je poznati ashab Selman el-Farisi u 7. stoljeću. Prvi potpuni prijevod Kur'ana bio je na perzijski jezik u 9. stoljeću.

Islamska tradicija navodi da su neki ajeti prevođeni za vrijeme Poslanika s. a. v. s., i to za vrijeme hidžre u Abesiniju. Ti prijevodi su predočeni abesinskom negusu i bizantskom vladaru, Herakliju.

33. i 34. ajet sure Ja-Sin u prijevodu na kineski jezik

1936. godine bila su poznata 102 prijevoda na strane jezike.

Robert Keton (1110? – 1160?), srednjovjekovni teolog, astrolog i arabist, prvi je preveo Kur'an na zapadne jezike (latinski) Pisac Aleksandar Ros prvi je preveo Kur'an na engleski 1649. godine, i to s francuskog, od franuskog prevodioca Andre du Ryera, koji je Kur'an preveo 1647.

Prvi prijevod na neki od jezika na Balkanu štampan je u Beogradu 1895. Njegov autor bio je ljekar Mićo Ljubibratić.

1936. u Sarajevu se pojavio "Kur'an Časni" u prijevodu Džemaludina Čauševića i Muhameda Pandže. Ovaj prijevod je izašao i 1969, kao i više puta poslije. 1937. izašao je u Mostaru prijevod Kur'ana Alija Rize Karabega.

1977. u izdanju Orijentalnog instituta u Sarajevu izašao je prijevod Kur'ana od Besima Korkuta. Ovaj prijevod je, također, imao više izdanja.

Devedesetih godina prošloga stoljeća prijevod Kur'ana s komentarom načinio je i Mustafa Mlivo, a potom i dr. Enes Karić.

Odnos prema Kur'anu

Muslimani naspram Kur'ana imaju velike obaveze, i to savladavanje čitanja Kur'ana na arapskom jeziku, podučavanje djece njemu, nastojanje da se uči napamet i bez grešaka. Već je naveden hadis: "Najbolji među vama su oni koji uče Kur'an i druge podučavaju njemu."

Ono što se traži od muslimana je da uloži maksimalan trud u učenju Kur'ana i nije dovoljno da se ograniči samo na suhoparno izgovaranje harfova, ako je u mogućnosti da se usavrši u tome i da ga izgovara (uči) na najispravniji mogući način. Poslanik s. a. v. s. obećao je dvostruku nagradu čovjeku koji uči Kur'an, a teško mu je da pravilno izgovara sve njegove riječi, pa kaže: "Onaj koji uči Kur'an mučeći se imat će dvostruku nagradu." Ovo važi samo za one koji nisu u mogućnosti potpuno pravilno učiti Kur'an. Međutim, oni koji mogu naći učitelja, koji će ih ispravno podučiti i u mogućnosti su savladati materiju, obavezni su to uraditi. Kaže Poslanik s. a. v. s.: "Onaj koji je vješt u učenju Kur'ana bit će sa cijenjenim i plemenitim Allahovim izaslanicima (melecima na Sudnjem danu)." Važno je spomenuti da onaj koji nije kadar usavršiti svoje učenje ne smije zanemariti učenje Kur'ana, nego je obavezan da ga uči onako kako je u mogućnosti. Allah dž.š. kaže: "Allah ne opterećuje nikoga preko njegovih mogućnosti." (El-Bekara, 268).

Zanimljivosti

[icon] Ova sekcija nema, ili ima vrlo malo navedenih izvora u tekstu. Navedite odgovarajuće izvore i zatim uklonite ovaj šablon.
  • Meleki (anđeli) u Kur'anu su spomenuti 88 puta, a isto toliko puta su spomenuti i šejtani (đavoli).
  • Riječ "život" (hayat) spomenuta je 145 puta, isto koliko puta i riječ "smrt" (mewt).
  • Riječ "nesreća" (musibe/t/) spomenuta je 75 puta, isto koliko i riječ "zahvalnost" (šukr).
  • Pojam "ed-dunja" (dunjaluk), koji znači "ovaj svijet" ili "materijalni svijet", spomenut je 115 puta, a isti broj puta spomenuta je i riječ "Ahiret" (onaj svijet).

Sure

Također pogledajte

Reference

  1. ^ a b Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, Mehmed Handžić, Sarajevo, 1972.
  2. ^ En-Neml, 76-77.
  3. ^ http://www.islam101.com/dawah/WhatIsQuran.html

Vanjski linkovi

IslamSymbol2.svg Portal islam
Odjeljak posvećen isključivo islamu
Wikizvor
Wikizvor: Kur'an
Wikicitat
Wikicitat: Kur'an
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: