Razlika između verzija stranice "Bosna i Hercegovina"

Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина; Bosnia and Herzegovina
Zastava	Grb
	Himna: Intermezzo;
	Položaj Bosne i Hercegovine na karti Položaj Bosne i Hercegovine
Glavni i najveći grad	Sarajevo; 43°51′N 18°22′E / 43.850°N 18.367°E
Službeni jezik	bosanski; srpski; hrvatski
Etničke grupe	50,11% Bošnjaci; 30,78% Srbi; 15,43% Hrvati
Državno uređenje	Federalna parlamentarna republika
• Visoki predstavnik	Valentin Inzko
• Predsjedništvo	Šefik Džaferović; Željko Komšić; Milorad Dodik
• Predsjedavajući Vijeća Ministara	Zoran Tegeltija
Zakonodavstvo
Nezavisnost	od SFRJ
• Priznato	1. mart 1992.
Površina
• Ukupno	51.209,2 km2 (125. na svijetu)
• Vode (%)	1.4%
Stanovništvo
• Ukupno (2013)	3.531.159; 3.290.791 (Procjena 2020.) (124. na svijetu)
• Gustoća	68,95/km2
BDP (PKM)	Procjena 2020.
• Ukupno	▲$52,660 milijardi (-)
• po stanovniku	▲$14,894
Gini (2015)	32,7
HDI (2019)	▲0.769 (visok)
Valuta	Konvertibilna marka (BAM)
Vremenska zona	(UTC+1/+2)
Topografija
• Najviša tačka	Maglić; 2386 m
• Najveće jezero	Buško jezero; 56,7 km2
• Najveća rijeka	Sava; 945 km
Pozivni broj	+387
Internetska domena	.ba

Pregled historije

[nepregledana izmjena]

[pregledana izmjena]

← Starija izmjena Novija izmjena →

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

U redovima

Verzija na dan 14 april 2020 u 16:54

44°00′00″N 18°00′00″E / 44.00000°N 18.00000°E / 44.00000; 18.00000

Bosna i Hercegovina (skraćeno BiH, neformalno Bosna, ćirilica Босна и Херцеговина) je suverena država u jugoistočnom dijelu Evrope, smještena na zapadu Balkanskog poluostrva. Sa sjevera, zapada i jugozapada graniči sa Hrvatskom, s istoka sa Srbijom i na jugoistoku s Crnom Gorom. Glavni a ujedno i najveći grad države je Sarajevo. Nezavisnost je stekla 1. marta 1992. godine nakon odluke građana BiH referendumom o samoopredjeljenju. Prema rezultatima Popisa stanovništva iz 2013. godine imala je 3.531.159 stanovnika^[3]

Područje Bosne i Hercegovine je stalno naseljeno još od doba neolita otkad su postojala naselja keltske i ilirske civilizacije. Kulturološki, politički i društveno, jedna je od historijski najbogatijih zemalja regiona, nakon što je prvi put naseljena slavenskim narodima koji je i danas nastanjuju još od 6. do 9. vijeka. Na njenom teritoriju osnovana je i prva samostalna banovina u regiji, Bosanska banovina,^[10] u ranom 12. vijeku, od naroda koji se nazivaoBošnjani.^[11]^[12] Bosanska Banovina je krajem 14. vijeka prerasla u Kraljevinu Bosnu koja je na samom svom početku, za vrijeme vladavine kralja Tvrtko I bila relativno velika i stabilna država. Smrću Tvrtka I snaga i uticaj bosanske države polahko opada. U to doba Osmanlijsko carstvo započinje invaziju na Jugoistočnu Evropu što je predstavljalo veliku prijetnju i za Kraljevinu Bosnu. Iscrpljena unutrašnjim sukobima i prepuštena sama sebi, pod vladavinom posljednjeg kralja Stjepana Tomaševića 1463. godine Bosna gubi nezavisnost. U narednom vijeku čitavo područje današnje Bosne i Hercegovine ulazi u sastav Osmanlijskog Carstva i postaje njena najzapadnija provincija. Slabljenjem Osmanlijskog Carstva, nakon Berlinskog kongresa Austro-ugarska je izvršila okupaciju Bosne i Hercegovine što će potrajati do Prvog svjetskog rata. Između dva svjetska rata, Bosna i Hercegovina je bila u sastavu dvije Kraljevine, a potom i u sastavu SFRJ kao jedna od njenih šest republika. Raspadom Jugoslavije proglašava nezavisnost usljed čega izbija rat u Bosni i Hercegovini koji traje od 1992. do 1995. godine.

Bosna i Hercegovina je regionalno i međunarodno poznata po svojim prirodnim ljepotama i kulturnom naslijeđu, svojoj kuhinji, eklektičnoj i jedinstvenoj muzici, arhitekturi i svojim festivalima, od kojih su neki jedni od najvećih i najuglednijih takve vrste u jugoistočnoj Evropi.^[13]

U Bosni i Hercegovini uglavnom žive tri konstitutivna naroda, Bošnjaci, Srbi i Hrvati, a Bošnjaci su etnička većina.^[3] Pored ovih naroda u Bosni i Hecegovini žive i druge etničke zajednice: Albanci, Crnogorci, Jevreji, Makedonci, Romi, Slovenci, Turci i drugi. Bez obzira na etničku pripadnost, državljani Bosne i Hercegovine se često od strane drugih kolokvijalno identifikuju kao Bosanci. Pojmovi Hercegovac i Bosanac se održavaju na osnovu regionalne, a ne etničke razlike, pri čemu se granice regije Hercegovine ne mogu precizno definirati. Osim toga, zemlja se jednostavno nazivala Bosna sve do austrougarske okupacije krajem 19. vijeka.^[14]^[15]

Država je s visokim stepenom Indeksa ljudskog razvoja, s ekonomijom kojom dominiraju industrija i poljoprivredni sektor i s značajanim udjelom sektora turizma i usluga. Potencijalni je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i kandidat za članstvo u NATO-u od aprila 2010. godine, kada je potpisala Akcioni plan za članstvo na samitu u Talinu,članica je partnerstva za mir.Osim toga, Bosna i Hercegovina je članica i pridruženi član mnogih međunarodnih organizacija: UN-a (od 22. maja 1992), Vijeća Evrope (od aprila 2002) godine, članica i osnivač Mediteranske unije od njenog osnivanja u julu 2008. godine,Međunarodne pomorske organizacije,Svjetske turističke organizacije, Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE),G77, CEFTA-e, Jadranske povelje, posmatrač u Organizaciji islamske konferencije (OIC), posmatrač u pokretu nesvrstanih i dr.

Pomorska je država jer na jugu svoje teritorije, kod Neuma, izlazi na Jadransko more.

Historija

Prahistorijsko doba

Na području Bosne i Hercegovine materijalnu ostavštinu paleolita obilježava najstariji spomenik paleolitske umjetnosti na jugoistoku Evrope – gravura u stijeni pećine Badanj kod Stoca, nazvana Konj napadnut strijelama, sačuvana fragmentarno, a bila je napravljena oko 12.000. p. n. e.

Područje sarajevske, visočke i zeničke kotline današnje Bosne i Hercegovine bilo je jedno od glavnih područja naseljavanja još od prahistorijskih dana. Najstarija do sada poznata kultura iz neolita, u srednjoj i sjeveroistočnoj Bosni jeste Starčevačka kultura, zastupljena lokalitetom Obre I i Bajraci kod Kaknja i Gornja Tuzla. Kasnije će Kakanjska kultura dosta utjecati na nastanak i razvoj Butmirske kulture, najznačajnije neolitske kulture u Bosni i Hercegovini.^[16]

Butmirska kultura je kultura mlađeg neolita koja se rasprostirala na teritoriji današnje srednje Bosne između Zavidovića i Sarajeva. Ime je dobila po prahistorijskom naselju u Butmiru u općini Ilidža, koje je najstarije i najpoznatije arheološko nalazište u Bosni i Hercegovini iz kasnog Kamenog doba. Ostali bitni lokaliteti Butmirske kulture su Okolište, Nebo, i Obre. Istovremeno sa Butmirskom kulturom u srednjoj Bosni, u istočnoj i sjeveroistočnoj Bosni postoji Vinčanska kultura, dok je u Hercegovini Hvarsko-lisičićka kultura.

Doba eneolita na Balkanu je zastupljeno Vučedolskom kulturom i njenim podtipovima u Bosni i Hercegovini, zapadnobosanskim i juznobosanskim. Nalazišta su: Hrustovača, Debelo Brdo (Sarajevo), Varvara kod Rame i Moštre.

Bronzano i željezno doba (Ilirsko doba)

Tokom Bronzanog doba, neolitsko stanovništvo zamijenili su Iliri, narod koji je govorio zajednički indoevropski jezik. Nekoliko ilirskih plemena je u to vrijeme nastanjivalo područje današnje Bosne i Hercegovine, a najvažniji su bili Dalmati (od kojih je vjerovatno nastala riječ Dalmacija), koji su živjeli širom zapadne Bosne, dok su u srednjoj Bosni bili Desitijati za koje se veže Srednjobosanska kulturna grupa bronzanog i željeznog doba.

Autarijati su naseljavali jugoistočnu Bosnu, Podrinje, sjevernu Hercegovinu, ali i područja zapadne Srbije i sjeverne Crne Gore. Bilo je to moćno pleme za koje se vezuje kulturni period poznat kao Glasinačka kultura.

Druga poznatija ilirska plemena koje treba pomenuti su: Japodi, Mezeji i Daorsi. Seobe Kelta u četvrtom i trećem vijeku prije naše ere su izbacile Autarijate sa njihove teritorije. Neka keltska i ilirska plemena su se miješali, kao što su Skordisci, mješovito ilirsko-keltsko pleme iz sjevernoistočne Bosne.

Prvi sukobi Ilira i Rimskog Carstva su se dogodili 229. prije nove ere. U Ilirskim ratovima koji su trajali od tada do 219. p. n. e., Iliri su izgubili dolinu Neretve. U narednih 200 godina, desile su se brojne bune i ustanci Ilira koji su ili pod rimskom upravom. Jedan takav ustanak je podignut i 6. godine n. e., u okolini Vareša i Vranduka (pod vodstvom Batona i Pinesa) ali je žestokom akcijom Rimljana ugušen 9. godine n. e. u tako da, za vrijeme cara Tiberija (9. n. e.), sve ilirske teritorije konačno prelaze pod rimsku upravu.

Nova era

U prvim vjekovima nove ere, područje današnje Bosne bilo je sastavni dio Rimskog Carstva. Većinom su ga naseljavali Iliri. Nakon pada carstva, Bosnu su svojatali kako Bizantijsko carstvo, tako i zapadni nasljednici Rima. Slaveni se ovdje naseljavaju u 7. vijeku zatičući na ovim prostorima dijelove ilirskih i tračkih plemena koja su bila romanizirana, a prilikom dolaska Slavena se povlače uglavnom u planine. Slaveni ih nazivaju Vlasima po starogermanskoj riječi Wallach, što znači Rimljanin. U svojoj etnogenezi bosanski Slaveni – Bošnjani, kasnije Bošnjaci ili bosanski muslimani, kao središnji južnoslavenski narod, vrlo su se malo miješali sa drugim narodima, što nije slučaj sa okolnim Južnim Slavenima, u čijoj je etnogenezi udio neslavenskog elementa prilično značajan –na istoku Grka, Albanaca, Cincara, Rumuna i drugih, a na zapadu Nijemaca, Italijana, Mađara, Čeha i dr. Mišljenje većine hrvatskih i srpskih historičara je da kraljevine Srbija i Hrvatska vladaju dijelovima Bosne tokom 9. vijeka, a da u 11. i 12. vijeku nad Bosnom gospodari kraljevina Mađarska.

Srednji vijek

Većina bosanskih historičara smatra da je prvobitna Bosna samostalna država još od 9. vijeka. Sa druge strane srpski i hrvatski historičari smatraju da Srednjovjekovna bosanska država stiče svoju nezavisnost oko 1200. godine, zasnivajući svoje teze na osnovu nepotvrđenih dokumenata katoličke i pravoslavne crkve, te da se u ovom periodu razvija njen autohtoni bošnjanski narod. U početku vladari Bosne su banovi, prvi imenom poznati ban Bosne bio je ban Borić, zatim Kulin Ban, a poslije krunidbe Bana Tvrtka I Kotromanića 1377. godine u Milima vladari Bosne postaju kraljevi. Nezavisnost Bosna zadržava sve do dolaska Osmanlija 1463. godine, kad zvanično postaje dio Osmanlijskog Carstva.

Tokom osmanlijske vladavine u Bosni, mnogi Bošnjani odbacuju kršćanstvo i prelaze na islam. Istovremeno, Vlasi, odnosno kasniji Srbi, po prvi put se pojavljuju u nekim dijelovima tadašnjeg Bosanskog ejaleta, dok se mnogi Bošnjani iseljavaju u pravcu zapada i sjevera. Ovaj razvitak demografije je korijen današnjih naroda Bosne i Hercegovine. Mnogi Bošnjaci pripadali su bošnjačkom plemstvu, tako da su već u prvoj polovini 16. vijeka mnogi begovi i vojskovođe u osmanlijskoj Evropi upravo porijeklom iz Bosne (npr. Mehmed-paša Sokolović i Gazi Husrev-beg).

U 16. i 17. vijeku, Bošnjaci su bili sastavni dio osmanlijske vojske, dok su najvažnije uloge vlade Bosanskog ejaleta najčešće pripadali Bošnjacima. Mnoge od bošnjačkih porodica koje su rano prešle na islam su bile vrlo moćne, što u Bosni dugo vremena zadržava i feudalne odnose između Bošnjaka i drugih naroda.

Osmanlijski neuspjesi protiv druge regionalne velesile u ovom dijelu Evrope, Austrije, pomiču granicu između Osmanlijskog carstva i ostatka Evrope, koja sad ponovo stiže pred same kapije Bosne, čime se opća situacija u zemlji pogoršava. Sa konstantnim napadima i ekonomskom krizom širi se nezadovoljstvo, tako da u prvoj polovini 19. vijeka, sultan nekoliko puta pokušava izvršiti reforme, ali ovome kapetani u Bosni odgovoraju pobunama. Najčuvenija od njih je pobuna Husein-kapetana Gradaščevića 1831. godine. Nakon što su poraženi od strane Osmanlija, vojni otpor Bošnjaka se završava, dok carstvo i dalje slabi. Istovremeno srpski i hrvatski nacionalni pokreti vrše jak pritisak na Bošnjake tako da se mnogi Bošnjaci na osnovi vjere ili nečeg drugog izdvajaju u srpski odnosno hrvatski nacionalni korpus, te broj Srba i Hrvata u Bosni raste.

Austro-ugarsko doba

1878. godine Bosna i Hercegovina, odlukom Berlinskog kongresa, postaje sastavni dio Dvojnog kraljevstva Austro-Ugarske. Paralelno se u susjednim državama razvijaju slavenski nacionalni pokreti, koji su radili na ujedinjenju svih Južnih Slavena na jugoistoku Evrope. Povod za Prvi svjetski rat bio je sarajevski atentat ljeta 1914. godine, kojeg je izveo Gavrilo Princip, pripadnik revolucionarnog omladinskog pokreta "Mlada Bosna". On je pucao na austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu noseću suprugu, koji su tom prilikom i ubijeni.

Prvi svjetski rat

Prvi svjetski rat je počeo kad je austrougarski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand ubijen u Sarajevu.

Tijekom I. svjetskog rata mnogo je građana Bosne i Hercegovine svih triju konfesija bilo unovačeno u austro-ugarsku vojsku i upućeno na granice prema Srbiji i Crnoj Gori. Osobito je bila jaka koncentracija uzduž rijeke Drine, te granice kultura i civilizacija tijekom brojnih vijekova. U početku rata imala je Srbija početne uspjehe, njena vojska je čak prešla Drinu i upala u istočnu Bosnu. Tada je austro-ugarska vojska pod vodstvom dvojice generala Hrvata, Stjepana Sarkotića i Luke Šnjarića, potukla Srbe kod Han Pijeska i izbacila ih preko Drine.

Srbija i Crna Gora bile su 1915. godine ipak vojnički potučene, njihovi državni teritoriji okupirani, a glavnina vojske se preko Albanije i Grčke dokopala solunskog bojišta gdje se uz zapadne saveznike Francusku i Englesku uspjela 1918. godine s juga vratiti u Srbiju i otud bez otpora ući u Bosnu, Hercegovinu, Hrvatsku, dio južne Ugarske (Bačku, Banat i Baranju) i napokon i u Sloveniju. Srbija je tada, kao jedna od pobjednica u I. svjetskom ratu, iako je doživljavala uglavnom poraze, nastojala sve te zemlje samo priključiti Kraljevini Srbiji i tako ostvariti stoljetnu ideju o Velikoj Srbiji i njenom izlazu na Jadransko more. U tim planovima Bosna i Hercegovina je imala središnje mjesto. Te pokrajine i tada oko 40 posto Srba u njihovom stanovništvu, trebale su biti most prema Srbima u Hrvatskoj, poglavito na području bivše Hrvatsko-slavonske vojne krajine. Na taj bi se način sav srpski i crnogorski narod, dakle pravoslavni živalj, našao u jednoj državi u kojoj bi Srbi bili prvi, najveći i vladajući narod.

Kraljevina Jugoslavija

Krajem Prvog svjetskog rata i propašću Austro-Ugarske Bosna i Hercegovina ulazi u početku u Državu Slovenaca, Hrvata i Srba, a potom u novonastalu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja se od 1929. zove Kraljevina Jugoslavija. Time Bosna i Hercegovina, nakon orijentalizacije i okcidentalizacije. Nakon pojačane industrijalizacije i opće ekspanzije bosanskohercegovačkog društva za vrijeme austrougarske epohe, Bosna i Hercegovina tokom prve Jugoslavije ekonomski nazaduje, što stvara osnovu za socijalno nezadovoljstvo i nemire, koji će kasnije uslijediti.

Nakon sloma parlamentarne demokratije i zavođenja Šestojanuarske diktature 1929. došlo je do novih administrativno-političkih promjena u zemlji. Jugoslavija je dobila devet banovina, čime je Bosna i Hercegovina formalno podijeljena. Površina Bosne i Hercegovine pripala je u svom historijskom obliku četirima različitim banovinama, koje su nazvane po geografskim i historijskim regijama. Vrbaska, Drinska, Zetska i Primorska banovina trebale su prema prvotnoj ideji tadašnjeg jugoslavenskog kralja Aleksandra I potisnuti regionalne i nacionalne identitete, a u prvi plan staviti jedinstveni jugoslavenski identitet.

Godine 1939, sporazumom Cvetković–Maček dolazi do stvaranja Banovine Hrvatske, u koju ulaze i dijelovi Bosne i Hercegovine, i to uglavnom oni koji su već pripadali Primorskoj banovini i dijelovi zemlje na sjeveru, uz rijeku Savu.

Drugi svjetski rat

Početkom Drugog svjetskog rata pod vodstvom Ante Pavelića osniva se 10. aprila 1941. godine Nezavisna Država Hrvatska (NDH), u čiji sastav ulazi cijela Bosna i Hercegovina. Znatan dio bosanskih Hrvata i Bošnjaka učestvuju kao pripadnici vojske NDH (ustaše, domobrani) dok nekolicina Bošnjaka zauzima vodeće pozicije u vlasti kao ministri u vladi NDH kao npr. Osman Kulenović i Džafer-beg Kulenović. Dio Srba bori se na strani četnika te učestvuju u progonima Hrvata i Bošnjaka. Ustaše progone i ubijaju Srbe, Rome, Jevreje i komuniste. Iz tog perioda poznata je i Sarajevska rezolucija potpisana 12. oktobra 1941. od strane sarajevskih muslimana a koja osuđuje nasilje vlasti NDH-a protiv srpskog stanovništva.

Jedan dio Bošnjaka, bosanskih Srba i bosanskih Hrvata aktivno učestvuju u antifašističkom pokretu Josipa Broza Tita, dajući znatan doprinos Narodnooslobodilačkoj borbi i konačnom oslobođenju cijele zemlje od stranih okupatora. Bosna i Hercegovina je jedna od prvih zemalja antifašističke koalicije u porobljenoj Evropi 1941–1945. Na teritoriji Bosne i Hercegovine vode se neke od najžešćih bitaka (Neretva, Kozara, Sutjeska, Drvar) Drugog svjetskog rata na području jugoistočne Evrope. U Mrkonjić Gradu su 25. novembra 1943. godine postavljeni temelji suvremene Bosne i Hercegovine, na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a. Dok su u Jajcu 29. novembra iste godine na Drugom zasjedanju AVNOJ-a postavljene osnove nove, socijalističke Jugoslavije, u sklopu koje je SR Bosna i Hercegovina bila jedna od šest ravnopravnih republika.

Doba SFRJ

U vremenu od 1945. do početka 1990ih, SR Bosna i Hercegovina doživljava ubrzanu industrijalizaciju, modernizaciju i urbanizaciju, a paralelno s tim osnivaju se i institucije zemlje, koje naglašavaju njenu državnost i institucionalnu nezavisnost.

Zbog svog centralnog geografskog položaja unutar jugoslovenske federacije, Bosna i Hercegovina je izabrana kao osnova za razvoj vojno-odbrambene industrije. U tom periodu izgrađeno je mnogo vojnih objekata i tvornica oružja što je doprinjelo velikoj koncentraciji oružja i vojnog osoblja što je imalo negativan uticaj tokom rata koji je uslijedio nakon raspada zajedničke države. S obzirom na prirodna bogatstva kojim raspolaže, Bosna i Hercegovina je za vrijeme SFRJ bila centar uglavnom bazične industrije.

U to vrijeme osnivaju se i obrazovne, naučne i kluturne institucije kao što su Akademije nauka i umjetnosti BiH, univerziteti u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru i Tuzli, Radiotelevizija Sarajevo i brojne druge nacionalne i kulturne institucije. 1971. godine dolazi do priznavanja Muslimana, kao šestog naroda u tadašnjoj zemlji, koji uz Srbe i Hrvate, čine jedan od konstitutivnih naroda SR Bosne i Hercegovine i SFR Jugoslavije.

Godine 1984. glavni je grad republike, Sarajevo, domaćin 14. Zimskih olimpijskih igara, koja podiže ugled grada i zemlje u inostranstvu. Tokom 1980-ih godina, Sarajevo je i Bosna i Hercegovina bio, centar svojevrsne pop kulture u Jugoslaviji. Ovdje stvaraju neki od najpopularnijih domaćih filmskih autora (Kusturica, Kenović), a pop i rock-grupe spadaju u najznačajnije u zemlji. Bogata književna tradicija nastavlja se i tokom sedamdesetih i osamdesetih godina u remek-djelima, koja nastavljaju tamo, gdje su nekad stali bosanskohercegovački najznačajniji autori kao Ivo Andrić (dobitnik Nobelove nagrade za književnost) i Meša Selimović.

Samostalnost

Datoteka:BiH u UN.png

Dokument Generalne skupštine UN o prijemu Republike Bosne i Hercegovine u Ujedinjene Nacije, 22. maja 1992.

U oktobru 1991. godine, SR Bosna i Hercegovina izglasava suverenost, da bi potom uslijedio i referendum za nezavisnost u februaru 1992. godine. Srpsko stanovništvo uglavnom je bojkotovalo referendum. Odmah po proglašavanju nezavisnosti i međunarodnog priznanja zemlje u aprilu 1992. godine, izbija agresija Srbije i Crne Gore na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Republika Bosna i Hercegovina je u Ujedinjene nacije primljena 22. maja 1992 godine, ali bez obzira na to nastavljena je bespoštedna agresija. Već 1991. hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, sklapa dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine sa srbijanskim predsjednikom Miloševićem, poznatim sastankom u Karađorđevu. O podjeli Bosne i Hercegovine danas postoji mnogobrojna dokumentacija, među kojom su najznačajniji stenogrami Franje Tuđmana, ali i svjedočenja predsjednika Stjepana Mesića, nekadašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ, Ante Markovića, nekadašnjeg premijera SFRJ i mnogih drugih svjedoka vremena.

Rat traje do 1995. godine, u kojem stradaju Bošnjaci, Srbi i Hrvati, a nad Bošnjacima Srebrenice počinjen je i genocid. Sva tri naroda u zemlji rat doživljavaju na različite načine, vidjevši u njemu ugrožavanje vlastitih nacionalnih interesa. Tako da se u srpskim medijima koristi izraz "Otadžbinski" u hrvatskim "Domovinski rat". Početkom 1992. vraća se i historijsko ime Bošnjak kao ime nacije, koje zamjenjuje dotadašnju vjersku oznaku "Musliman". Međunacionalnim sukobima i intervencijom međunarodnih vojnih snaga rat je završen a BiH je očuvala svoj državnopravni i historijski kontinuitet.

U američkom gradu Daytonu 21. novembra 1995. sve zaraćene strane u ratu u BiH potpisuju mirovni sporazum, čime je neslužbeno završen rat. Konačni sporazum potpisan je u u Parizu 14. decembra 1995. Dejtonski sporazum potvrdio je Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu državu u Evropi. Prema ugovoru Bosna i Hercegovina sastoji se iz dvije administrativne jedinice: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, te Brčko distrikta, koji ima poseban status i ne pripada nijednom entitetu.

Reintegracija države i njena obnova odvija se sporo i otežano zbog međusobnog nepovjerenja i neprevladanih posljedica rata. Međunarodne snage pod komandom NATO-a u decembru 2004. zamijenile su snage Evropske unije i partnerskih zemalja (European Force – EUFOR). Na općim izborima održanima početkom 2000-ih (2002, 2006, 2010, 2014) uglavnom su pobjeđivale stranke desnog centra, uz povremene uspjehe socijaldemokratskih stranaka u Federaciji BiH.^[17]

Nastojanja HDZ-a BiH za uvođenjem samouprave na područjima većinski naseljenim Hrvatima bila su 2001. spriječena smjenom Ante Jelavića, hrvatskog člana Predsjedništva BiH. U Republici Srpskoj nastavljeno je političko suprotstavljanje jačanju državnosti BiH.^[17]

Veći socijalni protesti u februaru 2014. uzrokovani teškim ekonomskim i društvenim prilikama održani u više gradova Federacije BiH (u manjoj mjeri i u Republici Srpskoj). Nakon izbora u 2014. uspostavljeno je novo Predsjedništvo BiH (Dragan Čović, Mladen Ivanić i Bakir Izetbegović). Nakon novih općih izbora u 2018. članovi Predsjedništva BiH (od novembra 2018) postali su Željko Komšić, Milorad Dodik i Šefik Džaferović.^[17]

Zaključno sa 2020. Bosna i Hercegovina je kandidat za članicu NATO-a, te potencijalni kandidat za pristupanje Evropskoj Uniji nakon što je Evropska komisija odgovorila pozitivno na upitnik 29. maja 2019.

Početkom 2020. kao i većinu Evrope, Bosnu i Hercegovinu je zahvatila pandemija koronavirusa kada je po prvi put nakon rata uveden policijski sat u čitavoj državi.

Simboli

Zastava

Zastava Bosne i Hercegovine predstavlja državni simbol Bosne i Hercegovine. Proglašena je 4. februara 1998, a Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine usvojila ju je 2001. godine. Zamijenila je zastavu Republike Bosne i Hercegovine, koja se koristila od proglašenja nezavisnosti 1992. godine.

Prvobitna svijetlo plava boja na zastavi bila je plava boja Ujedinjenih nacija. Međutim, izabrana je tamno plava, koja korespondira sa plavom bojom zastave Evropske unije. Žuti trougao predstavlja geografski izgled Bosne i Hercegovine. Zvijezde predstavljaju evropsko okruženje Bosne i Hercegovine.

Grb

Grb Bosne i Hercegovine je heraldički simbol novijeg datuma i kao takav nema uporište u historijskoj tradiciji Bosne i Hercegovine kao njeni prethodni grbovi. Grb je sastavni dio zastave Bosne i Hercegovine i simbol njenog historijskog i državnog kontinuiteta i u novim, promjenjenim društvenim okolnostima. Kao državni simbol stupio je na snagu 18. maja 1998. godine, čime je u upotrebi zamijenio dotadašnji grb Republike Bosne i Hercegovine sa ljiljanima, koji je i dalje ostao ukorjenjen kao nacionalni simbol Bošnjaka.

Današnji bosanskohercegovački grb je karakterističnog oblika sa gornjom, ravnom stranom i donjim, izduženim dijelom ovalne forme, koji se završava u za grbove karakterističnom šiljku, a sastoji se iz dva dijela sa žutom i plavom plohom. Obje boje imaju uporište u bosanskoj nacionalnoj historiografiji i mogu korespondirati sa dotadašnjim nacionalnim simbolima Bosne i Hercegovine kao što su zlatni ljiljani i plava podloga bosanskog grba tokom 1990ih godina. Gornji desni dio ispunjava žuti trougao, koji zauzima nešto manje od polovine heraldičke figure bosanskog državnog simbola. Stilizirano predstavlja Bosnu i Hercegovinu u njenim historijskim granicama (Una, Sava, Drina, Dinara) čime u prvi plan dolazi do izražaja njen historijski kontinuitet.

Himna

Intermezzo (Intermeco) je naslov muzičke podloge nove nacionalne himne Bosne i Hercegovine. Muzička podloga nove himne je usvojena 10. februara 1998. godine zajedno sa novom zastavom.

Stara himna Jedna si jedina je, zbog navodnog isključivanja spominjanja Srba i Hrvata u tekstu^{[potreban citat]} ,iako tekst nije pominjao bosanskohercegovačke etničke grupe, zamijenjena je instrumentalnom himnom, pa je tako nova himna bez teksta i bez naslova. Himne se obično nazivaju po naslovu teksta, npr. stara himna Jedna i jedina, himna Kanade i dr.

Usvojenu muzičku podlogu komponovao je Dušan Šestić.

Geografija

Položaj

Bosna i Hercegovina je smještena na jugoistoku Evrope, u zapadnom dijelu Balkana. Nalazi se između 42. i 46° stepena sjeverne geografske širine i 15. i 20° istočne geografske dužine. Ukupna površina države je 51.209,2 km² gdje je od tog 51.197 km² kopno, a 12,2 km² je površina mora. Ukupna granica Bosne i Hercegovine sa susjednim državama iznosi 1.538 km, a od toga je suhozemna granica duga 774 km, riječna 751 km, a morska 13 km. Graniči sa Hrvatskom na sjeveru, sjeverozapadu i jugu (ukupna dužina granice: 932 km), sa Srbijom na istoku (357 km) i Crnom Gorom na jugoistoku (248 km).^[6] Na krajnjem jugu, Bosna i Hercegovina izlazi na Jadransko more, u dužini od 20 km,^[18] koji se nalaze na teritoriji općine Neum. Granice Bosne i Hercegovine su uglavnom prirodnog porijekla i uglavnom je čine rijeke Drina, Sava, i Una, te planine kao Dinara na jugozapadu zemlje.

Najviši vrh je planina Maglić koja se nalazi u jugoistočnom dijelu države, na granici sa Crnom Gorom, visine od 2.386 metara nadmorske visine. Najduža rijeka koja protiče Bosnom i Hercegovinom je Sava (dužina 945 km) a najveće jezero je Buško jezero, vještačka hidroakumulacija površine 56,7 km².

Geografske cjeline

Bosna i Hercegovina se sastoji od dvije geografske i historijske cjeline: većeg bosanskog dijela na sjeveru (oko 40.000 km²) i manjeg hercegovačkog na jugu. Bosna je mahom planinska zemlja, a isto se odnosi i na Hercegovinu, s tom razlikom da je riječ o različitim karakterima tla.

Na sjeveru se planinsko područje spušta u lagano-brežuljkasto područje Posavine, odnosne dalje pretvara u Panonsku nizinu. Dinarski dijelovi Bosne prostiru se od zapada ka istoku. Hercegovinu čine planinska (visoka) i jadranska (niska) Hercegovina, koja užim pojasom između Neuma i poluostrva Klek izbija i na Jadransko more. Značajna su i polja, odnosno zaravni, koje se pružaju duž najvećih bosanskih rijeka (Una, Vrbas, Bosna, Drina), od juga ka sjeveru, odnosno u slučaju Neretve od sjevera ka jugu, a posebni oblik u krajoliku čine prostrana kraška polja na jugozapadu, jugu i jugoistoku zemlje (Livanjsko polje, Duvanjsko polje, Popovo polje).

Plodna zemlja čini 13,6% površine Bosne i Hercegovine, a samo 2,96% zemlje se upotrebljava za poljoprivredu, dok je 83,44% zemlje poljoprivredno gotovo neiskorišteno. U prirodne resurse Bosne i Hercegovine ubrajaju se: ugalj, željezo, boksit, mangan, bakar, hrom, cink, te svakako drvo i znatne vodene mase. Najviši vrh Bosne i Hercegovine je planina Maglić (2.386 m), dok se najniži dio zemlje nalazi na nivou mora (Neum). Rijetki zemljotresi i poplave čine jedinu ozbiljnu prirodnu opasnost u Bosni i Hercegovini. Među najvažnije probleme prirode spadaju zagađenost zraka iz industijskih postrojenja, opća zagađenost prostora zbog nedostatka opće kulture i ekološke svijesti i veliko krčenje šuma.

Skoro 50% teritorije Bosne i Hercegovine je pod šumama. Najveća šumska područja se nalaze su u centralnom, istočnom i zapadnom dijelu Bosne.

Klima Bosne i Hercegovine je umjereno kontinentalna s toplim ljetima i hladnim zimama. Područja s velikom nadmorskom visinom imaju kratka hladna ljeta i duge žestoke zime. Primorje i jug zemlje mogu se pohvaliti blagim kišovitim zimama. Glavni grad zemlje je Sarajevo (ca. 275.524 stanovnika), a od veći gradovi su: Banja Luka, Tuzla, Mostar, Zenica, Bihać, Cazin, Prijedor, Brčko, Bijeljina, Travnik, Trebinje, Doboj, Gračanica i Livno.

Topografska karta BiH
Administrativno uređenje BiH

Rijeke i jezera

Bosna i Hercegovina obiluje rijekama i jezerima. Sve rijeke Bosne i Hercegovine pripadaju crnomorskom i jadranskom slivu. Najduža rijeka je Sava koja protiče sjeverom države i formira znatan dio državne granice između BiH i Hrvatske. Najduža rijeka koja izvire, odnosno nastaje u Bosni i Hercegovini je Drina i poput Save velikim dijelom svoga toka je pogranična rijeka jer formira dio istočne granice prema Srbiji. Od dužih rijeka tu su još Bosna (sa najvećim unutardržavnim riječnim slivom), Vrbas, Una, Sana, Ukrina i Spreča koje teku prema sjeveru i pripadaju crnomorskom slivu dok je na jugu najveća rijeka Neretva koja je i najduža rijeka sa područja Bosne i Hercegovine koja se ulijeva u Jadransko more.

Najveće je Buško jezero a od većih jezera tu su još Modračko, Ramsko, Bilećko, Jablaničko, Plivsko, Blidinje i dr.

Nacionalni parkovi i parkovi prirode u Bosni i Hercegovini

Ukupna površina zaštićenog područja Bosne i Hercegovine iznosi 57.83694 hektara, što predstavlja 1,13% od njene ukupne teritorije. U Bosni i Hercegovini postoje četiri nacionalna parka i tri parka prirode. Ovo je spisak područja zaštićenih odgovarajućim nivoima vlasti Bosne i Hercegovine, na nivou entiteta, i sa različitim kategorizacijama.

Nacionalni parkovi

Naziv	Osnovan	Površina (km²)
Nacionalni park Sutjeska	1965.	173
Nacionalni park Kozara	1967.	34
Nacionalni park Una	2008.	198
Nacionalni park Drina	2017.	63

Parkovi prirode

Naziv	Osnovan	Površina (km²)
Hutovo blato	1995.	74,11
Blidinje	1995.	6
Bardača	1995.	35

Politika

Datoteka:Zgrada prijateljstva između Grčke i Bosne i Hercegovine.JPG

Zgrada Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u Sarajevu

Bosna i Hercegovina je po svom državnom uređenju jedinstvena u svijetu. Njeno uređenje je republičkog karatera, iako BiH ne funkcioniše niti se definiše kao republika zbog složenosti jedinica na koje se dijeli (entiteti i kantoni). Nezavisnost je stekla 5. aprila 1992, nakon što se referendumom o nezavisnosti odvojila od SFRJ, iz koje su prethodno istupile Slovenija, Hrvatska i Makedonija. Vlada se po trenutnom ustavu počela sastavljati od 14. decembra 1995. godine nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je zaustavio rat. Glavni grad zemlje je Sarajevo. U Bosni i Hercegovini djeluje i visoki predstavnik koji se nalazi na čelu Ureda Visokog predstavnika (engleski: Office of the High Representative – OHR), a kojeg bira Evropski parlament. Trenutni visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini je Valentin Inzko iz Austrije.

Predsjedništvo

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji se od tri člana, po jedan predstavnik svakog konstituivnog naroda, koji se izmjenjuju na mjestu predsjednika predsjedništva svakih 8 mjeseci, odnosno po dvaput u toku jednog mandata. Direktno ih biraju građani na općim izborima i to tako da se sa teritorije Federacije BiH biraju predstavnici Bošnjaka i Hrvata dok se sa teritorije Republike Srpske bira predstavnik Srba. Član predsjedništva sa najviše glasova obično postaje prvi predsjednik predsjedništva. Mandat traje 4 godine. Predsjedavajućeg Vijeća ministara imenuje predsjedništvo, a odobrava ga Parlamentarna skupština. Predsjedavajući zatim imenuje ministre.

Po rezultatima Općih izbora 2018. godine, članovi Predsjedništva su:

Kandidat	Konstitutivni narod	Partija	Broj glasova	%^[19]^[20]
Milorad Dodik	Srbi	SNSD	368.210	53,88
Šefik Džaferović	Bošnjaci	SDA	212.581	36,61
Željko Komšić	Hrvati	DF	225.500	52,64

Skupština

Poslanička mjesta za Parlament BiH na Općim izborima 2018.

9

6

5

3

2

1

9 6 5 5 3 3 2 2 2 1 1 1 1 1

Od ukupno 42 mandata na pojedine partije otpada:

SDA: 9

SNSD: 6

HDZ BiH: 5

SDP BiH: 5

SDS: 3

DF: 3

PDP: 2

SBB: 2

NS: 2

NB: 1

PDA: 1

A-SDA: 1

DNS: 1

SP RS: 1

HDZ BIH je na izborima 2018. nastupio u koaliciji sa HSS BiH, HKDU BiH, HSP dr. Ante Starčević BiH, HDU BIH i HSP-HNS;
DF je na izborima 2018. nastupio u koaliciji sa GS pod imenom Željko Komšić: BiH pobjeđuje

Parlamentarna skupština je najviše zakonodavno tijelo Bosne i Hercegovine. Sastoji se od dva doma: Doma naroda i Predstavničkog doma.

Dom naroda Bosne i Hercegovine se sastoji od 15 delegata. Njih 10 od kojih je po 5 Bošnjaka i 5 Hrvata dolazi iz Federacije Bosne i Hercegovine a imenuje ih Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine. Preostalih 5 članova su Srbi koje imenuje Narodna skupština Republike Srpske. Najmanje 9 članova Doma naroda je potrebno za kvorum, s tim da moraju biti najmanje tri bošnjačka, tri srpska i tri hrvatska člana. Dom naroda potvrđuje ili odbacuje usvajanje određenog zakona u parlamentarnoj proceduri koji je već usvojen u Predstavničkom domu, što znači da ima pravo veta. Ovlaštenja i sastav Doma naroda su propisana tačkama 2 i 3 člana 4 Ustava Bosne i Hercegovine.

Predstavnički dom čine 42 člana (predstavnika ili zastupnika), koji se biraju direktnim putem na Općim izborima svake četiri godine. 28 članova su sa teritorije Federacije BiH, a 14 iz Republike Srpske. Na čelu Predstavničkog doma se nalazi Predsjedavajući Predstavničkog doma Bosne i Hercegovine sa dva zamjenika, s tim da se to rukovodstvo rotira. Članovi rukovodstva (predsjedavajući i zamjenici) moraju biti različite nacionalnosti. Da bi se određeni zakon usvojio u Predstavničkom domu, za njega treba glasati najmanje 2/3 ukupnih članova Predstavničkog doma (28 glasova), a što se tiče entitetskih članova za isti mora glasati bar polovina ukupnog broja članova iz određenog entiteta (minimalno 14 članova iz Federacije BiH i 7 iz Republike Srpske). Ovakav način glasanja se naziva entitetsko glasanje.

Vijeće ministara

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je najviši izvršni organ vlasti u Bosni i Hercegovini, te obavlja dužnosti vlade. Sastoji se od 10 članova: 9 ministara i jednog predsjedavajućeg. Predsjedavajućeg vijeća ministara imenuje Predsjedništvo BiH i on predstavlja mandatara, koji onda bira ostale članove Vijeća ministara. Parlamentarna skupština potvrđuje i odobrava Vijeće ministara. Vijeće ministara predlaže zakone Parlamentarnoj skupštini, te provodi njene odluke. Nakon općih izbora 2018. godine u Bosni i Hercegovini, izabrani su novi članovi XIII saziva Vijeća ministara, a za predsjedavajućeg je izabran Zoran Tegeltija, član Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).^[21]

Ustavni sud

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je najviša i konačna instanca u pravnim pitanjima i broji devet članova: 4 se biraju iz Predstavničkog doma Federacije, 2 se biraju iz Narodne skupštine Republike Srpske, a 3 člana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacija sa Predsjedništvom države. Državni sud Bosne i Hercegovine ima 9 članova, a sastoji se od administrativnog dijela, kriminalističkog dijela i suda za obraćanje javnosti.

Oružane snage

Amble, oružanih snaga Bosne i Hercegovine

Oružane snage Bosne i Hercegovine (OSBiH) predstavljaju jedinstvenu vojnu silu Bosne i Hercegovine. Osnovane su 1. decembra 2005. ujedinjenjem dotadašnjih entitetskih vojsku. Njen civilni komandant je Predsjedništvo BiH dok se na vrhu lanac komandovanja oružanim snagama nalaze Ministarstva odbrane i Zajednički štab OSBiH. Oružane snage su podijeljene na dva vida i to: Kopnena vojska i Ratnog zrakoplovstva i protivzračne odbrane. Sastoje se od Operativne komande (unutar koje djeluje pet brigada: tri pješadijske brigade, brigade zračnih snaga i Protivzračne odbrane i brigade taktičke podrške) i Komande za podršku (komande za obuku i doktrinu, upravljanje personalom i logistiku). Ukupno broje 9.200 pripadnika aktivnog sastava i 4.600 rezervnog sastava. Zadaci koji su povjereni Oružanim snagama su sljedeći:^[22]

učešće u operacijama kolektivne sigurnosti, u operacijama za podršku miru i samoodbrani, uključujući i borbu protiv terorizma,
pružanje vojne odbrane Bosni i Hercegovini i njenim državljanima u slučaju napada,
pomoć civilnim organima u reagiranju na prirodne i druge katastrofe i nesreće,
protuminsko djelovanje u Bosni i Hercegovini i
ispunjenje međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.

Pasoš

Pasoš Bosne i Hercegovine jest putna isprava koja se izdaje državljanima Bosne i Hercegovine. Osim uobičajenog pasoša, za državljane Bosne i Hercegovine se izdaju i sljedeće specifične verzije ove putne isprave: diplomatski pasoš, službeni pasoš i zajednički pasoš.

Institucije nadležne za izdavanje pasoša su Ministarstva unutrašnjih poslova izuzev diplomatskih koje izdaje Ministarstvo vanjskih poslova i službenih pasoša koje izdaje Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine.

Vanjska politika i međunarodni odnosi

Bosna i Hercegovina, kao međunarodno priznata i suverena država, preko svojih nadležnih institucija, nastoji voditi dobrosusjedsku politiku i općenito vanjsku politiku na principima međusobnog uvažavanja i ravnoprvnosti kao i poštivanja suvereniteta država sa kojima nastoji izgraditi dobre međudržavne odnose. U svrhu ostvarivanja takvih univerzalnih načela vanjske politike, Bosna i Hercegovina teži ka saradnji na bilateralnom, regionalnom i globalnom planu. Prema Ustavu BiH, vođenje vanjske politike je u isključivoj nadležnosti Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji, uz pristupanje NATO-u, jedan je od glavnih vanjskopolitičkih ciljeva Bosne i Hercegovine što je inicirano stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 1. juna 2015. godine. Državama sa kojima je ratifikovan ovaj sporazum ponuđena je mogućnost da, nakon što ispune neophodne uslove, postanu članice Evropske unije. Zbog toga je Bosna i Hercegovina jedan od potencijalni kandidata za pridruživanje EU.^[23] Bosna i Hercegovina je 23. aprila 2010. usvojila Akcioni plan za članstvo u NATO-u što predstavlja posljednji korak za puno članstvo u ovoj vojnoj organizaciji mada postoje oprečni unutardržavni stavovi o članstvu u ovoj međunarodnoj organizaciji.

Diskriminacija

Ustavom Bosne i Hercegovine, a na osnovu odredaba člana IV i V, politički se diskriminiraju pripadnici naroda, koji ne pripadaju trima konstitutivnim narodima (Bošnjacima, Hrvatima i Srbima), time što nemaju pravo izbora u Dom naroda Parlamentarne skupštine i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Diskriminacija je potvrđena u Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu presudom "Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine".

Administrativna podjela

Bosna i Hercegovina je nakon završetka rata administrativno podijeljena na dva entiteta i distrikt sa specijalnim statusom. Takvu teritorijalnu podjelu tretira međunarodni standard ISO 3166-2:BA koji za svaku administrativnu jedinicu unutar države (prva dva nivoa) definira međunarodnu dvodjelnu oznaku. Administrativne jedinice prvog nivoa su entiteti (Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine) i Brčko distrikt. Federacija Bosne i Hercegovine se do formiranja Brčko Distrikta prostirala na oko 51% a Republika Srpska na 49% površine Bosne i Hercegovine. Entiteti su nastali Dejtonskim sporazumom iz 1995. godine, zbog ogromnih promjena u etničkoj slici zemlje. U Republici Srpskoj ovo je većinom bilo zbog nasilnog etničkog čišćenja lokalnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva, a u dijelovima Federacije lokalnog srpskog stanovništva.

Od 1996. godine ovlasti vlada oba entiteta se u odnosu na državni nivo, odnosno Vijeće ministara značajno smanjile. Ipak, iako je zemlja na putu ka svom državnom ujedinjena, entiteti još uvijek imaju brojne nadležnosti. Drugi nivo političke podjele predstavlja podjela Federacije Bosne i Hercegovine na kantone. Takvih kantona je deset i svi imaju uspostavljenu zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Neki od kantona su etnički mješoviti i uspostavljeni su posebni mehanizmi zaštite interesa konstitutivnih naroda.

Najniži nivo političke podjele Bosne i Hercegovine je podjela na općine i gradove. Bosna i Hercegovina se sastoji od 141 općine (71 u Federaciji Bosne i Hercegovine i 57 u Republici Srpskoj)^[24] i 16 službenih gradova. Općinama i gradovima rukovode općinska i gradska vijeća a dalje se dijele na mjesne zajednice.

Gradovi Sarajevo i Istočno Sarajevo su podijeljeni na nekoliko općina.

Gradovi

Privreda

Uz SR Makedoniju i SR Crnu Goru, SR Bosna i Hercegovina se ubrajala u red siromašnijih republika Jugoslavije. Poljoprivreda je uglavnom bila u privatnim rukama, ali posjedi su bili mali i neprofitabilni, dok se hrana uglavnom uvozila. I danas se vide posljedice centralnog planiranja privrede, a glavna je nevolja prevelik broj radnika u industriji. Za vrijeme socijalizma u SR BiH je forsirana teška i vojna industrija, pa je republika imala velik dio jugoslavenskih vojnih postrojenja.

Tri i po godine ratovanja uništile su bosanskohercegovačku privredu i infrastrukturu, pa je proizvodnja pala za 80%. Nakon 1995. godine, proizvodnja se malo oporavila (1996–98), ali rast je znatno usporio 1999. godine. BDP je i dalje duboko ispod nivoa 1990 godine. Nezaposlenost je 2002. godine iznosila 40%. Teško je tačno ocijeniti stanje privrede, jer iako oba entiteta obavljavaju svoje statistike, statistike za cijelu državu su ograničene. Osim toga, službene statistike se ne bave sivom ekonomijom, koja je vrlo prisutna u cijeloj zemlji i u svim segmentima društva.

Prema procjenama iz 2003. godine BDP iznosi otprilike $24,31 milijardu, a raste 3,5% godišnje. BDP po glavi stanovnika je $6,100. Po sektoru, 13% BDP-a otpada na poljoprivredu, 40,9% – na industriju, te 46,1% – na uslužne djelatnosti. 40% radnika je nezaposleno. Konvertibilna marka ili KM je nacionalna valuta uvedena 1998. godine, a direktno je vezana za euro.

Glavni poljoprivredni proizvodi Bosne i Hercegovine su: žito, kukuruz, te razne vrste voća i povrća. Glavne industrijske grane su: proizvodnja čelika, uglja, željeza, automobilska industrija, tekstilna industrija, proizvodnja duhana, namještaja i prerada nafte.

Prema podacima za 2017. godinu najviše proizvoda iz Bosne i Hercegovine je izvezeno u sljedeće države: Njemačka – 14,25%, Hrvatska – 11,67%, Italija – 10,78%, Srbija – 10,0%, Slovenija – 8,75%, Austrija – 8,16% i Turska – 3,67%^[26]

S druge strane, u istom periodu najviše se uvozilo iz Hrvatske – 16,05%, Srbije – 13,71%, Njemačke – 9,46%, Slovenije – 9,19%, i Italije – 8,76% ^[26]

Prema tome najznačajniji vanjskotrgovinski partneri Bosne i Hercegovine su: Njemačka, Italija, Slovenija, Hrvatska i Srbija jer je sa ovim državama ostvareno više od polovine ukupne vanjskotrgovinske razmjene.

Infrastruktura

Energetika

Zahvaljujući socijalističkom naslijeđu Bosna i Hercegovina je država koja posjeduje značajan broj energetskih objekata, sa instalisanim energetskim kapacitetima koji zadovoljavaju potrebe za električnom energijom u Bosni i Hercegovini dok se viškovi proizvedene električne energije izvoze i predstavljaju značajan udio izvoza. S obzirom na hidropotencijal i velike rezerve uglja, najveći udio proizvedene električne energije još uvijek se ostvaruje iskorištavanjem bogatog hidropotencijala i sagorijevanjem fosilnog goriva, tj. uglja.

Rijeke u Bosni i Hercegovini su uglavnom planinske (pogotovo gornji i srednji tok) i uz znatnu visinsku razliku izvora u odnosu na ušće što im daje značajnu vrijednost potencijalne energije idealan su obnovljivi izvor energije. Zahvaljujući tom faktoru i reljefu kroz koji protiču (uske doline i kanjoni) potencijalna energija mnogih vodotoka iskorištena je za proizvodnju električne energije. Gornji tokovi rijeka Drine, Neretve, Vrbasa, Une i dr. obiluju ogromnim hidropotencijalom usljed čega su upravo na ovim mjestima izgrađene najveće hidroelektrane u BiH.

Neke od takvih hidroelektrana su: HE Salakovac (210 MW, izgrađena 1981. godine), HE Grabovica (114 MW), HE Jablanica (180 MW, 1955), HE Višegrad (315 MW 1989), HE Jajce I, HE Jajce II, HE Trebinje I, HE Trebinje II i dr.

Saobraćaj

Bosna i Hercegovina ima izgrađenu infrastrukturu za odvijanje cestovnog, željezničkog i zračnog saobraćaja. Također, rijekom Savom (gdje postoji nekoliko riječnih luka) moguć je i vodeni saobraćaj ali u ograničenoj mjeri.

Cestovni promet

Cestovni promet u Bosni i Hercegovini odvija se na dva autoputa s ukupno 84,1 km (stanje maj 2014.), 26 magistralnih cesta i nekoliko stotina regionalnih cesta. Najduži autoput je Autoput A1 (Odžak-Ploče), koji je od 2001. godine u izgradnji i od ukupno 340 km, izgrađeno je 52 km i to dionice Kakanj-Jošanica i Kravice-Bijača. Drugi autoput je Autoput Bosanska Gradiška–Banja Luka, dužine 32,1 km, koji povezuje istoimene gradove.

Brojevi magistralnih cesta su brojevi iz nomenklature cesta Jugoslavije iz 1987. godine.^[27] Od 15. novembra 2014. godine, odlukom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, magistralne ceste u Federaciji BiH će se preimenovati novom nomenklaturom.^[28]^[29]^[30]

U planu su još četiri autoputa i četiri brze ceste. Održavanje cesta je podiljeno po entitetima i dodijeljeno javnim preduzećima JP Ceste FBiH, JP Autoceste FBiH, JP Putevi Republike Srpske i JP Autoputevi Republike Srpske.

– Oznake za međunarodne ceste u Bosni i Hercegovini.

– Oznake za autoput u Bosni i Hercegovini.

– Oznake za brze ceste u Bosni i Hercegovini.

– Oznake za magistralne ceste u Bosni i Hercegovini.

– Oznake za regionalne ceste u Bosni i Hercegovini.

Željeznički promet

Željeznički saobraćaj u Bosni i Hercegovini obavljaju dva operatora tj. javna preduzeća: Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Sarajevu i Željeznice Republike Srpske sa sjedištem u Doboju.^[31] Za potrebe upravljanja postojećom željezničkom infrastrukturom osnovana je javna korporacija Željeznice Bosne i Hercegovine ili ŽBH, sa sjedištem u Doboju.

Ukupna dužina željezničkih pruga u BiH iznosi 1031 km, od čega je u Federaciji BiH 608,495 km.

Datoteka:Talgo voz BH voz Doboj.jpg

Voz u Doboju

Najvažnije željeznički pravci su:

Ploče – Bosanski Šamac, na kojem se nalazi željeznička pruga Šamac-Sarajevo (dužina pruge 239 km, izgrađena 1948) je željeznički pravac koji se od juga i glavne luke Ploče dolinom rijeka Neretve i Bosne pruža prema sjeveru BiH i dalje prema Srednjoj Evropi i povezuje mnoge privredne centre BiH kao što su: Mostar, Konjic, Sarajevo, Kakanj, Zenica, Maglaj, Doboj) i
Bihać – Zvornik (pravac koji povezuje zapadni dio sa istočnim dijelom BiH odnosno preko Srbije BiH povezuje sa istočnom i jugoistočnom Evropom.

Zračni promet

Prema podacima iz 2013. godine, u Bosni i Hercegovini postoji 24 aerodroma.^[4]

Od toga je 7 aerodroma sa asfaltiranom pistom slijedećih dužina:

2.438 do 3.047 m (4 aerodroma),
1.524 do 2.437 m (1 aerodrom),
do 914 m (2 aerodroma).

i 17 aerodroma sa neasfaltiranom pistom slijedećih dužina:

1.524 do 2.437 m (1 aerodrom),
914 do 1,523 m (5 aerodroma),
do 914 m (11 aerodroma).^[4]

U Bosni i Hercegovini postoje četiri međunarodna aerodroma:

Aerodrom	Oznaka	Dužina piste (u m)	Broj putnika
Međunarodni aerodrom Banja Luka	BNX	2.500
Međunarodni aerodrom Mostar	OMO	2.400	43.118 (2017)
Međunarodni aerodrom Sarajevo	SJJ	2.700	957.969 (2017)^[32]
Međunarodni aerodrom Tuzla	TZL	2.485	535.596 (2017)^[33]

Međunarodni aerodrom Sarajevo (IATA: SJJ, ICAO: LQSA), poznat još i kao Aerodrom Butmir, najveći je i najprometniji aerodrom u Bosni i Hercegovini a nalazi se u sarajevskom predgrađu Butmiru.

Osim aerodroma za odvijanje zračnog prometa se koriste i heliodromi kojih je u Bosni i Hercegovini u 2013. godini registrovano šest.^[4]

Stanovništvo

Etničke grupe u Bosni i Hercegovini 2013
			%
Bošnjaci			50.11
Srbi			30.78
Hrvati			15.43
Ostali			2.73

Zadnji popis stanovništva je proveden u periodu od 1. do 15. oktobra 2013. godine, prema stanju na dan 30. septembra 2013. godine u 24:00 sata, što se smatra referentnim datumom popisa.^[34] Popis je trebao biti organiziran od 1. do 15. aprila 2013. godine, prema stanju na dan 31. marta 2013. godine, ali je zbog tehničkih nedostataka opaženih tokom probnog popisa provedenog 2012. godine^[35] kasnije odgođen za oktobar.^[36]^[37] Prve preliminarne rezultate popisa 5. novembra 2013. godine objavila je Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Konačni rezultati popisa 2013. godine objavljeni su 30. juna 2016. godine. Ove rezultate neke političke institucije Republike Srpske smatraju nevažećim zbog nesuglasnosti o metodologiji popisa.

U BiH je 2013. živjelo 50,11% Bošnjaka, 30,78% Srba i 15,43% Hrvata, dok ostali čine 2,73%.

Prema podacima američke agencije CIA iz 2000. godine, u BiH je živjelo 48% Bošnjaka, 37,1% Srba, 14,3% Hrvata i 0,6% ostalih. Prema procjenama iste agencije iz 2004. godine, Bosna i Hercegovina je imala otprilike 4.007.608 stanovnika. Procjene CIA-e iz 2017. navode da je u julu te godine u Bosni i Hercegovini živjelo 3.856.181 stanovnika. Prema domaćim procjenama u Federaciji Bosne i Hercegovine živi 2.517.972 ljudi, a u Republici Srpskoj 1.490.993.

Prema popisu iz 1991. godine, Bosna i Hercegovina je imala 43,47% Bošnjaka, 31,21% Srba i 17% Hrvata, dok se 6% ljudi izjanilo kao Jugoslaveni, a 2% kao ostali. Religijska podjela je bila slična nacionalnoj: 99% Hrvata su katolici, 90% Bošnjaka su muslimani i 95% Srba su pravoslavci. Podaci su se otad znatno promijenili, jer je u ratu poginulo između 100.000 i 250.000 ljudi, a gotovo polovina stanovništva zemlje je raseljena. Prema popisu iz 1991. godine, Bosna i Hercegovina je imala 40% muslimana, 31% pravoslavaca, 15% katolika, te 14% pripadnike ostalih vjeroispovjesti. 18,9% stanovništva je mlađe od 14 godina starosti, 70,6% je između 15 i 64 godina starosti, te 10,5% je starije od 65 godina starosti. Prosječna starost stanovnika zemlje iznosi 35,9 godina. Za muškarce je ona 35,5 a za žene 36,2 godina. Stanovništvo raste otprilike 0,45% godišnje.

	Broj stanovnika^[3]	%
Bosna i Hercegovina	3.531.159	100,00%
Federacija Bosne i Hercegovine	2.219.220	62,84%
Republika Srpska	1.228.423	34,78%
Brčko Distrikt	83.516	2,36%

Prema nacionalnosti

Sastav stanovništva prema nacionalnosti - država Bosna i Hercegovina
Godina	Bošnjaci	Srbi	Hrvati	Ostali	Ukupno
2013.	1.769.592 (50.11%)	1.086.733 (30.78%)	544.780 (15.43%)	130.054 (3.68%)	3.531.159 (100%)
1991.	1.902.956 (43.48%)¹	1.366.104 (31.21%)	760.852 (17.38%)	347.121 (7.93%)	4.377.033 (100%)
1981.	1.630.033 (39.52%)¹	1.320.738 (32.02%)	758.140 (18.38%)	415.345 (10.07%)	4.124.256 (100%)
1971.	1.482.430 (39.57%)¹	1.393.148 (37.19%)	772.491 (20.62%)	98.042 (2.62%)	3.746.111 (100%)
1961.	842.248 (25.69%)²	1.406.057 (42.89%)	711.665 (21.71%)	317.978 (9.7%)	3.277.948 (100%)
1953.	-³	1.264.372 (44.4%)	654.229 (22.98%)	928.858 (32.62%)	2.847.459 (100%)
1948.	788.403 (30.75%)⁴	1.136.116 (44.3%)⁶	614.123 (23.95%)⁷	25.666 (1%)	2.564.308 (100%)
1921.	1.826.657 (96.63%)⁵			63.783 (3.37%)	1.890.440 (100%)

¹ Muslimani u smislu narodnosti ² muslimani jugoslovenskog porijekla ³ Bošnjaci nisu priznati kao narod ⁴ neopredjeljeni muslimani ⁵ Srbi/Hrvati ⁶ Srbi i Srbi-muslimani ⁷ Hrvati i Hrvati-muslimani

Religija

Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, islam je većinska religija u Bosni i Hercegovini, koje čine 51% stanovništva.46% populacije izjašnjavaju se kao kršćani; od njih, Srpska pravoslavna crkva čini najveću grupu, što čini 31% stanovništva (od kojih većina identificiraju kao Srbi), a Rimokatolička crkva 15% (od kojih je većina identificiraju kao Hrvati). Najmanji skupine čine Agnostici 0,3%, 0,8% Ateizam, ostali 1,15%, a ostatak nije izjasnilo svoju vjeru ili nije bilo odgovora od 1,1%.

Prema maternjem jeziku

Službeni jezici Bosne i Hercegovine su bosanski, hrvatski i srpski. Na popisu 2013. godine objavljeno je da bosanski govori 1.866.585 stanovnika (52,9%); srpski 1.086.027 stanovnika (30,8%); a hrvatski 515.481 stanovnika (14,5%), dok ostale jezike upotrebljava 63.066 stanovnika (1,8%).

Prema spolu

Sastav stanovništva prema spolu - država Bosna i Hercegovina
Godina	Muškarci	Žene	Ukupno
2013.	1.732.270 (49.06%)	1.798.889 (50.94%)	3.531.159 (100%)
1991.	2.183.795 (49.89%)	2.193.238 (50.11%)	4.377.033 (100%)
1981.	2.050.913 (49.73%)	2.073.343 (50.27%)	4.124.256 (100%)
1971.	1.834.600 (48.97%)	1.911.511 (51.03%)	3.746.111 (100%)
1961.	1.599.665 (48.8%)	1.678.283 (51.2%)	3.277.948 (100%)
1953.	1.385.559 (48.66%)	1.461.900 (51.34%)	2.847.459 (100%)
1948.	1.236.932 (48.24%)	1.327.376 (51.76%)	2.564.308 (100%)
1931.	1.185.040 (51%)	1.138.515 (49%)	2.323.555 (100%)
1921.	966.209 (51.11%)	924.231 (48.89%)	1.890.440 (100%)
1910.	994.854 (52.41%)	903.192 (47.59%)	1.898.044 (100%)
1895.	828.190 (52.82%)	739.902 (47.18%)	1.568.092 (100%)
1885.	705.025 (52.77%)	631.066 (47.23%)	1.336.091 (100%)
1879.	607.789 (52.47%)	550.651 (47.53%)	1.158.440 (100%)

Obrazovanje

Obrazovanje u Bosni i Hercegovini ima dugu tradiciju. U Tolisi je 1823. otvorena prva narodna osnovna škola u Bosni i Hercegovini, koju je podigao tadašnji župnik fra Ilija Starčević. Prvi učitelj bio je Ilija Boričić iz Slavonije. Škola je zatvorena nakon petnaest godina, a ponovo obnovljena 1843. godine.^[38]

Prva školska ustanova koja je bila preteča visokog obrazovanja u BiH je Gazi Husrev-begova medresa koja je osnovana 8. januara. 1537. godine.^[39] 1887. godine za vrijeme de facto Austro-Ugarske aneksije Bosne i Hercegovine, osnovana je Pravna šerijatska škola koja je otpočela sa petogodišnjim programom obrazovanja.^[40]

Obrazovni sistemn

Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini se sastoji od 4 osnovna nivoa obrazovanja:^[41]

Predškolski odgoj i obrazovanje,
Osnovno obrazovanje,
Srednje obrazovanje,
Visoko obrazovanje.

Sistem obrazovanja u BiH je u velikoj mjeri decentralizovan i uglavnom je u nadležnosti entiteta i kantona. Međutim, unutar državnog ministarstva za civilne poslove postoji sektor za obrazovanje. Kao rezultat reformi u oblasti obrazovanja, na nivou BiH usvojeno je pet strategija iz ove oblasti a to su:^[41]

Strateški pravci razvoja predškolskog odgoja i obrazovanja u BiH;
Strategija razvoja stručnog obrazovanja i obuke u BiH za period 2007–2013. godine;
Strateški pravci razvoja obrazovanja u BiH, sa planom sprovođenja istog programa za vrijeme od 2008. – 2015. godine;
Mapa puta i plan aktivnosti za uključivanje BiH u EU programe za cjeloživotno učenje i
Mladi u akciji.

Osim toga usvojeno je i 7 osnovnih strategija i smjernica za sprovođenje bolonjskog procesa:^[41]

Okvir za visokoškolske kvalifikacije u BiH;
Provođenje okvira za visokoškolske kvalifikacije u BiH;
Standardi i smjernice za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH;
Preporuke za sprovođenje osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH;
Državni akcioni plan za priznavanje kvalifikacija u BiH;
Model dodatka diplomi za BiH i
Priručnik za korisnike za model dodatka diplomi za BiH.

Visoko obrazovanje

Visokoškolsko obrazovanje u Bosni i Hercegovini se odvija preko nekoliko javnih i privatnih univerziteta i samostalnih visokoškolskih ustanova različitog tipa. Najstariji i ujedno i najveći univerzitet u državi je Univerzitet u Sarajevu.

Segregacija

U nekim osnovnim školama prisutna je segregacija djece, nazvana Dvije škole pod jednim krovom, gdje hrvatska i bošnjačka djeca u istoj zgradi pohađaju nastavu, ali sa odvojenim ulazima i posebnim školskim programom. Segregacija postoji i djelimično u srednjim školama.

Međunarodne integracije

Pristupanje Evropskoj uniji

Dana 20. juna 2018. godine, Evropska komisija je poslala 655 pitanja u upitniku. Tadašnji predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Milorad Dodik, predao odgovore na dodatna pitanja 5. marta 2019. mišljenje o primjeni Bosni i Hercegovini je objavljen od strane Evropske komisije u maju 2019. godine. BIH je dalje zemlja potencijalni kandidat. Mnogi promatrači procjenjuju^[ko?] da je Bosna i Hercegovina je na dnu u smislu integracije u EU među zemljama Zapadnog Balkana.

NATO integracije

Iako još uvijek nije završen proces registriranja nepokretne vojne imovina Bosne i Hercegovine i njeno definiranje kao vlasništva države Bosne i Hercegovine, NATO je odobrio aktiviranje Akcionog plana za članstvo Bosne i Hercegovine u ovoj organizaciji i pozvao Bosnu i Hercegovinu da dostavi Godišnji nacionalni program 5. decembra 2018. Zamjenik američkog državnog sekretara John Sullivan izjavio^{[nedostaje referenca]} je 17. decembra da SAD podržavaju napore Bosne i Hercegovine za priključenje NATO-u i odbacio prigovore nekih političkih partija, rekavši pri tome da će Washington snažno reagirati na svaku prijetnju stabilnosti države. Od jula 2019. Bosna i Hercegovina nije dostavila svoj Godišnji nacionalni program zbog veta od strane Milorada Dodika, srpskog člana predsjedništva. Pitanje je također spriječilo formiranje vlasti nakon općih izbora 2018, ipak 19 novembra 2019. Milorad Dodik je pristao na slanje ANP-a (Program reformi) čime je odblokirano formiranje vlasti u BIH.

Kultura

Bosna i Hercegovina ima bogatu kulturu koja je imala veliki utjecaj na ostale zemlje Balkana i Evrope. Ona se ispoljavala na raznim područjima ljudske djelatnosti, a uključivala je muziku, književnost, film, likovnu i primijenjenu umjetnost, te dizajn i savremene medije. Iz Bosne i Hercegovine su porijeklom dvojica dobitnika Nobelove nagrade: Vladimir Prelog dobio ju je za hemiju, a i Ivo Andrić za književnost. Glavni grad Sarajevo je bio domaćin 14. Zimskih olimpijskih igara.

Arhitektura

Arhitektura Bosne i Hercegovine je jedinistvena i specifična arhitektura zahvaljujući mnogim okolnostima a prije svega činjenicama da se BiH tokom svog hiljadugodišnjeg postojanja našla pod utjecajem različitih kultura i civilizacija te činjenici da je tokom dugog perioda svoje historije predstavljala svojevrsnu granicu između zapadnog i istočnog (orijentalnog) utjecaja poprimajući i zadržavajući specifičnosti oba utjecaja što je u konačnici rezultiralo raznovrsnom arhitekturom koja predstavlja značajno naslijeđe Bosne i Hercegovine.

Šargija, koriste je Bosanci u izvođenju izvorne bosanske muzike

Muzika

Bosna i Hercegovina pripada krugu zemalja u kojem muzika ima dugu i vrijednu tradiciju koja se i danas njeguje. Narodna muzika Bosne i Hercegovine je mješavina raznih balkanskih uticaja, u kojoj se susreću najrazličitiji motivi i žanrovi. Značajan utjecaj na bosanskohercegovačku narodnu muzičku tradiciju je imala orijentalna Islamska civilizacija kroz Osmanlije. Proces akulturacije je trajao intenzivno skoro četiri vijeka, a tragovi su jasno vidljivi i danas kroz razne oblike izražavanja narodne muzike. To se prvenstveno odnosi na korištenje nekih vrsta puhačkih instrumenata i žičanih instrumenata sa dugim vratom u obliku lutnje poznatih u narodu pod zajedničkim imenom tambura. Poznate su i pjesme koje su se pjevale uz istovremeno okretanje tepsije (tepsijanje), vjenčane pjesme koje se odnose na običaj "knivanje" mlade, gradske ljubavne pjesme - sevdalinke, sefardske romanse na ladino jeziku, kao i melodijsko-poetske oblike islamske, katoličke i pravoslavne duhovne muzike. Tokom Austro-ugarske vladavine od (1878–1914) dat je evropski pečat i duh zapadne civilizacije orijentalnom načinu života - kulturnim obrazcima nastalim kao mješavina između srednjovjekovne bosanske tradicije i orijentalne islamske civilizacije. Rezultat tih "susreta" je vidljiv u arhitekturi i drugim umjetnostima koje čine temelj modernog bosanskohercegovačkog društva. Uporedo s narodnom muzikom, zadnjih su se decenija u Bosni i Hercegovini razvili i novi muzički žanrovi (pop, šlager, šansona, jazz, rock and roll, heavy metal, hip hop, house, techno). Muzika u BiH se može podijeliti u nekoliko kategorija.

Književnost

Bosanskohercegovačku književnost čine mnoga poznata djela, pisana perima napoznatijih književnika Bosne i Hercegovine. Ivo Andrić je najznačajniji predstavnik domaće književnosti i dobitnik Nobelove nagrade za književnosti 1961. godine za "kompletan književni opus o historiji jednog naroda". Vrhunac tog rada je bio roman "Na Drini ćuprija". Tokom osmanlijskog doba, mnogi pisci iz Bosne i Hercegovine su bili poznati u orijentalnom svijetu, a u samoj Bosni razvija se alhamijado književnost.

Film

Posebno značajan dio kulturnog stvaralaštva Bosne i Hercegovine otpada na bosanskohercegovački film. Filmovi iz Bosne i Hercegovine su prva dva desetljeća nakon Drugog svjetskog rata obrađivala mahom teme iz narodne revolucije i rata, filmski su obrađivale najznačajnije teme iz NOB-a, uključujući tu i poznate bitke partizana protiv stranih okupatora i domaćih izdajnika: filmovi "Kozara", "Sutjeska", "Bitka na Neretvi", "Valter brani Sarajevo". Prvi uspjesi domaćeg filma mogli su se osjetiti tokom kasnih 1970-ih i 1980-ih godina, kad je stvoren i poseban bosanskohercegovački filmski izraz. Filmovi su mahom obrađivali socijane teme, ne rijetko i kao socijanu kritiku na račun socijalističkog društva, a povremeno bi se našlo mjesto i za savremene, urbane teme, na koje su ipak uglavnom obrađivali autori iz drugih centara. Nagradu Američke filmske akademije Oscar u kategoriji za najbolji strani film 2002. godine dobio je film Ničija zemlja u režiji Danisa Tanovića. Film Remake u režiji Dine Mustafića rađen po scenariju Zlatka Topčića iz 2003. godine na međunarodnim filmskim festivalima odnosi nekoliko nagrada i postiže veliku gledanost. Uspjeh je imao i film Pjera Žalice Gori vatra, kao i njegov sljedeći projekt, film Kod amidže Idriza. U kategoriji kratkog filma film 10 minuta režisera Ahmeda Imamovića, dobitnik je nagrade "Najbolji kratki film Evrope" 2002. Posebnu pažnju dobio je film Grbavica režiserke Jasmile Žbanić, koji je nagrađen Zlatnim medvjedom na festivalu Berlinale 2006. Film Ostavljeni iz 2010. godine, režisera Adisa Bakrača i scenariste Zlatka Topčića osvaja nagrade na internacionalnim filmskim festivalima, između ostalog Zlatnu arenu za najbolju glavnu mušku ulogu, Nagradu za režiju u Parizu i tri nagrade na Filmskom festivalu u Hollywoodu.

Gastronomija

Bosanska kuhinja je, pored svojih specifičnosti, poprimila u znatnoj mjeri uticaj pojedinih mediteranskih i zapadnoevropskih kuhinja. Jela bosanske kuhinje su slična jelima turske, grčke i drugih sličnih kuhinja. Zbog dugotrajne austrougarske uprave, u njoj se osjete i uticaji centralne Evrope. Bosanska kuhinja koristi mnogo začina, obično u malim količinama. Većina jela su blaga, kuhana s malo vode. Sosovi su gotovo u potpunosti prirodni. Tipični sastojci jela bosanske kuhinje su paradajz, krompir, luk, bijeli luk, paprika, krastavci, mrkva, kupus, gljive, špinat, tikvice i grah. Od začina najčešće se koristi mljevena paprika, biber, peršun, lovorov list i celer. Kao dodatak jelima u bosanskoj kuhinji često se koriste mlijeko, kajmak i pavlaka. Slatkim jelima se dodaju cimet i klinčić. Jela od mesa su od piletine, govedine ili janjetine. Za bosansku kuhinju specifično je pripremanje jela ispod sača (peke), pri čemu se pripremljene namirnice, poklopljene metalnim zvonom, spremaju u žaru.

Region Hercegovine je pogodan za uzgajanje vinove loze i proizvodnju vina, dok se u Bosni rakija dobija od šljiva i jabuka. Kahva se pije iz fildžana, uz rahatlokum.

Tradicionalna jela su baklava, hurmašice, tufahije, sarma, ćevapi, halva, burek, tulumbe, pite (sirnica, zeljanica, krompiruša. Danas se tradicionalna jela najčešće spremaju za praznike.

Religija

Prisutnost tri religije u Bosni i Hercegovini imala je utjecaj na kulturni razvoj zemlje. Najznačajniji eksponat Zemaljskog muzeja u Sarajevu je sarajevska Hagada, tradicionalna jevrejska knjiga koju su Sefardi donijeli u Sarajevo po svom progonu iz Španije. Orijentalno naslijeđe Bosne i Hercegovine vidi se također i u brojnim impresivnim primjerima orjentalne, sakralne i svjetovne arhitekture, iako je dio objekata srušen ili uništen tokom vremena, posljednji put tokom rata u BiH 1992-95. Među najznačajnije objekte iz osmanlijskog perioda spadaju: Begova džamija i Careva džamija u Sarajevu, Aladža džamija u Foči, Ferhadija džamija u Banjoj Luci, džamije u Mostaru, Travniku i Livnu, te brojne druge sakralne objekte islamske kulture po cijeloj zemlji. Bosna i Hercegovina posebno je poznata i prema svojim mostovima iz osmanlijskog perioda, gdje posebno treba izdvojiti: Stari most u Mostaru, Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, Arslanagića most u Trebinju, te repliku Starog mosta u Mostaru u umanjenoj verziji na rijeci Bistrici u Livnu.

Crkvena arhitektura Bosne i Hercegovine sastoji se od nekoliko stilova, ovisno od vremena u kojem je građena, odnosno kojem crkvenom krugu pripada. Tako bosanske katoličke crkve u gotovo cijeloj zemlji njeguju neki posebni "bosanski" stil vitkih zvonika sa visokim, kosim krovovima i tako se harmonično uklapaju u gradski ili seoski krajolik. Najpoznatije rimokatoličke crkve u Bosni izgrađene su u Sarajevu, Travniku, Bugojnu, Livnu, Jajcu i Bihaću, dok su najznačajniji samostani franjevačke provincije Bosna srebrena u Fojnici, Visokom, Kreševu, Kaknju i Livnu. Sakralni objekti rimokatoličke crkve u Hercegovini imaju uglavnom primorsko-mediteranski karakter (baš kao i pravoslavne crkve i objekti), građeni su od bijelog kamena, a odlikuje ih gotovo minimalistički stil, koji se u novijoj arhitekturi dijelom naslanja i na kubizam i savremene tokove crkvene arhitekture u svijetu. Ovdje su poznate Duvanjska bazilika u Tomislavgradu, te crkve i samostani u Širokom Brijegu, Čapljini i Mostaru.

Pravoslavne crkve, manastiri i objekti u sjevernijim dijelovima zemlje, pogotovo uz rijeku Drinu ne razlikuju se previše od sličnih crkvenih objekata u Srbiji, što upućuje na činjenicu da su ih gradili isti majstori. Ovi su se pak u dijelu srpske-crkvene arhitekture vodili principima crkvene gradnje na zapadnom Mediteranu, tako da pravoslavne crkve u Bosni imaju uvijek iznova slične motive, koji podsjećaju na gradnju u Italiji, Francuskoj i Dalmaciji. Najpoznatije pravoslavne crkve izgrađene u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Tuzli, Trebinju, Livnu i Bosanskoj Krupi. Novovjeki pravoslavni crkveni objekti po mnogim gradovima, pogotovo u Republici Srpskoj, danas nalikuju kopijama Sopoćana, Mileševa ili Gračanice ili su u skladu sa bizantskim stilom, tako da bosanskoj urbanoj arhitekturi daju novi pečat. Primjer je Crkva svetog Vasilija Ostroškog u Istočnom Sarajevu.

Mediji

U Bosni i Hercegovini izlazi nekoliko dnevnih listova. Nakon nekoliko desetljeća primat najtiražnijeg i najuticajnijeg dnevnog lista u državi od najstarijih dnevnih novina Oslobođenja preuzeo je sarajevski Dnevni Avaz. Od ostalih značajnijih dnevnih listova tu su još i banjalučke Nezavisne novine. Pored dnevnih novina u Bosni i Hercegovini se objavljuje i sedmična i periodična štampa, časopisi i magazini koji uglavnom obrađuju političke ali i sve druge aktualne teme. Najpoznatiji politički magazini su: BH Dani, Slobodna Bosna, Ljiljan, Start i drugi.

U Bosni i Hercegovini je uspostavljen javni radio-televizijski sistem, koji se sastoji od tri zasebne radio-televizije i to državne Radio-televizije Bosne i Hercegovine (BHTV 1 i BH Radio 1), te entitetskih emitera RTVFBiH (FTV i Radio FBiH) i Radiotelevizija Republike Srpske (RTRS). Medijsku sliku u zemlji upotpunjuje i nekoliko privatnih televizija: OBN, NTV Hayat i TV Pink, čiji zemaljski signal pokriva najveći dio teritorije BiH kao i nekoliko regionalnih radio-televizija čiji je program namijenjen stanovništvu određenih regija ili kantona.

Bosna i Hercegovina je jedna od država sa gustom mrežom državnih, entitetskih, kantonalnih, regionalnih i gradskih radio-stanica. Ipak specijalizirane radijske stanice sa specijaliziranim sadržajima još uvijek su u manjoj mjeri zastupljene u odnosu na konvencionalne i tradicionalne.

Filatelija

U BiH postoje tri pošte koje izdaju marke u zajedničkoj valuti konvertibilnoj marki (KM) ili BAM i koje vrijede u cijeloj Bosni i Hercegovini. Još jedna specifičnost poštanskog saobraćaja u nekim gradovima BiH su postojanje dvije pošte udaljene manje od kilometra u kojima se mogu kupiti dvije vrste poštanskih markica (Sarajevo, Vitez, Mostar, Novi Travnik, Gornji Vakuf itd). U Bosni i Hercegovini postoje tri nezavisna poštanska operatera sa samostalnim poštanskim izdanjima:

BH pošta sa sjedištem u Sarajevu,
Hrvatska pošta Mostar, sa sjedištem u Mostaru i
Pošte Srpske sa sjedištem u Banjoj Luci.

Ove pošte izdaju povremeno zajednička izdanja, kao i izdanja međunarodne filatelističke organizacije pod nazivom EUROPA.

Marka BH pošte s motivom kaktusa
Marka s tradicionalnim jelima iz BiH, Pošte Republike Srpske
Ptice, marke Hrvatskih pošta Mostar

Turizam

Prema projekcijama Svjetske turističke organizacije, Bosna i Hercegovina će u periodu između 1995. i 2020. imati treću najveću stopu rasta turizma u svijetu.

U 2012. godini, Bosnu i Hercegovinu je posjetilo 747.827 turista što je povećanje od 9% uz ostvarenih 1.645.521 noćenja što predstavlja rast od 9,4% u odnosu na prethodnu godinu. Od toga 58,6% je inostranih turista.^[42]

Lonely Planet je 2006.godine, kada je rangirao najbolje gradove na svijetu, rangirao Sarajevo, glavni grad države i domaćina Zimskih olimpijskih igara iz 1984. godine, na 43. mjesto, poređenja radi ispred Dubrovnika (59. mjesto), Ljubljane (84), Bleda (90), Beograda (113) i Zagreba rangiranog na 135. mjestu.^[43] Turizam u Sarajevu uglavnom je fokusiran na historijske, vjerske i kulturne aspekte. Lonely Planetov "Best In Travel" je 2010. godine nominirao Sarajevo među deset gradova koje treba posjetiti.^[44]

Međugorje je postalo jedno od najpopularnijih mjesta kršćanskog hodočašća i preraslo u treće najvažnije vjersko mjesto u Evropi, koje svake godine posjeti više od milion ljudi.^[45]

Svjetska baština

Bosna i Hercegovina je članica UNESCO-a od 12. jula 1993. Na spisku Svjetske baštine sa područja Bosne i Hercegovine nalaze se četiri spomenika: Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, Stari most u Mostaru i Stećci koji se nalaze na 20 lokacija u Bosni i Hercegovini.

Sport

Najvrijedniji sportski rezultati u ekipnim takmičenjima bili su:banjalučki rukometni klub RK Borac postao je evropski prvak u rukometu 1976, KK Bosna je postala prvak Evrope u košarci 1979. u muškoj konkurenciji, ŽKK Jedinstvo-Aida, prvakinje Evrope 1989. Poznatiji fudbalski klubovi su FK Sarajevo, FK Željezničar, HŠK Zrinjski i NK Široki Brijeg. Značajniji bosanskohercegovački sportaši su Edin Džeko, Abas Arslanagić, Asim Ferhatović, Ivica Osim, Mirza Delibašić, Safet Sušić, Duško Bajević, Sergej Barbarez, Hasan Salihamidžić, Nenad Marković, Svetlana Kitić i Razija Mujanović.

Praznici i blagdani

Državni praznici

Bosna i Hercegovina nema usvojen zakon o praznicima.^[46] U tabelama ispod su prikazani praznici koji se slave na nivou entiteta i distrikta, kao i vjerski praznici.^[47]

Entitetski nivo

Iako Bosna i Hercegovina nema usvojen zakon o praznicima, entiteti Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska, zajedno sa Brčko Distriktom, imaju svoje zakone koji važe samo na nivou tog entiteta i distrikta.

Federacija Bosne i Hercegovine^[48]^[49]^[50]

Datum	Naziv	Napomena
1. i 2. januar	Nova godina
1. i 2. maj	Praznik rada
1. mart	Dan državnosti Bosne i Hercegovine
25. novemar	Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine
9. maj	Dan pobjede nad fašizmom	praznuje se radno^[48]^[49]^[50]

Pored praznika koji se u Federaciji Bosne i Hercegovine proslavljaju kao državni praznici, Zakonom o radu (“Službene novine Federacije BiH”,broj 43/99, 32/00 i 29/03) utvrđeno je pravo zaposlenika da odsustvuje sa posla četiri radna dana tijekom jedne kalendarske godine radi zadovoljavanja njihovih vjerskih odnosno tradicijskih potreba, s tim da se odsustvo od dva dana koristi uz naknadu plaće - kao plaćeno odsustvo, a dva dana kao neplaćeno odsustvo.

Republika Srpska^[51]^[52]

Datum	Naziv	Napomena
1. i 2. januar	Nova godina
1. i 2. maj	Praznik rada
9. januar	Dan Republike	Ustavni sud BiH proglasio neustavnim^[53]
21. novembar	Dan uspostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini
9. maj	Dan pobjede nad fašizmom	praznuje se radno

Građani imaju pravo na plaćeno odsustvo s posla, po vlastitom izboru, do dva dana u toku kalendarske godine, na dane svojih vjerskih praznika.

Brčko Distrikt^[54]^[55]

Datum	Naziv
1. i 2. januar	Nova godina
1. i 2. maj	Praznik rada
8. mart	Dan uspostavljanja Brčko Distrikta

Građani imaju pravo na plaćeno odsustvo s posla do dva dana na dane svojih vjerskih praznika.

Vjerski praznici

Datum	Naziv	Praznuju
1. ševval	Ramazanski bajram	muslimani
10. zul-hidždže (2 mjeseca i 10 dana po završetku ramazana)	Kurban-bajram	muslimani
24. i 25. decembar	Badnji dan i katolički Božić	katolici
Promjenjiv (v. računanje)	Uskrs	katolici
6. i 7. januar	Badnji dan i pravoslavni Božić	pravoslavci po Julijanskom kalendaru
Promjenjiv (v. računanje)	Vaskrs	pravoslavci po Julijanskom kalendaru

Također pogledajte

Portal Bosna i Hercegovina

Reference

^ "Osnovne informacije o BiH". vijeceministara.gov.ba. Pristupljeno 6. 1. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ https://web.archive.org/web/20110102211812/http://www.parlament.ba/sadrzaj/1/0/25.html
^ ^a ^b ^c ^d ^e "Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013" (PDF). www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. 2019. Pristupljeno 5. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ ^a ^b ^c ^d https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/bk.html
^ Lična karta BiH
^ ^a ^b "Statistički godišnjak Federacije Bosne i Hercegovine iz 2009. godine" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 7. 3. 2010. Pristupljeno 7. 3. 2010. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ ^a ^b "Bosnia and Herzegovina". International Monetary Fund. Pristupljeno 6. 10. 2010. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ "Distribution of family income – Gini index". The World Factbook. CIA. Pristupljeno 1. 9. 2009. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ [1]
^ Paul Mojzes. Religion and the war in Bosnia. Oxford University Press, 2000, str. 22; "Medieval Bosnia was founded as an independent state (Banate) by Ban Kulin (1180–1204).".
^ Robert J. Donia, John V.A Fine (2005). Bosnia and Hercegovina: A Tradition Betrayed. C. Hurst & Co. Publishers., str. 71; In the Middle Ages the Bosnians called themselves "Bosnians" or used even more local (county, regional) names.
^ Pål Kolstø (2005). Myths and boundaries in south-eastern Europe. Hurst & Co., str. 120; ..medieval Bosnia was a country of one people, of the single Bosnian people called the Bošnjani, who belonged to three confessions.
^ "Inside Film Online - Europe Film Festivals". www.insidefilm.com. Pristupljeno 29. 3. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ "The Language Situation in Post-Dayton Bosnia and Herzegovina". Toronto Slavic Quarterly.
^ Lovrenović, Ivan (9. 11. 1998). "MOSTAR - GLAVNI GRAD FEDERACIJE?". Arhiva BH Dani broj 88. Pristupljeno 3. 7. 2019. Zauzevši Bosnu 1878. godine, Austro-Ugarska je iz svojih razloga uvela, do tada nepoznat, dvočlani sluzbeni naziv zemlje: Bosnien und Herzegowina, ali u stvarnom administrativnom smislu to nije značilo nikakav posebni status Hercegovine. Svi kasniji sustavi samo su mehanički naslijedili taj austrougarski "patent". line feed character u |title= na mjestu 16 (pomoć)
^ ANALIZA PRAHISTORIJSKIH KERAMIČKIH ULOMAKA SA LOKALITETA DONJE PAPRATNICE – ZAGREBNICE KOD KAKNJA -Edina Kadić, Diplomski rad, Sarajevo, 2012
^ ^a ^b ^c "Bosna i Hercegovina | Hrvatska enciklopedija". www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 25. 3. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ Field Listing – Coastline, The World Factbook, 2006-08-22
^ Utvrđeni rezultati općih izbora u Federaciji BiH na stranici Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine
^ Utvrđeni rezultati općih izbora u Republici Srpskoj na stranici Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine
^ Sazivi Vijeća ministara
^ "Ministarstvo odbrane BiH - Zadaci Oružanih snaga". mod.gov.ba. Pristupljeno 21. 5. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ "Evropska komisija - Kandidati i potencijalni kandidati za članstvo u EU". web.archive.org. Pristupljeno 21. 2. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ Informacije o Bosni i Hercegovnini na web portalu Agencije za statistiku BiH
^ "Popis 2013 BiH". www.popis.gov.ba. Pristupljeno 29. 3. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ ^a ^b "Vanjskotrgovinska komora BiH - vanjskotrgovinska razmjena". http://komorabih.ba/. Pristupljeno 15. 5. 2018. Vanjski link u parametru |publisher= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ "Odluka o utvrđivanju magistralnih puteva, Službeni list SFRJ 39/84 i 4/87" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 24. 9. 2015. Pristupljeno 27. 5. 2014. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ M1.8 na wegenwiki.nl (nl)
^ Kategorizacija cesta Federacije Bosne i Hercegovine
^ Odluka o razvrstavanju cesta u autoceste i brze ceste, magistralne ceste i regionalne ceste, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine
^ http://www.zrs-rs.com/index.php/kompanija/o-nama
^ "Međunarodni aerodrom Sarajevo - Statistika". http://www.sarajevo-airport.ba. Arhivirano s originala, 13. 1. 2018. Pristupljeno 26. 1. 2018. Vanjski link u parametru |publisher= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ "Međunarodni aerodrom Tuzla- Statistika o broju putnika". www.tuzla-airport.ba. Pristupljeno 26. 1. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ "Uredbe o Popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini 2103 godine". Arhivirano s originala, 11. 1. 2014. Pristupljeno 18. 5. 2013. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ BiH priprema popis stanovništva, nejasno pitanje o nacionalnosti Članak na portalu tportal.hr o Popisu 2013. godine
^ Zakon o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini
^ Odluke 36. sjednice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine^{[mrtav link]}
^ Ignacije Gavran, Suputnici bosanske povijesti, Svjetlo riječi, Sarajevo-Zagreb 2010.
^ http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=81:gazi-husrev-begova-medresa&catid=66&Itemid=223^{[mrtav link]}
^ http://www.sarajevo.ba/en/stream.php?kat=145
^ ^a ^b ^c "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 19. 9. 2018. Pristupljeno 3. 2. 2014. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
^ "Statistika Turizma" [Tourism Statistics] (PDF) (pdf). Agency for statistics of Bosnia and Herzegovina. Pristupljeno 4. 7. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ "Lonely Planet: Sarajevo 43th [sic] Best City in the World". Bosnia Travel. Arhivirano s originala, 23. 2. 2007. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ "Press Centre & Lonely Planet Reveals Its Best Destinations, Journeys & Experiences for 2010". Lonely Planet. 2. 11. 2009. Arhivirano s originala, 6. 11. 2010. Pristupljeno 4. 1. 2011. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ RomeReports: Visionaries of Medjugorje may appear before the Vatican. Arhivirano 5. 5. 2013. na Wayback Machine
^ "BiH još nema Zakon o praznicima i dok se ne usvoji, čini se da će svatko slaviti što god želi". dnevnik.ba. Pristupljeno 25. 9. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ "BiH : Neradni dani i državni Praznici u Bosni i Hercegovini 2019 2020 2021". neradni-dani.com. Pristupljeno 25. 9. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ ^a ^b "Neradni dani u Federaciji Bosne i Hercegovine". www.paragraf.ba. Pristupljeno 5. 10. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ ^a ^b "Zakon o praznicima - Forum Klix.ba". forum.klix.ba (jezik: engleski). Pristupljeno 5. 10. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ ^a ^b "Zakonom o praznicima ("Službeni list R BiH", broj 2/92 i 13/94)". fmrsp.gov.ba. Arhivirano s originala, 28. 1. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ "Neradni dani u Republici Srpskoj". www.paragraf.ba. Pristupljeno 5. 10. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ "Zakon o praznicima Republike Srpske - Paragraf Lex BA". www.paragraf.ba. Pristupljeno 5. 10. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ Welle (www.dw.com), Deutsche. "9. siječnja kao Dan RS-a proglašen neustavnim | DW | 29.03.2019". DW.COM (jezik: hrvatski). Pristupljeno 5. 10. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ "Neradni dani u Brčko distriktu za 2019. godinu". www.paragraf.ba. Pristupljeno 5. 10. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ "Zakon o praznicima Brčko Distrikta BiH" (PDF). CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Napomene

^ U Ustavu BiH nisu navedeni službeni jezici, ustavi entiteta navode tri službena jezika

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Bosna i Hercegovina

Logo Wikicitata

Wikicitati imaju citate vezane za: Bosna i Hercegovina

WikiAtlas ima mape na temu: Bosna i Hercegovina

Logo Wikivijesti

Wikivijesti sadrže vijesti vezane za: Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina na CIA World Factbook (en)
BHtourism.ba (en)
Centralna Banka Bosne i Hercegovine (bs)
Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine (bs)
OSCE Misija u Bosni i Hercegovini (bs)
Ured visokog predstavnika (bs)
Bosna i Hercegovina na "International Futures" (en)
Bosna i Hercegovina na BBC News (en)

Šablon:Wiki članak

[1] "Osnovne informacije o BiH". vijeceministara.gov.ba. Pristupljeno 6. 1. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[2] ttps://web.archive.org/web/20110102211812/http://www.parlament.ba/sadrzaj/1/0/25.html

[RP_2013-4] "Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013" (PDF). www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. 2019. Pristupljeno 5. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[aerodromi_u_BiH-5] ttps://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/bk.html

[6] Lična karta BiH

[Stat-7] "Statistički godišnjak Federacije Bosne i Hercegovine iz 2009. godine" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 7. 3. 2010. Pristupljeno 7. 3. 2010. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[imf2-8] "Bosnia and Herzegovina". International Monetary Fund. Pristupljeno 6. 10. 2010. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[9] "Distribution of family income – Gini index". The World Factbook. CIA. Pristupljeno 1. 9. 2009. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[10] [1]

[11] Paul Mojzes. Religion and the war in Bosnia. Oxford University Press, 2000, str. 22; "Medieval Bosnia was founded as an independent state (Banate) by Ban Kulin (1180–1204).".

[12] Robert J. Donia, John V.A Fine (2005). Bosnia and Hercegovina: A Tradition Betrayed. C. Hurst & Co. Publishers., str. 71; In the Middle Ages the Bosnians called themselves "Bosnians" or used even more local (county, regional) names.

[13] Pål Kolstø (2005). Myths and boundaries in south-eastern Europe. Hurst & Co., str. 120; ..medieval Bosnia was a country of one people, of the single Bosnian people called the Bošnjani, who belonged to three confessions.

[14] "Inside Film Online - Europe Film Festivals". www.insidefilm.com. Pristupljeno 29. 3. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[15] "The Language Situation in Post-Dayton Bosnia and Herzegovina". Toronto Slavic Quarterly.

[16] Lovrenović, Ivan (9. 11. 1998). "MOSTAR - GLAVNI GRAD FEDERACIJE?". Arhiva BH Dani broj 88. Pristupljeno 3. 7. 2019. Zauzevši Bosnu 1878. godine, Austro-Ugarska je iz svojih razloga uvela, do tada nepoznat, dvočlani sluzbeni naziv zemlje: Bosnien und Herzegowina, ali u stvarnom administrativnom smislu to nije značilo nikakav posebni status Hercegovine. Svi kasniji sustavi samo su mehanički naslijedili taj austrougarski "patent". line feed character u |title= na mjestu 16 (pomoć)

[17] ANALIZA PRAHISTORIJSKIH KERAMIČKIH ULOMAKA SA LOKALITETA DONJE PAPRATNICE – ZAGREBNICE KOD KAKNJA -Edina Kadić, Diplomski rad, Sarajevo, 2012

[:3-18] "Bosna i Hercegovina | Hrvatska enciklopedija". www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 25. 3. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[19] Field Listing – Coastline, The World Factbook, 2006-08-22

[REZ_F-20] Utvrđeni rezultati općih izbora u Federaciji BiH na stranici Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine

[REZ_RS-21] Utvrđeni rezultati općih izbora u Republici Srpskoj na stranici Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine

[VIM-22] Sazivi Vijeća ministara

[23] "Ministarstvo odbrane BiH - Zadaci Oružanih snaga". mod.gov.ba. Pristupljeno 21. 5. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[24] "Evropska komisija - Kandidati i potencijalni kandidati za članstvo u EU". web.archive.org. Pristupljeno 21. 2. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[ASBIH-25] Informacije o Bosni i Hercegovnini na web portalu Agencije za statistiku BiH

[26] "Popis 2013 BiH". www.popis.gov.ba. Pristupljeno 29. 3. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[KomoraBiH-27] "Vanjskotrgovinska komora BiH - vanjskotrgovinska razmjena". http://komorabih.ba/. Pristupljeno 15. 5. 2018. Vanjski link u parametru |publisher= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[28] "Odluka o utvrđivanju magistralnih puteva, Službeni list SFRJ 39/84 i 4/87" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 24. 9. 2015. Pristupljeno 27. 5. 2014. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[29] M1.8 na wegenwiki.nl (nl)

[30] Kategorizacija cesta Federacije Bosne i Hercegovine

[31] Odluka o razvrstavanju cesta u autoceste i brze ceste, magistralne ceste i regionalne ceste, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine

[32] ttp://www.zrs-rs.com/index.php/kompanija/o-nama

[33] "Međunarodni aerodrom Sarajevo - Statistika". http://www.sarajevo-airport.ba. Arhivirano s originala, 13. 1. 2018. Pristupljeno 26. 1. 2018. Vanjski link u parametru |publisher= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[34] "Međunarodni aerodrom Tuzla- Statistika o broju putnika". www.tuzla-airport.ba. Pristupljeno 26. 1. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[Popis_2013-35] "Uredbe o Popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini 2103 godine". Arhivirano s originala, 11. 1. 2014. Pristupljeno 18. 5. 2013. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[T-36] BiH priprema popis stanovništva, nejasno pitanje o nacionalnosti Članak na portalu tportal.hr o Popisu 2013. godine

[Zakon-37] Zakon o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini

[38] Odluke 36. sjednice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine^{[mrtav link]}

[IG-39] Ignacije Gavran, Suputnici bosanske povijesti, Svjetlo riječi, Sarajevo-Zagreb 2010.

[40] ttp://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=81:gazi-husrev-begova-medresa&catid=66&Itemid=223^{[mrtav link]}

[41] ttp://www.sarajevo.ba/en/stream.php?kat=145

[obrazovanje_u_BiH-42] "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 19. 9. 2018. Pristupljeno 3. 2. 2014. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

[43] "Statistika Turizma" [Tourism Statistics] (PDF) (pdf). Agency for statistics of Bosnia and Herzegovina. Pristupljeno 4. 7. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[44] "Lonely Planet: Sarajevo 43th [sic] Best City in the World". Bosnia Travel. Arhivirano s originala, 23. 2. 2007. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[45] "Press Centre & Lonely Planet Reveals Its Best Destinations, Journeys & Experiences for 2010". Lonely Planet. 2. 11. 2009. Arhivirano s originala, 6. 11. 2010. Pristupljeno 4. 1. 2011. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[46] RomeReports: Visionaries of Medjugorje may appear before the Vatican. Arhivirano 5. 5. 2013. na Wayback Machine

[47] "BiH još nema Zakon o praznicima i dok se ne usvoji, čini se da će svatko slaviti što god želi". dnevnik.ba. Pristupljeno 25. 9. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[48] "BiH : Neradni dani i državni Praznici u Bosni i Hercegovini 2019 2020 2021". neradni-dani.com. Pristupljeno 25. 9. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[:0-49] "Neradni dani u Federaciji Bosne i Hercegovine". www.paragraf.ba. Pristupljeno 5. 10. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[:1-50] "Zakon o praznicima - Forum Klix.ba". forum.klix.ba (jezik: engleski). Pristupljeno 5. 10. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[:2-51] "Zakonom o praznicima ("Službeni list R BiH", broj 2/92 i 13/94)". fmrsp.gov.ba. Arhivirano s originala, 28. 1. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[52] "Neradni dani u Republici Srpskoj". www.paragraf.ba. Pristupljeno 5. 10. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[53] "Zakon o praznicima Republike Srpske - Paragraf Lex BA". www.paragraf.ba. Pristupljeno 5. 10. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[54] Welle (www.dw.com), Deutsche. "9. siječnja kao Dan RS-a proglašen neustavnim | DW | 29.03.2019". DW.COM (jezik: hrvatski). Pristupljeno 5. 10. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[55] "Neradni dani u Brčko distriktu za 2019. godinu". www.paragraf.ba. Pristupljeno 5. 10. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[56] "Zakon o praznicima Brčko Distrikta BiH" (PDF). CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[3] U Ustavu BiH nisu navedeni službeni jezici, ustavi entiteta navode tri službena jezika

[1]

[2]

[a]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]

[17]

[18]

[19]

[20]

[21]

[22]

[23]

[24]

[25]

[26]

[27]

[28]

[29]

[30]

[31]

[32]

[33]

[34]

[35]

[36]

[37]

[38]

[39]

[40]

[41]

[42]

[43]

[44]

[45]

[46]

[47]

[48]

[49]

[50]

[51]

[52]

[53]

[54]

[55]

@@ Red 13: / Red 13: @@
 | glavni_grad_koordinate         = {{coord|43|51|N|18|22|E|region:BiH_type:city|title=Sarajevo}}
 | najveći_grad                   = [[Sarajevo]]
-| službeni_jezik                 = bosanski {{Cite web |url=http://www.vijeceministara.gov.ba/osnovne_informacije_o_bih/default.aspx?id=95&langTag=bs-BA |title=Osnovne informacije o BiH |work=vijeceministara.gov.ba |accessdate=6. 1. 2015}}</ref><ref>https://web.archive.org/web/20110102211812/http://www.parlament.ba/sadrzaj/1/0/25.html</ref>{{Napomena|U Ustavu BiH nisu navedeni službeni jezici, ustavi entiteta navode tri službena jezika}}
+| službeni_jezik                 = [[bosanski]]<br />[[srpski]]<br />[[hrvatski]]<ref>{{Cite web |url=http://www.vijeceministara.gov.ba/osnovne_informacije_o_bih/default.aspx?id=95&langTag=bs-BA |title=Osnovne informacije o BiH |work=vijeceministara.gov.ba |accessdate=6. 1. 2015}}</ref><ref>https://web.archive.org/web/20110102211812/http://www.parlament.ba/sadrzaj/1/0/25.html</ref>{{Napomena|U Ustavu BiH nisu navedeni službeni jezici, ustavi entiteta navode tri službena jezika}}
 | etničke_grupe                  = 50,11% [[Bošnjaci]]<br />30,78% [[Srbi]]<br />15,43% [[Hrvati]]<ref name="RP 2013">{{RP 2013}}</ref>
 | državno_uređenje               = [[Federacija|Federalna]] [[Parlamentarni sistem|parlamentarna]] [[republika]]<ref name="aerodromi u BiH"/><ref>[http://www.predsjednistvobih.ba/o-bih/?cid=8143,2,1 Lična karta BiH]</ref>
@@ Red 70: / Red 70: @@
 Pomorska je država jer na jugu svoje teritorije, kod [[Neum]]a, izlazi na [[Jadransko more]].
 == Historija ==
 {{Historija BiH}}

p r u Države u Evropi
Države	Albanija Andora Armenija³ Austrija Azerbejdžan³ Belgija Bjelorusija Bosna i Hercegovina Bugarska Crna Gora Češka Danska Estonija Finska Francuska Gruzija³ Grčka Hrvatska Irska Island Italija Kazahstan³ Kipar¹ Latvija Lihtenštajn Litvanija Luksemburg Mađarska Malta Moldavija Monako Nizozemska Norveška Njemačka Poljska Portugal Rumunija Rusija³ San Marino Sjeverna Makedonija Slovačka Slovenija Srbija Španija Švedska Švicarska Turska³ Ujedinjeno Kraljevstvo Ukrajina Vatikan
Zavisne i ostale Teritorije	Akrotiri i Dhekelia Olandska ostrva Gibraltar Guernsey Madeira² Ostrvo Man Farska ostrva Jersey Jan Mayen Svalbard
Nepriznate ili djelimično priznate države	Abhazija Južna Osetija Kosovo Pridnjestrovlje Sjeverni Kipar¹
¹ Potpuno u Aziji, ali kulturno i politički pripada Evropi ² Potpuno u Africi, ali kulturno i politički pripada Evropi ³ Najvećim dijelom u Aziji

p r u Evropska unija (EU)
Države članice	Austrija Belgija Bugarska Češka Danska Estonija Finska Francuska Grčka Hrvatska Irska Italija Kipar Latvija Litvanija Luksemburg Mađarska Malta Nizozemska Njemačka Poljska Portugal Rumunija Slovačka Slovenija Španija Švedska
Kandidati	Crna Gora (status) Srbija (status) Turska (status) Sjeverna Makedonija (status) Albanija (status) Bosna i Hercegovina (status)
Potencijalni kandidati	Kosovo (status)

p r u Hronologija državnosti jugoslavenskih zemalja
	Prije 1918	1918–1929	1929–1945	1941–1945	1943–1946	1946–1963	1963–1991/1992	1991/1992–2003	2003–2006	2006–2008	2008–
Slovenija	Dio Austro-Ugarske uključujući Boku kotorsku Također pogledajte Kraljevina Hrvatska-Slavonija 1868–1918 Kraljevina Dalmacija 1815–1918 BiH u Austro-Ugarskoj 1878–1918	Država Slovenaca, Hrvata i Srba (1918–1929) Kraljevina Jugoslavija (1929–1943) Također pogledajte Država Slovenaca, Hrvata i Srba 1918 Republika Prekmurje 1919 Banat, Bačka i Baranja 1918–1919 Slobodna Država Rijeka 1920–1924 1924–1947 Zadarska provincija Italije 1920–1947		Anektirale^a Fašistička Italija, Nacistička Njemačka i Mađarska	Demokratska Federativna Jugoslavija 1943–1946 Federativna Narodna Republika Jugoslavija 1946–1963 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija 1963–1992 Sastav od socijalističkih republika Slovenije (1944–1991) Hrvatske (1943–1991) BiH (1943–1992) Srbije (1943–1992) (u sastavu i autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo) Crna Gora (1943–1992) Makedonija (1944–1991) Također pogledajte Slobodna teritorija Trsta (1947–1954)ⁱ			Slovenija Rat u Sloveniji
Dalmacija				Nezavisna Država Hrvatska^j 1941–1945 Marionetska kvazi-država Nacističke Njemačke. Dijelovi koje je anektirala Fašistička Italija. Međimurje i Baranja koje je anektirala Mađarska.				Hrvatska^b Rat u Hrvatskoj
Slavonija
Hrvatska
Bosna								Republika Bosna i Hercegovina (1992-1995)^c Rat u Bosni i Hercegovini	Bosna i Hercegovina sastoji se od: Federacije Bosne i Hercegovine (od 1994), Republike Srpske (od 1995) i Brčko distrikta (od 2000)
Hercegovina
Vojvodina	Dio mađarske regije Délvidék			Autonomni Banat^d (Dio njemačke vojne uprave u Srbiji)				Savezna Republika Jugoslavija Sastojala se od Republike Srbije (1992–2006) i Republike Crne Gore (1992–2006) Također pogledajte Republika Kosovo (1991–1999)	Srbija i Crna Gora	Republika Srbija Uključeno AP Vojvodina i AP Kosovo i Metohija, pod upravom UN-a (UNMIK)	Republika Srbija Uključuje autonomnu pokrajinu Vojvodinu
Srbija	Kraljevina Srbija 1882–1918			Vojna uprava u Srbiji 1941–1944 ^e
Kosovo	Dio Kraljevine Srbije 1912–1918			Uglavnom anektirala Albanija 1941–1944 zajedno sa zapadnom Makedonijom i jugoistočnom Crnom Gorom							Republika Kosovo^g
Metohija	Kraljevina Crna Gora 1910–1918 Metohiju kontrolisala Austro-Ugarska (1915–1918)										Republika Kosovo^g
Crna Gora				Italijanski guvernatorat za Crnu Goru^f 1941–1944						Crna Gora
Vardarska Makedonija	Dio Kraljevine Srbije 1912–1918			Anektirala Bugarska 1941–1944				Sjeverna Makedonija^h
^a Prekmurje anektirala Mađarska. ^b Također pogledajte SAO Kninska Krajina (1990) → SAO Krajina, Dubrovačka Republika (1991), SAO Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem, SAO Zapadna Slavonija (1990–1991) i Republika Srpska Krajina (1990–1995); svi zamijenjeni UNTAES-om (1996–1998). ^c Također pogledajte Republika Bosna i Hercegovina, Hrvatska Republika Herceg-Bosna, Autonomna pokrajina Zapadna Bosna i Srpske autonomne oblasti: SAO Bosanska krajina, SAO Semberija, SAO Romanija, SAO Sjeverna Bosna i SAO Hercegovina (1991–1992); svi kombinirani za oblikovanje Srpske Republike Bosne i Hercegovine (1992–1995). ^d Bačku je anektirala Mađarska, dok je Srem anektirala Nezavisna Država Hrvatska (1941–1944). ^e Također pogledajte Užička republika.							^f Anektirano od strane Fašističke Italije (1941–1943) i Nacističke Njemačke (1943–1944). Manji dio anektirala Nezavisna Država Hrvatska (1941–1944). ^g Kosovo je predmet spora između vlada Kosova i Srbije. ^h Sjeverna Makedonija do 2019. bila je poznata u UN-u kao Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija zbog spora o imenu s Grčkom. ⁱ Slobodna teritorija Trsta je osnovana 10. februara 1947. Njena uprava je bila podijeljena na dvije oblasti: Zona A (Italija) i Zona B (SFRJ). Godine 1954. potpisan je Sporazum o suglasju gdje su Italija i SFRJ podijelile teritoriju, a Slobodna teritorija Trsta prestala je postojati. ^j Također pogledajte Bihaćka republika.

p r u Mediteranska unija
Članice iz EU	Austrija Belgija Bugarska Češka Danska Estonija Finska Francuska Grčka Hrvatska Kipar Mađarska Irska Italija Latvija Litvanija Luksemburg Malta Nizozemska Njemačka Poljska Portugal Rumunija Slovačka Slovenija Španija Švedska
Članice izvan EU	Albanija Alžir Bosna i Hercegovina Crna Gora Egipat Izrael Jordan Liban Mauritanija Monako Maroko Palestina Sirija Tunis Turska Ujedinjeno Kraljevstvo
Posmatrači	Libija

Verzija na dan 14 april 2020 u 16:54

Historija

Prahistorijsko doba

Bronzano i željezno doba (Ilirsko doba)

Nova era

Srednji vijek

Austro-ugarsko doba

Prvi svjetski rat

Kraljevina Jugoslavija

Drugi svjetski rat

Doba SFRJ

Samostalnost

Simboli

Zastava

Grb

Himna

Geografija

Položaj

Geografske cjeline

Rijeke i jezera

Nacionalni parkovi i parkovi prirode u Bosni i Hercegovini

Nacionalni parkovi

Parkovi prirode

Politika

Predsjedništvo

Skupština

Vijeće ministara

Ustavni sud

Oružane snage

Pasoš

Vanjska politika i međunarodni odnosi

Diskriminacija

Administrativna podjela

Gradovi

Privreda

Infrastruktura

Energetika

Saobraćaj

Cestovni promet

Željeznički promet

Zračni promet

Stanovništvo

Prema nacionalnosti

Religija

Prema maternjem jeziku

Prema spolu

Obrazovanje

Obrazovni sistemn

Visoko obrazovanje

Segregacija

Međunarodne integracije

Pristupanje Evropskoj uniji

NATO integracije

Kultura

Arhitektura

Muzika

Književnost

Film

Gastronomija

Religija

Mediji

Filatelija

Turizam

Svjetska baština

Sport

Praznici i blagdani

Državni praznici

Entitetski nivo

Federacija Bosne i Hercegovine[48][49][50]

Republika Srpska[51][52]

Brčko Distrikt[54][55]

Vjerski praznici

Također pogledajte

Reference

Napomene

Vanjski linkovi

Federacija Bosne i Hercegovine^[48]^[49]^[50]

Republika Srpska^[51]^[52]

Brčko Distrikt^[54]^[55]